Na policama s mliječnim proizvodima možete pronaći artikle koji izgledaju kao sir, ali to nisu. Saznajte kako prepoznati razliku.
Lijepo je imati izbor, ali valja i znati birati
Pri kupovini je lijepo imati izbor jer svako ima svoje prioritete. Na tržištu postoje brojni, slični proizvodi i ponekad je gotovo nemoguće pronaći u čemu se razlikuju. Osim razlike u cijeni – koja je najvidljivija i svakome važna. U nastojanju da proizvodi budu što konkurentniji, proizvođači ih plasiraju na tržište nadajući se da će se kupac „zalijepiti“ za cijenu i da mu drugi kriterijumi neće biti važni. Ali šta ako su ti „drugi kriterijuni“ zapravo oni glavni, esencijalni, oni koji definišu određeni proizvod?
Da objasnimo na konkretnom primjeru – za proizvodnju feta sira nije potrebno puno. Potrebna je mliječna mast i određeni prirodni začini. Čini se jednostavno, zar ne? Danas se na tržištu nude povoljniji proizvodi koji podsjećaju na feta sir, ali u svom sastavu umjesto mliječne imaju visok sadržaj biljne masti čija je uloga postizanje određene konzistencije i ukusa te znatno produžavanje roka trajanja.
Kupovinom takvog proizvoda ne kupujete sir, već varijantu sira koja svojim okusom, bojom i konzistencijom podsjeća i namjerno aludira na sir, ali to nikako nije.
Bitno povoljnije zamjene za sir često nemaju jasno označenu etiketu (deklaraciju) te kupac tek pomnim proučavanjem može ustanoviti razliku između pravog, tradicionalnog sira nastalog od mlijeka i ovog, umjetno stvorenog proizvoda niske nutritivne vrijednosti. Zato, prije nego što sljedeći put posegnete za feta sirom ili bilo kojim drugim mliječnim proizvodom, uvjerite se da kupujete pravi, prirodni proizvod. Odvojite malo vremena da pročitate deklaraciju jer ako volite sir, onda pazite da jedete pravi sir od mlijeka koji će na vaš organizam imati blagotvoran utjecaj.
Još su ljepotice drevnog Egipta znale za čudesnu moć aloe I koristile je za njegu kože i kose. I danas, kod ljubitelja prirodne kozmetike, aloe je veoma popularna. Na bazi soka aloe, možete sami pripremiti domaće maske za kožu lica i glave.
Maske, koje u svom sastavu poseduju biostimulativni sok aloe djeluju na kožu sa mnogo većim efektom, jer biostimulativni sok aloe ubrzava regeneraciju i formiranje novih ćelija, ima podmlađujući efekat i sprječava starenje kože. Koristi se za sve tipove kože.
Predlažem vam nekoliko izuzetno korisnih domaćih maski za kožu lica i glave koje će vam produžiti mladost i ljepotu .
Podmlađujuća maska za sve tipove kože
Ova maska zaustavlja starenje kože i vraća joj sjaj, elastičnost, ublažava sitne bore, podmlađuje i osvežava ten. Pogodna je za sve tipove kože. Pomješajte kašiku meda, malo zagrejanog na vodenoj pari, sa kašikom soka aloe. Toplu smjesu stavite na čisto i suvo lice, u nekoliko slojeva, na 30 minuta. Maska se primenjuje 2-3 puta nedeljno.
Hranljiva maska za masnu i problematičnu kožu lica
Ova maska suši masnu kožu, čisti je, eliminiše akne i mitesere. Pjenasto umutiti jedno bjelance i pomješati sa kašikom soka od limuna i dvije kašike soka od aloe. Nanijeti na lice debelim slojem i ostaviti na pola sata. Tretman ponavljati do potpunog očišćenja kože.
Hidratantna hranljiva maska za suvu i osetljivu kožu lica
Ova maska savršeno hidrira, vlaži i hrani svim neophodnim vitaminima suvu kožu lica. Posle njene primjene, koža je duboko hidrirana i ima lijep ten. Za pripremu ove maske pomješajte u jednakim proporcijama: čaj od lipe (ne u kesicama ), sok aloe, glycerol (glicerin) i med. Sve promješajte i dodajte malo ovsenog brašna, zbog gustoće. Ako nemate ovseno brašno – sitno sameljite ovsene pahuljice. Nanesite masku na lice kružnim pokretima uz laganu masažu i ostavite na pola sata.
Lifting maska
Ako se spremate za izlazak i želite da izgledate sjajno, pripremite ovu masku. Pomješajte 2 pjenasto umućena bjelanca sa kašikom aloe. Nanesite masku na čisto lice, na 15 minuta, a zatim isperite toplom vodom.
Maske za kosu
Utrljavanje biostimuliranog soka aloe u korijen dlake je nešto najbolje što možete učiniti za vašu kosu. Praktikujte poslije pranja kose, tri puta nedeljno. Ne treba ispirati.
Maska za suvu, oštećenu kosu
Umutite 2 žumanceta i pomješajte sa 2 kašike soka od aloe i kašičicom ricinusovog ulja. Masku nanijeti na korijen dlake i po cijeloj dužini kose. Staviti na glavu najlonsku kesu i peškir. Držati sat vremena. Zatim oprati šamponom. Poslije toga, ne bi bilo loše, isprati kosu odvarom od kamilice ili koprive.
Maska za brži rast kose
Pomiješati po 1 kašiku: ricinusovo ulje, kefir, sok aloe. Zatim dodati pola kašike vitamina A i E (ili uljane AD kapi). Naneti na kosu na sat vremena pre pranja.
Protiv opadanja kose
Pomješati 3 kašike soka aloe sa 1 žumancetom i kašičicom meda. Nanijeti na kosu na 20 minuta pre pranja. Poslije sve temeljno isprati vodom.
Za masnu kosu i seboreju
Za masnu kosu ili lečenje seboreje napravite sledeću tinkturu: 100 gr biostimulativnog soka aloe pomješajte sa 20 gr 70%-og alkohola i čuvati u tamnoj staklenoj posudi u frizideru. Utrljavati u korijen dlake. Za liječenje seboreje treba utrljavati svaki drugi dan 2-3 mjeseca.
Kontraindikacije za korišcćenje soka aloe – individualna intolerancija ili alergija na aloe.
Kako napraviti biostimulativni sok aloe čitajte ovdje
Ljekovita gljiva šitaki tradicionalno se proizvodi u prirodi na drvenim oblicima, najčešće hrasta. U Japanu se koristi lokalna vrsta iz porodice bukvi koju zovu ši, pa otuda i naziv ove gljive.
Drvo se siječe neposredno prije usejavanja micelijuma, mada prethodno može i da odleži 15-30 dana. Obično je to u proljeće i jesen, kada su najpogodniji uslovi za uzgoj. Ljetnja inokulacija se ne preporučuje, jer u stablima ima manje šećera, a i kora je suvlja, pa se lakše odvaja od stabla. Na taj način olakšan je ulazak patogena, a tamo gde je došlo do potpunog odvajanja neće se ni obrazovati plodna tela.
Postoji mogućnost da se stabla obore u jesen i ostave da prezime na otvorenom, a u proljeće, pre usvajanja, da se isijeku na oblice oko metar dužine. Najbolji rezultati postižu se kada im je prečnik od 7 do 15 centimetara.
Na tržištima gdje je ovakav način proizvodnje zastupljen, micelijum se prodaje u rasutom stanju, odnosno pomiješan sa strugotinom ili u obliku kompaktnih čepova. Prije postavljanja, u oblicima se burgijom buše rupe. Ako je u pitanju micelija u obliku čepova, njihov promjer treba da odgovara prečniku rupa.
Razmjer između otvora u redu je 15, a između redova 2,5 centimetara. Buše se naizmenično da bi rastojanje između njih bilo jednako. Nakon postavljanja čepovi se nabijaju čekićem i na kraju zaliju toplim voskom.
Strugotina s micelijumom se ubacuje u nešto veće otvore, u koje se potom dodatno utiskuje specijalnom alatkom. I nakon ovog postupka neophodno je zalivanje toplim voskom koji štiti od gubitka vlage. Smatra se da su čepići bolji, jer se lakše postavljaju i sporije otpuštaju vlagu, pa u vlažnijim regionima nije ni potrebno zalivanje voskom.
Prorastanje micelije traje od 6 do 18 mjeseci, što zavisi od vrste drveta, veličine oblica, uslova sredine i kvaliteta micelije.
Na kraju ovog perioda oblice se prenose na mjesto za plodonošenje, koje je hladnije i vlažnije. Ova promjena uslova sredine ubrzava razvoj gljiva. Ustanovljeno je takođe da stres, iz nekog razloga, dobro utiče na povećanje prinosa, pa proizvođači pribegavaju udaranju oblica čekićem.
Najveći prinosi dobijaju se tokom proljeća i jeseni, kada su najpovoljniji uslovi. Na istom stablu, šitaki će rađati nekoliko godina, dok ga potpuno ne iscrpe, ali su najveći prinosi druge i treće. Nakon toga, drvo se može upotrijebiti za ogrev.
Moguća je proizvodnja gljiva na oblicama u plastenicima.
Stabla za ovu namjenu se prethodno natope vodom da bi se istisnuo ugljen-dioksid i obezbijedila potrebna vlaga. Na ovaj način može se dobiti do 5 proizvodnih ciklusa. Prednost je u tome što gljive prispevaju u vreme kada ih nema dovoljno na tržištu, pa je i cena znatno veća.
Tekst je originalno objavljen u časopisu Poljoprivrednik
Cilj samog vezanja je da se dobije uspravno stablo i pravilni krakovi na kordunicama. Stablo se vezuje špagom ili odgovarajućim plastičnim materijalima. Međutim, uopšteno gledano, za vezivanje stabla, krakova i lucnjeva upotrebljavaju se veziva od različitih materijala kao što su: kudeljni konopac (špaga), rafija, plastični lik, plastični lančići ili prstenovi od čelične žice.
Kod vinove loze razlikujemo vezivanje mlade loze, vezanje jednogodišnjih rodnih lastara (lukova) pri dugoj rezidbi i vezivanje zelenih lastara. Ali, trebate znati da kod mukotrpnog vezanja loze posao može biti znatnije olakšan primjenom profesionalnih traka kao i ručnih rezača njih se godina uočila i prednost profesionalne trake za vezanje vinove loze.
Naime, pojedini vinogradari su primijetili da uslijed stalnog debljanja i jačanja stabla vez kontinuirano treba i popuštati, odnosno, obnavljati iz razloga što se vezivo lako usijeca u stablo. Na taj način dolazi do poremećaja u kolanju sokova, što pak može imati nesagledive posljedice po cijeli trs s obzirom na činjenicu da se vezanje loze vrši na nekoliko mjesta.
Kako bi udovoljili potrebama vinogradara, a u svrhu vezanja vinove loze, nabavljene su ranije spomenute profesionalne trake koje su načinjene od plastično-gumiranog materijala sa praznom sredinom. Zahvaljujući tomu, navedene trake se lako rastežu te se zbog toga i ne usijecaju u dijelove trsa. Kako svoju funkcionalnost profesionalne trake zadržavaju nekoliko godina tako se i samo mukotrpno vezanje smanjuje čime je i cijeli posao učvršćivanja loze bitno olakšan. Iste te trake mogu se, osim u vinogradima, koristiti i u voćnjacima.
Pošto se sav posao oko vezanja vinove loze uglavnom svodi na ručni rad, proizvedeni su i odgovarajući rezači čijom se primjenom i cijeli posao oko vezivanja loze pojednostavnjuje. Naime, radi se o jednoj vrsti prstenja koji s gornje strane imaju načinjene savinute oštre rezače. Na taj način, čim se loza poveže dovoljno je samo lagano zamahnuti rukom i zavezani dio trake je otkinut te se bez dodatnog zadržavanja može preći na pričvršćivanje sljedećeg trsa.
Međutim, dok se profesionalna traka za vezanje loze poprilično udomaćila u hercegovačkim vinogradima, ručni rezači su još uvijek apstraktni pojam. Ali, ne zbog svoje nefunkcionalnosti, već isključivo zbog neznanja vinogradara.
Unazad nekoliko godina na tržištu su se pojavile namjenske „makaze“ za vezanje vinove loze koje su se pokazale izuzetno praktičnim alatom koji omogućava brzo vezanje vinove loze. Za vezanje vinove loze, pomoću škara, potreban je samo jedan radnik. Navedene škare moguće je kupiti u svim bolje opskrbljenim poljoprivrednim apotekama.
Kod crnog luka tokom cijele godine u ishrani se koristi lukovica, mlada biljka ili listovi.
Berba crnog luka se obavlja kada oko 50% biljaka polegne, jer dugo zadržavanje lukovice u zemljištu može dovesti do retrovegetacije, usljed čega dolazi do gubitka suve materije, te se lukovica ne može duže čuvati.
Berba crnog luka može biti mašinska i ručna. Ukoliko je mašinska berba, lukovice se najčešće vade, ostavljaju u trakama na njivi da se prosuše oko 5-10 dana, a zatim se prebacuju u skladište. Ova operacija se obavezno obavlja po suvom vremenu. Tokom čišćenja luka odsjecaju se suvi listovi, uz obavezno ostavljanje vrata lukovice dužine oko 2cm.
Visoke temperature tokom berbe utiču da „vrat“ lukovice bude zatvoren i sužen, a ostali ovojni-ljuspasti listovi lukovice suvi, što je od presudnog uticaja na dužinu i uspješnost čuvanja.
Čuvanje crnog luka
Dužina faze mirovanja zavisi od sorte, što znači da i uspjeh čuvanja zavisi od sorte. Najbolje se čuvaju sorte luka sa većim brojem zatvorenih sočnih listova, većim brojem suvih listova, sa više od 14% suve materije. Sorte kraćeg perioda mirovanja imaju sadržaj suve materije ispod 10%.
Tokom čuvanja crnog luka, većina faktora utiče na pojavu bolesti i poremećaja, što se često može ublažiti niskom relativnom vlagom. Za razliku od većine povrtnih vrsta, crni luk za duže čuvanje zahtjeva nižu relativnu vlažnost vazduha, oko 65-70%. U uslovima optimalne temperature i vlažnosti crni luk može uspješno da se čuva u vremenu od mjesec pa do osam mjeseci, u zavisnosti od sorte.
Luk je veoma zahtjevna povrtna kultura za čuvanje, kojoj treba konstantna pažnja. Uspjeh u čuvanju crnog luka zavisi od zdravstvenog stanja lukovica, temperature i vlažnosti vazduha u skladištu. Osnovno je da se luk postepeno suši na temperaturama, koje nisu suviše visoke. Nakon što se smjesti u skladište, potrebno je da se zagrije na temperaturu od 20°C.
Zagrijavanje se mora obaviti brzim i kontinuiranim podizanjem temperature da ne bi došlo do pojave kondenzacije, i da bi se spriječila pojava truleži vrata korijena luka. Temperatura vazduha koji se ubacuje u skladište ne smije biti veća od 30°S.
Razvoj truleži vrata korijena (Botrytis sp.) kod luka se obično odvija na početku procesa sušenja, kada gljiva u povoljnim uslovima temperature (22-25°S ), i u prisustvu vlage brzo počinje da se širi iz lisne mase u lukovice. Lukovice moraju biti jednolično osušene, što znači da ventilatori moraju stalno raditi.
Nakon što su se spoljašne ljuske i vrat osušili, nastavlja se sušenje vazduhom iste temperature i vlage sledećih 10-15 dana, ali svega 2-3 sata dnevno. Ventiliranje i hlađenje gomile luka spoljašnjim vazduhom s temperaturom minimalno 3°S ispod temperature luka nastavlja se sljedeće 2-3 sedmice.
Nakon toga temperatura gomile luka treba da bude 10°S, za četiri sedmice 5°S, a u naredne tri-četiri sedmice 3°S. Optimalni uslovi za čuvanje crnog luka u skladištu su 0°S, dok relativna vlažnost vazduha za kratkotrajno čuvanje treba da bude 65-80%, a za duže čuvanje 65-70%.
Najčešće bolesti koje se javljaju na crnom luku, tokom perioda čuvanja su trulež vrata crnog luka (Botrytis cinerea), kao i propadanje lukovica koje izaziva Aspergillus sp., Penicillium sp., Rhizopus sp. Najbolja zaštita crnog luka od prouzrokovača bolesti je preventiva.
Ukoliko se pravilno sprovede tehnologija proizvodnje crnog luka, napad patogena će biti mnogo manji. Sortiranje lukovica prikladne i približne zrelosti, visokog kvaliteta, uz otklanjanje oboljelih jedinki, sa adekvatnim higijenskim uslovima i obezbjeđenjem optimalnih temperaturnih uslova i relativne vlažnosti zajedno će uticati na smanjenje bolesti, i pojavu prorastanja kao jednog od najvećeg problema koji se javlja tokom čuvanja crnog luka, jer prouzrokuje najveće gubitke.
Najbolji način čuvanja crnog luka u domaćinstvima je u vjencima. Luk se prvo prosušuje na vjetrovitim mjestima, a zatim čuva. Manje količine se čuvaju u rasutom stanju, ili u mrežastim vrećama bez kontrole uslova čuvanja.
Tokom rasta i razvoja krompira, kao i tokom skladištenja, na biljkama i krtolama se mogu javiti određena oštećenja i deformacije koje su neinfektivnog porijekla. Ova oštećenja nastaju kao rezultat uticaja stresnih faktora izazvanih nepovoljnim djelovanjem klimatskih i agroekoloških uslova.
Najznačajnije neinfektivne bolesti krompira su:
Sekundarni rast i sekundarne krtole
Stvaranje atipičnih oblika krtola sa izraslinama, razvoj stolona iza osnovne krtole i stvaranje nove, aktiviranje apikalne klice i proklijavanje krtola predstavljaju morfološke promjene sekundarnog rasta krtola. One nastaju usljed sadnje sjemena u izrazito hladna zemljišta, te zemljišta sa veoma niskom vlažnošću, ili prilikom dužeg skladištenja na višim temperaturama. Tada dolazi do prelivanja sadržaja glavne krtole u više manjih krtolica. Takođe, velike doze azota imaju uticaj na pojavu sekundarnog rasta krtola. Preventivne mjere borbe se ogledaju u održavanju povoljnog vodno-vazdušnog režima zemljišta i pravovremenom preduzimanju navodnjavanja, te čuvanja krompira u adekvatnim uslovima, kvalitetno naklijavanje i sadnja u optimalnim rokovima. Tehnološka vrijednost takvih krtola je veoma niska.
Nitavost klica
Nitavost klica
Dešava se da neke klice na krtoli budu normalno razvijene, dok su druge tanke, izdužene i podsjećaju na kraće niti. Ovakve deformacije nazivamo nitavost klice krtole. Ona nastaje pretežno krajem vegetacije, kada je temperaturni režim zemljišta nepovoljan ( temperatura iznad 29⁰S ), ili usljed djelovanja nekih virusa. Krtole kod kojih su primijetne nitaste klice potrebno je odbaciti prije sadnje. Održavanjem povoljnog temperaturnog i vodnog režima u zemljištu, te sadnjom fiziološki mladog sjemena, možemo preventivno uticati na sprečavanje razvoja nitastih klica, i samim tim na smanjenje rizika i gubitaka prinosa.
Pukotine na krtolama
Na površinskom dijelu krtole često srećemo pukotine, do kojih najčešće dolazi pri smjeni sušnog i kišnog perioda, pri neredovnom navodnjavanju, neadekvatnoj i prekomjernoj ishrani azotom, kao i prilikom povreda koje nastaju pri vađenju i skladištenju krompira. Neke pukotine izazivaju i pojedini virusi i pojava gljivičnog oboljenja Crne krastavosti, poznatije pod nazivom Bijela noga. Pukotine se najčešće javljaju kod krupnih krtola, usljed nestabilnog vodnog režima zemljišta što dovodi do povećanja pritiska u krtolama pri intenzivnom nalivanju pa samim tim i njihovom pucanju. Ovo oštećenje se može izbjeći pravovremenim navodnjavanjem, doziranom ishranom kao i pravilnim skladištenjem.
Šuplje srce
Šuplje srce krompira
Pojava šupljeg srca je takođe posljedica nestabilnog vodnog režima zemljišta. Kao i pukotine na krtolama, ovo oštećenje je zapaženije na krupnijim krtolama. Na prijesjeku krtole javlja se šupljina, čiji je središnji dio obojen braon do mrke boje sa bijelim nijansama ka obodu. Šupljina je najčešće nepravilnog oblika srca, odakle i potiče sam naziv. Ova promjena nastaje usljed velikog unutrašnjeg pritiska, što dovodi do pucanja kambijalnog prstena u centralnom dijelu krtole i postepenog odumiranja ćelija okolnog tkiva. Kao preventivne mjere preporučuju se upotreba manje osjetljivih sorti, redovno i umjereno navodnjavanje zemljišta, pogotovo kada je riječ o pjeskovitijim zemljištima, kao i primjena veće gustine sadnje kako bi se smanjio razvoj krupnijih krtola.
Tamne pjege ili unutrašnje modrice
Prilikom nepažnje tokom vađenja i lagerovanja krompira može doći do većeg povređivanja pokožice krtole, što se ogleda kroz tamnjenje oštećenog tkiva. Pojava tamnjenja je rezultat enzimske reakcije, a boja se mijenja od sive do mrke. Sorte sa većim sadržajem suve materije su osjetljivije na pojavu modrica. Povrede se češće zapažaju kod krtola koje su vađene po hladnom vremenu, te se stoga preporučuje obaviti vađenje kada je temnperatura iznad 15⁰S.
Uvećane lenticele
Lenticele su sitne tačke koje se nalaze na čitavoj površini pokožice krtole, i imaju ulogu prirodnih otvora za disanje krtole. Lenticele su analogne stomama kod lista. U povoljnim uslovima vodno-vazdušnog režima zemljišta one su jedva primijetne. Prilikom povećanja vlažnosti zemljišta, smanjenja obezbijeđenosti kiseonikom, i sabijanja istog, dolazi do uvećanja lenticela, koje kao takve predstavljaju povoljnu sredinu za razvoj raznih infektivnih bolesti. Da bi izbjegli ovu pojavu ne preporučuje se sadnja krompira na teškim i podvodnim zemljištima, ili pak ukoliko se odlučimo na to, prethodno ih moramo dobro drenirati.
Oštećenja od herbicida
Oštećenja koja nastaju od neadekvatne upotrebe herbicida su tipa hloroze lisne mase ili nerava. Hloroza se manifestuje pojavom blijedo-žute boje, a pri jačim oštećenjima prelazi u braon usljed odumiranja tkiva. Pri suvom vremenu oštećenja su znatno veća i dolazi do zaostajanja biljke u razvoju. Obim i intenzitet oštećenja zavisi od sorte krompira, vrste i doze herbicida, faze razvoja biljke, tipa zemljišta. Neki herbicidi djeluju i na krtole smanjujući klijavost, te izazivajući promjene boje sprovodnih sistema i sl. Pri upotrebi herbicida strogo se moraju poštovati priložena upustva, način i doziranje, kao i voditi računa o specifičnoj osjetljivosti nekih sorti.
Oštećenja od svjetlosti i visokih temperatura
Dužim dejstvom jakih direktnih sunčevih zraka na lišće, stabljike i krtole, javljaju se opekotine tkiva i dolazi do gubitka turgora biljke. Osnovni simptomi nekroze oštećenog tkiva jesu braonkaste pjege nepravilnog oblika. Takvo tkivo je mekano i ubrzo truli. U periodu povećanih dnevnih temperatura i niskoj vlažnosti vazduha, kao i pri povećanoj temperaturi zemljišta, te kod slabo ogrnutog krompira, dolazi do većih oštećenja.
Uticaj niskih temperatura
Duži uticaj niskih temperatura ili kasni proljećni i rani jesenji mrazevi ( od -2⁰S ), mogu znatno oštetiti, a ponekad i uništiti usjev krompira u zavisnosti od dužine trajanja. Mlade biljke se mogu regenerisati, ali će doći do smanjenja prinosa i usporenog rasta i razvoja. Takođe, slabo zagrnut krompir može da izmrzne na temperaturi zemljišta od -1.7⁰S. Kod smrznutog krompira dolazi do stvaranja leda u međućelijskom prostoru i izumiranja tkiva, dok kod tzv. ”prehlađenog krompira” dolazi do transformacije šećera i otpuštanja vode. Takve krtole su mekše, često sladunjavog ukusa zbog većeg sadržaja prostih šećera, i na njima nema jačeg pucketanja pri pritisku nokta. Oštećenja uzrokovanja dejstvom niskih temperatura javljaju se i na krtolama koje su uskladištene u prostoru gdje je temperatura manja od +2⁰S. Preporučuje se izbjegavanje sađenja krompira na parcelama sa visokim rizikom za pojavu kasnih proljećnih mrazeva, obavezno obezbijediti adekvatnu izolaciju skladišta i povoljan temperaturni režim.
Nedostatak hranjivih elemenata
Za pravilan rast i razvoj biljke neophodno je obezbijediti upotrebu mineralnih hranjiva u izbalansiranim odnosima i optimalnim količinama. Usljed disbalansa nekih od hranjivih elemenata, odnosno viška ili manjka, javljaju se različita oštećenja i deformacije krompira.
Azot. Nedostatak azota se odražava na sporiji porast, razvoj i opšti izgled biljke. Velike doze azota forsiraju razvoj nadzemne mase,usporavaju i umanjuju zametanje krtola, produžuju vegetaciju, povećavaju osjetljivost na mnoge bolesti. Velike doze azota utiču na smanjenje sadržaja suve materije i skroba, veći sadržaj redukujućih šećera i lošije čuvanje krompira.
Fosfor. Problem nedostatka fosfora je izražen na kiselim, siromašnim zemljištima i ako je blokiran od strane gvožđa. List je tamnozelene boje, mat bez sjaja. U ekstremnim slučajevima na obodu lista se javljaju braonkaste pjege. Biljke mogu biti znatno nižeg porasta naročito na siromašnim, slabo strukturnim zemljištima pri niskim temperaturama.
Kalijum. Na lakim zemljištima kalijum se lako ispira, a na teškim blokira. Nedostaci su najizraženiji u drugoj polovini vegetacije. Nedostatak kalijuma se vidi po pojavi tamnozelene boje mezofila lista i žućkastoj do tamnosmeđoj boji po obodu lista. Ispod braonkaste boje dolazi do izumiranja tkiva. List ima grubu površinu i uvija se. Usljed nedostatka kalijuma krtole su osjetljive na tamne pjege i teže se čuvaju.
Sve promjene koje nastaju kao rezultat neinfektivnih bolesti, smanjuju kvalitet i tržišnu ispravnost krtola, što direktno utiče na vrijednost robe. Da bi održali kvalitet i gubitke sveli na minimum, nužno je pravilno sprovoditi sve agrotehničke mjere, obezbijediti što povoljnije uslove kako za rast i razvoj, tako i za skladištenje krtola.
Status koji su na Facebook-u objavili pčelari sa farme Bel u Ajovi postao je viralni hit zbog objašnjenja o tome šta pčele rade tokom zime, piše Bored Panda.
Umjesto mita da pčele hiberniraju, odnosno spavaju zimskim snom, istina je da su pčele u svojim košnicama i te kako budne.
– Tokom zime se košnice spoje u kuglu veličine košarkaške lopte, a pčele toplotu održavaju mahanjem krila. Naizmjence se prebacuju sa unutrašnje na spoljašnju stranu grozda kako bi sve ostale tople. Matica se uvijek čuva u središtu jata, a za otprilike nedelju dana, oko zimskog solsticija, povisiće temperaturu jezgra na 33 stepena. To je zato što matica otprilike u to vrijeme počinje ponovo da polaže jaja – objasnili su sa farme.
– Dok stigne proljeće, košnica će biti puna novih pčela koje će preuzeti dužnosti zimskih pčela. Ljudi misle da pčele hiberniraju jer ih ne vide zimi – rekla je za Bored Pandu vlasnica farme Elen Bel.
– Još jedna zabluda je da je pčela matica glavna. Matica živi od milosti i volje pčela radilica. Govore joj gdje treba da ide, šta treba uraditi, itd. Pčele matice su potpuno bespomoćne. Oslanjaju se na radilice da ih sve vrijeme hrane i njeguju – objasnila je.
Siva trulež maline opasnost, praktično, od sadnje do skladištenja.
Jedna od bolesti koja nerijetko napada malinu jeste siva trulež Botryotinia fuckeliana, a naziv je dobila zbog sive mase patogena na plodu. U pitanju je bolest koja se javlјa na otvorenom i u zatvorenom prostoru.
Javlјa se tokom cijelog perioda gajenja, praktično od sadnje do skladištenja. Najviše joj pogoduju vlažni i prohladni vremenski uslovi.
Ako je kišni period tokom cvjetanja bio dug, glјiva prouzrokuje trulež plodova u polјu poslije berbe, ali se nikada ne javlјa na zelenim i nedozrelim plodovima.
Ponekad može da prouzrokuje i sušenje cvjetova. Već tokom zime, na rodnim izdancima maline, uočavaju se prvi znaci bolesti u vidu sklerocija.
U proljeće sklerocije klijaju i napadaju otvorene cvjetove. Ukoliko je vijreme vlažno i prohladno, glјiva sporuliše na zaraženim dijelovima cvijeta.
Kada počne dozrijevanje ploda, u okviru zbirnog ploda javlјa se po koja zaražena koštunica, koje su u početku vodenaste, a kasnije prekrivene siivom masom konidija i hifa patogena.
Trulež se najčešće javlјa na mjestu gdje se plod dodiruje sa čašičnom ložom. Ukoliko plodovi ostanu neubrani, zaražena bobica ostaje pričvršćena za cvjetne dijelove i biva mumificirana. Cvjetne lože se suše nakon berbe i smežuraju se na bilјci.
Prilikom čuvanja plodova u skladištima i pri visokoj relativnoj vlažnosti vazduha, na površini ploda micelija patogena raste u vidu sivkaste prevlake.
Ukoliko su plodovi u mraku nema sporulacije, ali na svjetlosti je sporulacija bogata, plodovi počinju da cure i tako se zaraza širi na susjedne plodove.
Botryotinia fuckeliana je saprofit koji za ishranu koristi mrtve bilјne dijelove i održava se zahvalјujući mnogim ostacima bilјaka, uklјučujući i korove.
Sklerocije predstavlјaju kompaktnu masu hifa sa omotačem i kao takve, sposobne su da prežive nepovolјne ekološke uslove. Na njima se formiraju konidije koje prestavlјaju bespolne spore glјive. Kišnim kapima i vetrom konidije se raznose, dospijevaju na žig tučka i klijaju.
Siva trulež se javlјa naročito pred berbu i u vrijeme berbe. Što su plodovi zreliji, veća je mogućnost za pojavu truleži.
Infekcija se ostvaruje u periodu cvejtanja preko tučkova.
Kako zaštiti malinu
Zaštita maline se postiže primenom fungicida u intervalu od 7 do 14 dana od početka cvjetanja pa do berbe.
Visoku efikasnost u suzbijanju ove bolesti ima fungicid Signum koji se koristi tokom cvjetanja, precvjetavanja, formiranja i zrenja plodova, u količini 1,5 kg/ha, kao i Switch koji se koristi u cvjetanju i precvjetavanju , koji se koristi u količini 0,8-1 kg/ha.
Od agrotehničkih mjera, cilјu smanjenja infekcije, treba obezbijediti:
bolјe provjetravanje,
osvijetlјenost u redu,
rigoroznije orezivanje čime se obezbjeđuje formiranje tanjih redova.
Efikasno uništavanje korova kao i manje količine azotnih đubriva omogućuju slabiju pojavu bolesti.
Čuvanje plodova
Veoma su značajni i uslovi u kojima se plodovi čuvaju nakon bebe, pa prilikom hlađenja voditi računa da temperatura bude 0 °C.
Temperatura tokom skladištenja i prodaje maline ne smije prelaziti 2 °C, a u skladištu je potrebno održavati visoku relativnu vlažnost vazduha.
Maska od banane – Bore oko očiju su jedan od najneprijatnijih problema sa kožom, jer kada su tu, malo šta može da ih izbriše. Uglavnom se tretman svodi na ublažavanje ovih prvih znakova starenja.
Ono što prirodne maske za lice mogu jeste da privremeno omoguće efekat zatezanja lica. U ovom slučaju je najbolje da bananu kombinujete sa kiselom pavlakom. Dakle, pomiješajte pola banane sa pola čaše kisele pavlake. Kada ujedinite pavlaku i bananu, nacijedite i nekoliko kapi limunovog soka.
Prstima razmazujte masku po licu i ostavite je da deluje bar petnaest minuta. Nakon skidanja maske, koža lica će biti masnija (zbog pavlake) i nahranjenija, pa vam neće biti potrebna hidratantna krema za lice. Što je najvažnije, plitke bore na licu će biti manje uočljive.
Maska za lice sa bananom i pavlakom jeste hranjiva za kožu, ali nije u stanju da obriše bore. Ne očekujte magiju sa ovim receptom, već osvježavanje kože lica. Za pravo uklanjanje bora, potražite neko koncentrovanije sredstvo za njegu lica.
Koža lica će vam podjednako biti nahranjena i ako iskombinujete bananu i kokosovo ulje.
Ren spada u red vrlo zdravih i namirnica koje pogoduju zdravlju organizma
Ren je korijen koji potiče iz južne Evrope i zapadne Azije i uglavnom se koristi kao začin na zapadu i nekim istočnim kulinarskim tradicijama.
Obiluje velikom količinom vitamina i minerla, što ga čini vrlo zdravom i poželjnom namirnicom.
Ren je veoma bogat karotenom, hlorofilom, fosforom, sumporom, magnezijumom, hlorom, kalijumom, kalcijumom ali i vrlo važno je reći da je takođe i odličan izvor vitamina C.
Zbog svega navedenog ren može da pospiješi stanje cijelog organizma i ublaži neke zdravstvene tegobe.
Kod kozumiranja rena treba imati na umu da on sadrži natrijum koji nije tako povoljan za dijabetičare. Ljudi sa poremećajem u radu bubrega takođe bi trebalo značajno da izbjegavaju konzumiranje rena.
Podstiče jačanje imuniteta
Nutricionisti su uvjereni da, osim što ćemo ostati u formi, redovnim konzumiranjem rena aktiviramo sopstveni imuni sistem, koji je naša odbrana od svih vrsta bolesti. Izotiocijanat u renu će podstaknuti aktivaciju jačanja našeg imunog sistema i poboljšati proizvodnju bijelih krvnih zrnaca čiji broj zavisi od broja slobodnih radikala. Takođe, i velike količine vitamina C će pozitivno uticati na imunitet.
Može da ublaži simptome artritisa i osteoporoze
Kalcijum i magnezijum su esencijalni minerali zaduženi za izgradnju kostiju koji mogu da ublaže simptome koje izazivaju artritis i osteoporoza. Ren je veoma bogat ovim mineralima, pa se zbog toga preporučuje u ishrani svima koji imaju genetsku predispoziciju ka razvijanju ovih koštanih oboljenja.
Pospiješuje rad crijeva
Upotreba rena u ishrani dovodi do pravilnog digestivnog rada i zdravlja crijeva.
Uspiješno se bori protiv bakterija
Alil izotiocijanat je antibakterijska supstanca koja se nalazi u renu i ona je sposobna da eliminiše bakterije. Osim ovog jedinjenja, u renu se nalazi i značajna zaliha mangana, enzima koji pomaže da ćelije u tijelu funkcionišu dobro.
