недеља, август 17, 2025
Naslovnica Blog Stranica 333

Ljekovita svojstva resastog igličara

Resasti igličar (lat. Hericium Erinaceus) je jestiva i ljekovita gljiva iz porodice igličara. Kod nas je poznatija pod nazivom lavlja griva, jer izgledom podsjeća upravo na nju. Iako je neobičnog izgleda, riječ je o jako ukusnoj gljivi koja može biti sastojak različitih ukusnih jela. Osim što je dobrog ukusa, u posljednjih dvadeset godina otkriveno je da posjeduje brojna ljekovita svojstva. U Evropi je resasti igličar rijetka gljiva, ali prirodno je rasprostranjen u Japanu, Kini i Sjevernoj Americi.

Resastog igličara često nazivaju hranom za nerve jer sadrži aktivne sastojke koji pomažu obnavljanju živčanog sistema i poboljšavanju moždanih funkcija. Uzimajući u obzir to i činjenicu da je 21. vijek proglašen vijek uma, poznati japanski stručnjak za gljive, profesor Kawagishi, nazvao je resastog igličara gljivom 21. vijeka.

Američki i kineski naučnici su tokom istraživanja iz ove gljive uspjeli izdvojiti dva aktivna sastojka koja potiču proizvodnju faktora neuronskog rasta (eng. nerve growth factor). Faktor neuronskog rasta ima važnu ulogu u opstanku i diferencijaciji nekoliko populacija živčanih ćelija koje se nalaze u središnjem i perifernom živčanom sistemu.

Resasti igličar, za razliku od drugih vrsta ljekovitih gljiva, ima manju molekularnu masu pa ga tijelo zbog toga lakše apsorbira. Osim što obnavlja živčane ćelije, ova gljiva pomaže i u obnovi živčanih ovojnica, povećava mijelinizaciju i poboljšava provodljivost signala, što je jako značajno u liječenju multiple-skleroze.

Pročitajte: Reishi gljive – Za šta i kako se koristi gljiva “vječnog života”

Najvažniji sastojci pronađeni u resastom igličaru su beta-D-glukan, hetero beta glukan, diterpenoidi, glikoksilan, mano glikoksilan te erinacini Q i R. Sadrži i rijetke enzime poput tirozinaze, katalaze, GSH reduktaze i peroksidaze.

Ova gljiva je korisna u borbi protiv anoreksije, bulimije i pretilosti, ali i za obnovu sluznice, kod ulkusa u crijevima, dvanaesniku i želucu te kod gastritisa. U Kini je koriste u liječenju raka jednjaka i želuca.

Pozitivno djeluje na imunološki sistem, pomaže u regulaciji holesterola i šećera, sprječava upale i povećava prag tolerancije na bol. Negdje se upotrebljava i za liječenje živčanih oboljenja, kod demencije, Alzheimera, neuronske degeneracije, depresije, autizma, šizofrenije, Rettovog sindroma, multiple skleroze i distrofije mišića.

U Japanu su 2010. godine provedene kliničke studije čiji su rezultati pokazali da su se žene u menopauzi, koje su konzumirale ovu gljivu, osjećale manje depresivno i tjeskobno, a sposobnost koncentracije im je bila poboljšana. Drugo japansko istraživanje koje je provedeno nad 30 muškaraca kojima su dijagnosticirani blagi kognitivni poremećaji i oštećenja pokazalo je da konzumacijom ove gljive može doći do znatnog poboljšanja. Poboljšanja su trajala dokle god su ispitanici uzimali gljivu.

Osobe oboljele od dijabetesa također mogu imati koristi od resastog igličara, budući da ova gljiva snižava razinu glukoze, sprječava polidipsiju i obuzdava snažnu žeđ koja je karakteristična za šećerne bolesti.

Zahvaljujući polisaharidima, resasti igličar ima blagotvorno djelovanje i na probavni sistem, a nedavno provedena istraživanja pokazala su da ima povoljno djelovanje i na kožu. Naime, polisaharidi iz ove gljive potiču nastanak antioksidativnih enzima, pa ona tako postaje saveznik u borbi protiv starenja.

Nagovorite orhideju da ponovo procvjeta

Orhideje se ubrajaju u najatraktivnije sobne biljke, ali prati ih glas teških „cvjetnih primadona“, što odbija mnoge ljubitelje sobnog bilja. I, zaista, postoje vrste kojima treba pružiti posebne uslove, poput razdoblja mirovanja na hladnom ili povišenu vlažnost vazduha, što nije lako u uobičajenim sobnim uslovima.

Iako su poznate kao ćudljive biljke, ljepota cvjetova orhideja čini ih izuzetno poželjnim ukrasima pa ih često biramo.

Prvo što morate učiniti nakon što otpadnu svi cvjetovi jeste odrezati staru stabljiku orhideje pri dnu. Potom je važno orhideju staviti u prostoriju u vašem domu koja simulira podsticajne uslove za rast novog cvijeta. Jedna stavka koju prostorija mora zadovoljavati jeste da se u njoj događa svakodnevni pad temperature kada padne mrak, što u našim domovima većinom nije slučaj jer volimo održavati temperaturu jednakom i ugodnom za boravak. Zato je potrebno staviti orhideju u prostoriju u kojoj naveče postane hladno i uz prozor. Kada Sunce zađe, toplina će se smanjiti i hladnoća koja će nastupiti podstaknuće orhideju da ponovo procvjeta.

U divljini većina orhideja buja u vlažnim uslovima u hladu, uz Sunčeve zrake koje prodiru kroz krošnje drveća – svoju orhideju stoga držite podalje od oštrog i direktnog Sunčevog svjetla.

Orhideje vole puno sunca, ali ne direktnu svjetlost koja prži. Prozori okrenuti prema sjeveru najčešće nemaju dovoljno svjetlosti za orhideje pa ih pokušajte staviti na jug. Kod smještanja orhideja na zapadu problem se javlja u razdoblju najjačeg dnevnog sunca koje bi moglo naškoditi vašoj orhideji pa je stoga malo udaljite od prozora ili stavite prozirnu zavjesu između prozora i orhideje.

Pročitajte: Uz par savjeta do savršeno njegovane orhideje

Većina orhideja koja dolazi iz velikih cvjećara i supermarketa ima oštećeno korijenje. Pripazite prilikom nabavke da nije u lošem stanju i natrpana u posudi s gomilom kamenčića i mahovine, a bez mogućnosti oticanja vode.

Nakon što vaša orhideja prestane cvjetati, presadite je u novu teglicu. Nježno je izvadite iz postojeće, otresite ostatak stare kore, odrežite mrtvo korijenje sterilnom oštricom ili makazama. Nemojte je staviti u veću posudu jer orhideje vole da im je korijenje natrpano u malom prostoru pa je stavite u posudu iste veličine. Dok je presađujete, držite je za listove tako da korijenje visi u posudi. Dodajte koru i nježno pomiješajte komadiće oko korijenja kako bi se držali čvrsto, a opet ostavili dovoljno prostora za vazduh.

Oko korijenja orhideje mora cirkulisati vazduh kako bi biljka pravilno rasla i razvijala se. To možete postići tako što ćete ih smjestiti među veće komade kore. Orhideje u divljini rastu na površinama drugog drveća s izloženim korijenjem ili na stijenama u čije se rupe korijenje zavlači pričvršćujući tako biljku uz stjenovitu površinu.

Nadohranjujte svoju orhideju sa svakim drugim zalijevanjem, i to razvodnjenim sredstvom za đubrenje. Preporučenu dozu najbolje je prepoloviti na pola, nezavisno od toga da li je riječ o običnom gnojivu ili onom specijalnom za orhideje.

Budite oprezni sa zalijevanjem dok orhideja cvjeta i pustite da se korijenje posuši između dva zalijevanja. Nemojte pustiti da orhideja sjedi u zdjeli punoj vode. Zalijte je jednom sedmično i pustite da voda iscuri sa korijenja kako ne bi istrunulo. Budući da orhideje vole vlažan vazduh, stavite teglu s orhidejom na tacnu s kamenčićima i okružite ih vodom – sama biljka ne smije sjediti u vodi, ali isparavanje vode oko kamenčića povećaće vlažnost vazduha.

Pročitajte: 4 savjeta da orhideje opstanu tokom zime i dočekaju proljeće okićene cvjetovima

Orhidejama odgovara povećana cirkulacija vazduha i promjena temperature koja se događa na otvorenom pa ih za vrijeme lijepog vremena stavite negdje gdje neće biti na direktnom svjetlu ni na jakoj promaji. Ako imate mogućnosti za to, smjestite orhideju ispod drveta u hlad, a tokom hladnih mjeseci vratite je unutra.

  • Orhideje spadaju u drugu najbrojniju porodicu biljaka na Zemlji, brojčano ih je nadjačala samo porodica trava. Trenutno broje 30.000 vrsta, a svake godine toj brojnoj porodici priključi se oko 200 novih vrsta. Pretpostavlja se da u prirodi postoji još oko 25.000 vrsta, odnosno hibrida, koje je stvorio ili će tek stvoriti čovjek.
  • Prema Darvinu, orhideje su na vrhu evolucijske ljestvice, smatrao ih je izvrsno prilagođenim organizmima i često ih je koristio kao dokaz svoje teorije o prirodnoj selekciji i evoluciji.
  • Najveća orhideja (zovu je i tigrova orhideja, kraljica orhideja) teži oko 900 kg, a dostiže visinu od tri metra. Odrasla biljka u prirodi, kada procvjeta, nosi i do 10.000 cvjetova. Raste na Sumatri, u Maleziji i na Filipinima. Nasuprot diva iz jugoistočne Azije, najmanja orhideja raste u Centralnoj Americi (Kostarika) i „malena“ je zapanjujućih 0,5 cm. Cvjetovi su promjera 0,5 mm i vide se jedino povećalom.
  • Orhideja je nacionalni cvijet Singapura, ali određenu simboliku ima u svim zemljama tropskog pojasa, npr. na Havajima se vjeruje da jedenje cvjetova orhideja obezbjeđuje da se jednog dana vratite na to ostrvo, u Kini su simbol plodnosti i vjeruje se da pomažu pri začeću.

VANILIJA

Vanilija – spada u porodicu orhideja. Koristi se kao afrodizijak i jedna je od rijetkih orhideja koja donosi jestiv plod. Vanilija je drugi najskuplji začin na svijetu (poslije šafrana), a evo i zašto:

– Treba joj četiri do sedam godina da sazrije i tek tada stvara mahune.

– Oprašuju je isključivo pčele iz roda Melipona, koje obitavaju samo u Meksiku (svi ostali proizvođači oprašuju vaniliju ručno!)

– Cvjeta otprilike dva mjeseca, a svaki dan se otvori samo jedan cvijet koji se mora oprašiti u roku 12 časova od otvaranja.

– Nakon oplodnje, mahuni treba devet mjeseci da dozri – bere se ručno, a sve mahune ne dozrijevaju u isto vrijeme.

– Mahuna se suši tri do šest mjeseci i tek tada je spremna za prodaju.

Recept za prirodni stimulator rasta mladih biljaka od ljuski luka

Na tržištu postoji veliki izbor stimulatora rasta biljaka. Ali isplati li se trošiti novac na njih? Uostalom, sve što je potrebno za pripremu prirodnih stimulatora rasta može se naći u gotovo svakom domu!

U ovom tekstu opisaćemo vam recept za pravljenje prirodnog stimulatora rasta od ljuski luka

Dvije šake ljuski prelijte sa 1 litrom ključale vode, dodajte 1 kašičicu drvenog pepela, promiješajte i ostavite 2-3 dana. Zatim rastvor procijedite i razblažite u omjeru 1:3. ovim rastvorom korisno je zaliti zasađeno sjeme ili rasad.

Pročitajte: Prirodno đubrivo od ljuske luka – Spremno za upotrebu za samo 24 sata

Kora luka ne samo da podstiče rast biljaka, već i jača njihov imunitet, pomaže u smanjenju broja gljivica i patogenih bakterija u zemljištu. Što se tiče količine hranljivih materija, ovaj recept nije inferioran u odnosu na druge narodne lijekove. Sadrži vitamine A, C, PP, grupu vitamina B, kalijum, fosfor, gvožđe itd.

Za ove pse niste nikada čuli: Tri najrjeđe vrste na svijetu

Mnogi će se pohvaliti da poznaju veliki broj rasa pasa, ali činjenica je da su izuzetno rijetko čuli za baš sve.

Neke rase pasa žive u specifičnim klimatskim uslovima i manje su rasprostranjene u ostatku svijeta, a neke se koriste isključivo u posebne svrhe, kao što su lov na tartufe i uzgoj ovaca, tako da je malo vjerovatno da ste čuli za neke od ovih rasa.

Ovo su tri najređe rase pasa na svijetu, navodi portal Pet plan.

Norveški lundehund

Čudna i neobična rasa. Na svakoj nozi ima šest prstiju, a glavu može da savije skoro toliko da njuškom dodirne leđa.

U Norveškoj, lundehund je prvobitno hvatao pafine, specifične ptice koje žive na sjevernim obalama, zbog njihove vještine u penjanju po klisurama. Ova rasa pasa skoro je izumrla tokom Drugog svjetskog rata, ali su norveški uzgajivači uspeli da održe rasu u životu. Zbog svoje energije i ličnosti, odličan je ljubimac za aktivnije porodice koje vole avanture, istraživanja i česte duge šetnje.

Lagotto Romagnolo

Često se miješa sa pudlama, ali lagoto romanjolo je zapravo najstarija rasa za lov na vodi.

Lovci su ga vijekovima koristili u Italiji da donesu ustreljene patke iz jezera, a to je zbog njegovog vodootpornog krzna nalik vuni, oštrog mirisa i mišićave građe.

Međutim, danas ih ljudi uglavnom koriste za traženje tartufa i to je trenutno jedina poznata rasa na svetu koju ljudi koriste za to.

Azavak

Azavak ili saharski hrt je afrički smeđi pas ili pas boje pijeska. Odlikuje ga vitko i gipko tijelo i kraljevsko držanje.

Poznat je kao veoma nježna rasa, vezana za sopstvenu porodicu. Nepoverljiv je prema strancima i ne voli da ga bilo ko dira, ali obožava ljude sa kojima živi.

Svakog dana mu je potrebno najmanje pola sata trčanja ili aktivne igre, a pošto dolaze iz pustinje, uživaće u ljetnjim danima. Iz istog razloga biće im potrebna odeća zimi jer ne podnose hladnoću.

Sadnja krompira po Kvartaljnovoj metodi – 10 kg više po m²

Autor ovog načina sadnje krompira (po metodi Квартальновой) obećava povećanje prinosa do 6-7 kg sa 1 kvadratnog metra, a za par godina, kada se u potpunosti upoznate sa sistemom, i do 9-10 kg!

Jedan od glavnih trikova i poteškoća ovdje leži u jesenjem obilježavanju i pripremi terena. U pravcu od sjevera prema jugu kopaju se rovovi dubine oko 45 cm i širine 25-30 cm. Sva zemlja izvađena iz jarka se iskopava i nabacuje paralelno sa njim, praveći malu humku. Od ruba prvog jarka 55-60 cm iskopajte sljedeći po istom principu i ponovite to do kraja reda.

sadnja krompira

Iskopani jarkovi se zasipaju u nekoliko slojeva: prije svega na dno se postavljaju biljni ostaci, kompost; zatim sloj otpalog lišća, a preko svega toga stajnjak i zemlju sa pepelom. Prije nanošenja stajnjaka, donji slojevi se zalivaju i čeka se da se kompost slegne barem do pola.

U proleće se proklijale krtole sade preko pokrivenih jaraka i posipaju slojem zemlje debljine 10-12 cm. Ljetna njega krompira uzgojenog po metodi Kvartalnovaya je jednostavna. Sva hrana potrebna za krtole već je položena u zemlju, tako da zadaci vrtlara uključuju umjereno zalijevanje polja po suvom vremenu, uklanjanje korova i pravovremenu zaštitu od bolesti i štetočina.

Nakon vađenja krompira odmah počinju pripremati zemljište za sadnju sljedeće godine. Pomaknite prošlogodišnji raspored za 40 cm i ponovite kopanje rovova i pravljenje humki. Istu parcelu na ovaj način možete koristiti 3-4 godine, a nakon toga će biti potrebno mijenjati uzgojeni usjev, najmanje 3 godine.

Prednosti:

  • prinos krompira se značajno povećava.

Mane:

  • složena priprema lokacije u jesen;
  • potreban je pažljiv odabir sadnog materijala.

Iskoristite snijeg da lakše posijete sitno sjeme

Sjeme nekih cvjetnih i povrtarskih kultura toliko je sitno da se dobro vidi samo pod lupom. Stoga je njegova sjetva veoma teška i zahtijeva dosta umijeća. Međutim, postoje pouzdani načini ne samo da se olakša, već i da se ubrza ovaj proces. 

Sjetva sitnog sjemena u snijeg je jedna neobična ali uspješna metoda

Budući da se sjetva sitnog sjemena za rasad obično dešava u kasnu zimu – rano proljeće, kada još ima snijega, on se može iskoristiti za ove svrhe.

Na zemlju pripremljenu u posudi kašikom pospite snijeg u sloju od 1,5-2 cm.

Pročitajte: Sjetva i sadnja krastavaca prema mjesečevom kalendaru 2022.

Na nju možete sipati sjemenke iz vrećice (jasno će se vidjeti na bijeloj pozadini) i čačkalicom ih ravnomjerno rasporediti po površini. Ako ste prethodno natopili sjeme, onda ga je lakše staviti na snijeg pomoću pipete.

Kada se snijeg otopi, sjeme će već biti u supstratu (zemlji), osim toga sjeme će biti navlaženo, tako da u početnoj fazi nije potrebno zalivanje. Samo pokrijte posudu plastikom ili staklom i pričekajte da niknu prvi izdanci.

IZBOR VOĆAKA ZA AMATERSKE ZASADE : Prednost otpornim sortama kojima hemija nije potrebna

Izbor voćnih sorti za proizvodnju je veoma odgovoran posao, bilo da se radi o baštama i okućnicama ili o većim plantažnim zasadima. Prilikom izbora vrste, odnosno sorte za gajenje, mora se povesti računa o ekološkim uslovima mjesta, potrebi i blizini tržišta, odnosima oplodnje među sortama, dužini života voćaka… U toplijim rejonima treba gajiti ranije sorte, da bi ranije stigle za berbu. Za okućnice i bašte, o kojima govorimo u ovom tekstu, treba birati sorte koje su otporne prema prouzrokovačima bolesti i štetočinama i što više voćnih vrsta i sorti različitog vremena sazrijevanja.

Prilikom izbora voćnih vrsta koje će se gajiti u pojedinim krajevima, treba uvažavati agroekološke uslove koji najviše odgovaraju pojedinim voćnim vrstama.Sama raznovrsnost prirodnih uslova naše zemlje, naročito klimatskih, uslovila je i karakter voćarske proizvodnje. U pojedinim voćarskim krajevima, prema obimu proizvodnje izdvojile su se pojedine voćne vrste, adaptirane na lokalne agroekološke uslove, mada su prisutne i druge voćne vrste.

Oslonac na tradiciju

Iz već rečenog može se zaključiti da vrste i sorte treba birati prema prirodnim uslovima sredine. Često se ovaj izbor oslanja na tradiciju gajenja u pojedinim krajevima. Treba birati sorte koje će dobro uspijevati i koje će zahtijevati manje napora oko gajenja. Izbor svakako zavisi i od toga da li se sorte biraju za komercijalnu proizvodnju ili za bašte i okućnice.

Odabir voćnih vrsta i sorti za komercijalno gajenje obavlja se s ciljem dobijanja redovnih i visokih prinosa, dobrog kvaliteta, koji će zadovoljiti standarde i zahtjeve tržišta, a proizvođaču obezbediti profit. Biraju se sorte visokog kvaliteta ploda, za kojima postoji tražnja na tržištu voća, a koje često zahtijevaju primjenu visokog nivoa agrotehničkih i pomotehničkih mjera. Sorte treba da su dobro adaptirane uslovima lokaliteta, kako bi se uz što manje ulaganja postizali stabilni prinosi. Pomotehničke mjere, kao što su zimska i letnja rezidba, povijanje grana, proređivanje plodova, primjenjuju se s ciljem postizanja optimalnog sklopa i visoke produktivnosti. Prema integralnom konceptu proizvodnje, zaštita od štetnih organizama obavlja se kada njihova brojnost pređe pragove tolerancije, a sredstva za zaštitu biramo na osnovu principa ekonomičnosti, ekološke selektivnosti, i toksikološke pogodnosti za čovjekovu okolinu, dajući prednost korisnim organizmima.

Pročitajte: Dvije stare sorte jabuka koje su skroz OTPORNE na BOLESTI i ŠTETOČINE

S druge strane, voćna stabla mogu služiti u dekorativne svrhe na okućnicama, vikendicama, crkvenim, manastirskim i školskim dvorištima i ekonomijama gazdinstava. Pri izboru vrsta i sorti voća za gajenje na navedenim mjestima, primarni cilj nije visok prinos i profit, već obezbijeđenost domaćinstva svježim, zdravstveno bezbijednim plodovima voća i sirovinama za preradu u različite proizvode, kao što su pekmez, slatko, kompot, rakija…

Ukras i hlad, a ne samo rod

Broj stabala, gustina sklopa i oblici krune prilagođeni su raspoloživom prostoru dvorišta. Nasuprot komercijalnom gajenju voćaka, ne mora se težiti ujednačenom rastu stabala. Rezidba može biti slobodnija, s ciljem da obezbijedi dobar rod i oblikuje krošnja koja će biti dekorativna i dati dovoljno hlada. Na okućnicama se mogu primijeniti i dekorativni oblici krune, gajenje u vidu špalira, palmeta s horizontalnim, kosim i uspravnim granama, kruna u obliku svijećnjaka, lukova, različitih formi žbunova, vaza, vretena i kordunica, uz postavljanje potpore i primjenu dodatnih pomotehničkih mjera kao što su zelena rezidba, povijanje i usmeravanje rasta grana. Palmete i kordunice su uzgojni oblici, pogodni za gajenje voćaka na ivicama parcela ili uz ograde. Pri razmeštaju stabala u dvorištu treba ostaviti dovoljno životnog prostora i obezbijediti dobru osvjetljenost svakom stablu.

Kod jabuke, kruške, dunje, lijeske, stranooplodnih sorti trešnje, višnje, šljive, kajsije, treba planirati sadnju oprašivača ili oprašivač okalemiti u kruni stranooplodne voćke. Ako se na okućnici sadi kivi, koji je dvodoma biljka, moraju se saditi i muške biljke. U maloj bašti, praktičan i zanimljiv način gajenja voćaka je kalemljenje dvije ili više različitih sorti na jednu podlogu. Na primjer, na jednom stablu trešnje mogu da budu sorte različitog vremena sazrijevanja i različite boje – žute, ružičaste, svijetlocrvene, tamnocrvene boje. Na taj način će jedno stablo donositi različite plodove, različitog vremena zrenja. Na malom prostoru, gdje se može zasaditi samo jedno voćno stablo, važno je odabrati samooplodnu sortu. Sadnja voćnih stabala malih dimenzija, na slabo bujnim podlogama, kao što su podloge za jabuku M-27 i M-9, omogućava dobru iskorišćenost prostora, a izvođenje berbe, rezidbe i zaštite je jednostavnije.

Pročitajte: 3 sorte KAJSIJE koje su TOLERANTNE na vremenske uslove

Mikroklimatski uslovi okućnice razlikuju se od klimatskih uslova na otvorenom polju. Voćke su između kuća zaštićene od hladnih vjetrova, a ako se dvorište nalazi u gradskoj sredini, gdje su temperature u prosjeku veće nego na otvorenom polju, manja je opasnost od izmrzavanja uslijed niskih zimskih temperatura i kasnih proljećnih mrazeva. Stoga nije rijetkost da se u našim krajevima osim kontinentalnog voća u dvorištima nađe po koje stablo smokve ili kivija, ili japanske jabuke, pa čak i pistaći koje donosi rod. Kada je broj stabala mali, svakom pojedinačnom stablu moguće je posvetiti mnogo više pažnje. Tako se stabla voćaka osetljivih na niske zimske temperature mogu zimi štititi od izmrzavanja nagrtanjem donjih dijelova stabla, uvijanjem debla kartonom, kukuruzovinom ili papirom.

Redosled zrenja i kontinuitet proizvodnje

Ako su plodovi namenjeni ishrani domaćinstva, posebno djece, treba težiti iskorišćavanju genetske otpornosti sorti prema bolestima i štetočinama i što manjoj primjeni hemijskih sintetičkih pesticida. Kvalitetni i zdravstveno bezbedni plodovi mogu se dobiti ako se zaštita obavlja primjenom preparata na bazi bakra, sumpora, parafinskog ulja i biopesticida koji se koriste u organskoj proizvodnji voća, uz obavezno poštovanje doza primene i karence. Redukovanu hemijsku zaštitu treba kombinovati s upotrebom ljepljivih traka za insekte, feromonskih klopki, voditi računa o korisnim insektima i predatorima ili ih unositi u voćnjak.

Proređivanje plodova voćaka jedna je od mjera koja značajno može doprinijeti poboljšanju kvaliteta plodova i otklanjanju alternativne rodnosti. Na malom broju stabala proređivanje je moguće obaviti ručno, što daje najbolje rezultate. Kod jabuke i kruške treba kombinovati uklanjanje čitavih cvasti s uklanjanjem bočnih plodića u okviru cvasti. Proređivanje treba izvršiti najkasnije do četiri nedjelje nakon precvjetavanja, kako bi se preostali plodovi što bolje razvili. Ručno proređivanje breskve radi se obično kada su plodovi veličine lješnika, gdje se prvo odbacuju plodovi blizanci, oštećeni i zaostali u rastu. Obično se na mešovitoj rodnoj grani ostavlja po 3–4 dobro razvijena plodića, osim u slučaju kada su grane bujnije – tada se ostavlja 5–6 plodića.

Za sadnju malog broja voćnih stabala na okućnicama, preporučuju se sorte otporne ili tolerantne na najznačajnije bolesti i štetočine, posebno ako su plodovi namenjeni ishrani djece. Kod pojedinih vrsta, sorte treba birati u zavisnosti od redosleda zrenja, kako bi se obezbijedila kontinuirana proizvodnja i potrošnja plodova tokom cijele godine. Dakle, izbor je suprotan od plantažnih zasada, za koje treba birati manji broj sorti koje redovno i dobro rađaju i čija je potražnja plodova na tržištu zadovoljavajuća.

Piše: Prof. dr Zoran Keserović

 

Reishi gljive – Za šta i kako se koristi gljiva “vječnog života”

Reishi gljive (lat. Ganoderma lucidum) nazivaju se još i „gljivama besmrtnosti“, gljivama “vječnog života”,  „magičnim gljivama“ i „gljivama duhovne moći“. Sva ta imena one opravdano nose i zaslužuju.

Njihovo je prirodno stanište u Japanu, Kini i Koreji, rastu na drveću, a kineski naziv im je „ling zhi“.

Riječ je o gljivama koje su se među prvima počele koristiti u medicinske svrhe.

U tradicionalnoj kineskoj medicini primjenjuju se više od 2000 godina za liječenje raznih oboljenja.

Nekada davno zbog svoje ekskluzivnosti i rijetkosti bile su namijenjene samo kraljevskim obiteljima.

Nakon što se od druge polovine 20. vijeka počelo s organiziranim uzgojem ovih gljiva u Japanu, njihova ljekovita svojstva, nasreću, postala su dostupna širem broju ljudi.

Pročitajte: ČAGA – moćna Sibirska gljiva koja čuva organizam od najtežih bolesti

Ljekovita svojstva reishi gljiva

1. Izvrsno regulišu imunitet

Istraživanja su pokazala da reishi gljive mogu izvrsno regulisati imuni sistem te poboljšati sposobnost ljudskog organizma da se bori protiv spoljašnjih neprijatelja.

Studija iz 2006. pokazala je da su ove gljive pravi modulatori imuniteta.

Osim što mogu podići imunitet, one ga mogu i umiriti, zavisno od toga šta je vašem imunitetu i organizmu potrebno.

Pa tako, na primjer, kod infekcija i upala reishi gljive snažno podižu oslabljeni imunitet te jačaju T i B obrambene stanice, a kod autoimunih bolesti djeluju kao supresanti pretjerane reakcije imunog sistema

Riječ je o pravoj biljnoj inteligenciji koju ove gljive posjeduju.

2. Štite od tumora

Osim što jačaju imunitet pa tako čuvaju od pojave raka, reishi gljive imaju poseban mehanizam i način borbe protiv ove opasne bolesti.

One, naime, sadrže ganoderičnu kiselinu, koja ima moć apoptoze, odnosno selektivnog uništenja stanica raka, pri čemu zdrave stanice ostaju netaknute.

Jedna kineska studija iz 2010. pokazala je da ganoderična kiselina sprečava rast tumora i njegovo širenje u organizmu. U tome pomaže i beta-glukan prisutan u ovim gljivama.

Ove gljive odlično djeluju i kod melanoma jer povećavaju osjetljivost stanica raka na stanice ubice, koje prirodno postoje u ljudskom organizmu.

3. Jačaju srce i uravnotežuju šećer u krvi

Materije triperpeni pronađene u reishi gljivama, osim što poboljšavaju cirkulaciju, mogu pomoći i u snižavanju krvnog pritiska te spriječiti začepljenje krvnih žila ili aterosklerozu.

Takođe, ove gljive pomažu uravnotežiti glukozu u krvi te smanjiti intoleranciju na insulin, stoga su odličan saveznik u borbi protiv dijabetesa.

4. Djeluju neuroprotektivno i štite od Alzheimerove bolesti

Zahvaljujući obilju antioksidansa, reishi gljive smanjuju oksidativni stres te poboljšavaju modulaciju citokina u mozgu, a samim time djeluju neuroprotektivno te sprečavaju oštećenja mozga.

Studija iz 2012. pokazala je da ove gljive pružaju zaštitu i od Alzheimerove te Huntingtonove bolesti.

5. Odlično pomažu kod sezonskih alergija i astme

Ganoderična kiselina iz reishi gljiva može spriječiti lučenje histamina, stoga odlično pomaže i kod sezonskih alergija.

Postoje slučajevi u kojima su upravo reishi gljive pomogle ljudima da se riješe neugodnih simptoma ove bolesti.

Ako patite od alergija, preporučuje se uzimati 1000mg reishi gljive dnevno. Osim toga, ova gljiva je odlična pomoć i kod tegoba astme.

Pročitajte: Smrčak – Gljiva poznata kao vjesnik proljeća

6. Znatno povećavaju vitalnost i produžuju životni vijek

Prema istraživanjima, reishi gljive zaista zaslužuju naziv „gljive besmrtnosti“.

One, naime, mogu produžiti životni vijek osobe za 7 do 16 godina. Njihova moć krije se u bogatstvu antioksidansa koji usporavaju starenje. Usto, štite stanični DNK od oštećenja koje nastaje s godinama.

Reishi gljive sadrže i triterpene, materije koje poboljšavaju cirkulaciju i mentalni fokus.

7. Poboljšavaju rad jetre

Reishi gljive potiču dobar rad jetre i ubrzavaju eliminaciju toksina i bakterija iz organizma.

One takođe štite ovaj veliki i važni organ te sprečavaju oboljenja jetre.

Kako uzimati reishi gljive

Reishi gljive nisu namijenjene u kulinarske svrhe te ih je najbolje uzimati kao suplement u kapsulama, u prahu, u obliku tinkture, ekstrakta ili čaja.

Većina je studija pokazala da je za pozitivne učinke na zdravlje dovoljno uzimati od 2 do 9 grama reishi gljiva dnevno, bilo u prahu, u kapsulama ili u obliku tinkture. Najbolji učinak imaju ako ih uzimate ujutru natašte.

Napomena: ako pijete lijekove za razrjeđivanje krvi, imunosupresive, lijekove za pritisak ili ako provodite hemoterapiju prije uzimanja reishi gljiva savjetujte se s vašim liječnikom.

Reishi gljive ne preporučuju se trudnicama.

Prirodni lijekovi na našem portalu su preporuke preventivnog karaktera za vođenje zdravog načina života. Ukoliko imate neki zdravstveni problem prvo što trebate uraditi jeste da se konsultujete sa ljekarom. Ni u kakvom slučaju se nemojte oslanjati na alternativnu medicinu bez stručnog mišljenja.

Baštenski robot koji se umjesto vas brine o problemu korova /VIDEO/

Sigurni smo da je mnogima od vas najveći problem upravo rješavanje korova koji stalno raste, i to jako brzo.

Umjesto da stalno zagađujete svoju baštu raznim hemikalijama kojima se pokušavate riješiti invazivnog korova, možda bi vam ovaj genijalan vrtni robot naziva Tertill koji radi na solarnu energiju pomogao da ga se riješite. Robot je otporan na vodu, ima posebne senzore koji otkrivaju korov, a jedinstvenim alatom ga se rješava još u njegovim začecima.

Pročitajte: Američki robot uništava 100.000 biljaka korova na sat /VIDEO/

Tako ne samo da ga se uspijevate riješiti, već to radite i prije nego što on pusti sjemen- ke i tako se naglo razmnoži. Robot se kreće u svim smjerovima i svakodnevno puni svoju energiju na suncu tako da neprestano aktivno radi.

NAJSREĆNIJA BOJA I BILJKA U 2022. – Zasadite je što prije, privlači novac i blagostanje u kuću i porodicu

Biljka koja privlači novac u 2022. godini je vrlo skromna i lako se gaji! Evo i koja boja će donositi sreću.

Želite li da privučete novac i sreću u ovoj godini? Najsrećnije boje u 2022. godini feng šui majstori određuju na osnovu ravnoteže između četiri dominantna elementa, a to će biti Drvo, Voda, Vatra i Zemlja.

Takođe, rukovode se i činjenicom da će ovo biti godina Tigra, sa snažnom jang polarnošću, pa savjetuju da se sreća učvrsti pomoću dvije boje – „kobalt“ plavom i blijedozelenom. Nešto manje treba da budu zastupljene i vatrena crvena nijansa kao i carska žuta.

Pročitajte: Nana je jedna od najkorisnijih biljaka koju možete imati u svojoj bašti

Ovo su četiri boje koje valja nositi bilo uz sebe, bilo u novčaniku ili nekoj drugoj formi amajlije. Na primjer, možete nositi narukvicu ukrašenu energetskim kamenom u odabranoj boji.

Za privlačenje bogatstva i sreće u dom, savjetuje se svima nama dobro poznata biljka – nana. Ona je simbol izobilja za 2022. godinu, a za pun feng šui efekat, probajte da je gajite kao hidroponsku kulturu – u običnoj vodi. Važno je samo da joj redovno uklanjate najniže listove kako ne bi istrulili i da mijenjate vodu jednom nedjeljno.