Naslovnica Blog Stranica 257

Kosidba lucerke – 3 metode određivanja optimalnog vremena kosidbe

0

Kosidba lucerke se organizuje u tri otkosa. Prvi u proljeće treba obaviti na osnovu datuma ili pojave i razvoja pupoljaka na kruni korijena.

Lucerka je vrlo vredno hranivo za ishranu stoke jer je bogata proteinima, celulozom, mineralima i vitaminima. Najznačajniji indikator kvaliteta lucerkeje sadržaj sirovih proteina i vlakana (celuloze). Za kvalitet, odnosno svarljivost lucerke, najveći značaj ima faza razvića biljaka.

Pročitajte: Lucerka – Malo poznata ljekovita svojstva koja pruža ova biljka

Tri metode određivanja optimalnog vremena kosidbe

Za određivanje optimalnog vremena kosidbe lucerke primjenjuju se tri metoda:

  1. fiksni datumi ili vremenski intervali;
  2. fenološka faza razvića biljaka lucerke;
  3. pojava i razvoj pupoljaka na kruni korijena, i njihova kombinacija.

Faza razvića biljaka u momentu košenja značajno utiče na trajnost usjeva, produktivnost i kvalitet krme lucerke. Sa stanovišta dobijanja visokog prinosa i kvaliteta krme, ovaj metod je značajno bolji u odnosu na metod fiksnih datuma ili intervala.

Mnogi proizvođači koriste fiksne datume ili intervale za određivanje vremena košenja lucerke. Nedostatak ovog metoda je što se oslanja samo na određene fiksne datume ili intervale, a da pri tome zanemaruje rast i razviće lucerkeu zavisnocti od uslova spoljašnje sredine, lokaliteta i genotipa.

U godinama iskorišćavanja lucerišta, od prve kosidbe u proljeće zavisi ukupan broj otkosa u godini, prinos i kvalitet krme, oporavak biljaka od nepovoljnih uslova tokom zime i trajnost lucerišta.

Pročitajte: Lucerka i njen značaj u ishrani domaćih životinja

Kosidba lucerke u tri otkosa

Razvija se u uslovima relativno dobre vlažnosti zemljišta, nešto nižih temperatura, sadržaj celuloze je niži, sadržaj sirovih proteina je visok. Prvi otkos u proljeće treba obaviti na osnovu datuma ili pojave i razvoja pupoljaka na kruni korijena. U narodu se smatra da prvi otkos treba pokositi za Đurđevdan (6. maj), što je ispravno u većini godina. Drugi i treći treba da budu na osnovu fenološke faze.

Drugi otkos treba biti u fazi početka cvjetanja, a treći u fazi punog cvjetanja. Razmak između otkosa ne bi trebalo da bude kraći od 30-35 dana kako bi se ostavilo dovoljno vremena da se u listu sintetišu dovoljne količine organske materije za narednu regeneraciju i ishranu korijena.

U godini sjetve u našim uslovima se najčešće dobijaju tri otkosa. Prvi bi trebalo kositi u fazi punog cvjetanja kako bi se biljkama dala mogućnost za bolje ukorijenjavanje i preraspodelu hranljivih materija u korijenu, čime se pospješuje njegov ubrzan razvoj. Prerana kosidba iznuruje mlade biljke, smanjuje kasnije prinose i dugovječnost lucerišta.

Visina košenja prvog otkosa u godini zasnivanja lucerišta je nešto viša, 7-10 cm, kako bi se mlade biljke brže regenerisale. U narednim otkosima visina košenja treba da je između 5 cm i 7 cm. Sa ciljem da ostvare najbolji balans između prinosa krme, njene hranljive vrijednosti i trajnosti lucerišta, proizvođači košenje najčešće obavljaju u fazi početka cvjetanja biljaka (10% cvjetalih biljaka).

Kosidba lucerke u jesen utiče na prinos u narednoj godini i dužinu trajanja lucerišta. Najbolje je posljednji otkos lucerke obaviti što je moguće kasnije na kraju vegetacionog perioda, a predposlednji što ranije, najmanje 45 dana prije posljednjeg otkosa. Ovaj period je dovoljan lucerki da sintetiše rezervne hranjive materije i izdrži najniže temperature tokom zime.

Autor: dipl. inž. poljoprivrede Ivana Vasilijić, PSS Zrenjanin

Koje biljke imaju svojstva odbijanja insekata?

Kako stižu proljeće i ljeto, stižu i bube! Mogu li same biljke zaista odbiti komarce i druge neugodne insekte u bašti? Evo šta nauka kaže, kao i spisak biljaka sa stvarnim svojstvima odbijanja insekata

Cvijet zvani MILION ZVONČIĆA – Trpi jako sunce, lako je za održavanje i obožava ovu jeftinu prihranu

Mini petunije, zvončići ili milion zvončića – sve su to nazivi za kalibrahou, ljetnje cvjetnice koje se mogu vidjeti na balkonima u bezbroj boja.

Kalibrahoa izuzetno liči na petuniju, iako uopšte nisu u srodstvu. Pošto su cvjetići manji nazivaju je i “mini-petunija”, pa se ove dvije biljke lijepo kombinuju, jer traže istu vrtu njege. I jedne i druge cvjetnice najbolje napreduju u saksiji koja ima dobru drenažu kako korijen ne bi bio predugo izložen vodi. Obe se zalivaju kada se zemlje na vrhu posude osuši.

Održavanje kalibrahoe

Kao i petunija, kalibrahoa se veoma lako održava. Pored redovnog zalivanja potrebno im je i dosta sunca, pa su odličan izbor za balkone okrenute jugu i zapadu. Da bi redovno i bogato cvjetale, mnogi prilikom svakog zalivanja dodaju mali procenat tečnog đubriva. Treba voditi računa da kalibrahoi ne prija visoka, ali ni niska pH vrijednost, pa u tom slučaju treba tražiti helirano organsko gvožđe.

Pročitajte: Kako njegovati PETUNIJE da bi što bolje i duže cvjetale?

Najčešći problem kod kalibrahoe i kako ga riješiti

Ukoliko se kalibrahoi suši lišće, to je najpouzdaniji znak da joj voda nije dovoljna i traži đubrivo. Naime, kalibrahoe i petunije često djeluju umorno, pogotovo krajem jula, jer pate od nedostatka gvožđa. Ono može da se nadoknadi i ukoliko se kopriva potopi u vodu i poslije 24 časa se kalibrahoe i petunije zaliju.

Drugi prirodan način da se pospješi cvjetanje je orezivanje. Sredinom ljeta, kada se grane sa cvjetovima neprirodno izduže jednostavno treba skratiti makazama. Za najviše dvije nedjelje osvježena biljka, kojoj sjeme ne oduzima energiju, pustiće nove grane sa cvjetovima.

Pročitajte: Kako da vam petunije cvjetaju cijelo ljeto i budu zdrave i njegovane

Odličan izbor za dekoraciju terase ili vrta

Pošto imaju veoma dekorativne cvjetiće koji mogu da budu i dvobojni, kalibrahoa često visi iz visećih saksija poput lopte. Međutim, najljepša je kada se kombinuje nekoliko različitih boja. U mnogim rasadnicima već pripreme kombinaciju, ali ukoliko se prodaje samo rasad treba spojiti nekoliko boja poput žute, ljubičaste i crvene. Lijepo izgledaju i bijela, crvena i plava, ali i narandžasta sa crvenom.

Pored petunija može se kombinovati i sa verbenom, dijašijom, puzavicama, lobelijom, pa i ukrasnom travom.

Jedan od zanimljivih varijeteta je magenta koja ima vatrene cvjetove, a potpuno različita je nježna kriška limuna čije su žute latice odvojene bijelim tračicama.

Maginja – drvo jagoda

Maginja je u našem narodu poznata kao drvo jagoda, ili jagodnjak, jer njeni plodovi izuzetno liče na zrele jagode. Zovu je i planika, prvka, prpak, dok je univerzalni, zvanični naziv za ovaj zimzeleni grm ili nisko stablo – Arbutus unedo. 

U pitanju je biljka mediteranskog porijekla, uspijeva i u našim krajevima, kao i manje-više svuda tamo gdje može opstati smokva. Korijenov sistem je snažan, dobro razgranat, prilagođen sušnim krajevima i kamenitoj podlozi. Kora je u početku glatka i crvenkasta, no kako vrijeme prolazi, poprima mat braon boju i počinje da se ljušti u trakama. Listovi su dugi, jajasti, tamno zeleni, kožasti i sjajni na licu, sa crvenom peteljkom. Vrlo često ih ljudi pomiješaju sa listom lovora.

Maginja je posebno interesantna po tome što cvjeta u kasnu jesen, od oktobra do decembra, a plodonosi tokom zime. Cvjetovi sa biljke vise u grozdovima, po 10-30 komada, bele ili ljubičaste boje. Iz cvjetova nastaju plodovi, koji su nedozreli zelene ili žute boje, a u potpunoj zrelosti crveni. Kako se prelazak iz cvijeta u plod, i sazrevanje samih plodova odvija sukcesivno, često se na stablu u isto vrijeme mogu naći novi cvjetovi, nezreli, poluzreli i zreli plodovi što izuzetno lijepo i dekorativno izgleda, i prava je rijetkost u biljnom svijetu. Zato je planika zanimljiva ne samo kao voće, već i kao ukrasna biljka.

Plod je hrapav, okruglast, sitan, nalik na jagodu. Konzumira se u punoj zrelosti, a ukus podsjeća na gorku karamelu. Kada postane tamno crven, tada je već prezreo, i u njemu se odvijaju hemijski procesi koji stvaraju alkohol, pa u ovoj fazi konzumacija može izazvati opijenost. Sjemenke su sitne, izdužene, braon boje.

Maginja je za gajenje vrlo laka, dobro podnosi visoke i niske temperature, kao i sušu. Sadi se u proljeće ili ranu jesen, kada je tlo najvlažnije, kako bi se podstakao što brži rast. Zbog kasnog cvjetanja, treba birati zaklonjene položaje i zavetrine.

Listovi jagodnjaka sadrže supstancu arbutin, koju takođe sadrži nadaleko čuvena uva, pa su izuzetni u borbi protiv urinarnih infekcija. Takođe se njima u narodnoj medicini liječe dijabetis, visok pritisak i reumatizam. Čaj od maginje se koristi protiv povećane prostate i hemoroida, a njime se može grgljati i bolno i upaljeno grlo.

Marmelada i džem od maginja su kvalitetne namirnice, pune vitamina C. Ipak, najviše se koristi za proizvodnju alkoholnih pića – vina, likera i rakija. Portugalsko nacionalno piće – medronho – spravlja se upravo od ove neobične, ali izuzetno korisne biljke.

Kako zalivati travnjak?

Izbjegavajte prekomjerno navodnjavanje travnjaka. Višak vode se ionako ne iskoristi. Ukoliko se puno vode aplicira u kratkom vremenu dio će se izgubiti površinskim oticanjem, a dio isparavanjem s površine.

Brzina upijanja zavisi o tipu i sastavu zemljišta. Kod slabije propusnog zemljišta ili na kosinama, umjesto da navodnjavate npr. 20 minuta bez prestanka, uključite navodnjavanje 4 puta po 5 minuta s 15-minutnim pauzama između obroka. To će omogućiti zemljištu da upije vodu i smanjiti gubitke.

Pročitajte: Pet koraka za savršen travnjak, bez korova, suvih dijelova i štetočina

Izbjegavajte navodnjavanje u večernjim satima jer listovi ostaju mokri preko noći što je dobra podloga za razvoj gljivičnih bolesti. Navodnjavajte vaše bilje u ranim jutarnjim satima, kada najčešće nema vjetra, a temperature su niže. Tako će s površine lista tokom dana ispariti suvišna voda, smanjujući na taj način opasnost od pojave bolesti. U vjetrovitim područjima koriste se dizne s niskim uglom kako bi se minimalizovali gubici zbog vjetra. Ako je tlo pretežno glineno, zalivanje se obavlja jednom sedmično. U slučaju da je šljunkovito, zalivajte ga na svaka tri dana otprilike.

Najveća greška je što mnogi ljudi iz velike želje da imaju prelijep travnjak, zalivaju ga pretjeranim količinama vode koje mu sigurno neće prijati. Preveliko zalijevanje može dovesti do nastanka i razvoja gljivica i plitkog, nejakog sistema korijena. Umjesto toga, zalivajte travnjak malim količinama vode koja će potaknuti korijen da raste dublje. Najbolji savjet: dobro zalijte travnjak da voda dopre što dublje u zemlju, a onda ga zalijevajte rjeđe.

Trava se tradicionalno često zaliva raspršivačima. Ako se to čini za dana nešto vode ispari, a da se ne iskoristi. Zato se sve češće koriste inteligentniji i učinkovitiji sitemi koji osiguravaju uštedu vode. Najinteligentnije rješenje za zalivanje – koje je manje više uobičajeno u profesionalnoj primjeni – su pop-up raspršivači.

Pojedini izvrsni krajobrazni vrtlari specijalizovali su se za postavljanje ove vrste raspršivača. Jednom kad investirate u takav sistem bit ćete bezbrižni godinama, a njegova prednost je što vlasnici travnjaka mogu zalivati svoje travnjake jednim pritiskom dugmeta ili korištenjem računara za zalivanje.

Međutim, ljudi kojima su draži klasični raspršivači vidjet će koliko su praktični specializovani otvori koji se mogu precizno podesiti sukladno obliku i veličini travnjaka. Kao rezultat tog preciznog podešavanja zalijeva se samo trava – a ne polovica čitavog vrta. Najbolje je vrijeme za zalijevanje, rano ujutro. Za zalijevanje manjih travnjaka uglavnom se koriste prskalice različitih izvedbi.

Pet biljaka koje mogu biti kobne za vaše zdravlje

Nema boljeg načina za uređenje životnog prostora od ukrašavanja biljkama. Međutim, ukoliko se odlučite za pogrešne biljke, to može da bude kobno po vaše zdravlje.

Doktoricaa i toksikološkinja Keli Džonson-Arbor do 10 odsto poziva u centre za otrove uključuje izloženost ljudi biljkama.

1. Oleandar

Ova cvjetna biljka privlačna je zbog svog prekrasnog cvjetanja i toga što nije teška za održavanje – jednostavno je smjestite kod prozora i gledajte kako cvjeta. Ipak u pitanju je cvijet koji nikako ne smijete da jedete.

„Ova biljka sadrži glikozide, koji mogu da uzrokuju teška trovanja kada se konzumiraju“, kaže Džonson-Arbor.

Konzumiranje ove biljke može da dovede do niskog krvnog pritiska, nepravilnog rada srca, mučnine, povraćanja, bolova u stomaku, nesvjestice, glavobolje, pa čak i smrti.

Uz to, u izvještaju iz 2001. godine u Archives of Disease in Childhood piše da uzimanje samo jednog lista oleandra može biti smrtonosno za decu.

Ova biljka može da se koristi kao otrov za pacove, ali je treba držati podalje od mačaka, pasa i drugih kućnih ljubimaca.

2. Naprstak, digitalis

Slično oleandru i naprstak (digitalis) sadrži srčane glikozide, a u pitanju je biljka koja cvjeta svake druge godine. Džonson-Arbor napominje da u godinama kada nema cvjetanja lišće koje proizvodi izgleda nevjerovatno slično bejbi špinatu.

Zabilježen je niz izvještaja o pojedincima koji su se prilično razboljeli, sa mučninom, povraćanjem i abnormalno usporenim otkucajima srca, nakon što su nenamjerno konzumirali listove ili ih iskoristili za pripremu čaja. Srećom, postoji protivotrov, stoga, ako ste bili izloženi, odmah potražite hitnu pomoć.

3. Filadendron

Popularna i jednostavna biljka za održavanje je i filadendron. U pitanju je tropska biljka, kojoj je voda poterbna otprilike svake dvije nedjelje i uspijeva u većini uslova osvijetljenja.

Međutim, filadendron sadrži kristale oksalata koji mogu da prouzrokuju toksičnost kada se dodirnu ili konzumiraju. Kada se žvaću ili progutaju, kristali mogu da uzrokuju bol u ustima, oticanje, bolno gutanje i curenje nosa. Izlaganje očiju ili kože tom biljnom soku može uzrokovati iritaciju i crvenilo.

4. Difenbahija

U pitanju je biljka koja ima isti odbrambeni mehanizam kristala oksalata kao i filadendron. U stvari, samo internacionalno ime ove biljke – dumb can, potiče od njegove toksičnosti, jer gutanjem difenbahije mogu se uzrokovati poteškoće u govoru ili gubitak govora.

Iako su simptomi koje možete osjetiti nakon uzimanja ove biljke zastrašujući, rijetki su slučajevi koji će vas dovesti do toga da vam je potrebna hitna medicinska pomoć.

5. Lirasti fikus

Ova je biljka nedavno postala popularna u dizajnu interijera.

„Određene biljke, uključujući lirasti fikus i božićne zvijezde, mogu izazvati alergijske reakcije kod ljudi koji imaju alergiju na lateks. To je zato što sok ovih biljaka sadrži lateks. Kada se stabljika ili list biljke slome, taj sok može da iscuri van i da izazove alergijsku reakciju“, kaže Džonson-Arbor.

Zova – Za šta se sve koristi i za šta je djelotvorna?

Zova (sambucus nigra, caprifoliaceae) najčešće raste na sunčanim šumskim krčevinama, obodima šuma i u svijetlim šumama Evrope, Afrike i Azije kao grm ili nisko drvo visine 2-3 m, mada ponekada stablo može dostići visinu i do 10 m.

Kora na stablu je sivosmeđa i ispucala, mlade grančice su zelene sa upadljivim lenticelama, a na prelomu se vidi bijela, meka srž.

Listovi su naspramni, neparno perasto složeni, cvjetovi su u cimoznim štitolikim cvastima sa bijelim ili žućkastim cvjetovima jakog mirisa.

Plod je sjajna, crno-ljubičasta okrugla koštunica sa crvenim sokom.

Raste u srednjoj i južnoj Evropi, Maloj Aziji i na Kavkazu, po šumama, zapuštenim mjestima, oko naselja, a gaji se i po parkovima.

Pročitajte: Zova – Njene ljekovitosti su mnogobrojne

Zova se ubraja u najstarije ljekovito bilje: dokazi o njenoj upotrebi nađeni su u arheološkim nalazištima koja potiču još iz kamenog i bronzanog doba.

Među prvima opisao ju je u svojim spisima Teofrast, dok Diosokrid u svojim djelima pominje mnoge načine njene primjene u svrhu liječenja.

Kao ljekoviti dio biljke koristi se: Osušen cvijet (Sambuci flos) i plod (Sambuci fructus)

Hemijski sastav

Cvijet zove sadrži 1-3% flavonoida, glikozid sambunigrin, etarsko ulje, hlorogensku kiselinu, triterpene i tanine. Plod zove sadrži antocijan glikozide, šećere, vitamine C, A i B

Upotreba

Kao sredstvo za pospješivanje znojenja i kod upala sluzokože. Takođe olakšava izmokravanje i pražnjenje crijeva. Plod se koristi i za izradu džema, a svjež cvijet za izradu sirupa.

Pročitajte: Za ovu biljku svi kažu da je ZAŠTITNICA SEOSKOG IMANJA – Evo kako se gaji ZOVA!

Neželjeni efekti i interakcije sa lijekovima

Pretjerana upotreba može dovesti do sniženja nivoa kalijuma u krvi.

Način pripreme i upotrebe čaja

Dvije kafene kašike cvijeta zove preliti šoljom (200 ml) ključale vode. Sud poklopiti i ostaviti da stoji 10 minuta. Procijediti i piti po jednu šolju čaja tri puta dnevno.

Ljekovita verbena savršeno će ukrasiti svaku terasu

Verbena (Verbena officinalis L.) ili ljekoviti sporiš je jednogodišnja ili dvogodišnja zeljasta biljka, koju neki nazivaju još i brstica, boriš, slezenica, ljutovnica, bostica, železarka, željezarka, vrbena i vrbona, a mnogima je poznata i kao sveta biljka. Potječe iz Južne Amerike. Može narasti u visinu i do 120 cm.

Ljekovita vrsta ima male dvopolne cvjetove koje dolaze u boji lavande, no danas ih ima i jednobojnih i dvobojnih, a osim u ljubičastoj, ima ih i u plavoj, crvenoj, žutoj, ružičastoj i bijeloj boji. Ovo dekorativno cvijeće može cvjetati cijelog ljeta, od juna pa sve do kasne jeseni, a da mu pritom ne treba posvetiti gotovo nikakvu pažnju. Osim što lijepo izgleda, lijepo i miriše, a najljepše je posađeno na balkonu.

Pročitajte: Verbena – Prihrana, zalivanje i oblikovanje

S obzirom na način uzgoja i sadnje, postoje tri vrste verbene: grmolika, puzava ili verbena u obliku stabla, pa je njena primjena u vrtu neograničena. Tako će se grmolika vrsta odlično uklopiti u vrt među ostalo cvijeće ili u kamenjar. Ova vrsta naraste do 30 cm u visinu, a valja je saditi na razmak od 20 do 25 cm.

Puzave vrste verbene sade se u lončanice, tako da biljke prilikom rasta mogu iz nje slobodno padati. Kako su mnogima pelargonije već dosadile, ovo im je idealna zamjena, ili ih jednostavno možete posaditi u istom kontejneru.

Slapovi verbene će, slično pelargonijama, moći doseći dužinu do 1,5 m. Ako pak želite da se biljka širi tlom poput cvjetnog saga, posadite puzajuću verbenu u vrt, gdje će joj trebati dosta mjesta.

Pročitajte: Vjerovanja vezana za VERBENU, a evo i kako se gaji ova nezahtjevna biljka

Koju god vrstu odaberete, dobro je znati da će vam trebati dosta strpljenja, jer verbena sporo niče. Ova cvjetnica spada u medonosne vrste jer dugo cvjeta.

Najbolji položaj za verbenu je sunčani ili blago sjenoviti. Dobro podnosi sušna i vrlo topla razdoblja za vrijeme kojih se njena medonosna svojstva ne smanjuju. Neće joj smetati niti povremeni jaki vjetrovi. Tlo bi trebalo biti dobro drenirano i rahlo, pa će uz povremeno đubrenje s đubrivima koja imaju veći udio željeza cvjetati neprekidno.

Zalivanje bi trebalo biti umjereno, po potrebi, no ne voli suviše vlažno tlo niti vodu koja bi joj ostajala u podlošku. Kao i kod ostalih biljaka, najbolje je verbenu zalivati rano ujutro ili kasno naveče, odstajalom vodom.

Pročitajte: Kako se gaji ukrasna žalfija

Orezivanje je jedina mjera koja bi se svakako trebala sprovesti, jer grane verbene nikada ne bi smjele biti duže od 80 cm. Stoga je krajem juna treba orezati kako bi i dalje lijepo cvjetala.

Osim što ćemo joj skratiti grane, treba joj i ukloniti ocvale cvjetove. Nakon sezone cvatnje, treba joj skratiti stabljiku do prvih listića.

Ako verbeni osigurate sve uslove za cvatnju i rast, nećete s njom imati problema jer je prilično otporna na bolesti i štetočine.

Oblog od verbene

Oblozi od verbene pomažu protiv neuralgije (jake boli u području nekog živca), protiv migrene, bolova u leđima, bolova u uhu, bolova izazvanih upalom trbušne maramice, protiv žiganja od žučnih i bubrežnih kamenaca.

Sastojci:

  • 4 supene kašike sitno izrezane verbene
  • 1 supena kašika lanenog sjemena
  • 1 supena kašika stučenog sjemena grčke djeteline

Sastojke prelijte s 1 I ključale vode i nakon 4 sata procijedite.

Kako napraviti pekmez od jagoda?

Pekmez od jagoda – Sezona jagoda je počela, mnoštvo je načina da se konzumiraju i pripremaju, od sokova, mućenja sa mlijekom do kolača. Mnogi će se složiti da su, ipak, najbolje svježe.

Mirišljavi, ukusni plodovi kratko su na trpezama pa je svaki način njihovog čuvanja za hladne dana, bez puno sunca, pravi spas.

Domaći pekmez od jagoda jedan je od načina da imamo jagode na trpezi i van njihove sezone.

Pravi se lako a kuhinja miriše prelijepo. Na ovaj način pripreme jagoda zimi se, kad počne konzumacija, proljeće vraća na trpezu i tanjir.
Jagoda je nježno voće pa traži pažljvo postupanje i manje količine šećera. Na kilogram jagoda ide maksimalno pola kilograma šećera, može i manje u zavisnosti od slasti ploda.

Jagode se operu, očiste od peteljki i pospu šećerom, da na kratko odstoje. Najbolje da se pipremaju u manjim količinama, kako bi pekmez ljepše ispao.

Ostaviti cijele plodove, da se voće prepozna u pekmezu.
Kuvaju se polako, na tihoj vatri, bez puno miješanja. Na pola kuvanja, prebaciti masu iz šerpe u plitku posudu, gdje proces kuvanja dobija ubrzanje, a masa se brzo zgušnjava.
Gotov pekmez sipati u sterilisane tegle. Ovako pripremljene jagode odlične su u palačinkama i na tostu i pecivu.

Kalemljenje voćaka na „procjep“ daje dobre rezultate

Kalemljenje voćaka na „procjep“ – Ako ste jedan od onih koji su dodali voćke na svoju listu usjeva, postoji jedna praksa o kojoj biste možda želili da razmislite ove sezone: kalemljenje.

Zašto biste želili da kalemite voće?

Neke sorte voća imaju bolji korjenov sistem, a neke bolje plodove. Kalemljenje vam omogućava da kombinujete ove dvije stvari u jednu biljku. Spajate granu željenog voćnog drveta — jabuke, kruške, trešnje ili šljive, sa zdravom, izdržljivom podlogom.

Kalemljenje pomaže u jačanju otpornosti drveta na određene bolesti i omogućava drvetu da se prilagodi rastu u različitim zemljištima ili uslovima životne sredine. Ovaj proces se takođe se koristi za popravku povređenih stabala.

Generalno, kalemljenje je poželjna alternativa uzgoju drveća iz sjemena. Tehnika pomaže izbirljivim sortama da uspješno rastu. Takođe osigurava da će drvo proizvesti voće koje je „vijerno sjemenu“ ili identičnu genetsku kopiju. Sjeme jabuke, na primjer, raste genetski različito od drveta koje je proizvelo jabuku. Da bi se uzgajalo više jabuka Greni Smit ili Pink Lejdi, neophodan je proces kalemljenja.

Takođe ćete brže ubirati voće. U prosjeku, kalemljeno drvo će početi da niče tri do pet godina ranije nego ako raste iz sadnice. Ako ste novi u igri kalemljenja, predlažemo da počnete sa jabukama, jer imaju reputaciju da su prijateljski raspoložene za početnike.

Kada završite sa igrom kalemljenja, pokušajte da napravite nešto što se zove kombinovano drvo, koje se sastoji od jednog drveta nakalemljenog granama koje proizvode nekoliko različitih sorti usjeva.

Pročitajte: Kalemljenje jabuke u 3 koraka

Kalemljenje na „procjep“

Postoji nekoliko različitih načina za kalemljenje drveta, ali metoda „procjepa“ je jedna od najčešće prihvaćenih tehnika. Prije nego što počnete, postoji nekoliko pojmova sa kojima se vrijedi upoznati.

Podloga: drvo ili grana roditeljskog stabla sa kojim počinjete.

Potomak: Vaše reznice ili drvo koje će biti nakalemljeno na vašu podlogu.

Kambijumski sloj: Ovo je zelenkasti sloj tkiva stabljike između spoljašnje i unutrašnje kore. To je magični materijal koji aktivno dijeli i proizvodi nove ćelije, i to je ono što je potrebno da se dve biljke poklope da bi došlo do kalemljenja. Sav rast iznad ovog spoja zadržava identitet potomka, a sav rast ispod zadržava identitet podloge.

Šta je potrebno:

  • Nož za kalemljenje ili kos (uvjerite se da je naoštren prije nego što napravite svoje rezove)
  • Makaze za rezidbu
  • Traka (traka za kalemljenje je najbolja, ali električna traka je takođe u redu)
  • Podloga (ili roditeljsko drvo)
  • Drvo
  • Čiste rukavice

Sačekajte najmanje godinu ili dvije prije kalemljenja drveta ako ste ga posadili kao odraslo drvo. Ovo će omogućiti vremenu da se drvo prilagodi svom okruženju. Birajte usjeve za podlogu i potomke koji rastu u vašem lokalnom području, tako da ne možete da nagađate da li će moći da izdrže u sadašnjim ili budućim uslovima. Pitajte svog lokalnog rasadnika ili savjetnika za preporuke.

Kalemite biljke od iste vrste (mladicu jabuke na podlogu jabuke, izdanak trešnje na podlogu trešnje i dr.). Uvjerite se da su svi materijali za sječenje sterilisani kako biste smanjili mogućnost infekcije

Pročitajte: Alat pribor i materijal za kalemljenje

Kalemljenje voćaka

  1. Koristite makaze da odsiječete granu sa podloge. Uvjerite se da je ova grana čista i da nema suza u spoljašnjem sloju drveta. Kada napravite taj rez, vidjećete svjetlije, zelenkasto drvo – ovo je vaš sloj kambijuma.
  2. Obavezno nosite čiste rukavice tokom ovog procesa. Nikada ne dodirujte sloj kambijuma golim rukama. Ulje iz vaših ruku će ubiti ćelije koje su izložene i uništiti vaše šanse za vezivanje.
  3. Koristeći nož, napravite dugačak, ravan, kosi rez, dugačak oko dva do tri inča. Postavite ravnu stranu noža prema podlozi (ne zakošenoj strani). Ovo bi trebalo da bude veoma čist rez, pa pokušajte da to uradite jednim potezom noža. Predlažemo da prethodno uradite nekoliko vježbi.
  4. Odrežite prvi centimetar sa dna i vrha stabla. Ove oblasti su sklone isušivanju.
  5. Nađite donji kraj vašeg izdanka. Znaćete šta je donji kraj jer je to suprotan kraj u koji su pupoljci usmjereni. Ovdje ćete napraviti svoj prvi rez.
  6. Napravite rez pod uglom. Ovaj rez pod uglom treba da se poklapa sa rezom koji ste napravili na podlozi.
  7. Uskladite ove isječene površine, provjerite da li su iste dužine. Ako se drži zajedno, kambijum (zeleni drvenasti slojevi) treba da se sastane i podloga i izdanka će se pojaviti kao jedna grana. Po potrebi prilagodite svoje rezove. Mali razmak je prihvatljiv, jer ćemo povezivati dva dijela.
  8. Da biste napravili rez „jezika” na podlozi. Počnite oko jedne trećine udaljenosti od vrha gdje ste upravo napravili početni rez. Lagano pritisnite nož ljuljajući se nadolje. Ono što ovdje pravite je mali preklop koji će se uhvatiti i spojiti sa sličnim preklopom na vašem potomku, kao slagalica. Trebalo bi da bude oko pola inča do inča duboko. Ne pritiskajte nož – prerezaćete prst ako to učinite.
  9. Napravite rez na mladunci na isti način kao i sa podlogom. Počnite oko jedne trećine udaljenosti od vrha do kraja reza i pomjerajte nož niz drvo dok rez ne bude dubok oko pola inča do jednog inča.
  10. Savijte komad izdanka tako da se otvori razmak između jezika. Poravnajte rezove i povucite ih zajedno, pazeći da isprepletete jezice. Uvjerite se da je sloj kambijuma u ​​kontaktu sa drugim.
  11. Vrijeme je da ga zapečatite. Možete koristiti električnu traku, ali izaberite marku koja je elastična i potpuno ljepljiva. Takođe možete koristiti traku za kalemljenje, koja je dizajnirana da traje dovoljno dugo tokom procesa kalemljenja. Nemojte zatezati ovu traku previše čvrsto ili može da pukne. Uvjerite se da nema izloženog sloja kambijuma kada umotavate grane.

Pročitajte: Kalemljenje oraha na vršnom dijelu grančice u procjep!

Briga o voćkama nakon kalemljenja

Može potrajati od nekoliko nedjelja do nekoliko mjeseci da se kalemljenje zaraste i spoji. Predlažemo da ga pratitesvakih tri do pet dana.

Ako vidite rast podloge ispod kalemljenja, odmah je odrežite sterilizovanim makazama. Ovo takođe uključuje sve oko osnove vašeg drveta. Odsijecanjem ovog rasta, obezbijeđuje se transport energije do kalemljenja, a ne do podloge, tako da se spajanje dvije grane može završiti što je brže moguće.