недеља, септембар 14, 2025
spot_img
Naslovnica Blog Stranica 58

Pored paradajza posadite 3 struka ove biljke i rađaće kao nikada prije

Agrosavjet
-
0
Pored paradajza posadite 3 struka ove biljke i rađaće kao nikada prije

Paradajz i bosiljak odlična su kombinacija, ne samo u salati nego i u vrtu. Bosiljak odbija štetočine koje napadaju paradajz, jača otpornost na biljne bolesti i povećava rod paradajza.

Pored svake sadnice paradajza poželjno je posaditi tri sadnice bosiljka. Berete li redovno vrhove bosiljaka, razgranaće se i proizvesti više aromatičnih listova, a neće prerano otići u cvijet.

Prema iskustvima biovrtlara i neven na paradajz djeluje kao prirodna zaštita i pospješuje njegov rod. Neven je ujedno i ljekovita biljka. Dobar susjed paradajzu je i bijeli luk koji odbija crvenog pauka (koprivinu grinju).

Pored paradajza dobro je saditi i niski pasulj ili crni azuki – grah jer mahunarke fiksiraju azot u tlu i čine ga dostupnim korijenju paradajza te tako služe kao prirodno đubrivo. Visoki pasulj i grašak ipak ne treba saditi pored paradajza jer se može zaplesti oko njega i zagušiti ga. Mrkva povoljno djeluje na paradajz, ali posađena ispod njega stvoriće sitnije korijenje.

Ono što nikako ne biste trebali posaditi do paradajza je krompir, krastavac i komorač jer izlučevine njihova korijenja negativno djeluju na rast paradajza.

Paradajz je podložna i sličnim bolestima kao krompir i kukuruz, stoga bi te biljke trebalo saditi podalje.

Paradajz ne treba saditi ni blizu paprike jer se te biljke takmiče za hranjiva svojstva iz zemlje. Ispod paradajza dobro je saditi i zelenu salatu, cikoriju, kelerabu, rotkvu, špinat, peršun, praziluk ili kupusnjače – tako se ujedno i bolje iskorišćava prostor oko paradajza koji rastu u visinu, prenosi „Krstarica„.

Gajenje ORAHA: Moderni pristupi za veći prinos i profit

Agrosavjet
-
0
Gajenje ORAHA: Moderni pristupi za veći prinos i profit

Orah ima dugu tradiciju gajenja u našim agroekološkim uslovima, ali se to uglavnom svodilo na sadnju pojedinačnih stabala na okućnicama, pored puteva i na manjim parcelama. Poslednjih godina raste interesovanje za podizanje zasada na većim površinama uz primjenu savremenih tehnologija gajenja.

Da bi se izvršio pravilan izbor sorti oraha prije podizanja zasada, određivanja razmaka sadnje i izbora tehnologije gajenja, neophodno je upoznati se sa tipom plodonošenja oraha, pri čemu je važno naglasiti da postoje dva osnovna tipa rađanja i jedan prelazni.

  1. Terminalnom tipu plodonošenja – pripadaju sorte koje rađaju samo na vrhovima grana, odnosno, po obodu krune. Zbog izražene apikalne dominacije i velikih razmjera krune razmak prilikom sadnje je veći (80-120 stabala po hektaru) i kasnije stupaju u period punog plodonošenja. Najpoznatije sorte iz ove grupe su Franket, Šejnovo, sorte iz grupe Gazenhajm, kao i domaće selekcije (Šampion, Ovčar, Tisa, Srem). Orezivanje se obavezno obavlja ručno i svodi se na proređivanje zbog formiranja mješovitih pupoljaka na vrhovima jednogodišnjih grana.
  2. Prelazni tip – mješoviti pupoljci su raspoređeni uglavnom terminalno, ali se ispod njih formira 1-2 pupoljka lateralno. Grananje je bolje nego kod prve grupe, a udeo plodova iz lateralnih mešovitih pupoljaka je 5-20%.
  3. Lateralne sorte se odlikuju bočnim tipom plodonošenja i kod njih se rod pojavljuje duž čitave grane, tj. u unutrašnjosti krune što omogućava da se sade u gustom intezivnom sklopu, pri čemu je ova stabla neophodno orezivati, da bi se grane podmlađivale i obezbijedilo bolje osunčavanje i dobili krupni plodovi. Gajenjem sorti ovog tipa plodonošenja u gustom sklopu može da se zasadi i do tri puta više sadnica po hektaru (250-300, pa čak i do 400) nego u klasičnim zasadima sa sortama terminalnog tipa rađanja. Apikalna dominacija kod lateralnih sorti je slaba, a grananje dobro, pri čemu je udio plodova, koji se formiraju iz bočnih pupoljaka 50-90%. To su Čendler, Tulare, Pedro, Lara, Fernor, a od naših selekcija Rasna i Novosadski kasni rodni, čija je lateralna rodnost 50-60%

U našim agroekološkim uslovima prisutna je česta pojava poznih proljećnih mrazeva, tako da treba birati one sorte sa lateralnim tipom rađanja, koji kasnije kreću sa vegetacijom, obično u drugoj polovini aprila. Najviše se preporučuju Čendler i Lara, a na nadmorskim visinama izad 600 metara i Fernor, koji se odlikuje izuzetno kasnim početkom vegetacije. Vodeće lateralne sorte su samooplodne, ali se preporučuje 5-10% oprašivača u zasadu, kao što su Franket i Rasna.

Stabla lateralnih sorti su slabije bujnosti i omogućavaju gustu sadnju sa razmacima 7-8 metara između redova i 4-5 metara u redu (250-350 stabala po hektaru). Prvih nekoliko godina po sadnji obično se izbjegava rezidba, a kasnije je izvodljiva i mašinska, što omogućava intezivno stvaranje bočnih izdanaka. Obično se preporučuje modifikovana piramidalna kruna, a kod sorti oštrih uglova grananja i tamo gdje nema jakih vetrova i kotlasta kruna. U toku formiranja uzgojonog oblika sprovode se mnogi pomotehnički zahvati-povijanje, pinciranje, prstenovanje, prikraćivanje grana, uklanjanje suvišnih ljetorasta do osnove.

Stabla lateralnih sorti ranije prorode, a puni rod daju već u 7-8 vegetaciji nakon sadnje, pri čemu prinos može biti 4-5 tona po hektaru pa i više.

Mušmula: Zaboravljena voćka – otporna, hranljiva i ljekovita

Agrosavjet
-
0
Mušmula: Zaboravljena voćka – otporna, hranljiva i ljekovita

Mušmula (Mespilus germanica L.) je vrsta voćaka koja je predstavnik grupe jabučastog voća u koje spadaju još jabuka, kruška i dunja. Stara je voćna vrsta koja je prema pisanim podacima gajena u antičkoj Grčkoj i Rimu. Smatra se da potiče sa Kavkaza odakle je širenjem preko Grčke i Rima došla na Balkansko poluostrvo.

Mušmula uspijeva u jako nepovoljnim uslovima bez opasnosti od izmrzavanja obzirom da cvjeta tokom maja mjeseca, dajući visoke prinose i kvalitet plodova. Plod mušmule se koristi za jelo i preradu u smekšanom stanju od davnina, prije svega zbog svojih hranljivih i ljekovitih svojstava. Gnjili plodovi potpomažu funkcije organa za varenje, prije svega zbog velikog sadržaja taninskih i pektinskih materija. Nedozrela mušmula zbog povišenog sadržaja tanina koji stežu sluzokožu koristila za zaustavljanje krvarenja usne duplje i desni. U slučajevima potrebe stezanja tkiva i protvivupalnog djelovanja koristi se list mušmule zbog veoma visokog sadržaja tanina. List mušmule se koristi za spravljanje raznih mješavina čajeva.

Plod mušmule je specifičnog izgleda, uglavnom loptastog oblika, pokožica je mrka sa izraženim ostacima čašice, pokožica je tvrda i neznatno hrapava. Meso ploda dok nije gnjilo je svijetlo braon (krem) boje, a kada ugnjili je tamno braon i izgleda kao pasta. Ima slatko nakiseo, prijatno osvježavajući ukus i diskretnu aromu. Plodovi se beru u novembru i decembru, a koriste se za jelo i različite vidove prerade (pripremanje pasta, marmelada, džemova, likera i rakije) kad ugnjile dve do šest nedelja posle berbe.

Stablo mušmule podnosi do ( -20<sup>O</sup>S) i mada joj najviše odgovaraju vinogradarske zone uspješno se može gajiti do 700, čak i 1000 metara nadmorske visine. Odgovaraju joj različiti tipovi zemljišta, ali najbolje rezultate daje na plodnim i krečnim, a najslabije podnosi zbijena i pretjerano vlažna zemljišta. Može se kalemiti na divlju krušku, oskorušu, bijeli glog i dunju. Podlogu treba birati prema tipu zemljišta, tako da je na dubokim zemljištima mušmulu najbolje koristiti kalemljenu na divljoj krušci, na siromašnim na oskoruši, na suvim plitkim i krečnim na bijelom glogu, a na plodnom i strukturnim kalemljenim na dunju.

Agrotehnika mušmule nije zahtjevna, rezidba je minimalna i svodi se na proređivanje grana i grančica. Mušmula je vrsta veoma otporna na bolesti, tako da se praktično može gajiti bez hemijske zaštite, što je svrstava u red visoko vrijedne biološke hrane. Veoma je zahvalna za organski način gajenja. Mana joj je velika osetljivost na bakterioznu plamenjaču koja je jedan od glavnih činilaca slabog širenja i gajenja na okućnicama i hobi varijantama.

Kako odabrati paradajz da je pravi domaći, a ne iz plastenika

Agrosavjet
-
0
Kako odabrati paradajz da je pravi domaći, a ne iz plastenika

Iako znamo da proljeće nije sezona kada treba kupovati paradajz i očekivati da je sočan i ukusan – malo ko će mu odoljeti na tezgama koje su u ovo doba godine najšarenije. Ipak, da biste izabrali domaći, a ne neki hibridni koji je na oko savršen a bezukusan morate da se oslonite na staromodne trikove.

Kada kupujete paradajz najbolje je da birate kod prodavca koji nudi raznovrstan paradajz, koji nije iste veličine, boje, malo je kvrgav ili deformisan. Što je paradajz nepravilnijeg oblika veća je vjerovatnoća da je prirodno uzgajan.

Tražite lokalno

Ako ste u prilici kupujte od seljaka u njihovom domaćinstvu. Najizvrsniji paradajz će skoro uvijek biti onaj koji je prešao najkraću razdaljinu, i veća je vjerovatnoća da će sazrjeti u zemlji, a ne u zadnjem dijelu kamiona i hladnjača.

Držite, ali ne stiskajte

Manji paradajz treba da bude čvrst, ali ne kao kamen. Veći paradajz treba da bude težak za svoju veličinu i da ne bude ni previše čvrst ni previše mekan ili natečen.

Pomirišite

Ako se aroma ne osjeća kada ga pomirišete paradajz je nedozreo. Odličan paradajz treba da miriše i da sa slašću osjetite njegov bogat ukus.

Ako nije ljeto, izaberite čeri

Kada vam treba paradajz van sezone, najbolji izbor je čeri paradajz. Pošto je manja vjerovatnoća da će imati oštećenja u transportu, manje sorte kao što je čeri paradajz mogu da sazrijevaju duže prije nego što se beru, što znači da su obično ukusniji, piše Bon Apetit.

Nije grijeh koristiti konzervisano

Čak i u sezoni ako planirate da kuvate nešto sa sokom od paradajza uvijek birajte konzervisan. Lakše je i traje kraće sama priprema sosa, čorbe ili nekog jela, prenosi „Politikin magazin„.

Njega jagode posle berbe: Zakidanje stolona

Agrosavjet
-
0
Njega jagode posle berbe: Zakidanje stolona

Jagoda je voćka sa najkaćim životnim vijekom. U zavisno od sorte i načina gajenje može da se obezbijede i dvije berbe godišnje. Da bi se iskoristili svi potencijali ne treba zapostaviti njegu nakon berbe, u koju spada i zakidanje stolona.

Produkcija stolona i živića u proizvodnim zasadima jagoda zavisi od više faktora, kao što su sorta, tip zemljišta, koliko je obezbijeđeno vode, ishranjenost bokora… Stoloni se počinju intezivno razvijati nakon završetka berbe jagoda, od juna do septembra.

Pročitajte: Čime “hraniti” jagode? Dajte im samo 3 doze ove mješavine i one će roditi kao nikada prije

Upravo u tom period potrebno je redovno ih zakidati, u fazi kada dostignu dužinu 10-15 cm. Pošto se razvijaju trošeći hranu od matične biljke, slabe njen razvoj i negativno utiču na prinos i kvalitet plodova u narednoj godini. Primjenom ove pomotehničke mjere prinos se može povećati i do 50 posto u odnosu na zasade gdje su stoloni pušteni da se slobodno razvijaju.

Stoloni se ne zakidaju jedino u slučaju kada se koriste za podizanje novog zasada. Uslov za to je da su dobrog zdravstvenog stanja. Uklanjanje stolona se obavlja ručno makazama ili nožem. Ne preporučuje se čupanje kako ne bi došlo do povređivanja čitave biljke. U zasadima u kojima se ne koristi malč folija uklanjanje stolona se može obaviti mehanizovano – prilikom međuredne obrade.

Smokvina mliječna tečnost rješenje za bradavice i druge kožne probleme!

Agrosavjet
-
0
Smokvina mliječna tečnost rješenje za bradavice i druge kožne probleme!

Smokvino mlijeko ili sok iz smokve dugo je poznato po svojim ljekovitim svojstvima, dobiva sve veću pažnju zbog svoje sposobnosti da se nosi s raznim kožnim problemima. Ova tečnost, koja se prirodno pojavljuje kad se odlomi list smokve ili sam plod, pokazala se kao blagotvorna za tretiranje fleka, pijega, keratoza, bubuljica, ekcema i drugih kožnih izraslina, uključujući i mjesta sa psorijatičnim promjenama.

Stavljanje smokvinog mlijeka na kožu postalo je popularno među pojedincima koji traže prirodne metode za njegu kože. „Svi tvrde da smokva čisti svaku fleku“, kaže jedan od korisnika, naglašavajući njezinu učinkovitost u uklanjanju različitih nepravilnosti na koži.

Jedno od najupečatljivijih svojstava smokvinog mlijeka je njegova sposobnost da se nosi s bradavicama. „Za bradavice je preki lijek“, tvrdi jedan korisnik. Postupak je jednostavan – mlijeko se nanosi na bradavicu dva puta dnevno. „To treba ponavljati svakodnevno dok se bradavica ne osuši i nestane“, savjetuje on.

Međutim, važno je napomenuti da se ovaj metod ne preporučuje za bradavice na određenim osjetljivim dijelovima tijela, npr. oko očiju, intimnim zonama itd…

Smokvino mlijeko predstavlja prirodnu alternativu mnogim kozmetičkim proizvodima na tržištu, nudeći ne samo učinkovitost već i sigurnost bez štetnih hemikalija. Njegove blagotvorne karakteristike čine ga vrijednim dodatkom u rutinu njege kože za one koji traže prirodna rješenja za svoje kožne probleme.

Prirodni lijekovi na našem portalu su preporuke preventivnog karaktera za vođenje zdravog načina života. Ukoliko imate neki zdravstveni problem prvo što trebate uraditi jeste da se konsultujete sa ljekarom. Ni u kakvom slučaju se nemojte oslanjati na alternativnu medicinu bez stručnog mišljenja.

Ishrana tovnih pilića

Agrosavjet
-
0
Ishrana tovnih pilića

Živinarska proizvodnja je jedna od grana stočarske proizvodnje koja je u poslednjih nekoliko decenija doživjela najveći napredak. Unapređenje ove proizvodnje nastalo je najviše zahvaljujući selekciji i uzgoju genetski visokoproduktivnih sojeva i hibrida, ali i zahvaljujući novim saznanjima i tehnologijama iz oblasti ishrane, držanja i zdravstvene zaštite ovih vrsta životinja.

U poređenju sa ostalim nepreživarima, probavni trakt živine je dosta drugačiji i relativno je kratak u odnosu na dužinu tijela, tako da se hrana u njemu veoma kratko zadržava, svega oko 12 časova. Ishrana živine zasniva se na visokosvarljivoj koncentrovanoj hrani jer je aktivnost mikroorganizama u njihovom probavnom traktu minimalna, ali su zato troškovi ishrane dosta visoki i iznose od 60-65%.

Brojleri su mladi pilići koji sa 5-7 nedjelja postižu tjelesnu masu oko 2kg, kada se kolju i na tržište isporučuju u obliku polutki, trupova i raznih dijelova kao što su: bataci, karabataci, grudi, krilca i dr.

Kod spravljanja obroka za tovne piliće treba voditi računa da se zadovolje potrebe u energiji, proteinima, aminokiselinama, masnim kiselinama, vitaminima, mineralnim materijama, kao i odnosu energije i aminokiselina. Prilikom izbora hraniva mora se dobro poznavati njihov hemijski sastav, kao i svarljivost svakog hraniva. Hraniva se mogu podijeliti na energetska, proteinska, mineralna, premikse i ostale dodatke.

Pročitajte: Kalcijum, fosfor i vitamin D su neophodni za pravilan rast brojlera

Primarno energetsko hranivo u ishrani tovnih pilića je kukuruz koji se u sastav koncentrovane smjese dodaje oko 60%. Sadrži 7-9% proteina niske biološke vrijednosti, ali je lako svarljiv. Ječam ima za oko 10% manju energetsku vrijednost od kukuruza i oko 10-12% više proteina, takođe niske biološke vrijednosti i daje se u količinama od 5-10%. Prije upotrebe u ishrani tovnih pilića, ječmu je neophodno odstraniti osje. Zob sadrži dosta sirove celuloze, pa zbog toga nije pogodna za ishranu tovnih pilića i u smejese se dodaje najviše do 10%. Pšenica je žitarica koja se manje koristi u ishrani domaćih životinja a više u ishrani ljudi. Ima najviše proteina od svih žitarica (10-15%), koji su bolje biološke vrijednosti i najčešće se koristi u kombinaciji sa kukuruzom. Takođe, da bi se zadovoljile energetske potrebe tovnih pilića, u obroke se dodaju biljna ulja (najčešće suncokretovo i sojino) ili životinjske masti, ali u količinama ne većim od 10%.

Pročitajte: Uzgoj pataka – Korisni savjeti

Od proteinskih hraniva biljnog porijekla, najčešće se koriste sojini derivati: punomasni sojin griz, ekstrudirani punomasni griz, kao i sojine sačme i pogače. Sojina sačma sadrži do 50% proteina i ona je poslije kukuruza najzastupljenije hranivo u smjesama, a u obroke se može dodavati do 40%. Prije upotrebe u ishrani tovnih pilića, soja se mora termički obraditi jer sadrži antinutritivnu materiju-tripsin inhibitor, koji se neutrališe visokim temperaturama. Suncokretova sačma ima 30-40% proteina i ima više aminokiseline metionina, a manje lizina nego sojina sačma, pa je najbolje koristiti u kombinaciji ove dvije sačme. Dodaje se u manjim količinama jer pilići ne podnose visok sadržaj sirove celuloze, s obzirom da se na tržištu uglavnom može naći suncokretova sačma sa djelimično oljuštenim sjemenom.

Od ostalih proteinskih hraniva biljnog porijekla, najčešće se koriste: stočni grašak, bob, lupina, a u smjese se može dodati i dehidrirano lucerkino brašno, najviše do 5%. Od proteinskih hraniva životinjskog porijekla, u ishrani tovnih pilića najviše se koristi riblje brašno, koje sadrži od 60-70% sirovog proteina, dobre biološke vrijednosti. Osim što sadrži esencijalne aminokiseline, riblje brašno sadrži i mineralne materije: Ca, P, Mn, Fe i J, vitamine B kompleksa, kao i dosta soli. Riblje brašno ima i svoje nedostatke: skupo je, ima neprijatan miris koji prenosi na meso, podložno je kvarenju i može biti zaraženo salmonelom. Zbog neprijatnog mirisa mora se potpuno isključiti iz poslednje faze tova.

Pročitajte: Savjeti za uspiješan početak gajenja plića – Temperatura, ishrana, osvijetljenost

Mesno i mesno-koštano brašno imaju visok sadržaj proteina, dobrog aminokiselinskog sastava, ali se dosta rijetko koriste u smjesama. U poslednje vrijeme nerijetko se se potpuno izostavljaju hraniva životinjskog porijekla iz smjesa, a aminokiseline se nadoknađuju dodavanjem sintetskih aminokiselina.

Od mineralnih hraniva u ishrani tovnih pilića najviše se koriste: stočna kreda, monokalcijum fosfat, dikalcijum fosfat i trikalcijum fosfat. U koncentrovana hraniva obavezno se dodaje i stočna so (NaCl) od 0,25-0,30%. Mikroelementi: gvožđe, mangan, kobalt, bakar, cink, selen, jod i vitamini (A, D, E i K, vitamini B kompleksa, vitamin C) ulaze u sastav premiksa, koji se uglavnom dodaje samo 1% u smjese. U premikse još ulaze: antioksidansi, antibiotici, koksidiotik i biljni nosač. Ishrana tovnih pilića se može organizovati u dvije ili tri faze.

Da li insekticidi odlaze u prošlost? Stiže alternativa – lijepak za insekte!

Agrosavjet
-
0
Da li insekticidi odlaze u prošlost? Stiže alternativa – lijepak za insekte!

Lijepak za insekte na bazi jestivog biljnog ulja mogao bi da postane zelena alternativa hemijskim pesticidima koji se koriste u poljoprivredi, pokazalo je novo istraživanje.

Lijepak za insekte inspirisan je biljkama karnivorama koje koriste lepljivu materiju da bi uhvatile svoj plijen, prenosi Gardijan. Ključna prednost ovakve zaštite biljaka od štetnih insekata je u tome što je malo vjerovatno da će štetočine steći otpornost koja bi zahtijevala razvijanje mnogo većeg i jačeg tijela kod insekta.

Štetočine uništavaju velike količine hrane, a upotreba hemijskih pesticida porasla je za 50 odsto u poslednje tri decenije, uporedo sa rastućom globalnom populacijom koja potražuje više hrane.

Neki farmeri već koriste alternative hemijskim pesticidima, kao što je uvođenje drugih insekata koji eliminišu štetočine, ali se smatra da su nove lepljive kapi prvi biorazgradivi pesticid koji će ući u (masovniju) upotrebu.

Izvor: Tanjug

 

Još uvijek nije kasno: Povrće koje MOŽETE POSADITI u junu

Agrosavjet
-
0
Još uvijek nije kasno: Povrće koje MOŽETE POSADITI u junu

Sa svojim dugim, toplim danima,  jun je užurbano vrijeme u ovoj sredini baštovanske godine. 

Jun je vrijeme da posadite cvijeće i usjeve koje ste posijali u zatvorenom prostoru u proljeće kao dio vaših baštenskih ideja , kao i da berete i ponovo i posijete ranije zasade povrća da biste produžili period žetve do jeseni.

Kada je riječ o tome šta posaditi u junu,, ovo je vrijeme da se pobrinete da posadite za predstojeću jesen i zimu, dok berete plodove ranijih zasada.

Ako ste počeli da uzgajate jagode ranije tokom godine, one bi trebalo da daju plodove u junu, pa nastavite da redovno berete kako biste unapredili proizvodnju voća, prenosi Novosti magazin.

Ljetnji kupus 

Sorte ljetnjeg kupusa mogu da obezbede kupus tokom cijele godine i o njima se lako brine. Razmaknite ga na 37 cm jedan od drugog, sa 30 cm između redova kao dio vaših ideja za povrtnjak. Pazite da ne uzgajate kupus na istom mestu na kom ste ga uzgajali.

Gajite ljetnji kupus na veoma čvrstom tlu, sa dosta odležanog komposta. Uklonite kupusne leptire i gusjenice i zaštitite biljke mrežama. Takođe pokušajte sa pratećom sadnjom kako biste štetočine držali dalje od vaših usjeva kupusa.

Rotkvice

Sada kada je prošla opasnost od mraza i kada se zemlja zagrejala, možete ubaciti sjeme rotkvice u zemlju. Svojim hrskavim i jakim ukusom, rotkvice su divan dodatak letnjim salatama.Lako je naučiti kako uzgajati rotkvice , a neke od sorti možete ubrati u roku od samo nekoliko nedjelja od sjetve.

Cikorija

Svestrana salata, čiji listovi se mogu kuvati ili jesti sirovi, cikorija ima divno hrskave i delikatno gorke listove koji imaju karakterističan ukus. Seme vrste cikorije možete sijati na otvorenom, direktno u dobro pripremljeno, slobodno drenirano zemljište na sunčanom mjestu u junu. Posijte seme na dubinu od 1,5 cm ili posadite u redove na 30 cm jedan od drugog. Ukusni usjevi bi trebalo da budu spremni za berbu od kasnog ljeta do jeseni.

Zelena salata 

Sjajan trik za krastavce i jagode: Samo kap ove tečnosti spasiće cijelu baštu od truljenja

Agrosavjet
-
0
Sjajan trik za krastavce i jagode: Samo kap ove tečnosti spasiće cijelu baštu od truljenja

Jod je antiseptik širokog spektra koji uništava široko polje bakterija, gljivica i drugih „napasnika“, uzročnika infektivnih i upalnih procesa kod ljudi. Međutim, da li ste znali da jod možete da koristite da biste spasli i baštu od razbih bolesti biljaka?

Pametni baštovani već dugo primenjuju jod da bi uspješno izlečili gljivične bolesti biljaka.

Plamenjača

Da biste spriječili plamenjaču na paradajzu potrebno je da napravite sledeći rastvor:

9 litara vode pomiješajte sa 1 litar surutke i dodajte toj tečnosti još 2 ml apotekarskog jod (5% koncentracije). Nakon 12 do 14 dana od presađivanja biljke u zemljište, prskajte je ovim rastvorom i nastavite redovno prskanje svakih 10 do 12 dana.

Ako primijetite prve lezije na biljkama, odmah ih izvadite iz grmlja paradajza, a ostatak isprskajte ovom otopinom joda i ponavljajte prskanje svakih 5 dana. Podmukla plamenjača bi trebala da se povuče.

Pepelnica

Rastvor na bazi jod odlično suzbija pepelnice, koja zna da izjeda biljku sporije, ali zato ne i bezopasnije. Od pepelnice najčešće oboljevaju krastavci, tikvice i bundeve.

Ako primijetite prve znake ove bolesti, počnite da tretirate usjeve sa rastvorom (9 litara vode, 1 l surutke, 1 ml joda), ponavljajući postupak svakih 5 do 7 dana. Ako budete uporni možete se potpuno osloboditi ove bolesti.

Iskusni baštovani će vam reći, da biljke tretirane rastvorom joda duže rađaju.  Čak i ako nema znakova pepelnice, prskajte krastavce ovim rastvorom svakih 10 do 12 dana.

Ako je od pepelnice „stradalo“ neko drugo povrće, sadnice ili ukrasno drveće, tretirajte ga rastvorom joda i to 5 ml joda rastvorite u kanti vode.

Trulež krastavca

Napravite rastvor od 10 litara vode i 1 ml lekarskog joda, pa sa njim tretirajte korijen krastavca i spriječite truljenje koje je neizbježno tokom vrućeg i kišnog perioda. Svaki grm krastavca polijte sa litar ovog rastvora.

Istim  rastvorom možete da tretirate i tikvice, s tim što možete na 10 l vode da dodate čak 5 ml joda.

Kupus

Kupus voli jod. Da bi kupus bio zdrav zalivajte ga sa rastvorom od 10 l vode u koju ste dodali 2 ml joda. Svaku biljku zalijte sa 1 litrom ovog rastvora. Videćete kako „glava“ kupusa raste kao „iz vode“.

Jagode

Sačuvajte jagode od sive truleži tako što ćete 5 do 7 dana prije cvjetanja jagode i zemljište oko njih obilno zaliti rastvorom od 10 l vode i 1 ml joda. Ugrabite prije cvjetanja da jagode čak dva puta zalijete ovim rastvorom i videćete da ih ni jedna bolest neće snaći, piše Stil.

Jabuke

Od truleži možete zaštiti i jabuke ako ih isprskate sa rastvorom od joda (10 l vode i 10 ml joda). Prska se list i plod i to 10 dana pre berbe.

Grožđe

Zaštitite grožđe od truljenja tako što ćete napraviti rastvor od 10 litara vode i 8 ml joda te s njim obilno isprskati listove i plod. 10 dana pred branje nemojte da koristite ovaj rastvor.

Da biste dezinfikovali bilo koje sjeme, potrebna vam je samo jedna kap farmaceutskog joda razblažena u 1 l destilovane vode. U taj rastvor natopite gazu ili pamučnu krpu pa je dobro iscijedite, u nju umotajte sjeme i ostavite ga da odstoji 6 do 8 sati. Posle toga sjeme osušite na sobnoj temperaturi i posijete.

1...575859...1.017Stranica 58 of 1.017

NAJČITANIJE

POPULARNI POSTOVI

POPULARNE KATEGORIJE

O nama

Naš cilj je omogućiti čitaocima da na jednostavan način dođu do najbitnijih informacija vezanih za poljoprivrednu.

Kontakt: [email protected]

Telefon: +38766112694

PRATITE NAS


Uslovi korištenja
Impressum

© 2021. AGRO SAVJET - Sva prava zadržana.

Created by: MicroMedia