Ako odumru stari zanati ni selu nema spasa
Svako selo bilo je prepoznatljivo po svojim majstorijama. Na slavama, svetkovinama, raznim okupljanjima , prepričavale su se majstorije seoskih kovača, remenara, opančara, stolara ili kazandžija. I svi su bili najbolji u svojoj branši, nosili su epitete najboljih, često su im pripisivane magične moći.
Znalo se da su najbolji kovači u Kruškiku , čamdžije u Dolini i Novom Selu, kazandžije u Kočićevu, a mlinari u Novoj Topoli. Na vodenicu se išlo u Turjak i Podgradce, te u Jurkovicu, najbolje bačve i burad izrađivali su majstori u Bistrici, a sepete pleli Romanovčani.
Danas se stari zanati pominju u sjećanjima, u etno selima ili na manifestacijama. Jedna od njih se sprema po treći put u Gradišci. Riječ je o manifestaciji ‘Dani starih zanata’, koje je u kalendar ‘Gradiške jeseni’ uvrstio Kulturni centar Gradiška.
Željko Blagojević, direktor ove prestižne ustanove kaže da stari zanati zaslužuju da barem jedan dan budu na pijedestalu.
-Zanati i zanatlije su nekada zapošljavale, proizvodile i prehranjivale narod. Čestite zanatlije zajedno sa dobrim poljoprivrednicima su školovale čitave plejade dobrih stručnjaka, od ljekara do profesora i inžinjera. Na žalost stari zanati gube bitku sa vremenom i lagano odlaze u udžbenike istorije, a alati među muzejske eksponate, rekao je Blagojević.
Boško i Rajko brane boje metalaca
Umijeće metalskih majstora po treći put na ‘Danima starih zata’ će pokazati osamdesetdvogodišnji kovač Rajko Bakić i desetak godina mlađi kazandžija Boško Despotović.
Rajko priča da je nekada otkivao motike, sjekire i druge alatke, izrađivao potkovice za konje , spremao plugove za oranje i od čekića i nakovnja časno i pošteno živio.
-Dobar kovač morao je znati kovati, ali njegov majstorluk se cijenio time kako je kalio čelik. Nekada sam imao mnogo posla, danas je moj zanat gotovo zaboravljen, rekao je Bakić.
![](https://agrosavjet.com/wp-content/uploads/2019/08/Kovač-Rajko-Bakić.jpg)
Boško Despotović izučio je kazandžijski zanat u Novoj Gradišci, a potom je do penzije radio u dalekoj Australiji. I sada po malo radi za svoju dušu u Kočićevu, selu na granici između Gradiške i Srpca.
-Oduvijek se cijenio dobar kazandžija. U suštini i ja sam kovač, kovač bakra, to je vrlo teško, ali lijepo zanimanje. Iskovao sam na desetine kaznova, moje rukotvorine nalaze se na gotovo svim kontinentima, kaže Despotović.
![](https://agrosavjet.com/wp-content/uploads/2019/08/Kazandzija-Boško-Despotović.jpg)
Dario Škorić , mladi pčelar i najbolji pletač trnki u regionu
Dario Škorić, mladi pčelar iz potkozarskog sela Jazovac važi za jedog od najiskusnijih i svestranijih pčelara uregiji, bez obzira na činjenicu da je tek zagazio u četvrtu deceniju života.
Dario trenutno ima 60 pčelinjih društava i godišnju proizvodnju od 1.500 kilograma meda, za čiji plasman ne brine.
Osim po kvalitetnom medu Dario je nadaleko poznat i po proizvodnji trnki od raževe slame. Za te potrebe Dario posije raž i obezbijedi dovoljno kvalitetne slame za pletenje trnki.
Trnke od ražene slame su nekada imale široku primjenu a sada se većinom koriste za skidanje pčelinjih rojeva sa stabala. Dario ih proizvodi i za svoje potrebe, ponešto i za prodaju.
-Pčelinji rojevi često napuštaju sanduke, ukoliko su oni puni meda ili pčela, te traže druga mjesta. Oni se hvataju za grane obližnjeg drveća i tada je potrebna velika vještina da bi se pčele pokupile i smjestile u novu košnicu. Potpuno sam ovladao tehnikom ipletenja trnki, ali i hvatanju rojeva u njih, kaže Škorić.
![](https://agrosavjet.com/wp-content/uploads/2019/08/Dario-Škorić-plete-trnku.jpg)
Remenar ostao bez posla
Remenarski zanat u čitavoj regiji čuva od zaborava Ranko Vukotić iz sela Kozinaca.Ranko je zanat počeo izučavati prije šest decenija.
-Počeo sam kao učenik1960. godine. Sedamdesetih godina sam bio zatrpan poslom i narudžbama, uglavnom se radila oprema za konje. Danas nema posla, napravim tek po neki kajiš za hlače, psa ili remen za harmoniku. Ipak ohrabruju me informacije da se oživljavaju konjički klubovi i da se ljudi vraćaju fijakerima, čezama i zaprežnim kolima. Biće posla odmah i za mene, kaže Vukotić.
![](https://agrosavjet.com/wp-content/uploads/2019/08/Ranko-Vukotić-Remenar.jpg)
Svoje umijeće za razbojem za tkanje vrlo rado na ‘Danima starih zanata’ pokazuje Jovanka Kisin, a sa preslicama i vretenima Rosa Vuković i Dragija Lončar. Boško Đurašinović spada u posljednje obućare , a čamdžija Branko Račić osim što pravi čamce, plete i ribarske mreže. Dani starih zanata obiluju i dobrom etno muzikom jelom i pićem, te izložbom starih alata i ručnih radova.
Stari zanati i u poeziji
Svoj doprinos zanatlijama i starim zanatima obavezno daje i potpisnik ovih redova i to stihovima. Jedan odlomak pjesme ‘Da nije starih zanata’ poklanjamo i čitaocima ‘Agrosavjeta’.
Da nije stolara i njegove pile
Na čemu bi posteljine bile
Ne bi bilo ni stola, ni kreveta
Ni slavlja, ni ljubavi, ni djeteta
Ne bi bilo na krevetu vatre
Da nisu tkale žene i natre.
A tek kovač što željezo kuje
Pa mu ruke od čekića bruje
Skovao je i mač i kosu
Koja kosi i travu i rosu
Kovač je kažu kovač svoje sreće
Kao i umorni pekar iz smjene treće
Ili pčelar kad oplete trnke
Brico kad skrati kose rasne crnke
Kazandžija kad napravi kazan za rakiju
Oštrač kad naoštri noževe i čakiju
Kad obućar popravi ženske sandale
U koje idu nogice male
E to su od pamtivijeka stari zanati
Za koje trebate čuti i znati
‘Dani starih zanata’ obiluju i dobrom etno muzikom jelom i pićem, te izložbom starih alata i ručnih radova. Upravo ovi dani otvaraju ‘Gradišku jesen’ i na najbolji način govore o našim lijepim selima, zanatima i običajima.
Izvor: AgroSavjet
PROČITAJTE:
Kraljevi čuvarkuće – Imaju 196 vrsta (VIDEO)
Uzgoj puževa skupa investicija, ali se uloženo vraća u drugoj godini
Počeli uzgajati romanovske ovce novcem od podrške porodiljama