Ove su marljive zujalice i veliki biljkoljupci jedini insekti koji proizvode hranu za ljude, tj. med. Razlikujemo muške i ženske pripadnike u nevjerovatnoj brojci od oko 20 000 vrsta.
Postoje gdje god postoji biljaka, jer se hrane cvjetnim nektarom i polenom, što čini pčelu medaricu najrasprostranjenijom vrstom u pčelinjem svijetu. Od vrste do vrste razlikuju se po veličini tijela, dužini krilca, boji dlačica, prevladavanju žute i sive boje na tijelu, žive u većim ili manjim zajednicama…
Zujanje koje čujemo kad nam se približi posljedica je zamaha od približno 11 500 puta u minuti. Trut je naziv za mušku pčelu i, kako sam naziv kaže, oni ne sakupljaju med, nego je njihov jedini zadatak parenje s maticom. Ženke su u biti spolno nerazvijene ženke. Svaka ima svoj specifičan miris koji raspoznaju ostali stanovnici košnice.
Pročitajte: Da li pčele razlikuju boje i kako obojiti košnice?
Kraljica pčela, matica, živi i do 5 godina i jedina je koja u zajednici od 20 000 do 80 000 pčela polaže jaja. Najproduktivnije razdoblje je svakako ljeto, kada može položiti i do 2.500 jaja dnevno. Ona nikada ne napušta košnicu.
Pčele samice i “pčela ubica”
Za istaknuti je divovsku vrstu pčela koje se zovu pčele samice. Kod njih u veličini radilice i matice nema razlike, tako da su i sve saće jednakih dimenzija, do 34 mm-a čak. Pčele samice žive usamljeničkim životom, gdje svaka ženka radi, najčešće u zemlji, prostor za polaganje jaja.
“Pčela ubica” je afrikanizirana pčela, odnosno hibrid europske i afričke medonosne pčele podrijetlom iz Tanzanije.
Ne leti uokolo s arsenalom oružja i “rješava” ostale pripadnike svog roda, ali je tridesetak posto agresivnija u obrani svog teritorija. Upornija čak! Postoji stvarna priča gdje su Kenijci, da bi obranili svoje usjev od slonova, puštali ove pčelice na njih koje bi ih zatim kilometrima pratile! Da ne zaboravimo nadodati – mnogo su uporne.
Košnica za pčele
Košnica je nastamba stvorena od strane čovjeka za lakšu manipulaciju pčelama i plodovima njihovog rada.
Košnice dijelimo na:
- košnice s pokretnim saćem (lisnjače i nastavljače, gdje se prve otvaraju nazad, a druge odozgora)
- košnice nepokretnim saćem (dubine, vršare, pletare, daščare)
Pletara je košnica starijeg oblika i nemamo mogućnost mijenjanja saće. Med je vrlo teško vaditi iz nje i najčešće se upotrebljava iz nostalgičnih razloga i radi dobijanja voska.
Prezimljavanje pčela u ovakvoj košnici je neznatno. Dubine su poput pletara, s nepokretnim saćem, no one su najbliže staništu pčela. Postoje varijacije na temu, no to su u principu izdubljena debla trupaca. Langstroth – Roothova (LR), najzastupljenija je košnica koja spada u nastavljače, odnosno u pokretne košnice.
Promjenjivog su volumena.
Pročitajte: Pčele zimi stradaju od gladi, ne od hladnoće
Zimovanje pčela
Zimovanje pčela je osiguravanje njihovih košnica od raznih vremenskih uslova poput vjetra i oborina. Kad osjete da se bliži jesen, trutovi se istjeruju van gdje u konačnici i ugibaju.
Preostale ženke kreću unositi u košnicu mnogo propolisa kojim se lijepe nastale pukotine, a nerijetko njime zatvaraju i otvore. Na mjestu gdje je izašlo posljednje leglo, sakupljaju se u klupko da bi se ugrijale tijekom hladnijih mjeseci. Pri temperaturama ispod 13°C dolazi do slabije pokretljivosti, a oko 9°C nastaje ukočenost tijela i smrt. U sredini klupka nalazi se matica, a uokolo najmlađe pčele i tako redom.
Temperatura središta varira između 20 do 30°C. Odvajanje od klupka, pogotovo za nižih temperatura, znači smrt uslijed smrzavanja. Zimski san nije pravi izbor riječi za stanje u kojem pčele provode hladnije mjesece, već je to stanje potpunog mirovanja. Što su stabilnije temperature, to je i klupko stabilnije, znači bez stiskanja i raspuštanja, što rezultira manjom potrošnjom energije, tj. manjom potrebom za hranom.
Izlučivanje ugljikovog dioksida i vodenih para zahtijeva, po mogućnosti, svakodnevan dovod svježeg zraka u košnicu.
Životinjice su to koje se znaju pobrinuti za sebe. No, ono čime pčelar svakako treba doprinijeti je stavljanje metalnih češljeva s unutarnje strane košnice da se miševima i voluharicama spriječi ulazak. Potrebno je tretirati košnicu protiv varoe (grinja) i osigurati dovoljnu količinu hrane.
Najpopularniji je svakako sirup sa šećerom (saharozom) s dodatkom esencijalnih tvari koje su im potrebne. Slična je priča u toplijim mjesecima ako vidimo omamljenu pčelu. U kašičici joj treba dati zaslađenu vodu da revitalizira organizam i odleti nazad u leglo. Voda im, kao i ljudima, uvijek treba biti dostupna.
Nedostatak utiče na njihovo ponašanje, fiziologiju, uzgoj legla…
Apiterapija
Apiterapija je sve popularniji vid terapije gdje se u komori izrađenoj za inhalaciju inhaliramo zrakom iz košnice. U sve je većem porastu kod nas. Prije, kada bi ljudi sjekli ili cijepali drva, sjekira bi znala propasti u deblo i upasti pravo u stanište, tj. med divljih pčela. S obzirom na to da se prije med sakupljao skoro pa isključivo po divljim staništima, prava je sreća bila naići na takvo nešto. S vremenom je izraz poprimio preneseno značenje, te se spominje kad nas iznenada zadesi nešto lijepo, tj. neka iznenadna sreća.