четвртак, септембар 11, 2025
spot_img
Naslovnica Blog Stranica 29

Mušmule dobre za vid i krv

Agrosavjet
-
0
Mušmule dobre za vid i krv

Divlja kruškica (Mespilus germanica) ili mušmula u Evropi se gaji milenijumima, često se kalemi na dunju i krušku, a rađa iste godine.

Drvo može da poraste do sedam metara, a cvjeta krajem aprila. Ukusni plodovi se beru u jesen, a nekada i poslije prvih mrazeva. Tek ubrane, mušmule su tvrde i opore, pa bi ih trebalo ostaviti nekoliko nedjelja da sazru i potpuno omekšaju. Što se tiče ostalih dijelova biljke, koriste se cvijet i list koji se beru u proljeće.

Od mušmule se prave marmelada, liker i rakija, a poznavaoci narodne medicine tvrde da poboljšavaju vid, jačaju jetru i bubrege, popravljaju krvnu sliku, te otklanjaju bolove u leđima i koljenima. Preporučuju se i kod vrtoglavice, dijareje, infekcije usne duplje, čak i protiv impotencije.

Pročitajte: Nešpula ili japanska mušmula – Sočno voće, otporno na sušu

S obzirom na to da nezreli plod mušmule steže sluzokožu, može da se koristi za zaustavljanje krvarenja iz desni i sprečavanje pojave afti u ustima. Takođe, podstiče rad pljuvačnih žlijezda i želuca, zbog čega se posebno preporučuje starijim osobama.

Mušmula sadrži brojne ljekovite sastojke, tanin, vitamin C, pektin, smolu, jabukovu, limunsku i vinsku kiselinu… I sjemenke ove biljke su vrlo zdrave, drže se u vodi dok ne nabubre, a za to vrijeme oslobađaju ljekovite sastojke. Ova voda koristi se kao obloga kod povreda kože.

Mušmule se najlakše jedu kada se presijeku napola i kada se kašičicom izvadi njihova unutrašnjost. Ne jedu se brzo, jer svaki plod sadrži pet krupnih semenki. Ne bi trebalo pretjerivati s količinom jer se teško vare, a veća količina može da izazove dijareju. Da bi duže trajale, potrebno je da budu u frižideru.

Dvije šolje čaja dnevno

Čaj se sprema od jedne supene kašike usitnjenih svježih mušmula i dva decilitra vode. Plodovi se preliju vrelom vodom, poklope, ostave da odstoje sat vremena, a zatim procijede. Tokom dana poželjno je piti dvije šolje ovog toplog napitka, a usna duplja se ispira nekoliko puta dnevno.

Ljekoviti mus i marmelada

Propržene na puteru sa dodatkom karanfilića mušmule predstavljaju originalnu poslasticu. Takođe, pomiješana pulpa mušmule s umućenom zaslađenom slatkom pavlakom predstavlja zanimljiv i ljekovit mus.

Za pripremu marmelade operite meke mušmule i isijecite na komade. Zatim ih stavite u lonac, prelijte vodom da ogreznu i tri sata kuvajte na laganoj temperaturi. Nakon toga procijedite ih kroz gustu krpu i okačite preko noći iznad lonca da sav sok iscuri. Sadržaj ne pritiskajte da bi marmelada ostala bistra.

Izvor: nezavisne novine

GREŠKE KOJE SVI PRAVE SA KUPUSOM Ovo je najstariji način za kiseljenje i jedini je pravi

Agrosavjet
-
0
GREŠKE KOJE SVI PRAVE SA KUPUSOM Ovo je najstariji način za kiseljenje i jedini je pravi

Poznato je da kiseli kupus sadrži puno vitamina C, zbog čega se i najviše jede u zimskim mjesecima, kako bi se ojačao imunitet.

U procesu fermentacije se dešava da oslobođena mliječna kiselina mijenja sastav svježeg kupusa, značajno ga poboljšavajući, tačnije, ovaj vitamin se mnogo bolje čuva u kiselom okruženju. Ali malo ljudi je u stanju da „savlada“ 200 grama kiselog kupusa (upravo u toj količini je sadržana minimalna doza vitamina C preporučena za odraslu osobu), a kamoli da ga jede svakog dana. Tako da, ukoliko mislite da ste kroz ovu hranu uneli dovoljno vitamina C, varate se.

Poznato je da kiseli kupus sadrži puno vitamina C, zbog čega se i najviše jede u zimskim mjesecima, kako bi se ojačao imunitet.

U procesu fermentacije se dešava da oslobođena mliječna kiselina mijenja sastav svježeg kupusa, značajno ga poboljšavajući, tačnije, ovaj vitamin se mnogo bolje čuva u kiselom okruženju. Ali malo ljudi je u stanju da „savlada“ 200 grama kiselog kupusa (upravo u toj količini je sadržana minimalna doza vitamina C preporučena za odraslu osobu), a kamoli da ga jede svakog dana. Tako da, ukoliko mislite da ste kroz ovu hranu uneli dovoljno vitamina C, varate se.

Pročitajte: Kvari vam se kiseli kupus? Ovo može biti uzrok

Glavice ne smiju da se pritiskaju, ali ni da budu suviše labavo spakovane. Otvor u korijenu, u kome je so, ostaje okrenut na gore. Dok ređate glavice, sa strane uglavite i plastično crijevo koje treba da ide od dna do vrha bureta. Služiće za pretakanje rasola.

Kad poređate glavice, postavite plastičnu rešetku ili čamove daščice i pritisnite kamenom i ostavite preko noći da kupus odstoji. Ako sutradan može da se doda još neka glavica, popunite bure još malo. Razmutite so u hladnoj vodi, tako da ukus bude neprijatno slan.

Prelite kupus, zatvorite i već sutradan provjerite da li treba dodati još presolca. Čim se počne osjećati izmenjen miris, počinje pretakanje i ono se obavlja svaki dan. Crijevom izvući pun lonac presolca sa dna bureta, pa ga preliti odozgo preko kupusa. Ponoviti proceduru nekoliko puta.

Kada kupus dostigne željeni nivo kiselosti, dodajte u bure vinobran, prema uputstvu na kesici a u skladu s količinom kupusa.

Izvor: alo.rs

Zimska rezidba kruške: Ključni savjeti za zdravlje i plodnost stabla

Agrosavjet
-
0
Zimska rezidba kruške: Ključni savjeti za zdravlje i plodnost stabla

Kruška spada među najatraktivnije voće. Kada cvjetaju, stabla kruške imaju prelijepe bukete, bijelog cvijeća u rano proljeće.

Prva godina orezivanja postavlja budući oblik drveta. U kasnijim godinama, treba nastaviti sa oblikovanjem stabla. Rezidbu kruške obavljamo u dva navrata, i to zimsku i letnju (zelenu) rezidbu. Zavsno od klimatskih uslova, zimsku rezidbu možemo obavljati od otpadanja lišća pa sve do početka aprila. Ipak, kod najvećeg dijela krušaka rezidbu obavljamo u mjesecu martu. Rezidbu možemo obavljati tokom perioda mirovanja vegetacije, osim u dane kad se temperatura spušta ispod nule i ima mraza. Grane i grančice odrezane tokom zimske rezidbe ne sadrže puno organskih materija koje su tada koncentrisane u korijenu, drvetu i nosećim granama.

Rezidbom, krušku dovodimo do željenoga uzgojnog oblika, te uz pomoć drugih agrotehničkih mjera regulišemo redovnu i obilnu rodnost kao i dobivanje visoko kvalitetnih plodova.

Rezidbom kruške treba zamijeniti trideset posto rodnog drveta, i time stvoriti povoljnije uslove za razvoj plodova, kao i za porast novih rodnih grana. Tokom oblikovanja uzgojnog oblika kruške ne smemo jako rezati, jer jaka rezidba podstiče  izbijanje velikog broja vodopija, koje ne služe ničemu i uklanjamo ih iduće godine prilikom rezidbe. Takva jaka (oštra) rezidba ima negativan uticaj na mladu voćku, jer usporava početak rađanja i smanjuje rast cijelog stabla. Umjerenom rezidbom kod mladih krušaka postižemo stvaranje snažnog drveta, prošaranog sekundarnim i tercijarnim granama, koje nose rodno drvo. Kod kraće orezane grane razviće se bujniji izboji nego na dugačkoj orezanoj grani.

Pročitajte: Top savjeti za rezidbu voćaka

Kod kruške je vrlo bitan vršni pupoljak, iz kojeg izbijaju najjači izboji. To je bitno kod formiranja uzgojnih oblika, odnosno izgradnji kosturnih grana. Rodno drvo kruške uglavnom je kratko. Kao što ima sorti jabuka koje rode na dužim rodnim granama, tako i sorte kruške „vilijamovka“, „krasanka“ i „hardijeva“ rađaju na dužim granama. Ovi lastari se ne skraćuju jer se cvjetovi na njima otvaraju sedam do deset dana kasnije, što u slučaju proljećnih mrazeva može biti od velikog značaja. „Krasanka“ je posebno osetljiva na rezidbu. Na stablu ove sorte praktično se ostavlja onoliko pupoljaka koliko se želi plodova.

Rezidbom se, obično, grane ne prikraćuju nego se odstranjuju. Prikraćuju se samo sadnice nakon sadnje, na visinu formiranja krošnje te one grane iz kojih želimo izazvati grananje postranih pupova. U odnosu na jabuku, kruška se odlikuje oštrim uglovima grananja i uspravnijim rastom mladica pa je potrebno grane više povijati, posebno u prvim godinama nakon sadnje kako bi se krošnja oblikovala u skladu sa željenim uzgojnim oblikom.

Lohmann Brown rekorder u proizvodnji jaja

Agrosavjet
-
0
Lohmann Brown rekorder u proizvodnji jaja

Lohmann Brown jedna od najpoznatijih i najraširenijih pilećih pasmina svijeta i rezultat su dugog rada njemačkih uzgajivača. Ova pasmina koke nosilje pripada liniji lakih hibrida za proizvodnju jaja.

Danas postoje više linija ovih hibrida, a to su hibridi za proizvodnju jaja bijele i obojene ljuske.

  • Laki linijski hibridi za proizvodnju jaja bijele boje ljuske se pored izvanredne nosivosti i dobrog kvaliteta jaja, odlikuju sitnim tijelom, relativno malom potrošnjom hrane i veoma dobrom otpornošću (otpornije su na bolesti od ostalih vrsta kokoši).
  • Laki linijski hibridi za proizvodnju jaja obojene ljuske su u odnosu na prethodno pomenute malo krupniji i teži, snažnije su konstitucije, otporniji i mirnijeg temperamenta.

Proizvodne Karakteristike Lohmann Brown

Lohmann Brown pasmina je malog rast sa tjelesnom težinom koja ne prelazi 2 kilograma, godišnje proizvodi do 300 jaja, uz nisku potrošnju hrane od samo 110 grama dnevno. Intezitet nosivosti od 50% ostvaruje između 23 – 24 nedelje, a vrhunac nošenja jaja ostvaruju između 26 – 30 nedelje starosti  kada je intenzitet nosivosti između 92% i 94%.

Do 68 nedelje starosti po useljenju koke nosilje u proizvodni prostor snesu ukupno 250 do 260 jaja, a do 72 nedelje starosti od 265 do 275 jaja. Što je prosječno od 225 do 236 jaja za 68 nedelja, odnosno 237 do 248 za 72 nedelje starosti jaja po kokoški. Prosječna težina jaja iznosi  64 g.

Pročitajte: Zašto neke kokoške imaju smanjenu nosivost i nose meka ili jaja bez ljuske?

Ukupna izvodljivost (tj. iz koliko jaja će se izleći pilića) kreće se od 81% do 83%, što znači da se po svakoj nosilji dobije do 90 ženskih jednodnevnih pilića. Ukupan utrošak hrane po grlu za vreme gajenja je 8 kg za 20 nedelja i 41, 5 kg u periodu od 21. do 68. nedelje. Procenat uginuća je dosta mali, kako u toku odgajanja tako i u kasnijem toku produkcije jaja kada pilići stasaju u polno zrele jedinke.

Lohmann Brown ne zahtjevaju posebne uvjete gajenja pa su idealne za male površine, vrtove, dvorišta. Uglavnom su braon ili narandžasto-braon boje, vrlo prijateljski, znatiželjne pasmine pa samim tim čine dobre kućne ljubimce i obiteljsku perad koja će svaki dan nositi jaja.

Zašto i kako treba krečiti voće pred zimu?

Agrosavjet
-
0
Zašto i kako treba krečiti voće pred zimu?

Zašto i kako treba krečiti voće – Ćudljiva zima, sa čestim smjenama toplih i izuzetno hladnih dana i noći, zna da bude pogubna za voćke. Na te promjene posebno su osjetljive koštičave vrste – kajsija, šljiva, višnja, trešnja i breskva. Protiv toga nema nekog efikasnog lijeka, ali štete se mogu umanjiti krečenjem debla i ramenih grana.

Poslije jesenjeg plavog prskanja nekim od preparata na bazi bakra, a u cilju smanjenja takozvanog infektivnog potencijala različitih gljiva i bakterija i uništavanja svih razvojnih stadijuma štetočina koje zimu provode u pukotinama kore, debla i ramene grane treba temeljno okrečiti, bolje reći natopiti, da rastvor prodre u svaku pukotinu.

Krečenje ima dvostruku ulogu. Bijela boja odbija sunčeve zrake i usporava zagrijavanje debla i ramenih grana i tako odlaže kretanje sokova i početak vegetacije, a time umanjuje štete od jakih proljećnih mrazeva i pucanja kore.

Pročitajte: Krečenje voća – Recept za smješu koja će zaštititi stabla

Do pucanja kore dolazi usljed naglih temperaturnih kolebanja – promjene temperature u kratkom vremenskom periodu. Ovo je naročito izraženo kada poslije niskih temperatura nastupi toplo vrijeme. Topao vazduh i sunce zagrijavaju stablo voćke, sokovi se brže kreću, tkiva ispod kore se naglo šire dok je ona kruta i nema tu sposobnost. Pošto kora nije oklop, već prirodna tvorevina, zbog širenja tkiva ne može da ostane kompaktna, pa puca.

Tačka na deblu iz koje polaze osnovne – ramene grane, naročito je osjetljiva na temperaturne promjene i sklona pucanju. Ovo je još izraženije kada poslije nekoliko toplih dana naglo zahladi, temperatura padne znatno ispod nule, pa se pokrenuti sokovi zamrznu u sprovodnim sudovima i tada i ta tkiva pucaju i odumiru.

Treba napomenuti da raspuknuta kora veoma teško ili gotovo nikako ne zarasta. Pukotine, nastale pucanjem kore, predstavljaju ulazna vrata za mnoge patogene organizme-uzročnike truljenja stabla i propadanja voćki.

Druga uloga krečenja je fitosanitarne prirode, jer se tako uništavaju sve prezimljujuće forme parazita i štetočina, a kreč deluje i repelentno na neku sitnu divljač.

Pročitajte: Spriječite ispiranje kreča sa stabala: Kako produžiti trajanje zaštite u vašem voćnjaku?

Pravo vrijeme za ovaj posao je pozna jesen, prije pojave mrazeva, odnosno, tokom novembra i početkom decembra. Radi se po tihom, lijepom vremenu, u najtoplijem dijelu dana, kada je temperatura iznad nule da se kreč ne bi smrzao i brzo osušio. Prilikom krečenja voćaka važno je da se nanese dobar sloj kreča, kako bi pore kore stabla mogle lijepo da ga upiju, kao i da se ne kreči samo deblo, već i gornji dijelovi, ramene grane, odnosno račve, a to je deo dvadesetak centimetara iznad prvog reda grana.

Sloj kreča, kvalitetno pripremljen i pažljivo nanesen u jesen, trebalo bi da se na voćkama održi do kraja zime, a tada bi valjalo debla ponovo okrečiti, kako bi se spriječile štete od proljećnih mrazeva.

Priprema rastvora za krečenje

Iako se ovaj postupak zove krečenje, rastvor se pravi od više komponenti, jer sâm kreč nije efikasan. Najčešće se priprema rastvor u 20 litara vode. U veliku kantu se ubaci pet kilograma gašenog kreča, 500 g kuhinjske soli, 200 g sumpora u prahu i 200 g plavog kamena i postepeno uliva voda.

Prvo se napravi kompaktna pasta koja se razređuje dok se ne utroši sva voda. Smješa treba da odstoji 24 sata, uz povremeno miješanje. Kreči se tek sutradan, a radi se debljom četkom, ili valjkom za krečenje. Vodi se računa o tome da se ravnomjerno natope sve pukotine na kori i tako „blokiraju“ paraziti i štetočine koji su se tu šćućurili i čekaju proljeće. U toku krečenja boja na stablu izgleda prozračno, jer je vlažna, ali kada se osuši postaje jarkobijela.

Kako uzgajati ren: Tajne sadnje i nevjerovatne ljekovitosti

Agrosavjet
-
0
Kako uzgajati ren: Tajne sadnje i nevjerovatne ljekovitosti

Ren je poznat po svom ljutom ukusu i mnogim ljekovitim svojstvima, jedna je od najotpornijih i najzahvalnijih biljaka za uzgoj.

Kako se rasađuje hren
Foto: agrosavjet.com / ren

U našim uslovima ren se razmnožava reznicama. Izuzetno donosi sjeme, ali se ne koristi.

Reznice se dobijaju na sledeći način: korijen rena, star dvije ili više godina, dug oko 30 i debeo 3 – 4 cm polaže se u otvorenu brazdu horizontalno na dubinu od 15 – 20 cm. Tako u svaku drugu ili treću brazdu, da bi se dobilo međuredno rastojanje od oko 70 cm. Iz ovako položenih korijenova sa donje strane se razvijaju žile, sa gornje izdanci koji izbijaju na površinu. Ovo se radi u rano proljeće, kako bi cijele godine ren rastao i do jeseni formirao izdanke debele oko 1 cm, duge 15 – 30 cm.

Tokom vegetacije treba usjev okopavati, prihranjivati, navodnjavati, po potrebi, štititi od bolesti i štetočina.

U jesen, pred nastupanje jačih mrazeva, ren se vadi plugom i ubiraju mladi izdanci. Lišće se krati blizu tjemenog pupoljka (“glave”), a donji kraj odsijeca koso do samog matičnog korijena. Grubom krpom stružu se bočni pupoljci i žile, po cijeloj dužini, a ostavljaju samo 3 – 4 pri dnu i vrhu korijena. Reznice rena mogu da se dobiju i od “glava” korijena koje se javljaju kao otpadak pri industrijskoj preradi.

Pročitajte: DOMAĆI JE NAJBOLJI: Ovako se pripema PRAVI REN!

Glave rena sade se u jesen ili u rano proljeće na rastojanju od npr. 60 x 25cm, na dubini od 5 – 10 cm. Za jednu vegetacionu sezonu svaka “glava” daće po desetak korijenova debljine olovke, koji mogu da se koriste kao reznice. Ovako spremljene reznice spremne su za proljećnu sadnju. Mogu se čuvati u pijesku u trapovima, podrumima ili hladnjačama na temperaturi od 0 – 2 stepena i relativnoj vlažnosti vazduha od 97-98% .

Rasađivanje ili sadnja reznica rena

Rasađivanje ili sadnja reznica rena treba da se obavi u dobro pripremljenom, plodnom zemljištu, rano u proljeće, obično u martu. Zbog toga parcelu za ren treba poorati u jesen, duboko, i zaorati 20 – 30 tona zgorelog stajnjaka po hektaru. Ako se raspolaže pojedinačnim mineralnim đubrivima, onda se u jesen rasturaju fosforna i kalijumova đubriva 500 – 600kg/ha, a u proljeće azotna 250 -300kg/ha. Međutim, obično se mogu nabaviti kompleksna NPK đubriva. Njih treba rasturiti u proljeće pred pripremu zemljišta za sadnju, 600 – 700kg NPK đubriva u odnosu 1:2:2, ukoliko je u jesen unijet stajnjak. Preporučuje se đubrenje zemljišta na osnovu agrohemijske analize parcele na kojoj će biti obavljena sadnja rena.

Ren se sadi u brazde sa rastojanjem 70 x 10cm. U otvorene brazde dubine 15 – 20cm reznice se postavljaju koso, pod uglom od 45 stepeni tako da gornji kraj malo strči napolje. Ukoliko reznice nisu očišćene od pupoljaka i žilica kao što je rečeno, u jesen, onda to treba uraditi pred sadnju. U poslednje vrijeme sadnja se obavlja i vodoravno, polaganjem reznica u brazde duboke 10 – 15 cm. Za jedan hektar rena treba oko 145.000 reznica (sadnica) ili 750 kg, ako odgovaraju traženom kvalitetu – dužina 15-20 cm, debljina 1-2 cm, težina 50-60 grama.

Kod nas su po baštama i vinogradima proširene stare, odomaćene populacije, koje se obično odlikuju velikom otpornošću na zimu, bijelim, veoma ljutim, razgranatim korijenom i sterilnošću cvetova.

LJEKOVITOST

U malim dozama sok rena uništava bakterije dizenterije, salmonele, gnojne bakterije, TBC bacil, mnoge gljivice koje parazitiraju čovjeka i biljke. Ren umanjuje otrovnost hrane zaražene salmonelama. Stimuliše rad organa za varenje – izazivanjem pojačane sekrecije želudačnih i crijevnih žlijezda, žuči i pankreasa. Izaziva povećano lučenje sone kiseline i fermenata. Pojačava rad jetre i žuči koji luče više sokova i povećavaju svarljivost hrane.

Izvor: www.psss.rs / Violeta Veličković dipl.ing.

Odmotana sarma hit među domaćicama, brže se sprema, a jednako je ukusna

Agrosavjet
-
0
Odmotana sarma hit među domaćicama, brže se sprema, a jednako je ukusna

Kad poželite sarmu u ono tužno doba godine kada su zalihe stare sarme nestale iz zamrzivača, a nova još nije ‘smotana’, pokušajte se utješiti s ovim jednostavnim i zasitnim složencem od kupusa i mljevene junetine.

U originalnom receptu koristi se svježi kupus, ali ako više volite poznat okus, slobodno ga zamijenite kiselim kupusom.

U toj varijanti možete izbaciti kopar koji se slatkastim okusom dobro slaže sa svježim kupusom, ali uz kiseli možda i nije potreban, prenosi Radio Sarajevo.

Priprema

Zagrijte rernu na 175 stepeni celzijusa. Namjastite pleh dimenzija 23×33 cm.

Zagrijte jednu kašiku ulja u velikom loncu na srednje jakoj vatri.

Dodajte mljevenu junetinu i luk te pirjajte, miješajući, dok meso ne promijeni boju, a luk ne omekša, oko pet minuta.

Dodajte temeljac, passatu od paradajza, rižu, so i biber, promiješajte i pustite da zakuha.

Poklopite, smanjite vatru, ali ne toliko da prestane krčkati, te kuhajte uz povremeno miješanje 15 do 20 minuta dok riža ne bude kuhana.

Otklopite i sklonite s vatre.

Zagrijte preostale dvije kašike ulja u velikoj tavi na srednje jakoj vatri.

Dodajte kupus, kopar, mljevenu crvenu papriku, so i biber. Kuhajte dok kupus ne omekša, 5 do 7 minuta. Sklonite s vatre. Polovicu kupusa rasporedite na dno pripremljenog pleha. Na vrh stavite pola mesa, a zatim polovicu sira. Ponovite s preostalim kupusom, mesom i sirom.

Pecite oko 25 minuta dok se sir sasvim ne otopi.

Sastojci za odmotanu sarmu

  • 3 kašike ekstra djevičanskog maslinovog ulja, podijeljeno
  • 450 g nemasne mljevene junetine
  • 2 žuta luka, nasjeckana
  • 3 češnja češnjaka, nasjeckana
  • 500 ml goveđeg temeljca
  • 430 ml passate od paradajza
  • 200 g riže
  • so
  • biber
  • ½ kafene kašičice mljevene paprike, podijeljeno
  • 550 g kupusa, nasjeckanog (može i kiseli)
  • 2 kafene kašičice sušenog kopra
  • ¼ kafene kašičice mljevene crvene paprike
  • 335 g nasjeckanog cheddara

Izvor: nezavisne novine

Kako njegovati božićnu zvijezdu – Simbol zimskih praznika

Agrosavjet
-
0
Kako njegovati božićnu zvijezdu – Simbol zimskih praznika

Božićna zvijezda obično krasi domove tokom zimskih praznika

Ovo su najotrovnije biljke za pse

Agrosavjet
-
0
Ovo su najotrovnije biljke za pse

Veterinarski stručnjaci odavno upozoravaju neoprezne vlasnike kućnih ljubimaca zbog supertoksične božićne dekoracije koja usmrćuje njihove pse i mačke. Samo jedna bobica omiljene imele može da usmrti kućnog ljubimca i između života i smrti postoji bukvalno tanka linija, piše NYpost.

Kućne ljubimce uvijek privuku primamljivi mirisi iz kuhinje, blistavi aranžmani i ukrasi kojima uljepšavamo radne površine i stolove, ali ih neodoljivo privlači i praznično zelenilo koje je obavezan ukras svakog doma.

Imela je jedna od omiljenih prazničnih biljaka miliona ljudi koji uživaju u čaroliji ovog zimzelenog grma sa tradicionalnom ulogom, pogotovo kad je riječ o običaju budućih bračnih parova da stoje ispod imele i razmjene poljupce.

Ipak, i pored čarolije ove tradicije, ne treba zaboraviti na naše ljubimce kojima se ponekad ispred nogu dokotrlja supertoksična bobica ove biljke može izazvati srčani udar, pa i smrt životinje.

Zbog toga je najvažnije da se biljke postave na područja van domašaja mačaka i pasa, uz čestu provjeru područja kako zaostali dio imele ne bi dospio u usta kućnog ljubimca.

Pročitajte: Mogu li psi da jedu začinjenu hranu?

Božićna zvijezda, popularna Poinsettia, nezaobilazni je cvjetni dekor u pretprazničnim i prazničnim danima i postavlja se u domovima i kancelarijama. Većina veterinarskih stručnjaka tvrdi da božićna zvijezda nije fatalna kao imela, ali može izazvati pojačano lučenje slina, bol u stomaku i blagu dijareju, jer ima nizak nivo toksičnosti. Ipak, mnogi kinolozi smatraju da cvjetovi ove biljke predstavljaju prijetnju ako psi dođu u dodir sa njenim bijelim sokom, jer sadrži hemikalije slične onima u deterdžentima za domaćinstvo. Ako pas poliže veliku količinu mliječnog soka božićne zvijezde, on može izazvati povraćanje, pojačano balavljenje, dijareju i iritaciju kože.

Sve uobičajene božićne biljke – božićni kaktus, božićne ruže – kukurijek, pa čak i božićna drvca, mogu izazvati neželjene reakcije u slučaju da ljubimci progutaju neke njihove dijelove. Amarilis, bor, kedar i božikovina su među uobičajenim prazničnim biljkama koje mogu biti opasne, a u nekim slučajevima i veoma otrovne za kućne ljubimce. Ako vlasnik posumnja da je njihov ljubimac bio izložen potencijalno toksičnoj biljci, treba da potraži pomoć veterinara.

Najbolje je da fotografišete biljku kako biste je pokazali ljekaru.

Ako mislite da je vaš ljubimac progutao otrovnu biljku, ne čekajte, već ga odmah odvedite veterinaru ili u kliniku za hitne slučajeve, prenosi Telegraf.

Jesenja zaštita voćnjaka i vinograda: Champ® DP – Vaš saveznik u sigurnom prinosu!

Agrosavjet
-
0
Jesenja zaštita voćnjaka i vinograda: Champ® DP – Vaš saveznik u sigurnom prinosu!

S dolaskom jeseni i periodom nakon masovnog opadanja lišća, voćari i vinogradari ulaze u ključnu fazu pripreme za narednu sezonu. Jedna od najvažnijih mjera je zaštita voćnjaka i vinograda preparatima na bazi bakra, koja se preporučuje u jesenje-zimskom periodu, pod uslovom da temperature ne padaju ispod 5°C.

Kompanija Agrimatco d.o.o. preporučuje Champ® DP, kontaktni i preventivni fungicid i baktericid, kao idealno rješenje za ovu fazu zaštite.

Šta čini Champ® DP posebnim?

Glavna aktivna materija ovog preparata je bakar-hidroksid (655 ± 25 g/kg), poznat po svojoj efikasnosti i sigurnosti. Za razliku od drugih bakarnih soli, bakar-hidroksid ima nekoliko ključnih prednosti:

  • Veća efikasnost u zaštiti biljaka.
  • Manja količina potrebna za primjenu, što ga čini ekonomičnijim.
  • Veća sigurnost za biljke i okolinu, zahvaljujući nižem nivou bakra u formulaciji.
  • Otpornost na spiranje kišom, bolja od preparata na bazi bakar-sulfata i bakar-oksihlorida.

Kako i kada koristiti Champ® DP?

Champ® DP dolazi u obliku vododisperzibilnih granula (WG), što olakšava njegovu primjenu. Ovaj preparat može se koristiti do četiri puta godišnje na istoj površini, što omogućava dugotrajnu zaštitu.

Dostupan je u praktičnim pakovanjima od 100 g i 1 kg, što ga čini pogodnim za manje i veće proizvođače.

Zašto je bakar ključan za jesenju zaštitu?

Preparati na bazi bakra, poput Champ® DP-a, imaju kontaktno i preventivno djelovanje koje smanjuje rizik od bolesti, poput bakterijskih infekcija i gljivičnih oboljenja, koje mogu ugroziti prinos naredne sezone.

Naši stručnjaci savjetuju da se ova zaštita planira i sprovodi tokom perioda mirovanja biljaka, kada su temperature iznad 5°C, kako bi se osiguralo optimalno djelovanje preparata.

Za voćare i vinogradare koji teže visokom i kvalitetnom prinosu, Champ® DP je neizostavan saveznik u procesu zaštite biljaka.

Više o ovom preparatu možete naći na zvaničnoj stranici www.agrimatco.ba

1...282930...1.017Stranica 29 of 1.017

NAJČITANIJE

POPULARNI POSTOVI

POPULARNE KATEGORIJE

O nama

Naš cilj je omogućiti čitaocima da na jednostavan način dođu do najbitnijih informacija vezanih za poljoprivrednu.

Kontakt: [email protected]

Telefon: +38766112694

PRATITE NAS


Uslovi korištenja
Impressum

© 2021. AGRO SAVJET - Sva prava zadržana.

Created by: MicroMedia