Kada je započeo da se bavi povrtarstvom Aleksandar Janković, vlasnik kompanije „Sagal agrar“, želio je da bude drugačiji i najbolji. U Kraljevcima pored Rume na imanju od 7,7 hektara podigao je najmodernije plastenike površine 2,6 hektara u kojima po hidroponskom principu gaji paradajz. Čeri paradajz gaji na vulkanskoj lavi bez trunke pesticida zbog čega jedini na Balkanu i u ovom dijelu svijeta imaju rezido fri sertifikat, što znači da na njegovim proizvodima nema bilo kakvih tragova i ostataka pesticida.
Njegovu želju da u Srbiji od švajcarskog i holandskog sjemena proizvede vrhunski paradajz prepoznala je holandska Kraljevska akademija za povrtarstvo i s kojom i danas usko sarađuje. Ovo je dodatno priznanje Jankoviću jer nije tajna da Holanđani, pa još sa Kraljevske akademije, ne poklanjaju svoje poverenje tako lako.
U najmodernijim plastenicima gaji se 80.000 biljaka o kojima vodi računa 28 zaposlenih, a svi troškovi su u potpunosti pokriveni. Proizvodnju započinju 5. decembra, a završavaju 15. novembra naredne godine što praktično znači da nemaju ni dana praznog hoda. Sve što proizvedu plasiraju pod brendom „Prirodan izbor“ i to na domaćem tržištu.
– Bavimo se isključivo proizvodnjom paradajza u zaštićenom prostoru i to specijalnim vrstama paradajza. To nije klasičan paradajz već čeri, šljivar, koktel, narandžasti, crveni, crni i žuti odnosno miks paradajz. Konstrukcija je italijanska, a tehnologija holandska. Kako usko sarađujemo sa holandskom Kraljevskom akademijom za povrtarstvo mi smo njihovi predstavnici za Istočnu Evropu i bavimo se savjetodavnim poslom za njih. Svako ko želi da sazna nešto više o povrtarstvu, uvećanju prinosa i kako da zaradi novac može da dođe kod nas – započinje svoju priču Janković za Agrobiznis magazin.
Da bi jedan ovako ozbiljan biznis opstao i napredovao potrebno je puno truda, rada ali i ozbiljna organizacija posla.
– Imamo odličan menadžment, naš direktor proizvodnje se školovao desetak godina u Belgiji. Da bismo držali korak sa svijetom kompletan menadžment jednom godišnje otputuje na tri nedjelje u Belgiju na dodatnu obuku oko novina u proizvodnji – dodao je naš sagovornik.
Pošto paradajz ima idealne uslove za rast i razvoj biljke dostižu visinu od 12 metara i imaju 25 spratova što znači da imaju čak 25 berbi.
– Rasad nam stiže iz Grčke u fazi tri lista u vulkanskoj lavi, odnosno hidroponiji. Od momenta kad biljka uđe u plastenik do početka berbe potrebno je 75 dana znači kao i klasičan paradajz. Radi se vezivanje korijena, pa se biljka vezuje na vrh pošto naša biljka raste 12 metara u vis pa se onda spušta. Jedna naša biljka ima 25 spratova to znači da ima 25 branja. Proizvedemo blizu 1.000 tona čeri paradajza svih vrsta. Na tržište plasiramo oko 2 miliona pakovanja paradajza od 250, 500 i 750 g godišnje isključivo kao robna marka „Prirodan izbor“, a prodajemo preko velikih trgovinskih lanaca – objasnio je Janković.
Kontrolisana klima
Paradajz se uzgaja u potpuno kontrolisanim uslovima.
– Imamo klima računar sa više od 1.000 baznih stanica koje se nalaze u našem plasteniku. Te male bazne stanice u svakoj sekundi šalju podatke o vlažnosti, temperaturi a posebna se vodi računa o prihrani. Naime, svako jutro se sa ovih 1.000 tačaka uzimaju uzorci od biljaka, kao kad se čoveku izvadi krv, i na osnovu tih podataka praktično sama biljka „kaže“ šta joj je potrebno od hrane u tom trenutku – pojasnio je naš sagovornik.
Biljke se različito prihranjuju kad je oblačno, sunčano ili kad je izuzetno jako sunce. U svakom trenutku na raspolaganju imaju spremne tri recepture za prihranu za različite vremenske prilike. Zimi plastenik se grije, a ljeti kad upeče zvijezda – hladi.
– Imamo hlađenje kad su ekstremno visoke temperature tako da u našim plastenicima živa na termometru nikad ne prelazi 32 stepena. To radimo na tri načina. Najprije se cijeli plastenik prekreči sredstvom koje se zove šejf iks. Na ovaj način tokom vrelih dana u plastenik ulazi svjetlost ali ne i toplota. Drugo, imamo šinski sistem cijevi u dužini od 80 km kroz koje puštamo hladnu vodu kako bi se hladio korijen i treći način je kad sama biljka sebe hladi. U situacijama ekstremno visokih temperatura potrebno je 40 kubnih metara vode po hektaru, a biljke kroz list i disanje ispuste 20 kubnih metara vode i taj način same sebe hlade – slikovito je objasnio Janković.
Kad je u pitanju zaštita biljaka hemija za njih ne postoji a protiv bolesti se bore na više načina.
– Prije svake sezone prvo što uradimo je kompletna, trostepena dezinfekcija plastenika. Tek nakon toga u zaštićeni prostor ulaze biljke koje faktički dolaze iz sterilnog sistema. Mi radimo na vulkanskoj lavi odnosno hidropiniji gdje je i vulkanska lava i kocka gdje se pikira sjeme sterilno. U takvom sistemu ne dolaze bolesti sa rasadom. Kad je u pitanju borba sa insektima primjenjuje se isključivo biološki vid zaštite a koristimo makrolopuse i predatore, odnosno u plastenik ubacujemo insekte koji jedu druge insekte – rekao je naš sagovornik.
Pošto paradajz raste u zaštićenim i kontrolisanim uslovima za oprašivanje se koriste bumbari, tačnije ženke ovih insekata.
– Za oprašivanje koristimo bumbare koji dolaze iz Belgije i ostaju najviše 40 dana. U svakoj kutiji je jedan bumbar i 33 ženke. Muškarci čuvaju kutije da ne može ženka iz druge kutije da uđe u njihovu i kad završe posao vraćaju se – dodao je on.
Solarni paneli
Za grijanje plastenika zimi koriste elektranu snage 7,7 megavata s kojom bi, recimo, moglo da se greje Banovo Brdo i Novi Beograd. Lože ugalj i za jednu sezonu potroše nešto više od 2.000 tona uglja.
– Kako je energija sve veći problem radi se projekat solarnih panela koji će raditi po sistemu kogeneracije. To znači da ćemo mi proizvoditi struju ljeti kad nam ne treba a zimi ćemo je koristiti kroz akumulatore i baterije. Ovu energiju ćemo koristiti isključivo za vještačko sunce koje će da funkcioniše po diodnom sistemu. Projekat nam radi jedna bjeloruska firma koja je najbolja na svijetu i koja radila za NASU projekat vještačkog sunca – rekao je Janković.
– U Srbiji je trenutno najomiljeniji pink paradajz, iako se mi borimo da naše potrošače naviknemo na kumato. To je španski paradajz koji je potpuno crn. Radili smo i San marcalo, ali nije bio baš prihvaćen kod nas. San marcalo je paradajz koji je spolja potpuno zelen, a potpuno crven unutra. To jeste jedna specijalna vrsta paradajza ali po svemu sudeći naši ljudi nisu baš voljni da probaju nove vrste – rekao je naš sagovornik.
Na naše pitanje zašto je odabrao da paradajz plasira isključivo na domaće tržište Janković je objasnio da je dvije godine sarađivao sa trgovinskim lancima iz inostranstva, ali su oni tražili rinfuznu robu koju bi pakovali i na tržište plasirali pod svojim brendom na šta on nije pristao.
– Mi smo hteli da napravimo domaći, srpski brend koji će kao takav biti prepoznatljiv. Pošto radimo sa švajcarskim i holandskim sjemenom često nam dođu gosti iz Švajcarske i Holandije i ne mogu da vjeruju da je to paradajz iz njihovog sjemena. Ja im kažem da je tajna u geografskom položaju i suncu koje faktički omogućava da dobijemo jedan ovakav proizvod vrhunskog kvaliteta – zaključio je Aleksandar Janković vlasnik kompanije „Sagal agrar“.