Koliko puta vam se desilo da prođete pored neke bašte i pomislite da vas miris koji se iz nje širi podsjeća na djetinjstvo, ili da je baš ta biljka bila u bašti vaše bake. Prije nego što su se na tržištu pojavile biljke sa velikim cvjetovima i uglavnom bez mirisa – hibridi, bašte su krasile sorte biljaka koje danas polako nestaju.
U takozvanim starinskim baštama, ili u baštama naših baka, uvijek su rasle biljke koje su predivno mirisale i imale neobičan oblik cvijeta. Te biljke bile su otporne na sušu, na razne bolesti i štetočine i nisu imale veliku potrebu za održavanjem, prihranjivanjem i navodnjavanjem, a opet su uvijek davale svoj maksimum.
Bašte su bile omalene, uglavnom koncentrisane pored zida kuće, ili uz neku ogradu ili stazu. Cvijeće je uvijek cvjetalo od proljeća do jeseni. Iako se ponekad našla i koja travka, kao na primjer poponac, maslačak ili bijela rada, bašta je opet izgledala čarobno.
Nekadašnje sorte danas je teško naći. Najčešće se nalaze u nekim seoskim baštama ili nerijetko se mogu kupiti na pijaci. Ne može tačno da se kaže da su to stare i rijetke biljke, naprotiv, tržište je njima preplavljeno, ali to su hibridi koji su usmjereni na razvijanje što većeg cvijeta.
Ovakav tip bašte „seoska bašta“, prilikom rasporeda cvijeća zahtijeva samo jedno pravilo, a to je da se više biljke sade nazad, a niže napred. Oblikom cvijeta treba da se postigne dinamičnost dok se bojom postiže razigranost cijele kompozicije. Biljke koje su najčešće krasile bašte naših baka su: božur, petlova kresta, jagorčevina, lijepi dečko, muškatla, zevalice, dragoljub, sniježne kugle. Takođe, u baštama su bile nezaobilazna ruže, delfinium, prkos...
Božur (Paeonia officinalis) je biljka koja spada u jedne od najlepših perena koje krase seoske bašte. Biljka koja voli osunčanu stranu sa dovoljno vlage u zemlji cvijeta u aprilu i maju sa bogatim velikim crvenim, rozim ili bijelim cvjetovima. Cvijet traje svega nekoliko dana i ubrzo se osipa. Božur se koristi uz ivicu bašte ili kao soliterna perena.
Pijetlova kresta (Celosia cristata) je jednogodišnje cvijeće, koje cvjeta od juna pa sve do prvih mrazeva. Stvara seme u velikim količinama, stoga se i samo rasejava. Ima neobičan cvijet u obliku pijetlove kreste, pa je zbog toga dobila takav naziv. Osnovna boja je crveno-roza. Kombinuje se sa nekim nižim cvijećem kao što je to drečavožuta kadifica ili dragoljub.
Jagorčevina (Primula sp.) je niska perena čiji je cvijet među prvim vijesnicima proljeća. Danas su toliko uznapredovali hibridi da je potpuno potisnuta stara sorta sa sitnim, tamnoljubičastim ili bijelim cvjetovima. Dobro podnosi hladnoću, lako se razmnožava i često se mogla naći da cvjeta u travnjaku ili na popucalom kamenu.
Lijepi dečko (Impatiens balsamina) je još jedna vrsta koja je malo zastupljena u baštama. Kako bi njegova neobična arhitektura došla do izražaja sadi se u grupama. Cvjetovi se pojavljuju u pazuhu listova bijele, roze ili ljubičaste boje. Interesantna je kombinacija sa travama kao što je to Festuca ili pampas trava.
Muškatle (Pelargonium sp.) su nezaobilazno cvijeće koje krase terase i bašte. Muškatle su višegodišnje biljke čija je osnovna boja cvjeta crvena. Najomiljenije su puzave muškatle koje se najčešće stavljaju na prozor, ali takođe postoje muškatle koje nisu puzave. One se mogu saditi i u saksiju, ali i u zemlju. Ako se odvoji jedna manja površina na kojoj će se posaditi samo muškatle, taj deo bašte će biti od proljeća pa sve do jeseni u cvijetu. Da bi muškatle uvijek cvjetale potrebno je redovno uklanjati precvjetale cvjetove i podmlađivati ih u jesen.
Zijevalice (Antirrhinum sp.) su interesantne deci. Pritiskom na donji dio cvijeta otvara se gornji pa su po tome dobili ime. Uglavnom su jednogodišnje, međutim, ako rastu na nekim zaštićenijim mjestima, onda mogu da izdrže period hladnog vremena. Sade se u grupama kako bi njihovi relativno mali cvjetovi došli do izražaja.
Dragoljub (Tropaeolum majus) je staro zaboravljeno cvijeće. Ima nepravilan oblik i puže se, pa se zbog toga možda manje koristi u bašti, jer mu je potrebna veća površina. List mu je skoro okrugao sa izraženom nervaturom. Cvijet je crvene ili narandžaste boje. Često se sadi uz ivicu staze ili uz kuću.
Sniježne lopte (Viburnum opulus) su drvenaste višegodišnje biljke. Njen naziv opisuje izgled cveta koji se pojavljuje u proljeće. Mali broj cvjetova je sakupljen u jednu kuglu koja podsjeća na snježnu loptu. Orezivanjem može da se postigne da raste kao žbun ili drvo. Po cvjetanju ju je potrebno orezati kako bi na vrijeme formirala nove pupoljke za narednu sezonu. Kombinuje se sa drugim šibljem kao na primjer sa žutom, punom kerijom ili jorgovanom.