Naslovnica Blog Stranica 80

Savjeti za uspješno gajenje celera i postizanje visokih prinosa

Agrosavjet
-
0
Savjeti za uspješno gajenje celera i postizanje visokih prinosa

Celer (Apium graveolens L.) je dvogodišnja zeljasta biljka iz porodice Apiaceae. Kod celera se gaje tri varijeteta: korijenasti celer (A. graveolens var. rapaceum), lisnati celer (A. graveolens var. secalinum) i celer rebraš (A. graveolens var. dulce). Za ishranu se koristi zadebljali korijen, list i zadebljale bijele lisne drške, a značaj ove povrtarske kulture ogleda se u visokom sadržaju proteina, masti, vitamina, te bogatstvu mineralnim materijama (kalcijum, kalijum, magnezijum, hlor).

Biološke osobine

Celer je po biološkim osobina sličan mrkvi, ali bolje podnosi niske temperature, i od   -5°S. Klija na 3-4°S, dok je optimalna temperatura za rast i razvoj oko 20°S, uz relativnu vlažnost vazduha od 70-80% i vlagu zemljišta od 70% PVK. Usljed nedostatka vlage u zemljištu korijen puca i ogrubi, te je potrebno gajiti celer uz redovno zalivanje.

Sorte celera

Korijenasti celer ima zadebljali korijen pljosnate, okrugle i kruškaste forme, sa mnoštvom razvijenih žila u donjem dijelu, čija brojnost i razvijenost zavisi od načina proizvodnje. Ukoliko je proizvodnja iz rasada korijen ima veći broj žilica, koje su tanje i kraće, dok pri direktonoj sjetvi formira manji broj korijenovih žilica, koje su razvijenije i prodiru dublje u zemljište. Konzumni dio predstavlja razvijena srčika bijele boje, a razlikuju se tri kategorije krupnoće zadebljalog korijena, što je sortna odlika (sitan, srednje krupan i krupan). Konzistencija mesa treba da je sočna, a cijela biljka ima karakterističan miris i aromu, što potiče od specifičnih eteričnih ulja.

Lisnati celer formira razgranat i žiličast korijenov sistem, koji karakteriše mnogo tankih isprepletenih žilica, koje se uglavnom šire horizontalno u gornjem oraničnom sloju.

Pročitajte: Celer u plasteniku tokom zimskog perioda

Celer rebraš se odlikuje žiličastim korijenom, sa određenim brojem jačih žila, koje više idu u dubinu, a manje u širinu.

Tehnologija proizvodnje

Celer se gaji slično kao mrkva i peršun, s tim što celer zahtjeva zemljišta bogata  organskom materijom, duboka, humusna i strukturna, sa pH oko 6,5. Na zemljištima siromašnim humusom, u jesen prije oranja potrebno je zaorati zgorjeli stajnjak u količini od 30-50 t/ha. Polovina fosfornih i kalijumovih đubriva se unosi u jesen, trećina fosfornih i kalijumovih đubriva i polovina azotnog pred sjetvu/sadnju, a ostatak u vidu prihranjivanja.

Celer se gaji u plodoredu, a dolazi na prvo mjesto ili na drugo poslije kultura koje su obilno đubrene organskim đubrivima. Celer je dobra predkultura jer ostavlja zemljište strukturno.

Obrada zemljišta je na dubini od 20-30 cm  u jesen, dok se u proljeće obavlja predsjetvena priprema zemljišta. Kvalitetna obrada zemljišta omogućuje brzo nicanje i ukorijenjavanje pri gajenju celera iz rasada.

Celer može da se proizvodi direktonom sjetvom, ili iz rasada, što je češće. Sadnja se obavlja od polovine maja do polovine juna kada je zemljište toplo. Sadi se u fazi 5-8 listova i to u redove na rastojanje  40 h 25-30 cm. Celer rebraš se sadi na rastojanje u redu od 30-40 cm, a lisnati gušće na 12-25 cm. Pri proizvodnji direktno iz sjemena, sjetva se obavlja krajem marta i početkom aprila.

Pri gajenju celera, kao najvažnija agrotehnička mjera do zatvaranja redova, je međuredno kultiviranje, obavezno poslije prihranjivanja i zalivanja. U posljednjem okopavanju vrši se zagrtanje sve do lisnih drški što utiče na kvalitet korijena. Celer je biljka koja zahtjeva redovno zalivanje, jer u suprotnom, neravnomjerno navodnjavanje  dovodi do obrazovanja drvenastih vlakana u zadebljalom korijenu, što smanjuje kvalitet i tržišnu vrijednost.

Prihranjivanje je neizostavna agrotehnička mjera u proizvodnji celera. Celer ima dugu vegetaciju i stvara veliku lisnu masu i zadebljali korijen, pa troši mnogo hraniva. Prvo prihranjivanje se obavlja u fazi 3-4 lista, odnosno poslije sadnje, a drugo ostatkom azotnog đubriva u fazi obrazovanja zadebljalog korijena. Dobro reaguje na folijarnu prihranu, naročito u fazi razvijene rozete, i to tečnim đubrivima bogatim mikroelementima. Suvišak azota dovodi do pojave šupljikavog korijena, a nedostatak kalijuma smanjuje otpornost prema bolestima.

Najčešće bolesti celera su krastavost korijena, pjegavost lista, trulež korijena. Potrebno je koristiti zdrav sadni materijal, i sprovesti sve preventivne mjere kako ne bi došlo do pojave bolesti.

Celer se za zimsku potrošnju vadi krajem oktobra, prije pojave jakih mrazeva. Celer rebraš se bere odsjecanjem listova, od polovine septembra do kasne jeseni, ostvarujući prinos od 15-20 t/ha. Kod korijenastog celera prvo se odsjecaju listovi, a zatim se vadi korijen, od početka oktobra do jačih mrazeva. Prinos korijena je 25-35 t/ha, a listova od 10-15 t/ha. Berba listova kod lisnatog celera se obavlja 2-3 puta u toku vegetacije, gdje je poslije svake kosidbe ili odsjecanja listova usjev potrebno prihraniti azotnim đubrivom i dobro zaliti. Prinos lista je oko 10-20 t/ha.

Grožđe u turšiji: Superhrana koja čuva zdravlje tokom zime

Agrosavjet
-
0
Grožđe u turšiji: Superhrana koja čuva zdravlje tokom zime

Grožđe u turšiji je dobar prijedlog da probate nešto što možda do sada niste, ujedno obogatite police sa zimnicom nečim egzotičnim i učinite dobru stvar za svoje zdravlje i imunitet. Bogatstvo ukusa, ali i minerala, vitamina i dobrih bakterija uticaće na više važnih segmenata zdravlja.

Fermentisana i ukiseljena hrana: U čemu nam pomaže i jača zdravlje

Poznate su brojne zdravstvene koristi fermentisane hrane. Na primjer, kiseli krastavčići imaju visoku koncentraciju vitamina kao što su vitamin K, vitamin C i vitamin A. Kombinacija supstanci iz prirodno kisele hrane i vode u kojoj se dodatno kiseli pojačava korisna svojstva. Ostale zdravstvene prednosti kisele i fermentisane hrane su:

Grožđe u turšiji: Da li zadržava ili gubi korisna svojstva

Grožđe ima velike zdravstvene prednosti, prvenstveno zbog visokog sadržaja hranljivih materija i antioksidanata. Gaji se hiljadama godina, uključujući više drevnih civilizacija koje su ga gajile ne samo zbog vina, već su koristile i list vinove loze. Sama proizvodnja vina jeste proces fermentacije grožđa. Naučnici su se decenijama bavili istraživanjem potencijalnih zdravstvenih koristi grožđa, a neke specifične studije su se bavile i drugim oblicima obrade.

Proces fermentacije bez dodavanja šećera nudi još neke dodatne koristi, pa se tako u poslednje vrijeme sve češće susrećemo i sa receptima za pripremanje grožđa u turšiji. Najvažnije je, kažu istraživači, anulirati potencijalni uticaj pesticida, ali to važi i za sirovo grožđe pre pripremanja za fermentaciju sa ciljem pravljenja vina. Što se tiče drugih koristi koje nudi grožđe u turšiji, ne samo da se ne gube korisne materije koje grožđe sadrži, već će se neke i uvećati, ako uzmemo u obzir udružene vrijednosti grožđa same po sebi i potencijalne dobiti fermentisane hrane koju uobičajeno jedemo u zimnici.

Najvažnije zdravstvene koristi grožđa: Vitamini, minerali, antioksidansi

– važni vitamini i minerali, uključujući bakar i vitamine B (tiamin, riboflavin i B6) i K
– može ojačati srce (snižavanje krvnog pritiska širenjem arterija i vena, izlučivanje natrijuma i sprečavanje sužavanje arterija i vena koje bi inače povećale krvni pritisak, uticaj na nivo holesterola boljom apsorpcijom – za to je dobar dokaz mediteranska dijeta)
– visok sadržaj antioksidanata, koji u grožđu ostaju i nakon fermentacije (antocijan, resveratrol i kvercetin, vitamin C, beta karoten, lutein i elaginska kiselina)
– može biti od koristi za zdravlje očiju (manje znakova oštećenja i bolja funkcija mrežnjače, zaštita od od ultraljubičastog A (UVA) svetla, manji rizik od makularne degeneracije
– poboljšava pamćenje, pažnju i raspoloženje (resveratrol može da nas zaštiti od Alchajmerove bolesti smanjenjem upale mozga i uklanjanjem amiloid-beta peptida)
– podrška zdravlju i gustini kostijum uz napomenu da su za sada u pitanju laboratorijske studije na životinjama (sadržaj kalijuma, mangana i vitamina B, C i K)
– zaštita od bakterija i gljivica (resveratrol ima jaka antimikrobna svojstva a antocijanini koji mogu da unište ćelijske zidove bakterija)
– može usporiti znake starenja (resveratrol aktivira gen SirT1 povezan sa dužim životnim vekom a protein sirtuin reguliše ćelijske procese kao što su starenje i ćelijska smrt)
– smanje upale (jaka antiinflamatorna svojstva inflamatornih markera kao što su faktor nekroze tumora-alfa (TNF-alfa) i interleukin-6 (IL-6) (60, 61)
– može biti od koristi za zdravlje kože i kose (podsticanje dejstva kolagena)
– pozitivni efekti u borbi protiv gojaznosti i pratećih bolesti (dijabetes, bolesti srca) – ekstrakt proantocijanidina iz semena grožđa može povećati nivoe hormona sitosti GLP-1
– poboljšanja probave u ublažavanje zatvora (visok sadržaj vlakana) i 81 odsto sadržaja vode
– bolji san (studije su utvrdile da je grožđe prirodni izvor melatonina, najviše ga ima u kožici).

Pročitajte originalan specijalitet – grožđe i ljuta papričica u turšiji /recept/

DA LI JE BOLJE JESTI PEČENI ILI KUVANI KESTEN?

Agrosavjet
-
0
DA LI JE BOLJE JESTI PEČENI ILI KUVANI KESTEN?

Zašto je kesten drugačiji od svih ostalih orašastih plodova i kako ga je najbolje jesti, otkrio je narodni travar Momčilo Antonijević.

Kesten je možda zapostavljena namirnica, ali stručnjaci ističu da je to velika greška. Pun je korisnih vitamina i minerala, hranljivih vlakana. Sadrži malo kalorija, obezbjeđuje stabilan izvor energije za tijelo i ima vitamin C koji je dobar za krvne sudove, hrskavice, mišiće i kolagen u tijelu. O njemu je govorio i narodni travar Momčilo Antonijević koji je otkrio da li je bolje da jedemo pečeni ili kuvani kesten.

„Pored ovih mikroelemenata, bogat je i kalijumom koji je izuzetno važan kod ljudi koji pate od visokog krvnog pritiska, tako da je kesten odlična hrana i nutricionistička preporuka za sve ljude koje muči hipertenzija“, rekao je travar za RTS i dodao da kesten obiluje složenim ugljenim hidratima koje se lagano vare.

Kod nas se uglavnom vezuje za poslastice i za slatkiše, za čuveni kesten pire. Međutim, on je namirnica koja se, posebno u planinskim krajevima Alpa ili u Italiji, koristi za miješenje hljeba od kestenovog brašna, pravi se pasta od kestenovog brašna. Takođe je odličan u čorbama i uz divljač.

„Bolje je jesti kuvani nego pečeni kesten. Posebno kada se skuva i kada se ohladi, on djeluje vrlo blagotvorno. On sadrži u sebi velike količine kalijuma, a vrlo malo natrijuma. Kod ljudi sa srčanim tegobama, vrlo često višak natrijuma može da bude uzrok tegoba, a nedostatak kalijuma takođe može da bude problematičan. Tako da je kesten prava namirnica i za ljude koji imaju srčane tegobe, visok pritisak, ali i za sve ostale, zato što se lako vari, daje nam osjećaj sitosti i sadrži puno korisnih i zdravih materija„, zaključio je na kraju gostovanja u Jutarnjem programu travar Momčilo Antonijević.

Zbog čega ljudi sve češće stavljaju kašiku šećera u svoje dvorište? Savjet koji se širi internetom velikom brzinom

Agrosavjet
-
0
Zbog čega ljudi sve češće stavljaju kašiku šećera u svoje dvorište? Savjet koji se širi internetom velikom brzinom

Jeste li znali da su trećinu hrane koju jedemo oprašile pčele i da su one zapravo zaslužne za hranjenje 90 posto svjetske populacije? Zbog toga britanski prirodnjak Dejvid Atenboro savjetuje da se u svakom dvorištu treba naći kašika šećera kako bi se pčele mogle da se nahrane i dobiju energiju da se vrate do svoje košnice.

Naime, pčele često znaju da se umore pa nemaju snage da se vrate se do košnice zbog puta koji su prevalile. Kada bi pčele nestale iz našeg ekološkog sistema, čovječanstvo bi imalo ozbiljan problem, ali to, nažalost, radimo svakodnevno koristeći se pesticidima, ali za izumiranje pčela kriva je i urbanizacija kao i klimatske promjene zbog kojih se broj pčela drastično smanjuje.

Pročitajte: Pčele kao nezamjenjivi oprašivači: Uticaj oprašivanja na prinos i kvalitetu voća

– Kada bi pčele nestale s planete, ljudima bi ostalo samo četiri godine života – rekao je svojevremeno Atenboro, piše Mirror.

Kako da vam kiseli kupus bude žut kao dukat

Agrosavjet
-
0
Kako da vam kiseli kupus bude žut kao dukat

Tokom zimskih dana kiseli kupus jedna je od omiljenih namirnica. Od njega se mogu praviti jela poput sarme, podvarka, kuvanog kupusa ali i salate koje su veoma bogate vitaminima i jačaju metabolizma.

Iako se danas može naći u gotovo svakoj prodavnici, većina ipak voli da sama kiseli kupus i uzima ga po potrebi. Ono što se razlikuje kod domaćeg i kupovnog kupusa jeste upečatljiva žućkasta boja koja mu daje poseban šmek. Tajna je u postupku kiseljenja kupusa.

Prvo očistite glavice kupusa od prvog sloja listova i operite ih. Zatim izdubite glavice u sredini kako biste uklonili koren i tu udubinu napunite solju. Prvi red koji ide u posudu je naribani kupus.

Nakon što naređate kupus u buretu za kiseljenje, na vrh dodajte nekoliko parčića dunje kako bi kupus bio žut i dva lovorova lista. Dunja će pustiti svoju žutu boju i dati izgled ali i dodatni ukus kupusu.

Oko tri nedjelje kupus treba da stoji kiseljen u buretu, međutim, bitno je da provjeravate da li je rasol dovoljno bistar i da li kupus nije promijenio miris.

Preporučuje se da je najbolje vrijeme za kiseljenje kupusa sredina oktobra. Proces biofermentacije u kiselom kupusu zahtjeva da temperature budu stabilne bez previše oscilacija i to od 18 do 21 stepeni. Najbolje mjesto za čuvanje kupusa je u podrumu, gdje nema prevelikih razlika u temperaturi, kao što nije slučaj ukoliko ga držite na balkonu.

Domaći sok od BUNDEVE /RECEPT/

Agrosavjet
-
0
Domaći sok od BUNDEVE /RECEPT/

Zima dolazi, a s njom i sezona bundeva. Umjesto da samo pripremate bundeve za kolače ili pite, zašto ne iskoristiti ovu zdravu i ukusnu namirnicu za pripremu osvežavajućeg soka? 

Sastojci:

  • 1 kg bundeve
  • 3-4 šargarepe
  • 1 l vode
  • 2 l vode
  • 300-500 g šećera (prilagodite prema vašem ukusu)
  • 1 limontus
  • Sok od 1 do 2 limuna (prilagodite prema vašem ukusu)
  • Ekstrat od kajsije, ananasa ili narandže (opcionalno)
  • Sterilisane flaše

Uputstva za pripremu:

  1. Operite bundevu i šargarepe, a zatim ih nasjeckajte na manje komade.
  2. U velikoj šerpi, obarite bundevu i šargarepe u 1 litru vode dok ne postanu mekane i lako se probadaju viljuškom. Ovo obično traje 20-30 minuta.
  3. U drugoj posudi, pripremite sirup tako što ćete kuvati 2 litre vode sa šećerom. Kuvajte dok se šećer potpuno ne otopi, a zatim sklonite sa vatre i ostavite da se ohladi.
  4. Kada su bundeva i šargarepe skuvane, procijedite ih ili, još bolje, izblendajte ih štapnim mikserom da dobijete glatku smjesu.
  5. U smjesu od bundeve i šargarepa dodajte sok od limontusa i soka od 1 do 2 limuna, prilagodite količinu limuna prema svom ukusu. Takođe, možete dodati ekstrat od kajsije, ananasa ili narandže ako želite dodatnu aromu.
  6. Spojite obarenu vodu sa šećerom i smjesom bundeve i šargarepa. Dobro promiješajte kako bi se svi sastojci sjedinili.
  7. Nalijte gotov sok u sterilisane flaše, ostavite malo prostora na vrhu kako bi se sok širio tokom zamrzavanja, a zatim dobro zatvorite flaše.
  8. Stavite flaše u frižider i ostavite da se ohlade. Sok će biti najukusniji kada se posluži dobro rashlađen.

Kako sačuvati voće i povrće od propadanja

Agrosavjet
-
0
Kako sačuvati voće i povrće od propadanja

Da biste izbjegli nepotrebno bacanje voća i povrća – ali i novca – važno je znati kako pravilno skladištiti određene namirnice. Primjerice, jeste li znali da paradajz ne bi trebao ići u frižider te da bi krompir i luk trebalo držati odvojeno?

U odnosu na prosječne prihode domaćinstva, hrana u Hrvatskoj druga je najskuplja u Evropi – samo u Rumuniji ljudi troše veći postotak svoje mjesečne plate na hranu i bezalkoholna pića. U Hrvatskoj prosječno domaćinstvo troši na hranu 13 odsto zarade, a prosjek EU gotovo je upola manji i iznosi 7 odsto. Glavni razlog ovoj lošoj statistici je to što im je prosječna mjesečna plata za trećinu niža od prosjeka EU, a cijene hrane gotovo nekontrolisano rastu iz mjeseca u mjesec.

Tako su cijene dobara i usluga za ličnu potrošnju, mjerene indeksom potrošačkih cijena, u avgustu 2023. u odnosu na avgust 2022. u prosjeku bile više za 7,8 odsto, a u odnosu na jul ove godine u prosjeku su više za 0,5 odsto, ističe Državni zavod za statistiku. Upravo se zato mnogi trude uštediti na namirnicama koliko god je to moguće.

A jedan od načina je izbjegavanje nepotrebnog bacanja hrane. Naime, voće i povrće često završi u smeću zato što ne zadovoljavaju visoke standarde „ljepote“, iako je u većini slučajeva takva hrana i dalje jestiva. Bacanje hrane je vrlo loša navika, u to nema sumnje, a svako od nas može poduzeti nešto protiv toga. Na to ukazuje i trgovački lanac Kaufland koji kampanjom „Reci neću hrani u smeću“ želi osvijestiti građane o važnosti ove teme, a donirajući proizvode pred istek roka Hrvatskom Crvenom krstu i Hrvatskom Caritasu doskočiti preranom bacanju namirnica.

U nastavku donosimo vrijedne savjete o tome kako pravilno skladištiti voće i povrće da bi ga zaštitili od prebrzog propadanja, a koje već danas možete početi praktikovati.

1. Krompir

Nemojte ga hladiti nego ga čuvajte na hladnom i tamnome mjestu s relativno visokom vlagom, uz cirkulaciju zraka, savjetuje The New York Times. Držite ga odvojeno od luka, banana i drugih namirnica koje proizvode etilen. Krompir može potrajati duže od tri sedmice, a slatki krompir malo kraće – jednu do dvije sedmice. Izbjegavajte skladištenje u frižideru i u plastičnim vrećicama.

2. Ostalo korijenje i gomolji

Uklonite sve lisnate zelene vrhove. Za najduži vijek trajanja čuvajte ovo povrće u frižideru u plastičnoj kesi, a za kraći rok, do dvije sedmice, pohranite u ladicu frižidera. Pastrnjak, repa, rotkvica, rutabaga i repa tako pohranjeni trajaće i duže od tri sedmice, a mrkva će biti dobra do najviše tri sedmice. Želite li produžiti vijek mrkvi, stavite je u posudu napunjenu vodom, zatvorite plastičnom folijom i spremite u frižider. Za đumbir je savjet da ga držite u frižideru u hermetički zatvorenoj posudi, gdje može izdržati i duže od tri sedmice.

3. Luk i češnjak

Čuvajte ga na hladnom i tamnome mjestu s niskim nivoom vlage i malo cirkulacije vazduha, u poluotvorenom ili otvorenom spremniku. Takođe, držite ga odvojeno od krompira i slatkoga krompira te izbjegavajte pohranjivanje u frižider i plastične vrećice. Životni im je vijek dvije sedmice ili malo duže od toga. S obzirom na to da luk vrlo lako upija vlagu, zbog koje brže truli, dobar je trik zamotati luk u čiste najlonke i objesiti ga jer će tako ostati duže prozračan i suv.

4. Kupus i paradajz

Nerezane glave kupusa mogu se čuvati u ladici frižidera, a nakon što ih izrežete, zatvorite ih u hermetički zatvorenu posudu. Ne stavljati ih blizu krušaka i jabuka. Što se tiče paradajza, nemojte ih držati u frižideru jer će izgubiti idealan okus i teksturu, ali ako baš morate, stavite ih tek onda kad postanu zrele da biste odgodili truljenje.

5. Bundeve i šparoge

Tikve čuvajte na sobnoj temperaturi, gdje je suvo i svježe te podalje od banana i drugih proizvođača etilena. Vijek trajanja im je između tri i šest mjeseci. A šparoge stavite u frižider, i to ih posložite uspravno s odrezanim rubovima uronjenim u zdjelu ili čašu vode. Preko vrhova stavite plastičnu vrećicu.

6. Lisnato povrće

Glavate salate, kelj, potočarku i endiviju ne treba prati unaprijed nego malo prije konzumacije te ih s brokulom i karfiolom možete pohraniti u hermetički zatvorenim posudama. Glavate salate trajaće do jedne sedmice, a ostalo povrće izdržaće i do dvije sedmice. Treba izbjegavati skladištenje s jabukama i kruškama. U slučaju da ste shvatili kako ste oprali previše zelene salate, višak možete pohraniti u zdjelu s papirnatim ručnikom na vrhu te prekriti još plastičnom folijom. Ubrus će upiti vlagu, zbog kojeg bi u suprotnome listovi salate vrlo brzo posmeđili. Osim ubrusa, savjetuje Reader’s Digest, listove možete posuti s malo soli, što također pomaže u izvlačenju dodatne vlage.

7. Jabuke i kruške

Kruške mogu ostati na sobnoj temperaturi dok malo ne dozru, a potom ih možete s jabukama premjestiti u hladnjak, gdje će biti u plastičnim vrećicama. Izbjegavajte držati kruške i jabuke pokraj kupusa, lisnatog povrća i mrkava. U idealnom slučaju upotrijebite ladicu koju ste odredili za voće koje nije osjetljivo na etilen, poput jagoda, borovnica, naranči i malina. Preporuka je iskoristiti ih u dvije sedmice, iako jabuke mogu izdržati i duže od toga.

8. Mango i avokado

Nezreli mango čuvajte na sobnoj temperaturi, a nakon što sazre, stavite ga u frižider, ali ne blizu jabuka i krušaka. Što se tiče avokada, pustite ga na sobnoj temperaturi da dozre, a ako ga nakon toga ne mislite ubrzo iskoristiti, stavite ga u frižider. U slučaju da ipak iskoristite samo polovicu, kako biste izbjegli poprimanje neželjene smeđe boje, poprskajte ga sokom od limuna ili limete jer će to odgoditi tamnjenje barem na jedan dan. Isti će učinak imati i ako avokado pohranite u hermetički zatvorenu posudu s lukom, samo treba imati na umu da će u takvom stanju sigurno upiti okus luka.

9. Citrusno voće

Čuvajte ga na sobnoj temperaturi do sedam dana, a za duže skladištenje stavite ga u frižider. Grejpovi, naranče, limuni i limete na sobnoj temperaturi mogu izdržati od jednu do dvije sedmice, a u frižideru više od dvije sedmice. Preporučuje se ne stavljati limune i limete u plastične vrećice te ne blizu jabuka, krušaka i banana.

10. Bobičasto voće

Prije nego što ih spremite u frižider, operite jagode, maline i drugo bobičasto voće mješavinom octa i vode – neka vam omjer bude otprilike 1:3. Zatim isperite vodom i temeljito osušite. Ovo je inače dobra taktika dezinfekcije, koja sprečava pojavu plijesni, što može produžiti rok trajanja za nekoliko sedmica.

Šta saditi zimi u plasteniku?

Agrosavjet
-
0
Šta saditi zimi u plasteniku?

Zimski period ne znači da morate prestati sa poljoprivredom. Plastenici bez grijanja omogućavaju uzgoj lukova, spanaća i salate, stvarajući priliku za prihod i svježe povrće tokom hladnih mjeseci.

Zima može predstavljati izazov za poljoprivrednike, ali uz upotrebu plastenika, čak i bez grijanja, postoji mogućnost da se gaje biljke koje će zadovoljiti potrebe tržišta za svježim povrćem tokom hladnih mjeseci. Crni luk, spanać i salata su kulture koje se izdvajaju kao izvrsni izbori za zimski uzgoj, jer mogu podnijeti niske temperature, čak i do -6°C.

Iako su plastenici obično povezani s ljetnim sezonama, njihova upotreba se ne mora ograničiti samo na toplije dane. U stvari, zimi mogu biti neprocjenjivi resursi za poljoprivrednike koji žele nastaviti s proizvodnjom svježeg povrća i održati svoje prihode tokom zimskih mjeseci.

Crni Luk – Izdržljiv i trajan

crni luk čuvanje
Foto: agrosavjet.com

Crni luk, s svojim karakterističnim okruglim glavicama, nije samo svestran u kuhinji, već i izuzetno izdržljiv kada su niske temperature u pitanju. Luk može podnijeti hladnoću i mraz, čak i temperature do -6°C. Ovo ga čini savršenim izborom za zimski uzgoj u plastenicima. Proizvodnja crnog luka tokom zime može zadovoljiti potražnju za ovim ključnim sastojkom u mnogim receptima, čak i kad su lokalni izvori ograničeni.

Spanać 

spanać
Foto: Pixabay

Spanać, bogat hranjivim tvarima i vlaknima, često je omiljeni sastojak salata i jela punih vitamina. On također spada u kategoriju povrća koje se odlično nosi s niskim temperaturama. Spanać može podnijeti hladnoću i održava svoj kvalitet tokom zime u plastenicima. Ovo je posebito korisno jer se potražnja za zdravim zelenim povrćem tokom zimskih meseci povećava.

Pročitajte: Kako zaštititi plastenik od snijega?

Zelena salata 

Iako se zelena salata često povezuje s toplijim godišnjim dobima, ona može uspješno rasti i zimi, pogotovo u plastenicima. Salata je biljka dugog dana, ne zahtijeva veliku toplotu, klija pri minimalnoj temperaturi od 2-3ºC a optimalna je 18-20ºC. Najbolji porast biljke je pri temperturama 15-20ºC. Mlade biljke mogu da izdrže mrazeve i do – 6ºC. Salata traži dosta svjetla i vlage. Održavati redovno dobru vlažnost zemljišta 70 – 75% poljskog vodnog kapaciteta i imaćemo odličnu sočnost i kvalitet salate. Period od rasađivanja do obrazovanja glavice predstavlja najosjetljiviji period kod salate u slabo provjetrenim objektima. Najbolji predusjevi za salatu su paradajz crni luk, radič, a loši celer i peršun. Prilikom površinske obrade vršimo unos 30-35 kg/ha azota, 50-60 kg/ha fosfora i 20-30 kalijuma kg/ha.

Isplativost zimskog uzgoja

Gajenje lukova, spanaća i salate tokom zime u plastenicima bez grijanja može biti isplativ posao. Potražnja za svježim povrćem tokom hladnih mjeseci često prelazi ponudu, što omogućava poljoprivrednicima da ostvare pristojan prihod. Cijene svježeg povrća su često više zimi, a smanjeni troškovi održavanja plastenika bez grijanja mogu povećati profitabilnost.

 

Priprema zimnice za početnike

Agrosavjet
-
0
Priprema zimnice za početnike

Priprema zimnice vraća se na gastroscenu u velikom stilu.

Svoj povratak duguje visokim cijenama namirnima, ali i ljubiteljima dobre, zdrave i kvalitetne hrane koji su prigrlili običaje naših baka.

Što trebate znati o pripremi zimnice?

1. Birajte zrele plodove

Možda je najvažnija to da za zimnicu birate zrele i zdrave plodove koji nisu ni na koji način oštećeni.

2. Čistoća je važna

Drugo pravilo kojeg se jako bitno držati odnosi se na čistoću, kako samih namirnica tako i pribora koji se koristi pri pripremi i poslije pri skladištenju. Sterilizirani pribor osiguraće vam dugotrajnost i kvalitet pripremljene zimnice.

3. Krenite s jednostavnim receptima

Ako ste totalni početnik, najbolje je da krenete s manje zahtjevnim receptima, odnosno pripremom onih jela s kojima je mogućnost da pogriješite minimalna.

4. Pazite na konzerviranje

Ako želite uvijek i u svakom trenutku biti sigurni da znate što konzumirate, koristite prirodne konzervanse, među kojima je odličan izbor bosiljak.

Bosiljak služi kao konzervans jer sadrži linalol, cineol i druge antiseptičke sastojke koji uništavaju štetne bakterije u hrani i sprečavaju njihov rast.

Uz bosiljak, prirodni konzervansi su gorušica i hren koji se uz šećer, so, ocat ili alkohol dodaju hrani kako bi se spriječilo kvarenje.

5. Tegle dobro operite

Naravno, osim na konzervanse, valja paziti i na tegle u koje ćete pohraniti zimnicu. Tegle operite i dobro osušite u rerni. Neka budu vruće ako se u njih stavlja vruća tekućina ili smjesa. Najbolje ih je držati na 70 stepeni oko pola sata, tako ćete biti sigurni da su potpuno sterilizirane. Koristite li gumene čepove, kod konzerviranja napravite vakuum.

6. Pohrana na suvo mjesto

Napunjene tegle pohranite na suvo i tamno mjesto, a idealno bi bilo da je temperatura prostora u kojem ih čuvate stalno 10°C.

Prije nego što se bacite u akciju, dobro je znati da se sve voće i povrće ne priprema na isti način, nego ima neke svoje zakonitosti kojih se valja držati. Tako, primjerice, mrkvu, celer, ciklu i ostalo slično povrće za zimnicu režite na kockice, ploške ili štapiće jednake veličine kako bi se ravnomjerno ukiselilo.

Kiselite li pak gljive, prije samog postupka obrišite ih vlažnom krpom, a paprike prije kiseljenja izbockajte čačkalicom.

7. Dodavanje octa

Kada dodajete ocat, pazite da prekriva povrće barem dva centimetra, odnosno da povrće ne izviruje. Za kraj svakako valja napomenuti da ukiseljeno povrće nutritivno ne odudara puno od svježeg, a slično je i s energetskom vrijednošću – uprkos konzervansima šećeru i octu, domaća zimnica ima nisku kalorijsku vrijednost.

Smije li se jesti voće u kojem ima crva?

Agrosavjet
-
0
Smije li se jesti voće u kojem ima crva?

Mnoge vrste voća mogu u sebi skrivati neželjenog „gosta“: crva.

Ako ste pažljivi i režete voće prije nego što ga pojedete, nije teško uočiti prisutnost crva, ali ponekad vam može promaknuti i možda ste već pojeli ko zna koliko voća prije nego što ste shvatili da je u njemu bio crv.

Koji su rizici za zdravlje ako se crv „nastanio“ unutar vašeg voća? Možete li ga ipak jesti ili je za bacanje?

Bijeli crv kojeg nalazimo unutar ploda, čija je dužina između tri i 12 milimetara, nije ništa drugo do larva muve, a njegova prisutnost je dokaz da je voće zaraženo i da zato više nije dobro za jelo, piše Novi list.

Zapravo, larve mogu biti prenosnici bakterija iz otpada ili čak iz fekalija sa kojima su muve došle u kontakt i tako pretvoriti voće u prijetnju vašem zdravlju.

Među bakterijama koje najčešće prenose larve muve nalazimo bakterije salmonele, Escherichie coli i mijaze, odgovorne za crijevne infekcije s ponekad dramatičnim rezultatima, prenose Vijesti.

Ako ste slučajno pojeli voće koje je napala larvai dobili crijevnu infekciju, mogli biste registrovati simptome kao što su:

  • grčevi u stomaku
  • proliv
  • povraćanje
  • povišenu temperaturu
  • krv ili larve u stolici

Kada se jave ovi simptomi, preporučljivo je odmah kontaktirati ljekara kako biste izbjegli ozbiljnije posljedice.

Pregledajte voće prije jela

Prije nego što počnete jesti voće, posebno ono u kojem bi mogla biti larva muve, preporučljivo je pregledati kožicu i unutrašnjost voća.

Dodirnite voće po cijeloj površini tako da vidite ima li mekših dijelova i provjerite kožicu da li ima rupa na njoj.

Zatim uzmite nož i prerežite voće prvo na pola, a zatim na manje komade, provjeravajući svaki put ima li u njemu rupa ili larvi.

1...798081...997Stranica 80 of 997

NAJČITANIJE

POPULARNI POSTOVI

POPULARNE KATEGORIJE

O nama

Naš cilj je omogućiti čitaocima da na jednostavan način dođu do najbitnijih informacija vezanih za poljoprivrednu.

Kontakt: [email protected]

Telefon: +38766112694

PRATITE NAS


Uslovi korištenja
Impressum

© 2021. AGRO SAVJET - Sva prava zadržana.

Created by: MicroMedia