Neočekivani toplotni preokret izmamio je voćke iz faze mirovanja, pokrećući sokove i čak izazivajući rani početak cvjetanja. Sa posebnim naglaskom na osjetljive vrste poput badema, breskvi i kajsija, voćari su pozvani na hitno preduzimanje mjera kako bi se ublažile potencijalne posljedice ovog neobičnog vremenskog fenomena. Dr Keserović preporučuje konkretne korake kako zaštititi voćnjake od naglih promjena temperature
Kako zaštititi voćnjake od naglih promjena temperature
Profesor Poljoprivrednog fakulteta u Novom Sadu dr Zoran Keserović rekao je za Dobro jutro da su zbog drastičnog skoka temperature na +20 stepeni Celzijusa, a odmah zatim i naglog pada na – 2, voćke doživile veliki stres, jer je na visokim temperaturama počela prinudna faza, odnosno krenuo je sok u biljkama.
– Iako su biljke u fazi mirovanja, visoke temperature su izazvale kretanje sokova, a u pojedinim slučajevima došlo je i do naglog cvjetanja, što će nažalost uticati na sve voćne vrste – pojašnjava dr Keserović.
Prema njegovim riječima, u ovom periodu najviše mogu da stradaju badem, breskva i kajsije koje su i najosjetljivije. Kako bi ublažili štetu, Keserović preporučuje voćarima da isprskaju voće sa 30 odsto većom dozom bakarnog kreča, a nakon toga da izvrše dezinfekciju voćnjaka.
Inače, preparati na bazi bakra su najčešće bakarni oksihlorid, bakar sulfat, bakar hidroksid, bakar(II)oksid, a načini djelovanja preparata na bazi ovih aktivnih materija su vrlo slični.
Kod kuće možete napraviti ukusne kobasice sa bijelim vinom i to bez vještačkih dodataka.
Priprema kobasica kod kuće bolja je opcija nego kupovina, ako imate vremena i uslova. Domaće kobasice ne sadrže nikakve vještačke dodatke, a mogu biti mnogo ukusnije od kupovnih. Priprema domaćih kobasica može biti izazovna, posebno zbog ledenog mesa i guranja u crijevo, ali ako imate pomoć neće vam pasti teško. Danas vam donosimo fantastičan recept za domaće kobasice i to sa bijelim vinom.
Meso za domaće kobasice i oprema koju koristite moraju biti hladni. Govedinu i svinjetinu stavite minimum 1-1,5 sat u zamrzivač i ohladite posudu najmanje 30 minuta prije upotrebe.
Crijevo potopite u toplu vodu (oko 30-40°C), najmanje 1 sat prije upotrebe. Izvadite 1/2 mesa iz zamrzivača i izrežite na deblje komade. Stavite u ohlađenu posudu, a preostalo meso isjeckajte na komade oko 4cm, pa ih stavite u mašinu za mljevenje mesa. Preko mljevenog i isječenog mesa pospite so, biber, suve biljne začine, korijander, kim, tucanu papriku. Sjedinite sastojke za domaće kobasice i ostavite da odstoje oko 1 minut, a potom dodajte bijelo vino, pa miješajte rukama sve sastojke dok se dobro ne sjedine.
Pokrijte meso i ohladite ga ponovo.
Meso nagurajte u crijevo, pa ga uvijte na više mjesta (u zavisnosti od dužine kobasice koju želite da dobijete). Svaku domaću kobasicu pojedinačno izbockajte na nekoliko mjesta da ne bi pucale pri pečenju. Pecite u plehovima oko 60 minuta na 180°C, ocijedite potom višak tečnosti, okrenite domaće kobasice sa bijelim vinom i pecite još 5 minuta. Ostatak koji ne planirate da pojedete u skorije vrijeme možete čuvati u zamrzivaču.
Ovi posni namazi su idealni u toku posta, jer ih možete jesti sa krekerima, prepečenim hljebom… Lako se pripremaju, a odličan su obrok čak iako ne postite.
Posni namaz od pečuraka i patlidžana
Sastojci za posni namaz od pečuraka i patlidžana:
400g pečuraka (šampinjoni, bukovače…),
200g patlidžana,
1 glavica luka,
3 čena bijelog luka,
so,
biber,
sok od jednog limuna,
1-2dl maslinovog ulja.
Posni namaz od pečuraka i patlidžana se priprema na sljedeći način:
Pečurke, patlidžan i luk isijecite na manje komade rasporedite u pleh, začinite solju i biberom i prelijte sa malo maslinovog ulja.
Prekrijte aluminijumskom folijom tako da sve dobro zatvorite ili poklopite pa pecite u rerni zagrijanoj na 180°C oko 30-40 min odnosno dok ne omekšaju.
Nakon pečenja prespite u posudu za miješanje da se smalači zajedno sa sokom od pečenja i uz dodavanje maslinovog ulja sve dobro usitniti mikserom.
Pred kraj dodajte i limunov sok (po malo da bi ukus bio usklađen vašim željama) i dobro promiješajte.
Na kraju dodati još soli i bibera ukoliko želite.
Količina upotrebljenog maslinovog ulja, limunovog soka i začina je isključivo na vama.
Namaz ostaviti da se hladi u frižideru barem 1h prije služenja.
U frižideru se može čuvati nekoliko dana.
Ako mu se za to vrijeme promijeni tekstura samo ga promiješajte. To se događa jer u namazu nema homogenizatora.
Zima je neizbježna sezona koja donosi niske temperature i izazove za voćne sadnice, posebno one osjetljive na hladnoću. U cilju očuvanja vaših voćnjaka i osiguranja zdravog rasta biljaka, važno je pravilno pripremiti voćne sadnice za hladne mjesece. Evo nekoliko savjeta o materijalima i metodama koje možete koristiti za zaštitu voćnih sadnica tokom zime.
1. Stabilna podloga: Prije svega, pobrinite se da su vaše voćne sadnice dobro ukorijenjene i stabilno posađene. Pravilno posađene sadnice su otpornije na zimske uslove.
2. Malčiranje: Malčiranje je ključna tehnika koja pomaže u očuvanju vlage u tlu i sprečava ekstremne temperaturne fluktuacije. Koristite organski malč, poput suve trave, slame ili piljevine, kako biste pokrili tlo oko korijena sadnice.
3. Upotreba agrotekstila:Agrotekstil je lagan i prozračan materijal koji štiti voćne sadnice od hladnih vjetrova i mraza. Pažljivo obložite sadnicu agrotekstilom, ostavljajući dovoljno prostora za zrak kako biste spriječili pregrijavanje i bolesti.
4. Upotreba drvenih konstrukcija: Ukoliko očekujete teže sniježne padavine, razmislite o postavljanju drvenih konstrukcija oko voćnih sadnica kako bi se spriječilo oštećenje od snijega.
5. Zalijevanje: Prekomjerno zalijevanje može dovesti do stvaranja leda oko korijena voćnih sadnica, stoga pazite da pravilno dozirate vodu. Također, zalijevajte biljke tokom dana kako bi se izbjeglo stvaranje leda tokom noći.
6. Redovno praćenje stanja: Nemojte zaboraviti redovno pratiti stanje vaših voćnih sadnica tokom zimskih mjeseci. Ako primijetite bilo kakve znakove oštećenja, odmah poduzmite odgovarajuće korake kako biste spriječili daljnje probleme.
Pravilna njega i zaštita voćnih sadnica tokom zime ključni su faktori za uspješan razvoj biljaka i obilan rod sljedećoj sezoni. Slijedeći ove savjete, osigurat ćete da vaš voćnjak preživi zimske izazove i cvjeta u punom sjaju kada dođe proljeće.
U decembru najčešće ima dosta oborina, uglavnom snijega što zavisi naravno o samoj lokaciji pčelinjaka, a vrijeme sve više ima obilježja prave zime. Pčelinje zajednice su većinom u zimskom klupku i jedina im je briga kako polako ali sigurno doći do hrane i stvoriti povoljnu temperaturu unutar klupka, odnosno kako se najbolje prilagoditi nepovoljnim vremenskim uvjetima.
Ako smo pčelinje zajednice dobro pripremili za zimu, što zapravo znači da smo zajednicama osigurali dovoljno kvalitetne hrane, da su one dovoljno jake i da imaju mlade matice, da su očišćene od varroe, možemo mirno čekati proljeće bez ikakvog nepotrebnog uznemiravanja pčela.
Ipak ne smijemo zaboraviti pčelinjak u ovom mjesecu jer treba obaviti sljedeće poslove:
Osigurati mir na pčelinjaku – Mir na pčelinjaku tokom zimskih mjeseci osnova je za uspješno prezimljavanje pčela u košnici.
Pregled ulaza u košnicu – pregledavati leta košnica, ako su zatrpana snijegom treba ih očistiti. Pregled i čišćenje obaviti sa što je moguće manje buke i uznemiravanja pčela u košnici.
Slušna i vizualna provjera stanja u košnici – Svaki pčelar tokom zime trebao bi povremeno slušno i vizualno provjeriti što se događa u košnici, naravno uslov je da zna prepoznati simptome koje čuje i/ili vidi.
Zimski tretman protiv varoze pčela – Ukoliko još nismo odradili po potrebi tretiranje zajednica zbog suzbijanja varoze pčela
Edukacija – Cjeloživotna edukacija pčelara je važna za svakog pčelara bez obzira na vrstu i veličinu pčelinjaka. Informirati se o poučnim skupovima pčelara, jer tokom zime trebamo skupljati nova i utvrđivati stara znanja. Prikupiti korisne informacije preko provjerenih internet stranica.
Posebno je važno da se nakon jačih snježnih oborina pregledaju leta košnica kako bismo utvrdili jesu li zatrpana snijegom ili moguće mrtvim pčelama. Ponekad je moguće da se pčele i uguše ako je leto duže vrijeme zatvoreno snijegom i ledom. Leta treba pažljivo očistiti, a da se pri tom košnice ne tresu previše kako pčele ne bi iz klupka otpadale na podnicu što bi značilo smrt cijeloj zajednici. Snijeg s krovova košnica ne treba skidati jer je snijeg inače dobar izolator te pomaže čuvati temperaturu u košnici i osim toga se prema otapanju ponekad jasno vidi na njemu sam smještaj klupka.
Ne zaboravite kako uznemirene pčele troše i više hrane, što znači da osim što nepotrebno smanjuju zalihe mogu kraće vrijeme izdržati bez pročisnog izleta u hladnijim danima. Najčešće zajednice uznemiravaju ptice koje su u potrazi za hranom, a može ih uznemiriti i sam pčelar ako prečesto ili nestručno lupka po košnicama da bi utvrdio imaju li pčele ili nemaju maticu.
Želimo li provjeriti da li je u košnici sve u redu, najbolje je uz njenu ivicu lagano prisloniti uho i slušati kakav zvuk proizvode pčele. Ako se čuje tiho jednolično zujanje, znači da zajednica dobro zimuje, utvrdimo li prilikom osluškivanja da se iz košnice čuje nešto pojačano brujanje pčela očito je da sa zajednicom nešto nije u redu.
Ako je vrijeme prehladno, možemo takvu košnicu pregledati u zagrijanoj ne presvijetloj prostoriji i otkloniti uzrok uznemirenosti pčela. Prostoriju prethodno ohladimo te postupno polako zagrijavamo. Nakon hlađenja prostorije u cilju izjednačavanja temperature s vanjskom zajednicu vratimo na njeno mjesto na pčelinjaku.
Mir na pčelinjaku je prijeko potreban, jer svako jače uznemiravanje pčela u ovom razdoblju znači i ugibanje dijela pčela koje otpadnu iz klupka na podnicu.
Poneki lijepi sunčan dan sa temperaturama višim od 12°C pčele će rado iskoristiti za pročisni izlet. Pratiti pročisni izlet imamo li vremena je uvijek poželjno, jer možemo doznati o zdravstvenom stanju naših zajednica i ima li bezmataka.
Ako su pčele zdrave ne ispuštaju izmet po vanjskim stranicama košnice ili poletaljci, a tragovi čišćenja crijeva mogu se vidjeti na snijegu oko košnica. Mogući “bezmatak” na pčelinjaku treba odmah sanirati prisilnim spajanjem sa drugom zajednicom. Ako je oko košnica snježni pokrivač, treba ga ispred leta košnica nakon nekog vremena lagano očistiti, a tlo ispred imamo li je prekriti slamom, piljevinom ili nekim drugim materijalom kako pčele ne bi ugibale slijetajući na snijeg ispred košnica za vrijeme pročisnog izleta.
Premještanje zajednica na pčelinjaku, ako to želimo iz bilo kojeg razloga, moguće je ako pčele nisu izljetale oko 20-25 dana pa i manje. Košnicu prenosimo pažljivo, lagano bez prevelikog potresanja kako se klupko ne bi našlo na podnici.
Ukoliko ima značajnijih izleta iz košnice nakon premještanja na leto preventivno treba postaviti prepreku kako bi se pčele prije izlaska dodatno orijentirale čime se sprečava njihov povratak na staro mjesto. Ako još nismo obavili zimsko tretiranje zajednica radi suzbijanja varooze, možemo to učiniti u prosincu.
Za tretiranje moramo odabrati neki od toplijih dana. Možemo koristiti akaricide sistemičnog djelovanja, oksalnu kiselinu primjerice, ako je temperatura iznad +5°C. Zimsko suzbijanje varooze, u razdoblju kada u zajednici legla nema, temeljno je u godišnjem programu suzbijanja. U 12. mjesecu sve su češća predavanja za pčelare koje organiziraju pčelarska društva.
Razmjena znanja i iskustva na takvim skupovima nije nikada suvišna. Na svakom takvom pčelarskom skupu možemo naučiti ili čuti nešto novo.
Jesen je ključno vreme za pravilno đubrenje voćnjaka, a korišćenje stajskog đubriva, bilo da je zgorelo ili poluzgorelo, donosi značajne prednosti. U ovom periodu, voćnjak se hrani organskim i mineralnim đubrivima koja se ravnomjerno raspoređuju po celoj površini voćnjaka.
Organsko đubrivo – snaga stajnjaka:
Najčešće korišćeno organsko đubrivo u voćnjacima je stajnjak, a posebno se ističe goveđi stajnjak. Ovo đubrivo treba unositi u zemljište svake 3-4 godine u količini od 30-40 tona po hektaru. To postaje posebno važno na zemljištima s manjkom humusa.
Stajnjak igra ključnu ulogu u regulisanju ishrane voćaka, poboljšava fizičke karakteristike zemljišta i održava vodno-vazdušni režim. Takođe, doprinosi strukturi zemljišta, poboljšava aeraciju i vodopropusnost. Nakon rasturanja, stajnjak se mora odmah zaorati kako bi se obezbijedilo efikasno delovanje ili unijeti u zemljište oko voćki, a unošenje se obavlja u plitkom površinskom sloju. Što je dublje kopanje, to može doći do većeg oštećenja korijena. Zbog toga unijeto đubrivo ostaje u površinskom sloju.
Pravilna primjena đubriva u jesen:
Jesenje đubrenje obuhvata organska, mineralna i kombinovana đubriva. Za mlada stabla preporučuje se dodatak organskog đubriva u količini od jedne kante (10 litara), dok se za starija stabla ova količina može povećati do pet kanti. Ovo đubrenje ima za cilj da nadoknadi potrebne hranljive materije koje voćke koriste tokom vegetacije za rast i razvoj.
Organska đubriva za unapređenje zemljišta:
Pored stajnjaka, kao organsko đubrivo, koristan je i kompost. Ova organska đubriva imaju dvostruki zadatak: poboljšanje strukture zemljišta i podrška razvoju zemljišnih mikroorganizama, koji značajno doprinose apsorpciji hranljivih materija iz zemljišta.
Mineralna podrška za voćnjake:
Osim organskih, mineralna đubriva igraju ključnu ulogu u održavanju plodnog voćnjaka. Preporučuje se unošenje mineralnih đubriva u količini od 400-800 kg/ha, pri čemu se ta količina prilagođava starosti voćnjaka i nivou osnovnih hranljivih elemenata u zemljištu. U ovom periodu, preferiraju se mineralna đubriva s niskim ili bezazotnim sadržajem, dok je prisustvo fosfora i kalijuma povećano.
Đubrenje voćnjaka stajskim đubrivom u jesen zahtijeva pažljiv pristup i planiranje, ali pravilno sprovođenje ovih koraka obezbeđuje optimalne uslove za zdrav rast i obilan rod u narednim sezonama.
Priprema slanine od svinjskog mesa jednostavan je, ali dugotrajan proces i zato treba poznavati pojedinosti koje će da omoguće da se na kraju dobije proizvod najboljeg mogućeg kvaliteta. Pročitajte savjete za sušenje slanine, mesara Vladimira Đukića iz Banjaluke.
Za pripremanje slanine najbolje je uzeti meso svinje koja je teška od 120 do 145 kilograma. Od takve svinje najlakše se vadi mast, odvaja slanina, peka, vrat, but, kaže Vladimir Đukić, mesar iz Banjaluke kome je uža specijalnost upravo priprema slanine, rekao je prošle godine za Agroklub.
– Moj recept je jednostavan. Za solenje koristim pola morske, pola kuhinjske soli. To je zbog boje mesa koja onda ide na crveno – naglašava Đukić koji so utrlja u komad slanine, dakle koristi suvi pajc, nakon čega odležava 21 dan. Sitne kosti, tj. koljenice i rebra, tako drži tri do pet dana.
Nakon 21 dan, svo meso se rasoljava, odnosno, drži se u vodi 21 sat. Dakle, koliko dana je odležalo, toliko časova bude u vodi jer na taj način višak soli će da izađe iz mesa“, ističe Vladimir.
Koristi bukovo ili grabovo drvo
Nakon rasoljavanja, slanina se veže špagom i jedan dan, tj. 24 časa, cijedi se u sušnici. Drugi dan loži se vatra i koriste se samo suva bukova ili grabova drva, jer su najčistija. Dimi pet do sedam dana, ali dim mora da bude „lagan“, to jest da temperatura u sušnici ne prelazi 40 stepeni.
– Poslije toga, meso ide na drugu etažu, na veću visinu, gdje se provjetrava i suši. Meso tada sazrijeva. Držim ga do 30 dana, nakon čega ga držim u tamnoj, hladnoj prostoriji – precizirao je Vladimir.
Pravi i čvarke i kobasicu
Dodaje da je za kosti procedura brža. Dime se pet dana u sušnici nakon čega se mogu konzumirati. Za mast i čvarke koristi čvrsto masno tkivo. Otprilike treba dva časa da se istopi mast u kazanu, a od 40 kilograma tkiva dobije se 18 do 20 kilograma masti i tri do pet kilograma čvaraka.
Vladimir je specijalista i za pravljenje kobasica.
– Koristim većinom svinjsko meso s buta i plećke i to 85 posto mesa i 15 posto čvrste masnoće, odnosno leđne slanine. Sve se melje u krupnoj šajbi, dodaje se dva odsto soli i po želji začini. Puni se u pripremljena svinjska ili vještačka crijeva. Prosječno kobasicu sušim tri do pet dana na laganoj vatri, a rok trajanja joj je dva mjeseca – kaže Vladimir kojem je žao što se omladina više ne bavi ovim poslom.
Iako postoje podsticaji za upis mesarskog zanata, samo mali broj omladinaca odlučuje se na ovaj zanat što je velika šteta jer se od ovog posla može pristojno živjeti i zaraditi. Posla sigurno ima, naročito u jesen, kada se kolju svinje jer skoro da nema porodice koja na svom stolu tokom zime, ne želi da ima kvalitetnu slaninu i druge tradicionalne proizvode.
Trik cvjećara uz koji će vam biljke bujati tokom zime veoma je jednostavan, a caka je u svjetlu.
I tokom zime u vašem domu cvijeće može da vam buja kao u rano proljeće, ali je potebno da primijenite sljedeće smjernice iskusnih cvjećara! Rezultat će vas iznenaditi, a divan prizor tokom zime će postati vaš omiljeni kutak za topao čaj i kavu.
1. Održavajte biljke toplim – ali ne previše
Mnoge biljke su izuzetno osjetljive na hladan vazduh. Prvi korak u brizi o kućnim biljkama zimi je da se uvjerite da su zaštićene od istog. Ovo možete djelimično riješiti tako što ćete zapečatiti prozore i izolovati vrata svog doma. Takođe, ako tokom toplijih mjeseci držite biljke pored spoljnih vrata ili prozorskih klupica koje propuštaju, postarajte se da ih premjestite u druge prostorije gde ih hladni vazduh neće šokirati. Potrudite se da biljke držite dalje od izvora toplote, kao što su kamini, radijatori, pa čak i otvori za grijanje.
Eksplozija toplog vazduha može biti jednako loša za vašu biljku kao i nalet hladnog vazduha. Držite svoje biljke na stalnoj temperaturi između 18 i 24 stepena tokom dana i iznad 10 stepeni noću.
Iako su vaše biljke unutra, većina sobnih biljaka se nekako „uspava“ u jesenjim i zimskim mjesecima. Manje svjetlosti znači manji rast, a manji rast znači da im je potrebno manje vode i đubriva. Ovo takođe može značiti da treba i manje da hranite vaše sobne biljke tokom zime.
Zalivajte samo ako je tlo suvo centimetar ili dva ispod površine. Morate biti sigurni da vaše biljke ne ostaju u vodi jer to može dovesti do truleži korijena, gljivica, buđi i niza drugih problema. Ako vidite žuto lišće ili pljesnivu zemlju, to je znak da morate smanjiti učestalost zalivanja. Zalivanje biljaka toplom vodom zimi je bolje jer ne samo da pomaže da rastu brže i veće, već će ih i održavati toplim.
3. Povećajte vlažnost u svom domu
Niska vlažnost u hladnim mjesecima nije problem samo za ljude – već i za biljke. One uživaju u vlažnosti od oko 50 – 60 procenata, tako da se trudite da im to i obezbijedite. To možete uraditi tako što grupišete biljke u najvlažnijim prostorijama vašeg doma (obično u kupatilima ili kuhinji) ili ih stavite na veliki pleh ili lim za pečenje napunjen vodom. Imajte na umu da saksije ne smiju da dodiruju vodu, pa ubacite kamenje i stavite biljke na njega.
4. Pažljivo očistite biljke
Glavna stvar koje zimi nedostaja je sunce. Da biste bili sigurni da mogu u potpunosti da iskoriste malo svjetla koje imaju, uvjerite se da lišće biljaka ostane čisto i bez prašine. Svakih nekoliko nedjelja, stavite svoje biljke u kadu i koristite ručni raspršivač da biste lišće nježno istuširali ili koristite vlažan peškir da obrišete prašinu i prljavštinu sa lišća. Održavanje listova čistim znači da oni mogu biti efikasniji u fotosintezi.
Posljednji trik podrazumijeva da je biljkama potrebna svjetlost više nego bilo šta drugo na jesen i zimu. Moraćete da budete posebno pažljivi i da rotirate saksije, kako biste bili sigurni da svaka biljka dobija potrebnu sunčevu svjetlost.
Ako prirodna sunčeva svjetlost nije dovoljna, koristite sijalicu punog spektra u standardnoj stonoj lampi i uperite je na biljke najmanje između 12 i 14 sati dnevno. Ako već niste, raspitajte se malo o postavljanju lampe za uzgoj ili kupite LED lampu za ovu namjenu.
Zimsko prskanje ili kupanje voćaka je jedna od neizostavnih mjera koju voćari moraju da obave ako žele kvalitetan rod i manje problema sa bolestima i štetočinama tokom vegetacije.
Dobra voćarska paksa insistira na kvalitetnim preventivnim mjerama kao što su plavo prskanje, sanitarne mjere i zimsko prskanje.
Plavo prskanje je mjera kojom počinje zaštita u narednoj vegetacionoj sezoni i obavlja se nakon berbe plodova dok još ima lišća na granama, kako bi se uradila dezinfekcija lišća i smanjio infektivni potencijal fitopatogenih gljiva koje prezimljavaju u tom opalom lišću.
“Za ovo prskanje se preporučuju preparati na bazi bakra kod čije primjene moramo voditi računa na spoljašnu temperaturu koja treba da bude iznad 10°C stepeni.”, kaže Dejan Mujakić savjetnik iz vranjske PSSS.
Po njegovim riječima tokom kasne jeseni ili u zimskom periodu, kada to vremenski uslovi dozvole, treba pristupiti sprovođenju sanitarnih mjera u zasadu, a koje podrazumijevaju odsijecanje sasušenih grana i grančica, uklanjanje cijelih stabala po potrebi, struganje i skidanje kore ispod koje rade štetočine kao što su drvotočci i strižibube, uklanjanje mumificiranih tj. sasušenih plodova i lišća.
“Tek nakon svega ovoga treba pristupiti rezidbi. Ove mjere se završavaju iznošenjem biljnog materijala iz zasada i spaljivanjem.”, podvlači Mujakić.
Zimsko prskanje se izvodi od bubrenja pupoljaka do fenofaze mišje uši i treba ga obaviti kombinacijom mineralnih ulja, insekticida (iz grupe Piretroida) kao i fungicidima na bazi bakra (Bakar hidroksid).
Mineralno ulje djeluje mehanički, jer naneti na prezimljujuće forme insekata spriječava razmjenu kiseonika i dovodi do gušenja prezimljujućih formi, a samim tim i do smanjenja populacije štetočina za narednu vegetaciju.
Preparati na bazi bakra uništavaju prezimljujuće organe biljnih parazita čime se smanjuje njihov infekcioni potencijal.
Poštovanjem svih navedenih postupaka od plavog prskanja preko sanitarnih mjera do zimskog prskanja, proizvođači će obezbijediti voću bezbijedan ulaz u novu vegetaciju, a voćarima malo mirnog sna.
Bijeli luk je jedna od najzdravijih namirnica čija čudesna ljekovita svojstva čine nevjerovatne blagodeti za zdravlje. Ljudi su ga od davnina koristili u liječenju mnogih zdravstvenih tegoba. Sosevi od bijelog luka će upotpuniti svaku trpezu, a donosimo vam i recepte za njihovu pripremu.
Pikantan sos od bijelog luka
Ako vam je ostalo šaka-dve očišćenih čenova bijelog luka, ne brinite da ćete morati da ih bacite. Pretvorite ih u pikantan, blagi ili sladak sos. Ovo je osnovni recept za pripremu sosa od bijelog luka, a začine i količinu možete slobodno prilagođavati svojim potrebama i ukusima. Od navedenih sastojaka dobićete teglu od pola litra sosa, a potrebno je dvije kašike masti ili tri kašike ulja (suncokretovog ili maslinovog), dvije-tri kašike brašna, četiri-pet čenova bijelog luka, pola litra vode ili čorbe od povrća, so i biber po ukusu. U tiganju zagrijte ulje ili mast i dodajte brašno. Veoma lagano pržite, da smjesa ostane svijetla.
Bijeli luk oljuštite, očistite, isjeckajte ili ispasirajte, dodajte u smjesu i pržite na umjerenoj vatri uz povremeno miješanje. Kada luk pusti miris i malo promijeni boju, dodajte hladnu vodu ili čorbu. Sve promiješajte i kuvajte oko 15 minuta. Sos posolite i pobiberite i pustite da ponovo provri, pa procijedite. Sipajte u prethodno sterilisane tegle, dobro zatvorite i čuvajte u frižideru.
Ukoliko ste ljubitelj slatkih i začinjenih soseva, onda je ovo recept za vas. Odlično ide uz pečenu piletinu, a priprema je veoma jednostavna. Pravi se od četiri kašike tečnog meda, tri veća čena bijelog luka, mljevenog bibera, aleve paprike i soli po ukusu. U manju činiju dodajte med, isjeckan bijeli luk, mljevenu papriku, so i biber, promiješajte da se sastojci sjedine. Ako želite, možete ga štapnim mikserom pretvoriti u pastu. Gotov sos sipajte u prethodno sterilisanu teglu i čuvajte u frižideru.
Blagi sos uz pečenje i roštilj
Blagi sos od bijelog luka odlično ide uz pečenje, roštilj i kao preliv za salatu. Priprema je veoma jednostavna, potreban je samo blender ili štapni mikser, a začine i količinu sastojaka prilagodite svom ukusu.
Pripremite 250 g krem sira, 200 ml pavlake, tri kašike limunovog soka, dva čena bijelog luka (ili tri ako volite jači ukus), vezu peršuna, malo mljevenog šarenog bibera i soli po ukusu. Očistite i sitno isjeckajte luk i stavite u blender pa dodajte krem sir, pavlaku, limunov sok i so. Miješajte dok se svi sastojci ne sjedine. Istresite sos u činiju, dodajte po želji mljevenu papriku i sjeckani peršun i sve promiješajte. Gotovo preručite u prethodno sterilisane tegle, dobro zatvorite i čuvajte u frižideru, najviše tri do četiri dana.
