Naslovnica Blog Stranica 940

Stari zanati gube bitku sa vremenom

Ako odumru stari zanati ni selu nema spasa

Svako selo  bilo je prepoznatljivo po svojim majstorijama. Na slavama, svetkovinama, raznim okupljanjima , prepričavale su se majstorije seoskih kovača, remenara, opančara, stolara ili kazandžija. I svi su bili najbolji u svojoj branši, nosili su epitete najboljih, često su im pripisivane magične moći.

Znalo se da su najbolji kovači u Kruškiku , čamdžije u Dolini i Novom Selu, kazandžije u Kočićevu, a mlinari u Novoj Topoli. Na vodenicu se išlo u Turjak i Podgradce, te u Jurkovicu, najbolje bačve i burad izrađivali su majstori u Bistrici, a sepete pleli Romanovčani.

Danas se stari zanati pominju u sjećanjima, u etno selima ili na manifestacijama. Jedna od njih se sprema po treći put u Gradišci. Riječ je o manifestaciji ‘Dani starih zanata’, koje je u kalendar ‘Gradiške jeseni’ uvrstio Kulturni centar Gradiška.

Željko Blagojević, direktor ove prestižne ustanove kaže da stari zanati zaslužuju da barem jedan dan budu na pijedestalu.

-Zanati i zanatlije su nekada zapošljavale, proizvodile i prehranjivale narod. Čestite zanatlije zajedno sa dobrim poljoprivrednicima su školovale čitave plejade dobrih stručnjaka, od ljekara do profesora i inžinjera. Na žalost stari zanati gube bitku sa vremenom i lagano odlaze u udžbenike istorije, a alati  među muzejske eksponate, rekao je Blagojević.

Boško i Rajko brane boje metalaca

Umijeće metalskih majstora po treći put na ‘Danima starih zata’  će pokazati osamdesetdvogodišnji kovač Rajko Bakić i desetak godina mlađi kazandžija Boško Despotović.

Rajko  priča da je nekada otkivao motike, sjekire i druge alatke, izrađivao potkovice za konje , spremao plugove za  oranje i od čekića i nakovnja časno i pošteno živio.

-Dobar kovač morao je znati kovati, ali njegov majstorluk se cijenio time kako je kalio  čelik. Nekada sam imao mnogo posla, danas je moj zanat gotovo zaboravljen, rekao je Bakić.

Rajko Bakić – kovač

Boško Despotović izučio je kazandžijski zanat u Novoj Gradišci, a potom je do penzije radio u dalekoj Australiji. I sada po malo radi  za svoju dušu u Kočićevu, selu na granici između Gradiške i Srpca.

-Oduvijek se cijenio dobar kazandžija. U suštini i ja sam kovač, kovač bakra, to je vrlo teško, ali lijepo zanimanje. Iskovao sam na desetine kaznova, moje rukotvorine nalaze se na gotovo svim kontinentima,  kaže Despotović.

Boško Despotović – kazandzija

Dario Škorić , mladi pčelar i najbolji pletač trnki u regionu

Dario Škorić, mladi pčelar iz potkozarskog sela Jazovac važi za jedog od najiskusnijih i svestranijih pčelara uregiji, bez obzira na činjenicu da je tek zagazio u četvrtu deceniju života.

Dario trenutno  ima 60 pčelinjih društava i godišnju proizvodnju od  1.500 kilograma meda, za čiji plasman ne brine.

Osim po kvalitetnom medu Dario je nadaleko poznat i po proizvodnji trnki od raževe slame. Za  te potrebe Dario posije raž i obezbijedi dovoljno kvalitetne slame za pletenje trnki.

Trnke od ražene slame su nekada imale široku primjenu a sada se većinom koriste za skidanje pčelinjih rojeva sa stabala. Dario ih proizvodi i za svoje potrebe, ponešto i za prodaju.

-Pčelinji rojevi često napuštaju sanduke, ukoliko su oni puni meda ili pčela, te traže druga mjesta. Oni se hvataju za grane obližnjeg drveća i tada je potrebna velika vještina da bi se pčele pokupile i smjestile u novu košnicu. Potpuno sam ovladao tehnikom ipletenja trnki, ali i hvatanju rojeva u njih, kaže Škorić.

Dario Škorić pokazuje kako se plete trnka

Remenar ostao bez posla

Remenarski zanat  u čitavoj regiji čuva od zaborava Ranko Vukotić iz sela Kozinaca.Ranko je zanat počeo izučavati prije šest decenija.

-Počeo sam  kao učenik1960. godine. Sedamdesetih godina sam bio zatrpan poslom i narudžbama, uglavnom se radila oprema za konje. Danas nema posla, napravim tek po neki kajiš  za hlače, psa  ili  remen za harmoniku. Ipak ohrabruju me informacije da se oživljavaju konjički klubovi i da se ljudi vraćaju fijakerima, čezama i zaprežnim kolima. Biće posla odmah i za mene, kaže Vukotić.

Ranko Vukotić – ramenar

Svoje umijeće za razbojem za tkanje  vrlo rado na ‘Danima starih zanata’ pokazuje Jovanka Kisin, a sa preslicama i vretenima Rosa Vuković i Dragija Lončar. Boško Đurašinović spada u posljednje obućare , a čamdžija Branko  Račić osim što pravi čamce, plete   i ribarske mreže. Dani starih zanata obiluju i dobrom etno muzikom jelom i pićem, te izložbom starih alata i ručnih radova.

Stari zanati i u poeziji

Svoj doprinos zanatlijama i starim zanatima  obavezno daje i potpisnik ovih redova i to stihovima. Jedan odlomak  pjesme  ‘Da nije starih zanata’ poklanjamo i čitaocima ‘Agrosavjeta’.

Da nije stolara i njegove pile
Na čemu bi posteljine bile
Ne bi bilo ni stola, ni kreveta
Ni slavlja, ni ljubavi, ni djeteta

Ne bi bilo na krevetu vatre
Da nisu tkale žene i natre.

A tek kovač što željezo kuje
Pa mu ruke od čekića bruje
Skovao je i mač i kosu
Koja kosi i travu i rosu

Kovač je kažu kovač svoje sreće
Kao i umorni pekar iz smjene treće

Ili pčelar kad oplete trnke
Brico kad skrati kose rasne crnke
Kazandžija kad napravi kazan za rakiju
Oštrač kad naoštri noževe i čakiju
Kad obućar popravi ženske sandale
U koje idu nogice male
E to su od pamtivijeka stari zanati
Za koje trebate čuti i znati

‘Dani starih zanata’ obiluju i dobrom etno muzikom jelom i pićem, te izložbom starih alata i ručnih radova. Upravo ovi dani otvaraju ‘Gradišku jesen’ i na najbolji način govore o našim lijepim selima, zanatima i običajima.

Izvor: AgroSavjet

PROČITAJTE:

Kraljevi čuvarkuće – Imaju 196 vrsta (VIDEO)

Uzgoj puževa skupa investicija, ali se uloženo vraća u drugoj godini

Počeli uzgajati romanovske ovce novcem od podrške porodiljama

Raste interesovanje za uzgoj lješnjaka

NOVI GRAD – U Novom Gradu raste interesovanje za uzgoj lješnika, a trenutno 12 vlasnika ima zasade na ukupno 9,6 hektara, rekao je stručni saradnik u opštinskom Odsjeku za poljoprivredu Dušan Vujanović.

„Oko 80 odsto parcela zasađeno je u protekle četiri godine. Proizvođači su uglavnom koristili sadnice iz sertifikovanih rasadnika“, naveo je Vujanović.

On kaže da opština Novi Grad podstiče podizanje zasada voća na najmanje tri dunuma sa 40 odsto iznosa investicije.

Rade Medić, koji uzgaja lješnik u rodnim Bojištima na 10 dunuma, kaže da je zadovoljan prinosom prve berbe i smatra da je uzgoj ove vrste voća isplativ i da ima budućnost.

Medić navodi da je plantažu lješnika zasadio prije tri godine i da najbolji rod očekuje od pete godine.

On živi u Kostajnici, a plantažu lješnika je, osim planirane ekonomske koristi, zasadio i zbog zadovoljstva i prilike da boravi u prirodi.

„Zasađeno je 508 sadnica. Zastupljene su četiri sorte – halski džin, istarski dugi, istarski kratki i rimski. Više sorti je potrebno zbog oprašivanja“, precizirao je Medić.

On je naveo da je za uspješnu proizvodnju prije sadnje potrebno obaviti analizu zemljišta, dobro pripremiti parcelu, odabrati kvalitetne sadnice i primijeniti sve agrotehničke mjere, uključujući zaštitu od štetočina.

Prema njegovim riječima, lješnik dobro podnosi nisku temperaturu, a tokom ljeta, je potrebno navodnjavanje.

„Zadovoljan sam prvom berbom, prinos je oko 250 kilograma. Važno je da ima roda, tržište neće biti problem“, rekao je Medić.

Izvor: N.N.

Da li se prilikom zamrzavanja gube vitamini i minerali?

Gotovo 70 odsto voća i povrća sadrži više antioksidanasa, vitamina C i minerala nakon zamrzavanja, a izuzetak su limun, karfiol i kukuruz koje je bolje jesti svježe, pokazuju rezultati istraživanja britanskih stručnjaka.

U kućnoj pripremi hrane, najviše vitamina je očuvano kada se hrana priprema na pari. Prženje hrane, dugo kuvanje ili kombinacija nekoliko metoda kuvanja rezultuje najvećim gubitkom vitamina. Koji god metod da se koristi, gubitak vitamina je veći što je kuvanje duže i što je viša temperatura pripreme. Ljuštenje i sjeckanje takođe utiče na gubitak vitamina osetljivih na svjetlost i kiseonik, poput vitamina C. Kuvanje u velikoj količini vode dovodi do značajnog gubitka vitamina rastvorljivih u vodi.

Zamrzavanjem se ne gube minerali. Kad je gubitak minerala u pitanju, više bi trebalo da se plašite kuvanja, jer minerali prilikom kuvanja mogu da “pobegnu” u vodu. Zato je kuvanje na pari dobra stvar, ili ispijanje supe u kojoj je bilo kuvano povrće.

Znamo koliko su vlakna bitna i da ih moderan čovjek ne unosi dovoljno. Zato je ovo najvažnija stvar u cijeloj priči: zamrzavanje nema apsolutno nikakvog efekta na vlakna.

Ili još preciznije, lagano zamrzavanje u kućnim zamrzivačima može da utiče na to da se molekuli vode pretvore u led, tako povećaju volumen, pa povrće postane “muljavo” kad krenete da ga kuvate. Ali, ako vakumirate prije toga ili se smrzne u profesionalnim mašinama za brzo zamrzavanje (dakle industrijski) – sva biljna vlakna ostaju tu gdje su i bila, i to bez “muljavog” efekta.

Ovo naročito važi za brokoli. Kada se ovo povrće zamrzne, sadrži više vitamina C i luteina, a čak četiri puta više beta-karotena nego svježi komadi. Ili, na primjer, u zamrznutoj šargarepi količina luteina se utrostruči, dva puta je više beta-karotena, a više je i polifenola nego u svježim narandžastim korjenčićima.

I spanać je bolje jesti, tvrde britanski stručnjaci, poslije zamrzavanja, jer tada ima četiri puta više hranljivih materija, vlakana, folne kiseline, gvožđa i kalcijuma. Postoje, naravno, i izuzeci. Tu spadaju limun, karfiol i kukuruz. Njih je bolje jesti svježe.

Naučnici su ustanovili da svježi plodovi mogu mjesecima da stoje u supermarketima poprskani raznim hemikalijama, kako bi zadržali dobar izgled.

Već nekoliko dana skladištenja nepovoljno utiče na nutritivne vrijednosti namirnica

Naravno, voće i povrće je uvjek najbolje jesti odmah poslije branja, ali za stanovnike gradova to uglavnom nije moguće.

Zamrznuto povrće, koje je uvjek pri ruci i ne može lako da se pokvari ne samo da štedi vrijeme  već omogućava da se hranite zdravije i unosite više vlakana.

PROČITAJTE:

11 čudesnih namirnica koje smanjuju nadimanje stomaka

Upoznajte TUŠT ljekoviti korov koji raste po našim baštama i livadama /RECEPTI/

ZAŠTO JE DOBAR ČAJ OD LISTA BRESKVE

Poljoprivreda kao uzročnik širenja požara u Amazoniji

Amazoniju nagrizaju dvije poljoprivredne djelatnosti – uzgoj goveda i genetski modifikovane soje, čime se, smatraju naučnici, može protumačiti dramatično širenje šumskih požara u tom delu Brazila

– Ekstenzivan uzgoj goveda je glavni uzrok krčenja amazonske prašume. Nešto više od 65 posto amazonske krčevine danas je pod pašnjacima – rekao je Romulo Batista, istraživac u Grinpisu.

Brazil je najveći svjetski izvoznik govedine.

Ta je zemlja u 2018. izvezla rekordnih 1,64 miliona tona tog mesa, pokazuju podaci Brazilskog klastera izvoznika mesa.

Glavna tržišta su Kina, zatim Egipat i EU, a između 1997. i 2016. izvoz govedine se udesetostručio. Gotovo 6,5 odsto iskrčene površine koristi se za uzgoj poljoprivrednih kultura.

Brazil koji je i dosad bio najveći svjetski izvoznik soje, ispred SAD, u 2018. je izvezao rekordnih 83,6 miliona tona, ili 22,6 odsto više nego 2017. godine, objavilo je brazilsko ministarstvo privrede.

Taj se uspijeh tumači najprije apetitom Kine, najvećim potrošačem brazilske soje koja je uglavnom GMO. Zbog trgovinskog rata koji Peking i Vašington vode već gotovo godinu dana, Kina se sve više okreće Brazilu u kupovini stočne hrane.

Izvoz brazilske soje u Kinu lane je povećan gotovo 30 odsto.

Ogromni djelovi kišne šume Amazonije gore, a prema najnovijim podacima koje je objavio BBC, zabilježeno je više od 2.500 požara u Amazoniji.

Vatrena stihija je toliko intenzivna da se oblaci dima mogu vidjeti iz svemira, a ta kišna šuma jedan je od najvrijednijih resursa koji svjet ima za borbu protiv klimatskih promjena.

Izvor: Agronews

Ko nas štiti dok mi spavamo: Šišmiš za jedan sat pojede 600 komaraca

Jasminko Mulaomerović iz Centra za krš i speleologiju za Agenciju FENA kaže da su šišmiši korisni za ljude, šume i poljoprivredu jer se hrane insektima koji su opasne štetočine, od kojih mnogi prenose zarazne bolesti na ljude i domaće životinje.

Osim toga navodi da narodna tradicija u mnogim našim krajevima u šišmišima vidi blagoslovljena bića, a kuće koje nastanjuju blagoslovljene kuće.

Važnost šišmiša

Naglasio je da se važnost šišmiša ogleda u njihovoj ishrani. Šišmiši u BiH hrane se isključivo insektima i to onim štetnim. Zbog toga imaju veliki značaj za regulaciju velikog broja letećih insekata.

Kazao je da je još sredinom 19. stoljeća uočena vrijednost šišmiša baš zbog njihove ishrane i od tog vremena počinje, na Zapadu, da živi ideja zaštite šišmiša, budući da jedan šišmiš može da pojede i do 3.000 insekata za jednu noć ili oko 600 komaraca za jedan sat.

„Ljudi koji žive u gradovima nisu ni svjesni šta za njih rade šišmiši dok oni mirno spavaju“, kazao je Mulaomerović.

Osim za ljude, navodi, šišmiši su od velike koristi za šume i poljoprivredu jer se hrane insektima koji su opasne štetočine za šume i poljoprivredne kulture.

Organizacije za zaštitu šišmiša

U svijetu postoji veliki broj organizacija koje se bave zaštitom šišmiša. U Evropi je to Erobats organizacija koja je u okviru Ujedinjenih nacija (UNEP) i koja nadgleda provođenje međunarodnog sporazuma o zaštiti evropskih šišmiša.

Tom sporazumu, kao posmatrači, pridružuju se zemlje Bliskog istoka i sjeverne Afrike.

„Nažalost, naša zemlja još nije pristupila sporazumu zbog 1.000 eura godišnje članarine. Registrirane su i brojne druge, uglavnom fondacije i nevladine organizacije na nivou pojedinih država, a nedavno je osnovan i BatLife Europe čiji je jedan od osnivača i Centar za krš i speleologiju iz Sarajeva“, nagalašava Mulaomerović.

Aktivnosti istraživanja i zaštite šišmiša u BiH su tek u povojima, navodi, iako BiH ima gotovo 30 vrsta šišmiša i neke od najvećih kolonija šišmiša na Balkanu.

Razlozi su brojni, kaže, od nezainteresiranosti biologa i šumara za šišmiše do prisutnih praznovjerja vezanih uz mala korisna bića.

Centar za krš i speleologiju iz Sarajeva provodi zimski monitoring nekoliko velikih kolonija u pećinama sjeverne Bosne, a zahvaljujući fondu CEPF i dvogodišnji monitoring šišmiša u donjem toku Neretve. Centar, također, organizira i evropsku noć šišmiša koja će biti organizirana u augustu, koja je tradicionalna manifestacija u brojnim gradovima Evrope, radi podizanja znanja i svijesti o važnosti šišmiša i njihovoj koristi za ljude i prirodu, posebno šume.

„Pitanje je, međutim, koliko jedna mala grupa ljudi može učiniti na zaštiti šišmiša, ako ne postoji nikakva institucionalna podrška“, pita se Mulaomerović.

Kako sačuvati šišmiše

Rekao je i da se šišmišima ne posvećuje gotovo nikakva pažnja prilikom projektovanja infrastrukturnih objekata ili energetskih objekata zbog čega uveliko stradaju.

„Iako se čini da su, recimo, vjetroelektrane izvor čiste energije, one su praktično, kad su u pitanju ptice i šišmiši “mašine za meso“. Prema istraživačima iz Njemačke, u toj zemlji je od vjetroelektrana za deset godina stradalo dva miliona šišmiša. U SAD-u je na svaka dva MW proizvedene energije stradalo deset šišmiša“, navodi Mulaomerović.

U svijetu danas postoji oko 4.800 vrsta sisara, od čega na šišmiše otpada oko 1.000. Ima ih malih, veličine leptira, do velikih životinja raspona krila od gotovo dva metra.

Šišmiši su sisari rasprostranjeni po cijelom svijetu izuzev Arktika i Antartika. Neke vrste žive od Evrope do Japana, a neke na vrlo ograničenom prostoru (npr. vrsta Pteropus rodricensis pronađena samo na otoku Rodrigues u Indijskom okeanu).

Ishrana i rasprostranjenost šišmiša

Mulaomerović kaže da ima vrsta šišmiša koje se hrane voćem, nektarom, žabama, ribama, drugim malim sisarima ili čak krvlju, ali to su većinom tropske vrste.

Zbog sposobnosti letenja, šišmiši su prisutni gotovo svugdje, gdje god je pogodno stanište za njih, šišmiši će se prilagoditi.

„Zbog toga ih vrlo često nalazimo i u gradovima gdje su, a da mi često i ne znamo, naše najbliže komšije, jer se koriste tavanima starih kuća i crkava, pukotinama u zidovima, otvorima za ventilaciju, štalama. U šumama koriste duplje u starim stablima, pukotinama drveća ili se jednostavno zavuku ispod kore. Neke vrste žive isključivo u pećinama“, pojašnjava Mulaomerović

Osobine šišmiša

Jedna od specifičnosti šišmiša je zimski san ili hibernacija. S prvim jesenjim hladnoćama kada se i brojnost insekata smanjuje neki šišmiši migriraju u toplije krajeve, naši obično u primorje, a neki se premještaju u zimska skloništa, tavani i pećine, u kojima se zbijaju u kolonije i prelaze u zimski san. Tada im se usporavaju sve životne funkcije. Tako se broj otkucaja srca smanjuje na svega desetak u minuti, a temperatura tijela se spusti na nekoliko stepeni iznad nule.

Druga osobenost šišmiša je sposobnost eholokacije koja im omogućava let noću, nevjerovatno manevriranje i izbjegavanje svih pa i najmanjih prepreka, a u lovu hvatanje najsitnihih insekata. Zbog toga je čulo sluha izuzetno razvijeno.

Šišmiši emitiraju zvučne talase visoke frekvencije koji nastaju u njihovim ustima, tačnije grkljanu, koji se od različitih čvrstih predmeta odbijaju i koje oni onda ponovo primaju preko ušiju i kože. Tako primljeni talasi se u dijelu sekunde analiziraju u mozgu tako da šišmiš reaguje trenutno na svaku promjenu. Otuda i sposobnost da šišmiš može loviti insekte u letu u potpunom mraku.“

Izvor: AgroEkoMagazin

PROČITAJTE:

Čudesni prirodni fenomen: Ženka komodo zmaja rodila mladunce bez parenja s mužjakom

Pacovi sve više liče na ljude: Počeli da jedu đevreke i piju pivo

Dva divlja konja prošetala centrom Sarajeva /VIDEO/

Kako otjerati zmije iz dvorišta

Zmije spadaju u veoma važne prirodne predatore, koje efektivno kontrolišu populaciju pacova, miševa i drugih potencijalno štetnih glodara. Ipak, nikad nije prijatno vidjeti ih u svom domaćinstvu, posebno ako čuvate živinu ili stoku. Tada stvari mogu da se otrgnu kontroli.

Čak i ako većina korisnih zmija nisu otrovnice, često su nepoželjni gosti na našim imanjima. Uređenje samog terena, odnosno staništa je relativno jednostavan način da se smanji mogućnost nastanjenja u vašoj bašti.

Skrovište i izvori hrane

Većina ovih predatora radije bira hladna, vlažna i mračna staništa, kao što su gomila, drva, dasaka ili gusti grmovi ili visoka trava. Naime,ista ova mjesta rado biraju miševi i glodari. Kako bi smanjili mogućnost pojave zmija otklonite potencijalna skrovišta i za grabljivicu i za lovinu.

Redovno kosite travnjak i kratite živu ogradu pogotovu onu koja raste blizu tla. Naslažite kamenje i drvo za ogrjev dalje od bašte i kuće, a još idealnije bi bilo na policama. Takođe, hranu za ljubimce držite u zatvorenim kontejnerima.

Prirodni repelenti za tjeranje zmije

Prah sode bikarbone pospite po vrtu i dvorištu i otjeraćete zmije koje ne vole, kako neka istraživanja pokazuju, sodu. Pa tako, ako se vi bojite zmija, u malim hrpicama pospite sodu po bašti, dvorištu i recept podelite i sa prijateljima, svakako.

Najveći neprijatelji

Česti neprijatelji ovih gmizavaca su psi i naravno nezaobilazne morke.

Psi veoma burno reaguju na blizinu zmija, a često se obračunavaju sa njima. I svakako, nezaobilazne morke! Morke su životinje koje se oglašavaju kada je u blizini zmija. U narodu vlada vjerovanje da ukoliko imate morku u dvorištu da tu zmija neće doći. Morke su odlične i u borbi protiv glodara i štetočina.

Izvor: Agromedia

PROČITAJTE:

Soda i sumpor tjeraju zmije iz dvorišta!

Ko jede najskuplje, a ko najjeftinije meso u EU

Cijene mesa u Austriji su prošle godine bile za skoro 50 posto veće od prosjeka u Evropskoj uniji.

Eurostat, odnosno Zavod za statistiku Evropske unije, objavio je izvještaj u kojem se navodi da su Austrijanci 46 posto skuplje plaćali meso od prosjeka Evropske unije, a da po visini cijena mesa u prošloj godini slijede Luksemburg, Francuska i Belgija.

S druge strane, Poljaci i Rumuni su prošle godine jeli najjeftinije meso u EU.

Cijene mesa u Poljskoj i Rumuniji su bile po 37 posto manje u odnosu na prosječnu cijenu u EU. Približne niske cijene mesa su bile i u Bugarskoj i Litvaniji.

Izvor: Nezavisne

Uništavanje ambrozije obaveza vlasnika i korisnika zemljišta – kazne i do 5000 KM

Najavljene su pooštrene inspekcijske kontrole, a predviđene su kazne od 700 za fizička do 5.000 KM za pravna lica. Ne izlaziti vani tokom dana (ako ne morate) od 10 do 16 sati, jer je tada najveća koncentracija polena u zraku

Pekarske proizvode i hljeb uvozimo iz Irana, Brazila, Jordana…

Da je naša proizvodnja hrane zaglavila u totalnom ćorsokaku potvrđuje i najnoviji podatak da preko 90 odsto prehrambenih namirnica koje godišnje pojedemo dolazi iz uvoza.

I to ne samo onih proizvoda koje nismo u stanju sami da proizvedemo, nego i hrane za koju se, bar na prvi pogled, čini da bismo sami mogli da je zgotovimo, pa čak i da nas je daleko više no što nas ima.

Takođe, ne samo da uvozimo iz zemalja okruženja i Evrope, nego bukvalno iz svih krajeva svijeta.

Tako, pekarske proizvode i hljeb uvozimo i iz Brazila, Argentine, Irana, Jordana, Avganistana, a vodu iz dalekog Japana!?

E, kad nismo u stanju da, iz domaće radinosti, obezbijedimo bar dovoljnu količinu hljeba i vode, šta reći o enormnom uvozu drugih poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, za koje godišnje dajemo stotine miliona KM.

Još više poražava i zabrinjava činjenica da količina i vrijednost njihovog uvoza iz godine u godinu drastično raste.

U BiH su, činjenica, svi svjesni da domaća proizvodnja brzinom svjetlosti propada, dok robe iz uvoza zauzimaju potpuni primat u našoj ishrani. Tako, godinama unazad slušamo priču da našim proizvođačima trebaju veći podsticaji, a stranim ograničenja na izvoz, dok građani moraju da kupuju domaće.

Međutim, i danas se sve svodi na ovu praznu priču, a neumoljiva statistika pokazuje da procenat hrane iz uvoza samo raste. I to svega – mesa, mlijeka, vode, žitarica, voća, povrća, te prerađevina od ovih namirnica, dok se i ono malo domaćeg utopilo u šarenilo tuđeg, pa ne može da dođe do izražaja.

Valjda je lakše uvoziti i uvoziti, nego se pozabaviti jačanjem karika u lancu domaće proizvodnje hrane, makar to značilo više radnih mjesta, više para u svačijoj kasi, više zadovoljnih proizvođača, prerađivača, građana…

I onda se oni gore ljute kad se poljoprivrednici i prerađivači žale na uslove u kojima posluju, radnici na svoje plate, bolesni na zdravstvenu zaštitu. Svašta!

Izvor: Srpskainfo

Početkom septembra stiže promjena vremena

SARAJEVO – U Bosni i Hercegovini danas i sutra se očekuje nestabilno vrijeme uz padavine, dok će se do kraja mjeseca na zapadu i sjeverozapadu zadržati promjenljivo i nestabilno vrijeme, saopšteno je iz Federalnog hidrometeorološkog zavoda.

Stabilniji period na prostoru centralne, istočne, sjeverne i jugozapadne dijelove, te na prostoru Hercegovine prognozira se od 28. avgusta do 3. septembra. Tada bi očekivane jutarnje temperature mogle biti od 11 do 16, na jugu od 17 do 22 stepena Celzijusa, a dnevne od 26 do 31, dok se na jugu očekuje od od 30 do 35 stepeni Celzijusa.

Promjena vremena uz padavine i osvježenje očekuje se od 3. septembra do kraja prognoznog perioda 10. septembra.

Temperaturni režim će se malo promjeniti pri čemu će minimalne temperature imati vrijednosti od 8 do 13, a maksimalne od 15 do 20 stepeni Celzijusa, na jugu od 24 do 29, saopšteno je iz Federalnog hidrometeorološkog zavoda.

Izvor: Nezavisne