Bukovača je zahvalna gljiva za uzgoj. Pruža vam se prilika da je proizvedete jer se jednostavno uzgaja, na jeftinim materijalima (slama, sijeno itd…) i ne traži posebne uslove.
Pogodnosti gajenja:
- velika tolerancija prema temperaturi, od 5 do 30°C, optimalno 18 °C
- nema velikih rizika pri uzgoju, kao, npr. kod šampinjona,
- ima velike prinose, isplativost i dobru prodajnu cijenu,
- osigurana je prodaja sve količine uzgojenih gljiva na domaćem i stranom tržištu,
- mala početna ulaganja za pokretanje proizvodnje i gajenja naspram drugih djelatnosti,
- prilično je otporna na bolest i štetočine, odličnog je ukusa i ljekovitih svojstava.
Uslovi gajenja bukovače
U prostoru gdje se uzgaja – gljivarniku – mora biti optimalna temperatura i stalna visoka vlažnost vazduha. Takav se prostor mora lako provjetravati, makar i pomoću ventilatora i mora biti osvijetljen potrebnom količinom svjetla.
Pogodan prostor je gljivarnik koji je opremljen sa odgovarajućim sistemima pomoću kojih se može osigurati optimalna temperatura od 18°C i odgovarajuća vlaga. U neposrednoj blizini gljivarnika mora biti dostupan priključak na električnu energiju i vodovod. Tehnologija uzgoja gljiva bukovača je izuzetno jednostavna, te za to nije potrebna posebna prethodna stručnost uzgajivača.
Bukovača je prilika da ostvarite dobit uz mala ulaganja
Osnovno ulaganje je u gljivarnik koji je montažno – demontažnog tipa, za koji nije potrebno tražiti odgovarajuće građevinske dozvole jer se radi u osnovi o plasteniku čije su dimenzije 24 m dužine 5 m širine i 2,5 m visine.
Te kako takav objekat gradjevinski trpi 100% vlagu i kako je takav prostor moguće vrlo jednostavno i vrlo efikasno dezinfikovati, mi mislimo da svako ko od potencijalnih investitora svoj novac i vrijeme investira u objekat, vrlo brzo vraća uloženo.
Početni kapital se odnosi na pokriće samo stvarnih troškova, kao što su uređenje, hladjenje-grijanje, obezbjedjenje vlage, ventilacije i rasvete, kupovinu repromaterijala za pripremu supstrata, prevoz materijala, izradu supstrata i sl. Ulaganje u opremanje prostora je jednokratno, dok se kasnije samo ponovo nabavlja novi hranjivi supstrat i micelij.
Za početno pokretanje proizvodnje nije potreban veliki prostor.
Razlog tome je da je razvijen posebni sistem slaganja vreća sa supstratom u redove između okomitih držača i to do visine dva reda. Primjer – na 120 m2 moglo bi se kvalitetno smjestiti maksimalno do 290 vreća sa supstratom, težine do 9.000 kg na kojima rastu gljive i gde je očekivani prinos 23% odnosno oko 2.000 kg sveže gljive bukovače.
Bukovača u ishrani
Bukovača spada u Basidiomycete, porodica Agaricaceae, rod Pleurotus.
U našim listopadnim šumama rađa na topoli, vrbi, bukvi, brezi, hrastu, grabu, jovi, jasenu, dudu, pa čak i na voćkama, uglavnom u jesenjem periodu. Na živom drvetu se nalazi rijetko, a ako se javlja to je znak da je drvo zbog nečega oslabilo.
Klobuk gljive je u početku konveksan (okrugao), a tokom rasta postepeno postaje pljosnat. Stručak je retko smješten na sredini klobuka. Plodna tijela su uglavnom raspoređena u grozdovima, tada se klobuci nalaze jedan iznad drugog, slično kao crijepovi na krovu. Boja kape može biti tamno-sivkasta, sivkastoplava, sivkastomrka, mrkoplava, ponekad i krem boje, a kasnije postaje sve bleđa. Promjer klobuka je u prosjeku 8-15 cm, ali može da dostigne i 35 cm. Stručak je obično dugačak 1-2 cm, mada, u nedostatku dovoljno svjetlosti, može dostići i 30 cm.
Lamele ispod kape su bijele kao što su i spore na njima. Ako se zrela bukovača ne skine na vrijeme, ispustiće spore koje će se na donjim klobucima pojaviti u vidu fine bijele prašine. U klobuku meso je najdeblje oko stručka, dok se prema rubu postepeno istanjuje. Meso je bijelo, prijatnog mirisa i ukusa, čak i u sirovom stanju gljiva je vrlo ukusna.
Plodno tijelo bukovače se sastoji od hifa (vlakana), slično kao vegetativno tijelo gljive. U stručku hifa su paralelno i vrlo gusto postavljene jedna pored druge zbog čega je stručak čvršći od klobuka.
Po hranljivoj vrijednosti, bukovača kao namirnica, zauzima mjesto između povrća i mesa, ali je bliža mesu. Zimska bukovača sadrži 85% vode (goveđe meso 72%, gljiva šampinjon 89%), a to znači da među gajenim pečurkama ona sadrži najveći procenat suve materije u sebi. Značaj sadržaja vode u nekoj hrani je sekundaran, jer za vrijeme kuvanja iz namirnice sa dosta vode (meso, povrće, gljive) višak će ispariti. Gotova kuvana jela od pečuraka sadrže otprilike istu količinu vode kao i druga jela.
Od 15% suve materije koje sadrži zimska bukovača oko 50% su bjelančevine. Među vrstama bukovače najveći procenat bjelančevina i mineralnih soli sadrži zimska vrsta. Bjelančevine čini kompletan aminokiselinski sastav koji je sličan sastavu aminokiseline mesa. Sadržaj masnoća, i ugljenih hidrata je neznatan.
Kilogram bukovače sadrži oko 2000 KJ (oko 500 kalorija), što je jednako kalorijama 200 g hljeba, ili 250 goveđeg mesa. Sa aspekta savremene ishrane niskokaloričnost bukovače se posebno cijeni jer većina ostalih namirnica obiluje kalorijama. Mada bukovača sadrži neznatnu količinu ulja, ono je ipak veoma značajno zato što je sastavljeno od eteričnih ulja. Ona daju specifičnu aromu gljivi, a u želucu povećavaju lučenje želudačnih sokova, i s tim povećavaju apetit. Gljiva može da služi i kao prijatan začin (naročito u obliku praška), koji se dodaje jelima. Praksa je dokazala da ljubitelji dobrih jela, ako jednom stave na svoj jelovnik bukovaču, postaju stalni njeni potrošači.
Bukovači ne nedostaju ni vitamini. Sadrži znatniju količinu D vitamina, koga, inače, nema u povrću, ali se njome ne može dnevna potreba tog vitamina sasvim obezbijediti.
Osim toga bukovača sadrži znatnu količinu mineralnih soli, dosta kitina, hemiceluloza i celuloza. Vlakna gljive deluju povoljno na rad crijeva povećavajući motilitet, te postaje ritmičniji njihov rad.
