Cvjetne stabljike narastu do 1,5 metara visine i završavaju štitastim cvatovima. Cvatovi su pokriveni zajedničkom opnom koja se otvara prije početka cvatnje pojedinih cvjetova.

Cvjetovi su bijele ili zelenkaste boje i u jednom cvatu cvjetaju gotovo mjesec dana. Zbog znatno ranijeg sazrijevanja prašnika u odnosu na sposobnost tučka za oplodnju, luk je većim dijelom stranooplodna biljka. Oplodnjom cvjetova nastaje tobolčasti plod koji sadrži do šest sjemenki.

Sjeme luka je nepravilno piramidalnog oblika, crne boje i naborane površine. Dužine je 2,5 – 3,0 mm, širine 1,5 – 2,0 mm i debljine oko 0,5 mm. U jednom gramu ima 250 – 300 sjemenki. Sjemenka se sastoji od sjemene ljuske, endosperma i klice koju čini supka i klicin korjenčić.

Luk je povrtna kultura veoma skromnih zahtjeva prema toplini, pa sjeme klija već kod 1,5 ˚C. Brzina klijanja se povećava povišenjem temperature do 20 ˚C, a iznad 25 ˚C značajnije opada. Ova kultura ima iznimno dug period nicanja, tako da u proizvodnim uslovima od sjetve do nicanja može proći i do mjesec dana.

Luk je stranooplodna biljna vrsta pa ako se žele sačuvati genetski nepromijenjena nasljedna svojstva, za sjeme se u vrtu može uzgajati samo jedna sorta. Isto tako iz konzumnog luka ako se uzgaja blizu onog za sjeme, biljke koje su eventualno potjerale cvjetne stabljike treba počupati prije nego se pojavi cvat. Za sjeme – razvijene lukovice čuvane na niskim temperaturama Za dobijanje sjemena sade se potpuno razvijene lukovice koje su prethodno barem tri mjeseca bile čuvane u uslovima sniženih temperatura do 15 ˚C, što je neophodno da bi potjerale cvjetnu stabljiku.

Zbog relativno visoke i krhke cvjetne stabljike biljke je neophodno privezati uz kolac. Cvatnja luka, a time i sazrijevanje sjemena, veoma je otegnuto. Optimalno vrijeme za ubiranje cvatova je kada se tobolčasti plodići počinju otvarati i iz njih postaju vidljive crne sjemenke. Sazreli cvatovi se otkidaju zajedno s dijelom cvjetne stabljike i u tankom sloju prosuše barem dva do tri nedjelje. Kad se cvjatovi potpuno osuše, orule se, a dobijeno sjeme provjetri, prosije i očisti te pospremi u označene papirnate vrećice.

Od jedne dobro razvijene biljke može se dobiti oko dvadesetak grama sjemena u kojem ima oko 5.000 sjemenki. Pravilnim čuvanjem u suvom prostoru kvalitetno sjeme luka može zadržati upotrebnu vrijednost do tri godine.

Jun je mjesec u kojem već beremo prve plodove posijane i posađene proljetos.

U pravilu, kasni kupus najveće prinose ostvaruje ako se proizvodi na duboko oranim, plodnim i strukturnim tlima.

Pored toga, nužno je voditi računa i o plodoredu, odnosno, kupus treba saditi na istoj površini tek za 3-4 godine. Ukoliko je riječ o ozbiljnijoj proizvodnji trebamo pripaziti i na odabir pretkultura. Najbolje pretkulture za kupus smatraju se mahunarke, trave, žitarice, krompir, krastavac i paradajz.

Rokovi sjetve i sadnje kasnog kupusa variraju od područja uzgoja. U kontinentalnoj klimi kasni kupus najčešće se sije polovinom maja dok se sadnja obavlja mjesec dana kasnije, točnije oko 20. juna. U toplijem klimatu sjetva se obavlja najčešće u prvoj polovini jula što znači da je sadnja moguća tokom cijelog avgusta.

Međutim, treba znati da sadnja kasnog kupusa tokom septembra ne bi donijela rezultate jer se ne bi formirale glavice, već samo lisne rozete. Iako na razmak sadnje utiče izbor sorte/hibrida kao i način obrade tla, najčešći međuredni razmak iznosi 50-60 cm, a unutar reda 30-40 cm.

Najpoznatije sorte kasnog kupusa su:

1. VARAŽDINSKI KUPUS – kasna sorta namijenjena kiseljenju. Riječ je o sorti plosnatih zbijenih glavica, svijetlozelene boje. Prosječna težina glavice iznosi 2 kg. Dužina vegetacije iznosi 150 dana.
2. FUTOŠKI KUPUS – kasna sorta namijenjena kako za potrošnju u svježem stanju tako i za kiseljenje. Dužina vegetacije iznosi 160 dana, a prosječna težina glavice 3-4 kg. Formira okrugle glavice, karakteristične svijetlozelene boje.
3. SLAVA – nešto ranija sorta kupusa koja formira čvrste, okrugle glavice tamnozelene boje. Dužina vegetacije iznosi 125-130 dana. Radi se o prilično nezahtijevnoj sorti kupusa koja ostvaruje dobre prinose i u lošijim uvjetima uzgoja. zvor: Green Garden

Navodnjavanje tikvica ključno je za postizanje visokih prinosa, a prvo navodnjavanje obavlja se odmah nakon presađivanja biljaka. Da bi se osigurao optimalan rast i razvoj, poljski vodni kapacitet (PVK) treba održavati na 70-80%.

Za precizno određivanje vlažnosti zemljišta preporučuje se korištenje tenziometra. Ovaj uređaj omogućava praćenje trenutne vlažnosti zemljišta, što olakšava određivanje početka i trajanja navodnjavanja. Vlažnost se može odrediti i vizuelnim pregledom zemljišta i pravljenjem loptica od zemlje: nakon navodnjavanja, uzme se uzorak zemlje ispod sistema za navodnjavanje i pokuša napraviti loptica.

Ako loptica od zemlje puca, zemljištu nedostaje vode. Ako je zemlja previše vlažna i lijepi se za ruke, ima previše vode. Kompaktna loptica koja se ne raspada niti lijepi za ruke znak je optimalne vlažnosti zemljišta.

Pročitajte: Tikvice brzo rastu – Možete ih saditi nekoliko puta u sezoni

Intervali i norme navodnjavanja mijenjaju se s rastom i razvojem biljaka. Tikvice su veliki potrošači vode zbog svog velikog lišća i volumena nadzemnog dijela, što povećava evapotranspiraciju. U fazi intenzivnog branja, kada je nadzemni dio najviše razvijen i ima najviše plodova, biljke troše najviše vode.

Pravilno navodnjavanje osigurava visok prinos tikvica, dok precizno praćenje vlažnosti tla doprinosi efikasnom korištenju resursa i zdravom rastu biljaka.