Naslovnica Blog Stranica 445

Dragoljub je cvijet koji povećava prinos u bašti, evo koja je njegova tajna

Zbog svojih ljekovitih svojstava, dragoljub bi trebao biti u svakom vrtu. Velike količine vitamina C sastavni su dio ove biljke pa su zato cvjetovi i mladi listovi idealni za salate.

Dragoljub je u uzgoju kao jednogodišnja zeljasta biljka kojoj je domovina Peru, gdje raste kao trajnica – penjačica. Odatle je prenesena u Evropu u 16. vijeku. Stabljika joj puže ili se penje oko potpornja. Ima mesnate i sočne stapke. Biljka je jakog mirisa, posebno neki kultivari. Ima okruglaste listove izraženih žila.

Cvjetovi su smješteni u pojedinačnim glavicama i opora su mirisa. Uzgojeni su mnogobrojni kultivari koji su ili penjačice ili pužući ili patuljasti. Mlade biljke se sade u proljeće (april). Ako rastu na previše plodnu tlu, listovi preobilno rastu pa cvjetovi ne dolaze do izražaja. Brzo raste. Naziv roda potiče od grčkoga tropaion, trofej, jer su listovi oblika štita iznad kojih su cvjetovi nalik kacigama.

Pročitajte: Dragoljub – Borac protiv bakterija raste na vašoj terasi

Listovi, cvjetovi, cvjetni pupoljci i ostruge nektarija mogu se jesti kao salata. Svježe isjeckani listovi daju ljuti začin za mekane sireve ili jela od jaja. Nedozrele sjemenke mogu se kiseliti kao zamjena za kapare. Dragoljub je sjajan saveznik u vrtu. Naime, zasaditi voće i povrće nije bilo dovoljno. Potrebno je zasaditi i cvijeće koje će privući pažnju upravo tamo gdje treba.

Zbog svojih ljekovitih svojstava, dragoljub bi trebao biti u svakoj bašti. Velike količine vitamina C sastavni su dio ove biljke pa su zato cvjetovi i mladi listovi idealni za salate. Treba naglasiti jednostavnost uzgoja jer, osim sunčanih položaja, ova biljka ne traži ništa više.

Prihranjivanje treba izostaviti, jer previše plodno tlo rezultira slabijom ili gotovo nikakvom cvatnjom. U bašti ga je najbolje saditi uz kupusnjače i paradajz, jer osim što privlači gusjenice, privlači i lisne vaši. S obzirom na to da je dragoljub vrlo osjetljiv na mraz, sa sjetvom u zatvorenom počnite tek krajem marta, a u baštu ga presađujte u maju.

Pročitajte: Otjerajte bube iz bašte uz pomoć ovih pet cvjetova

Osim što može poslužiti kao mamac i tako odvratiti štetnike od napada na povrće, neke insekte može i odbiti svojim mirisom, pa se stoga preporučuje posebno uz tikvice i krastavce.

Da bi biljke obilno i dugo cvale, treba ih redovno prikraćivati. Ako se dragoljub uzgaja na manje plodnom tlu, listovi će biti manji i manje mesnati, ali će cvatnja biti obilnija.

Indijanska banana – Otkrijte kako se gaji ovo neobično voće

Indijanska banana – Razmnožavanje je bitan korak za one koji žele uživati što duže u uksuima fine voćke. Zovu je i indijanska banana, paw-paw.

Indijanska banana najčešće raste kao veliki grm ili drvo te doseže visinu od 15 metara. Zimi gubi lišće i ne rađa plodove, a krošnja je zanimljivog oblika piramide. Stablo možemo prepoznati i po potpuno glatkoj sivoj kori i velikim listovima. 

Razmnožavanje je nešto teže od samog uzgoja. Za uzgoj joj jednostavno trebamo osigurati kvalitetno obogaćeno tlo, a može preživjeti mraz i ekstremno niske temperature.

Indijansku bananu možemo uzgajati iz sjemena ili sadnica. Za prvu opciju potrebna nam je duža zima, a sadnice možemo početi uzgajati u bilo koje doba godine. Sadnice možete zasaditi i u posudi na balkonu, terasi, na bilo kojem mjestu daće plodove.

Kad je sadite, treba iskopati nešto veću rupu, napuniti je dobrom vrtnom zemljom ili tresetom za sadnju cvijeća, a stavite i stajsko ili neko drugo đubrivo.

Indijanska banana razmnožavanje

Indijanske banane najčešće nisu samooplodne pa razmnožavanje može biti teško. Iz tog se razloga uvijek sade minimalno dvije sadnice banana, a najbolje je zasaditi 3, 4 u slučaju da neke ne uspiju.

Pročitajte: STEVIJA – Evo kako da sami uzgojite najpopularniju zamjenu za šećer

Evo kako se gaji fikus ginseng koji uspijeva i kao bonsai

Odličan čistač vazduha, lijep i egzotičan fikus ginseng (ficus ginseng) prepoznaje se po debelim, isprepletanim vazdušnim korijenovima i sjajno zelenim zašiljenim listovima, koji su dugi do 7 cm.

Neobična ukrasna biljka, fikus ginseng, najbolje uspijeva na dobro osvjetljenim mjestima blizu prozora, na temperaturi od 18 do 25ºC, a može da podnese minimalno 16ºC. Osjetljiva je na promaju i previše zalivanja, ne prija joj ni direktno sunce. U toku zime zaliva se tek kada se potpuno osuši zemlja, a ljeti kada se prosuši do polovine.

Pročitajte: Još nije kasno za cvijeće – Ove cvjetne vrste možete posaditi i sada!

Prilikom zalivanja saksiju sa fikusom potopite u dublju posudu sa odstajalom vodom i ostavite da oko pola sata da bi se zemlja dobro navlažila. Zatim je ostavite u kadi ili sudoperi da se ocijedi. Lišće svakodnevno prskajte odstajalom vodom. Biljku prihranjujte tečnim mineralnim đubrivom za zelene biljke od marta do septembra.

Ginseng se presađuje na dvije do tri godine, ili jednom godišnje ukoliko se kroz otvore na saksiji pojavi korijenov sistem. To se obavlja na proljeće, stavite je u veću saksiju sa otvorima za drenažu i isijecite trećinu korijena. Zatim biljku dobro zalijte i stavite na sjenovito mjesto dvije nedelje. Prilikom orezivanja trebalo bi da na svakih šest izraslih listova, uklonite tri. Ovo pravilo ne morate striktno da poštujete kod manjih biljaka. Fikus ginseng možete da gajite i kao bonsai.

Iskoristite destilovanu vodu iz klime za zalivanje biljaka

Za zalivanje sobnih biljaka ne postoje precizna pravila. Ono zavisi od vrste biljke, temperature, godišnjeg doba, položaja biljke (da li je u sijenci ili na direktnom svjetlu), veličine saksije i materijala od koga je napravljena, kao i faze rasta. Biljka kojoj je potrebno zalivanje prepoznaje se prije svega po klonulosti listova, a njen zemljišni supstrat je svjetlije boje i na dodir mrvičast.

Zimi treba zalivati biljke ujutru, da bi se do uveče zemlja malo osušila. Za vrijeme toplih ljetnih dana najbolje je da se ujutru zalivaju, a po potrebi i uveče.

Koja voda se može koristiti za zalivanje?

Kišnica, destilovana, prokuvana ili odstajala voda su najbolje za zalivanje biljaka. Možete da dodate malo limuna ili malo vještačkog đubriva u odstajalu vodu, to će im prijati.

Zalivanje hladnom vodom izaziva stres korijenja, a kod nekih biljaka opadaju i cvjetovi. Idealna za zalivanje je odstajala voda sobne temperature.

Kada je potrebno zalivati biljke?

U principu biljke se zalivaju više kada su u periodu vegetacije, u punom rastu, listaju i cvjetaju. Takođe se zalivaju više, kada je visoka ambijentalna temperatura, kada su zasađene u poroznom supstratu ili u tijesnim saksijama.

Zalivanje treba prilagoditi zahtjevima biljke. Postoje biljke, koje ne mogu da podnesu nedostatak vode, pa se suše i venu. Zato kod njih strogo treba paziti da se između dva zalivanja zemlja ne presuši. Takve biljke su na primjer kalatea, ciklama, ciperus, adianum, kalceolarija, dioneja, fikus pumila, fitonija, nefrolepsis, nertera, selaginela, spatifilum, streptokarpus. Biljke koje mogu da podnesu i kada se ponekad ne zaliju su kaktusi, sukulenti, aspidistra, juka, nolina, zamija, hoja, dracena, cikas palma, jatrofa, pahipodijum.

Kada se biljka ne zaliva duže vrijeme može da dođe do oštećenja. Ako kasnije dobije veću količinu vode, često odbaci listove, a kada se zatim uredno zaliva potjera nove.

Pročitajte: Zalivanje biljaka za vrijeme odmora – Potreban vam je samo KANAP!

Da bi se utvrdilo da li je biljci potrebno zalivanje, nije uvijek dovoljno da se opipa samo površina zemlje u saksiji, jer zemlja u dubini saksije može da bude vlažna, a gornji sloj suv, zbog toplote i suvog vazduha u sobi. Takođe, kada se češće zaliva samo površina, ona postaje tamna i vlažna, a ostala zemlja je potpuno suva.

Šta kada previše zalijemo biljku?

Kada se biljka previše zaliva klone, a za nekoliko dana na ivicama ili na sredini lista se pojavljuju tamne mrlje, koje postaju crne i formiraju nekroze. Korijenje počinje da truli, a biljku često napadaju gljivice. Zato treba odmah prestati sa zalivanjem i biljku staviti na suvo mjesto koje se dobro provjetrava. Preporučuje se uklanjenje opuštenog ili korijena sa tamnim mrljama, kao i zamjena saksija i supstrata nekim koji ima lagan mehanički sastav ili sušenje postojećeg.

Pročitajte: Zalivanje cvijeća mlijekom? I još mnogo korisnih trikova za cvijeće bez mane!

Šta kada zaboravimo da zalijemo biljku?

Ako se zbog propusta u zalivanju neka biljka osuši, stavite je u kadu ili u veću posudu sa vodom dok se zemlja ne natopi, što traje obično preko noći.

Priprema tekućeg đubriva od maslačka

Tekuće đubrivo od maslačka – Ovakav pripravak poboljšava strukturu silicijuma te stimuliše rast biljaka, djeluje na razvoj cvijeta kao i na čvrstoću lista, a djeluje i protiv jabukinog smotavca i lisnih vaši. 

Ima visok sadržaj kalijuma te fosfora, kalcijuma, željeza, natrijuma, kao i brojne vitamine, eterično ulje, smolu, inulin, šećer, enzim, masne kiseline, sumpor.

Priprema tečnog đubriva od maslačka

1. Za pripremu đubriva potrebno je nabaviti sljedeće: 1 – 2 kilograma listova i cvjetova maslačka, 10 litara vode, plastičnu posudu, prozračnu tkaninu i cjedilo.

2. Listove i cvjetove maslačka prelijte s 10 litara vode i prekrijte prozračnom tkaninom.

3. Svaki dan otopinu žustro miješajte nekoliko minuta.

4. Nakon 2 sedmice, kada završi fermentacija, đubrivo je spremno za upotrebu.

5. Procijedite je kroz cjedilo i krenite s đubrenjem.

6. Nerazrijeđenim đubrivom đubrite bobičasto voće, stabla kruške i jabuke i prazne gredice. Za đubrenje plodovitog i korjenastog bilja u vrtu đubrivo razrijedite vodom u omjeru 1: 10.

7. Đubrivo od maslačka bogato je mineralima te je izvrsno za podsticanje biološke aktivnosti u tlu pa ga je idealno koristiti dva puta mjesečno.

Pročitajte: Kompostni čaj za kontrolu biljnih bolesti i kao đubrivo /RECEPTI/

Kako se gaji salata endivija?

Endivija (Cichorium endivia L.) je jednogodišnja vrsta. Ima vretenast i slabo razgranat korijenov sistem. U prvim fazama razvoja formira lisnu rozetu koja je jestivi dio biljke, a u drugoj fazi cvjetonosno stablo i plod. 

U zavisnosti od oblika i građe lista razlikuju se eskariol endivija koja ima široke, naborane i slabo nazubljene listove, i krecava endivija koja ima duboko usječene i krecave listove.

Endivija razvija veliku rozetu sa mnogo lišća, ili supotrotno svija lišće i pravi glavicu. Cvketonosno stablo je visine 1-1,5 m, razgranato. Cvjetovi su dvopolni i stranooplodni. Plod je izdužena ahena (2-4 mm), sive boje, sa vijencem ljuspica na vrhu, koje služe za raznošenje.

Endivija najbolje uspjeva na duboko obrađenom, humusnom i baštenskom zemljištu. Slabo podnosi direktno đubrenje stajskim đubrivom, te se gaji poslije kulture koja je đubrena stajnjakom. Pred sjetvu ili sadnju unosi se 70 g/m² kompleksnog NPK, a pred početak intenzivnog rasta lista prihranjuje se sa još 20 g/m² KAN-a.

Endivija se gaji za jesenju odnosno zimsku potrošnju. Proizvodi se preko rasada ili direktnom sjetvom na stalno mjesto. Rasad se gaji slično rasadu salate. Pristiže za sadnju za 4-6 sedmica. Stasali rasad rasađuje se na stalno mjesto 40×40 cm. Na stalno mjesto se sije krajem juna i početkom jula mjeseca direktno na isti razmak. U fazi dva stalna lista vrši se prorjeđivanje na konačni razmak.

Pročitajte: Proizvodnja endivije u plasteniku

Njega endivije sastoji se u prorjeđivanju, okopavanju, prihranjivanju i navodnjavanju. Na dobro razvijenim biljkama izvodi se tzv. etioliranje (izbjeljivanje). Biljke se izbjeljuju 2-3 sedmice pred berbu tako što se biljke pri vrhu privežu vezivom. Do berbe biljke izbijele u unutrašnjosti. Za berbu stiže 2-2,5 mjeseca po rasađivanju. Biljke se režu u osnovi, odvezuju, očiste od suvih i ošećenih listova.

Da bi se produžila proizvodnja i preko zime, praktikuje se da se biljke počupaju sa dijelom zemlje, ostave u stare leje i pokriju prozorima. Prinos se kreće 16-25 t/ha. Kod nas se gaje sorte eskariol žuta i eskariol zelena.

Navodi se u knjizi Gajenje povrća – Centar za povrtarstvo Smederevska Palanka – Autori: Mr Živomir Miladinović; Dr Milan Damjanović; Dipl.inž.Stevan Brkić; Dr Živoslav Marković; Dr Dušan Stevanović; Mr Tatjana Sretenović – Rajičić; Mr Boguljub Zečević; Mr Radiša Đorđević; Mr Dragoljub Čorokalo; Dipl. inž. Ljiljana Stanković; Mr Milan Zdravković; Mr Jasmina Zdravković; Dr Nebojša Marinković; Dr Mirjana Mijatović; Mr Aleksa obradović; Dipl.inž. Milivoje Starčević; Dipl.inž. Branislav Milić; Dipl.inž. Vesna Todorović.

Puzava ivica – Zaboravljena ljekovita biljka

Puzava ivica, krnjavica (Ajuga reptans L.) je višegodišnja zeljasta biljka sa puzećim izdancima koji se ukorjenjuju.

Izgled biljke

Stabljike visoke do 35 cm, sa strane dlakave. Prizemni listovi su na dugačkim dršakama, rozetasto raspoređeni, loptičastog ili loptičasto-objajastog oblika, obod široko izdubljeno zupčast. Listovi na stabljici su malobrojni, izduženi ili jajasti, donji duži, a gornji kraći od cvjetova. Cvjetovi plavi ili modri, ponekad ružičasti ili bijeli, donji su međusobno rastavljeni, a gornji su skupljeni u klasolike cvasti. Kručnični čašični listiće dlakavi, krunična cijev za polovinu premašuje dužinu čašice. Biljka cvjeta od aprila do avgusta. Plod oraščić, okruglast do jajast, mrežasto naboran.

Pročitajte: Četiri prirodna analgetika i recepti za pripremu pripravaka

Rasprostranjenost

Puzava ivica je rasprostranjena u gotovo čitavoj Evropi, osim u sjevernim dijelovima, u Sredozemlju, Maloj Aziji, Iranu. Na Balkanu je široko raprostranjena. Puzava ivica raste po vlažnim livadama, vlažnim listopadnim i četinarskim šumama, šumskim proplancima, od nizija do 2000 m nadmorske visine.

Koristi se ljekoviti nadzemni dio biljke u cvijetu, bere se u maju i junu suši se u hladu na promajnom mjestu.

Pročitajte: Majčina dušica ima široku primjenu u narodnoj medicini

Ljekovitost puzave ivice

Ljekoviti dio biljke sadrži tanine i fenolske kiseline. Biljka nije dovoljno proučena. Upotrebljava se kao čaj , antidijaroik, stomahik, za izbacivanje pijeska iz žučne kesice, za poboljšanje apetita. Može poslužiti, u obliku čaja, za ispiranje usta, grla, rana, uboja i čireva. U narodnoj medicini upotrebljava se za liječeje malarije, reumatizma i drugih bolesti.

Mrkva kao drugi usjev – Sjetva u julu

Mrkva je kultura koja se gaji na otvorenom polju. Tek u novije vrijeme širi se proizvodnja mrkve u zaštićenom prostoru, prvenstveno u plastenicima i toplim lejama. Na otvorenom polju pretežno je zastupljen baštenski način proizvodnje.

U zavisnosti od klimatskih uslova, mrkva se može sijati i do polovine jula. Proizvedena u ovom periodu, mrkva se najlakše čuva u trapu tokom zime. Ova proizvodnja se može organizovati poslije usjeva koji rano završavaju vegetaciju (spanać, rani grašak, mladi krompir, salata itd.).

Pripremi za sjetvu treba pristupiti odmah poslije berbe predusjeva. Prije oranja rasturiti 200 kg/ha NPK đubriva (15:15:15), zemljište poorati na 30 cm dubine. Priprema i sjetva obavljaju se kao i u proljećnoj proizvodnji.

Navodnjavanje

U ljetnoj proizvodnji neophodno je navodnjavanje. Navodnjavati treba 6-8 puta, po potrebi i češće. Kritični periodi su od klijanja pa do obrazovanja 6-8 listova, kada se dešava da ponici propadaju zbog suše, obrazovanja pokorice ili korova.

 

Pročitajte: Proizvodnja mrkve – Traži puno svjetlosti i umjereno vlažno zemljište

Prorjeđivanje mrkve

Rastojanje biljaka mrkve od 3 do 5 cm može se obezbjediti samo sjetvom specijalnim sijačicama za sitna sjemena. Svim drugim načinima sjetve, ne dobija se pravilno rastojanje. U suprotnom. prorjeđivanje je obavezna mjera njege. Sa prorjeđivanjem treba početi kada se formira 4-6 pravih listova i kada je zemljište dovoljno vlažno.

Ako postoji potreba i za drugim prorjeđivanjem treba ga obaviti kada korijen mrkve dostigne debljinu olovke (0,8-1,2 cm). Poslije drugog prorjeđivanja, rastojanje između biljaka treba da iznosi 3-5 cm, zavisno od sorte.

Prihranjivanje mrkve

U zavisnosti od plodnosti zemljišta, predkulture, osnovnog đubrenja i stanja usjeva mrkve, treba planirati prihranjivanje sa 200-300 kg KAN-a ili 150 kg uree po hektaru, koja se unosi plitko u zemljište. Prihranjivanje se može obaviti širokim rastiranjem po cijeloj površini ili između redova. Izvodi se ručno ili mašinski – rasturačima ili kultivatorima sa depozitorima, što je bolji način jer se đubrivo unosi 5-10 cm u zemljište.

Navodi se u knjizi Gajenje povrća – Centar za povrtarstvo Smederevska Palanka – Autori: Mr Živomir Miladinović; Dr Milan Damjanović; Dipl.inž.Stevan Brkić; Dr Živoslav Marković; Dr Dušan Stevanović; Mr Tatjana Sretenović – Rajičić; Mr Boguljub Zečević; Mr Radiša Đorđević; Mr Dragoljub Čorokalo; Dipl. inž. Ljiljana Stanković; Mr Milan Zdravković; Mr Jasmina Zdravković; Dr Nebojša Marinković; Dr Mirjana Mijatović; Mr Aleksa obradović; Dipl.inž. Milivoje Starčević; Dipl.inž. Branislav Milić; Dipl.inž. Vesna Todorović.

 

Mlijeko kao zaštita, ali i đubrivo za biljke

Mlijeko je jedna od glavnih prehrambenih namirnica, međutim vrlo je korisno i u vrtu kao sredstvo za zaštitu i gnojidbu raznih biljaka.

Sadrži hranjive tvari koje omogućavaju biljkama normalan rast te poboljšava njihov imunitet, a obično se za zaštitu biljaka koristi kravlje mlijeko.

Neke od hranjivih tvari su:

– kalijum,

– kalcijum,

– sumpor,

– fosfor,

– magnezijum,

– bakar,

– mangan,

– željezo.

Kako zaštititi biljke?

Nakon tretiranja biljaka mlijekom na površini se obično stvara tanki film koji štiti biljke od prodiranja patogenih mikroorganizama. Ovim preventivnim načinom tretiranja mlijeko štiti biljke od raznih gljivica i virusa. Takođe štiti biljke od raznih štetočina zbog mliječnog šećera, odnosno laktoze. Naime, mnogi insekti ne mogu provariti ovaj šećer, a zbog velike koncentracije kalijuma, mlijeko je odlično i za zaštitu povrća u vrijeme sazrijevanja plodova, posebno za zaštitu paradajza ili paprike.

Prskanje povrća mlijekom pomaže njegovom prirodnom razvoju. Sa druge strane, mlijeko se može koristiti i za zaštitu sobnih biljaka. Potrebno je izbjegavati prskanje suvih biljaka poput kaktusa, jer kod takvih vrsta mlijeko može izazvati propadanje.

Još je važno napomenuti da je najbolje upotrebljavati sirovo mlijeko koje nije termički obrađeno, budući da se tokom termičke obrade gube mnogi vitamini i ostali hranjivi sastojci.

Pročitajte: Prirodni fungicid – Mlijeko u borbi protiv pepelnice

Na biljke treba obratiti posebnu pažnju ljeti, jer dolazi do pojave zvane plamenjača, bolesti koja u potpunosti može uništiti prehrambene namirnice poput paradajza, krompira, krastavca itd.

A upravo glavno sredstvo za zaštitu paradajza od plamenjače je mlijeko. Takođe, prirodna zaštita krastavaca od plamenjače uglavnom se sprovodi pomoću mlijeka radi gorenavedenih razloga.

Pripravak od mlijeka za zaštitu biljaka

Najčešće se koristi kao preventivna zaštita od plamenjače u omjeru 1:10, jedan dio mlijeka i 10 dijelova vode. Važno je napomenuti da u čistom obliku mlijeko ne bi trebalo koristiti u preventivne svrhe za biljke.

Soda bikarbona

Mlijeko se može koristiti i u kombinaciji sa sodom bikarbonom, odnosno prskanjem biljaka sodom bikarbonom. Koristi se preventivno za tretiranje povrća, uglavnom protiv plamenjače. Ovaj pripravak je posebno dobar za tretiranje krompira, jer štiti nadzemnu masu krompira. Između ostalog, sprečava i pojavu krompirove zlatice, budući da krompirova zlatica ne može provariti mlijeko.

Pročitajte: Zalivanje cvijeća mlijekom? I još mnogo korisnih trikova za cvijeće bez mane!

Ovaj pripravak se priprema od:

1 litar mlijeka,

1 kašike sode bikarbone,

10 litara vode.

Mlijeko i jod

Za zaštitu paradajza često se koristi pripravak od mlijeka i joda. Omjer mlijeka i vode je 1:4 ili 1:5. Na tu otopinu potrebno je dodati 15 kapi joda. U slučaju da dodavanje joda rezultira ubrzanim sazrijevanjem plodova, treba smanjiti broj kapi na pet ili šest.

Surutka

Pripravak od surutke je odličan za zaštitu krastavaca, paradajza i tikvice. Surutku treba zagrijati na 20 do 25 stepeni Celzijusa te služi za zaštitu od buđi. Za ovaj pripravak potrebno je pomiješati:

1 litar surutke,

10 litara vode,

10 kapi joda.

Kao zaštita od bijele leptiraste uši

Može se koristiti za zaštitu od ove štetočine i za to se koristi kiselo mlijeko. Ono što je bitno jeste dobro poprskati biljke, posebno donju stranu listova. Pripravak se sastoji od:

250 mililitara kiselog mlijeka,

1 litar vode,

2 kašike brašna.

Agrumi u saksijama – Savjeti kako ih razmnožiti i njegovati

Agrumi su biljke koje potiču iz porodice Rutaceae, iz tropskih i suptropskih dijelova jugoistočne Azije.
Koristimo ovaj naziv za južno voće nakiselog ukusa (limun, pomorandža, mandarina, grejpfrut, limeta…).
Ovo voće je izvor vitamina C, sadrži malo kalorija, proteina i masti. Od šećera sadrži glukozu i fruktozu.
Agrume možemo uzgajati i kao sobne biljke. Svi smo vidjeli, ali ne često, drvo limuna u saksiji sa lijepim žutim plodovima. Biljku treba čuvati na osunčanom mjestu i zalivati umjereno. Zimi, kada nema dovoljno svjetlosti ne treba ih prihranjivati.

Agrumi se razmnožavaju reznicama ili iz sjemena

Od stare biljke možemo uzeti reznicu dužine 7-15 cm koju posadimo u manje posude u supstrat koji je mješavina pijeska i treseta. Nakon zalivanja posudu možemo uviti u vreću i ostaviti na umjereno osvjetljenom mjestu.
Vreću skidamo kada biljka ožili, nakon oko šest nedelja. Poslije toga na reznici će se pojaviti i prvi izbojci, pa možemo početi sa prihranom.
Raznožavanje iz sjemena se obavlja na sličan način. Sjemenke postavimo u posudu u kvalitetni supstrat i dobro zalijemo. Posudu prekrijemo i uvijemo u polietilensku foliju. Ostavimo je na toplom mjestu.

Pročitajte: Kineski limunovac – Plod sa pet ukusa

Nakon do šest nedelja sjeme će proklijati i onda posude treba postupno izlagati svjetlosti. Mogu se koristiti svjetiljke koje će osvjetljavati do 15 sati dnevno i biti postavljene na visini 30 cm od posude.
Biljke koje razviju par listića možemo presaditi.

Kada presaditi biljku?

Biljku presađujemo kada kroz rupice na posudi izbiju žilice. Presadimo je u veću posudu, u koju postavimo kvalitetan supstrat.