Naslovnica Blog Stranica 238

Zašto je ljuta hrana dobra za zdravlje?

Nema sumnje, za uklanjanje sluzi najbolja je ljuta i jako začinjena hrana. Ne iznenađuje, kaže dr Ziment, da su od antičkih vremena vrste namirnica kojima se daje prednost kod liječenja plućnih bolesti i bolesti disajnih organa upravo senf, bijeli luk i ljute paprike čili.

Iako aktivni agensi u ovoj hrani mogu da djeluju putem nekoliko mehanizama, dr Ziment
smatra da ta hrana uglavnom izaziva bujicu tečnosti u disajnim kanalima koja razrjeđuje sluz, pa ona lakše teče.

Kada ljuta supstanca dođe u usta, grlo ili želudac, ona dodirne nervne receptore koji šalju poruku u mozak, a on zatim aktivira vagus, deseti moždani nerv koji kontroliše rad žlijezda za lučenje sluzi koje se nalaze u sluzokoži disajnih puteva. Žlijezde istog trenutka počinju da luče veliku količinu tečnosti od koje mogu da vam zasuze oči i curi nos, kao što zna
svako ko je ikada zagrizao ljutu papriku.

Pročitajte: Ruski narodni preparat za probleme sa povišenim krvnim pritiskom

Zamislite isto takvo lučenje tečnosti unutar disajnih kanala u vašim plućima. Razbijanje kongestije (zatvorenosti disajnih puteva usljed navale krvi u sluzokožu disajnih organa), ispiranje sinusa i uklanjanje nadražujućih materija zajedničke su farmakološke odlike svih ljutih, jakih namirnica, kaže dr Ziment.

On propisuje ljutu hranu kod svakog poremećaja u kome su izlučevine u disajnim
kanalima gušće nego što je normalno uključujući upalu sinusa, prehladu
praćenu kongestijom, astmu, prehladu, emfizem (proširenje pluća) i hronični bronhitis.

Pročitajte: Sok od pasulja – Jako je zdrav, a ukus će vas tek oduševiti – usudite se

Doktor Ziment takođe savetuje one koji već pate od hroničnog bronhitisa i emfizema da redovno, bar tri puta nedjeljno, uzimaju ljutu hranu.

On kaže da njegovi pacijenti, kojima je ljuta hrana na meniju barem tri puta nedjeljno, dišu lakše i manje ih treba
liječiti. Osim toga, on kroz ankete otkriva da kod onih koji jedu ljuću i začinjeniju hranu postoji manja vjerovatnoća da će se razviti hronični bronhitis i emfizem, čak i ako puše. Pušenje je prvenstveni uzrok hroničnog bronhitisa i emfizema.

Ruski ljekar otkrio najbolju metodu za upotrebu crnog luka

Nedovoljno lučenje hormona štitne žlijezde naziva se hipotireoza i ovo je stanje koje pogađa milione ljudi. Kada se oslobodi nedovoljno hormona štitne žlijezde metabolizam je usporen sto izaziva sporost tjelesnih funkcija.

Nedovoljno lučenje hormona štitne žlijezde naziva se hipotireoza i ovo je stanje koje pogađa milione ljudi. Kada se oslobodi nedovoljno hormona štitne žlezde metabolizam je usporen sto izaziva sporost tjelesnih funkcija.

Doktor Igor Knjazkin, čuveni ljekar iz Sankt Peterburga, preporučuje upotrebu masaže crnim lukom za liječenje usporenog rada štitne.

Pročitajte: Riješite tri zdravstvena problema pomoću mladog luka

Nangka – Divovsko tropsko voće čiji ukus podsjeća na svinjetinu

Nangka će vas na prvi pogled podsjetiti na divovsko jaje dinosaura ili na vanzemaljca iz filmova naučne fantastike, no riječ je o voću snažne arome koje se uzgaja u tropskim krajevima, a raste u dijelovima južne i jugoistočne Azije i po mišljenju naučnika milione ljudi u svijetu moglo bi spasiti od gladi.

Nacionalno je voće Bangladeša, bogato vlaknima, mineralima i vitaminima, bez zasićenih masnoća i holesterola, što ga čini zdravom namirnicom.

Naučnici vjeruju da bi upravo ovo voće, koje kada je nedozrelo okusom podsjeća na svinjetinu, moglo rjiešiti problem gladi u svijetu.

S obzirom na to da bi klimatske promjene, poput porasta temperature i padavina mogle rezultirati znatnim smanjenjem uzgoja pšenice i kukuruza, nangka bi mogla biti dobra zamjena, piše Business Insider.

Pročitajte: Ogrozd – Voće koje se ne prska

Nangka je najveće poznato voće koje raste na drveću. I manji plodovi teže između pet i sedam kilograma, a poljoprivrednici su nailazili i na primjerke teške 45 kg. Može narasti do 90 cm dužine i 50 cm širine.

Uzgoj nangki je relativno jednostavan. Voće je otporno na štetočine i bolesti, kao i na visoke temperature i sušu.

Stručnjaci kažu da je nangka više od voća, s obzirom na višestruku primjenu.

LIšće se koristi kao hrana za domaće životinje, većinom koze. Kora se tradicionalno koristi za bojenje odjeće budističkih redovnika u jugoistočnoj Aziji u smeđu boju. Sok drveta koristi se kao ljepilo, a drvo za izradu namještaja ili muzičkih instrumenata.

Jedno drvo nangke ima i do 150 plodova tokom godine i moglo bi nahraniti milione pothranjenih stanovnika indijskog subkontienta, piše Business Insider.

Pročitajte: Peacotum – Voće sa ukusom kajsije, šljive i breskve

Svaki plod ima stotine sjemenki, koje su odličan izvor vitamina, proteina i kalija.

Biotehnolog sa Univerziteta poljoprivrednih nauka u Bangaloreu, Shyamala Reddy kaže da samo jedna voćka može osigurati obrok za cijelu porodicu, no sa žaljenjem konstatuje da se čak 75 posto voća u Indiji baci jer u tropskim uslovima vrlo brzo istruli.

Ukus zrele nangke podsjeća na kombinaciju okusa ananasa, banane i vanilije. Jede se sirova, kuhana, sušena i pečena.

Mjere opreza pri primjeni sredstava za zaštitu bilja

Još prilikom izbora treba se odlučiti za nabavku onog djelotvornog sredstva koje je najmanje otrovno. Treba naročito paziti i na to da li ta sredstva prodiru kroz kožu, jer je koža glavni put kojim sredstva dospiju u organizam.

Sredstva za zaštitu bilja treba čuvati u prostoriji ili ormaru koji se mogu zaključati, dakle na mjestu gdje djeca i neupućeni, te domaće životinje, nemaju pristup. Na vrata treba staviti natpis »OTROVI« i mrtvačku glavu. Sredstva se ne smiju čuvati zajedno s namirnicama, niti sa stočnom hranom, a herbicidi ni sa sjemenjem i mineralnim đubrivima. Sva sredstva treba uvijek čuvati samo u originalnoj ambalaži s neoštećenim i čitljivim natpisima. Nikad se ne smiju presipati u druge vrećice ili pretakati u različite boce i posude.

Najopasnija je faza u rukovanju hemijskim sredstvima priprema sredstva, tj. tekućine za prskanje ili raspršivanje, jer se u toj fazi rukuje koncentrovanim sredstvom. Kako se sredstva razrjeduju često 100 i 1000 puta (razrjeđenje na 0,1 % znači razrjeđenje koncentrata za 1000 puta), to je očito koliko je veća opasnost u rukovanju koncentratom nego kasnije u rukovanju već razrijedenim sredstvom.

Pročitajte: Podjela sredstava za zaštitu biljaka

Treba uvijek imati na umu da mnoga sredstva lako prodiru i kroz neoštećenu kožu, a da se neka isparavaju, pa se prilikom rada koncentratom udišu otrovne pare. Stoga u pripremi treba u potpunosti spriječiti svaki dodir sredstva s kožom i njegovo udisanje.

Sredstva treba pripremati na otvorenom prozračnom prostoru u gumenim ili plastičnim rukavicama i ostaloj zaštitnoj opremi, odredjenoj u upustvu za to sredstvo. Pri otvaranju ambalaže ili miješanju treba paziti da tekuće sredstvo ne štrcne u oči, koje su najosjetljiviji dio lica, radi čega treba nositi štitnik za lice ili barem zaštitne naočale. Prašiva treba sipati polako i oprezno, da se ne zapraši onaj koji radi i da ne udiše zaprašeni zrak.

I prilikom tretiranja dolazi na kožu sloj sredstva koji se ne vidi ne opaža, pa ako takvo sredstvo lakše prodire kroz kožu, može nastat trovanje. No kako je to prodiranje dosta sporo, to se već i čestim pranjem svih nezaštićenih dijelova tijela, a naročito ruku, sapunom u obilno vode, može ukloniti ova opasnost. No najbolje je sve dijelov kože zaštititi od sredstava za zaštitu bilja.

ZAŠTITANA OPREMA PRI PRIMJENI SREDSTAVA ZA ZAŠTITU BILJA

Za tu se svrhu pri primjeni ovih sredstava upotrebljava raznovrsn zaštitna oprema:

  • gumene ili plastične rukavice, koje treba uvijek prati još na ruci prije skidanja i paziti da se ne navuku izvrnute;
  • gumene čizme;
  • radno odijelo potrebno je kako bi se izbjeglo onečišćenju svagdanje odjeće. Takvo se radno odijelo pere odvojeno. U radu s otrovnijim sredstvima treba nepropusno ili čitavo odijelo (gumirano, plastificirano) ili se na obično radno odijelo stavlja nepropusna pregača; štitnik za lice od prozirne materije ili supstance sprečava udisanje kapljica ili čestica prašiva i njihov kontakt s licem. Sprečava i štrcanje sredstava u lice, pa je propisan u radu s nekim sredstvima;
  • šešir sa širokim obodom ili kapa sa štitnikom za oči potrebna je u prvom redu kąd se tretiraaju viši nasadi;
  • respirator je potreban samo u primjeni nekih sredstava kod kojih je to posebno navedeno.

Prilikom primjene manje opasnih sredstava katkada je moguće izostaviti štitnik za lice, pokrivalo za glavu, pa i radno odijelo i rukavice. No u tome se treba pridržavati svih odredaba iz upustva koje se dobivaju uz pojedino sredstvo.

Tretirati se ne smije protiv vjetra i upošte rad treba podešavati tako da se izbjegne udisanje i dodir s kapljicama sredstva. Treba paziti da sredstvo ne dodje na susjedne kulture ili potkulture koje su u takvom stadiju razvoja da se upotrebljavaju ili će se uskoro upotrebljavati za prehranu (drugo povrće, krmno bilje, voćke i sl.). Pazi ćemo da za vrijeme tretiranja vjetar ne odnosi sredstvo na druge osobe. Za vrijeme rada ne smije se pušiti, a jesti tek nakon temeljitog pranja ruku. Nećemo ispuhivati ustima začepljenje rasprskivače (dizne).

Neogradeni nasad tretiran otrovnijim sredstvom treba označiti tablom s natpisom »Zatrovana površina«. Ispražnjenu ambalažu treba uništiti onako kako je navedeno u uputama, odnosno najčešće limenke zgaziti ili staklenke razbiti, te zakopati duboko u zemlju. I ostatke neupotrijebljenog sredstva treba zakopati u tlo, daleko od bunara i tekućih voda. Papirnatu ambalažu treba spaliti, ali treba izbjeći udisanju dima. Aparate ćemo prati na mjestima odakle sredstvo ne može doprijeti u pitku, tekuću ili stajaću vodu i gdje nema opasnosti za domaće životinje.

U primjeni sredstava za zaštitu bilja treba se držati i svih onih odredbi, navedenih  u uputama, koje se dobivaju prilikom njihove nabaveke, a koje treba temeljno pročitati.

 

 

Zdravstvene prednosti paprika

Zdravstvene prednosti paprika​ – Paprike imaju mnogo nutritivnih i zdravstvenih prednosti – imaju malo kalorija, a sve sorte su odlični izvori vitamina A i C, kalijuma, folne kiseline i vlakana.

Osim toga, one začinjene „oživljavaju“ blagu hranu, čineći je ukusnijom. Paprike dolaze u svim veličinama i bojama.

Crvene paprike sadrže najviše hranljivih sastojaka, jer su najduže na lozi. Zelene paprike se beru ranije, prije nego što uđu u žutu, narandžastu, a zatim i crvenu boju. U poređenju sa zelenim paprikama, crvene imaju skoro 11 puta više beta-karotena i 1,5 puta više vitamina C.

Koje su glavne zdravstvene prednosti paprika?

1. Može smanjiti rizik od katarakte i makularne degeneracije

Ishrana igra važnu ulogu u odlaganju razvoja gubitka vida s godinama. Konkretno, čini se da dva karotenoida nazvana lutein i zeaksantin, kada se jedu u dovoljnim količinama, poboljšavaju zdravlje očiju.

Oni to čine tako što štite mrežnjaču od oksidativnog oštećenja, prenosi BBC goodfood.

Pročitajte: NE BACAJTE PETELJKE OD PAPRIKA – Evo kako ih domaćice koriste

Crvena paprika je posebno bogata ovim karotenoidima, kao i drugim zaštitnim hranljivim materijama kao što je vitamin C. Brojne studije ukazuju na to da redovno konzumiranje hrane bogate karotenoidima, a posebno luteinom i zeaksantinom, može smanjiti rizik od katarakte i makularne degeneracije.

2. Može smanjiti vjerovatnoću anemije

Uobičajeno stanje posebno kod žena i djevojčica reproduktivnog uzrasta – anemija – rezultat je nedostatka kiseonika u krvi.

Jedan od najčešćih uzroka je nedostatak gvožđa. Paprika sadrži skromne količine gvožđa, ali je izuzetno bogata vitaminom C – polovima paprike sadrži čak 100 miligrama. Ovo je značajno jer vitamin C povećava apsorpciju gvožđa u crijevima.

Paprika dodatno pomaže jer sadrži vitamin B6 koji je potreban za stvaranje hemoglobina, proteina koji prenosi kiseonik po tijelu.

3. Može zaštititi od određenih hroničnih bolesti

Paprika je bogata antioksidantima, koji su povezani sa zdravljem organizma. Na primjer, paprika je posebno bogata antioksidativnim vitaminima uključujući vitamine C, E i beta-karoten.

Oni takođe daju velike količine polifenola, ova zaštitna biljna jedinjenja uključuju lutein, kvercetin i kapsantin, pri čemu je posljednji posebno bogat zrelim crvenim paprikama.

Budući da su antioksidanti, paprike imaju snažan antiinflamatorni kapacitet i vjerovatno će smanjiti rizik od hroničnih bolesti.

Nažalost, do danas nedostaju velike studije koje se posebno bave konzumiranjem paprike o učestalosti hroničnih bolesti.

4. Može odložiti gubitak pamćenja usled starenja

Zanimljivi nalazi iz studija na životinjama sugerišu da konzumacija paprike može biti efikasna u sprečavanju gubitka pamćenja kod osoba sa Alchajmerovom bolešću. Čini se da jedinjenja u zrelim paprikama inhibiraju enzim koji oslobađa amiloidne proteine – to su proteini odgovorni za akumulaciju oko nervnih vlakana i doprinose riziku od Alchajmerove bolesti. Naknadna istraživanja sugerišu da su mnoga biljna jedinjenja u paprici, uključujući fenole, karotenoide i flavonoide, možda odgovorna za ove nalaze.

5. Pomaže zdravlju sistema za varenje

Dijetetski začini dodati hrani, kao i njihove aktivne komponente mogu imati mnoge prednosti za stomak.

Na primjer, kajenska paprika pomaže u jačanju odbrane želuca od infekcija, povećava proizvodnju tečnosti za varenje i pomaže u isporuci digestivnih enzima u želudac i tako pospješuje varenje.

Ovo se postiže stimulacijom nerava u stomaku koji signalizuju zaštitu od povreda.

6. Pospješuje gubitak težine

Istraživanja su pokazala da konzumiranje paprike u velikoj mjeri smanjuje tjelesnu težinu i sprečava nakupljanje masti. Efekat smanjenja tjelesne težine i prevencije akumulacije tjelesne masti pripisuje se nekim od jedinjenja kao što je kapsantin, koji se nalazi u paprikama i koji pojačavaju oksidaciju masti. Za sastojak paprike, kvercetin, takođe je poznato da sprečava gojaznost kod ljudi.

7. Poboljšava imunitet

Vitamin C aktivira imune ćelije između ostalih uloga. Takođe jača imuni sistem pospješujući proizvodnju proinflamatornih citokina koji su od vitalnog značaja u sprovođenju djelotvornih imunoloških odgovora.

Pored toga, konzumacija paprike bogate vitaminom E takođe može pomoći u jačanju imuniteta. Kao i vitamin C, istraživanje je pokazalo da vitamin E takođe aktivira imune odgovore tijela i takođe poboljšava performanse bijelih krvnih zrnaca, ključne komponente imunog sistema. Takođe se pokazalo da vitamin E jača sposobnost starijih ljudi da se odupru virusnim infekcijama.

Radovi u pčelinjaku u julu

Radovi u pčelinjaku u julu –  Jul je mjesec kada su prošle sve glavne pčelinje paše. Julske  vrućine kako kod ljudi tako i kod pčela traže pojačan unos tekućina. Ne zaboravite svoje higijenske pojilice češće i reovnije provjeravati kako pčele ne bi trebale trošiti dodatnu energiju u potrazi za izvorima vode koji kada ih pronađu mogu biti potencijalni opasni izvori zaraze.

Tokom mjeseca jula, otprilike do kraja mjeseca ili početka avgusta, pregledom zajednica i rojeva koje smo uspjeli zbrinuti trebamo procijeniti koje zajednice ćemo zbog premalog broja pčela spojiti sa jačima na pčelinjaku. Sve neizgrađene satne osnove do kraja jula vadimo i počinjemo stvarati uslove pčelama za zimovanje.

Ne zaboravite kako jedna pčelinja zajednica može unijeti i do 2 litre vode dnevno pa je to dovoljan pokazatelj važnosti stalnog održavanja pojilica. Ukoliko se košnice nalaze izložene stalnom direktnom suncu potrebno je napraviti umjetna sjenila bilo od kartona ili stiropora. Ventilacija košnice u ovom je mjesecu vrlo važna pa tako i na to trebamo obratiti dio vremena. Imate li antivarozne podnice slobodno ih otvorite.

Na stacioniranim pčelinjacima upitnih pašnih resursa treba pojačano, najbolje preko vage, pratiti dnevne unose i po potrebi regulisti prihranom pčela rijetkim sirupom koji će pčelama “glumiti” nektarnu pašu. U trenucima prekida unosa pčele će odmah reagovati i matica prekida zalijeganje. To je trenutak kad pčelari stimuliraju maticu sirupom kako bi se održala radna atmosfera u košnici. Najbolje med (u nedostatku šećer) pomiješamo s vodom i to omjerom 1dl med + 2dl voda dnevno.

Formiranje pomoćnih zajednica – nukleusa traje do sredine jula jer se kasnije formirane zajednice neće uspjeti dovoljno dobro razviti i pripremiti za zimske mjesece. U julu cvjeta livada, suncokret i zlatošipka. Seleći pčelari posjetit će plantaže suncokreta, dok stacioniranim pčelama preostaje posjet livadama i zlatošipki.

Radovi u pčelinjaku tokom srpnja (lat. Julius):

  • njega nukleusa
  • zamjena starih matica
  • sprečavanje rojenja
  • zaštita košnica od visokih temperatura
  • održavanje pojila za pčele
  • suzbijanje varoze pčela
  • prihrana pčela

Julske vrućine preko 30 ºC bitno smanjuju sposobnosti kod raznih aktivnosti ljudi pa tako i naših medonosnih pčela. Glavne pčelinje paše ostavili smo za sobom. Paše u ovom mjesecu su varljive, te livade, suncokret, i zlatošipka mogu mediti prema lokalnim i vremenskim prilikama. Seleći pčelari u julu sigurno će pokušati iskoristiti pašu suncokreta. Krajem jula počinjemo sa tretmanima protiv varoze pčela.

Priprema sirupa za stimulaciju matice

Prihrana: rano proljeće – jul/ avgust. Krajem jula, početkom avgusta dodajemo svakom pčelinjem društvu obogačenu pogaču i šećerni sirup.

Priprema sirupa – OPREZ!!!

Prilikom dodavanja sirupa da ne izazovete grabež, slučajno proliven sirup po vanjskom dijelu košnice obilno isprati vodom.

Jedna od receptura koje se koriste: U 6 litara vode otopimo 4 kg šećera. U dobivenu smjesu dodamo svjež prikupljen polen koji prethodno otopimo u malo vode i 5 grama limunske kiseline. Omjer voda/šećer možemo i mijenjati prema tome želimo li rjeđi ili gušći sirup, ovisno o tome želimo li da pčele unose više ili manje polena. Ako pčelama pripremimo rjeđi sirup one će unositi više polena, kod gušćeg će sirupa pčele blokirati maticu medom koji smještaju u blizini legla.

Prihranu pčela završavamo zavisno od vremenskih prilika do kraja avgusta – sredine septembra, jer u slučaju da nastavimo sa prihranom matica će i dalje nastaviti sa zalijeganjem što nije preporučljivo znamo li da ciklus razvoja pčele traje oko 20 dana.

Malinari iz Republike Srpske traže otkupnu cijenu kao što je u Srbiji

Iz Udruženja malinara „Vilamet“, koje okuplja proizvođače iz Milića, Bratunca i Srebrenice, traže od otkupljivača da se otkupna cijena maline izjednači sa cijenom tog voća u Srbiji.

Predsjednik Upravnog odbora „Vilameta“ Ivan Stojanović kaže da malinari imaju stav da cijena maline bude kao u Srbiji i da ne bude ispod 10 KM za kilogram.

– Jednostavno, isto je tržište, isti sortiment maline sa obe strane Drine. Cijena u Srbiji je od 550 do 650 dinara, ili od 9 do 11 KM – rekao je Stojanović.

On je istakao da, iako je berba u Bratuncu počela prije petnaestak dana, a u Srebrenici nešto kasnije, hladnjačari još nisu izašli sa otkupnom cijenom.

– Imamo dvije hladnjače koje su izašle sa cijenom od devet KM sa prevozom, dok ostali ćute – napominje Stojanović.

Pročitajte: Priprema zemljišta za sadnju malina u trakama

Pored usklađivanja cijene maline sa Srbijom, proizvođači traže od otkupljivača da što prije objave otkupnu cijenu i da ne čekaju kraj berbe.

Stojanović napominje da su prošlogodišnje kao i ovogodišnje nevrijeme ostavili posljedice, a da je sav poljoprivredni materijal koji se koristi u gajenju i tretiranju malinjaka više puta poskupio.

U Bratuncu se više od 1.000 porodica bavi malinarstvom, dok je u Srebrenici i Milićima znatno manje uzgajivača maline, ali njihov broj kao i površine zasađene ovom kulturom iz godine u godinu se povećavaju.

Koje sorte jagode daju veće prinose i kvalitetnije plodove

Da bi postigli bolje prinose i kvalitetnije plodove mnogi proizvođači se posljednjih godina radije odlučuju za gajenje novih sorti jagoda koje su veoma cijenjene na evropskom tržištu. Koje sorte jagode daju veće prinose i kvalitetnije plodove pročitajte u nastavku teksta.

Rezultati domaćih i stranih ispitivanja pokazuju da neke od tih sorti imaju skromnije zahtjeve prema ekološkim uslovima i primijenjenoj agrotehnici, što ih čini potencijalno interesantnim za gajenje u našim uslovima, čak i uz poštovanje tradicionalnog načina proizvodnje.

Zadržavanje sorte zenga zengane u strukturi sortimenta jagode smatra se obaveznom, jer je u pitanju sorta koja je po pitanju kvaliteta postala standard za industrijsku preradu. Ipak, polazeći od toga da je jagoda sezonsko voće, koje se pretežno koristi svježe, važno je pomenuti i novije sorte i njihove najvažnije osobine.

Pročitajte: Berba, upotreba i čuvanje plodova jagode

Koje sorte jagode daju veće prinose i kvalitetnije plodove

KLERI („Clery”)

KLERI („Clery”) je italijanska sorta, veoma popularna u našoj zemlji zbog vrlo ranog sazrijevanja i atraktivnosti ploda. Prinos može da varira od 600 do 900 grama po bokoru. U zaštićenom prostoru prinos je za oko 20% manji nego na otvorenom polju. Sklona je dvorodnosti i dobro se prilagođava različitim sistemima gajenja. To pruža mogućnost uspješnog gajenja i van sezone.

Razvija srednje krupan do krupan plod, izduženo konusnog i pravilnog oblika. Pokožica je sjajna, crvena, djelimično otporna pri berbi i transportu. Meso ploda je kvalitetno, izražene arome.

ALBA („Alba”)

ALBA („Alba”) je druga italijanska sorta koja postaje sve popularnija. Uspješno se gaji u svim regionima. Rano sazrijeva (dva dana poslije “kleri”), što je, pored visokog prinosa, izdvaja od drugih sorti iste epohe zrenja. Dobro se prilagođava različitim sistemima gajenja i otporna je na manipulaciju.

Plod je krupan, atraktivnog izduženo konusnog oblika, ujednačen i čvrst. Pokožica ploda je svijetlocrvena, s izraženim sjajem. Ukus je prijatan i aromatičan.

Pročitajte: Naučite kako da odgajite sočne jagode

KVIN ELIZA („Queen Elisa”)

KVIN ELIZA („Queen Elisa”) je takođe italijanskog porijekla. Sazrijeva rano, krajem prve dekade maja. Dobre je rodnosti. Na otvorenom polju, prosječan prinos po bokoru iznosi kilogram, odnosno 800 grama u plasteniku. Plod je krupan, pravilnog konusnog oblika, svijetlo do jako crven, čvrste pokožice i mesa. Odličnog je, pretežno slatkog ukusa i izražene arome.

U odnosu na druge sorte, prednosti su joj rana epoha zrenja, izražena čvrstoća i atraktivnost ploda, prijatan ukus i aroma.

Autor: dipl. inž. Jovanović Duško, PSSSS Čačak

Prirodni recept za prevenciju zakrčenja arterija

Stručnjaci preporučuju odličan prirodni recept za liječenje i prevenciju zakrčenja arterija.

Takođe, dobar je za regulisanje povišenih masnoća u krvi, sprečavanje opšteg umora organizma, sprečavanje i liječenje infekcija i prehlada, intenzivno jačanje imunog sistema, čišćenje jetre i poboljšanje jetrenih enzima.

Ovaj prirodni lijek spriječava pojavu slobodnih radikala u organizmu koji izazivaju najteže bolesti i niz drugih stanja povezanih sa bolestima srca i krvotoka.

Pročitajte: Napitak od bijelog luka regeneriše organizam – Priprema je laka, a prednosti brojne

Svakodnevno jedemo crve, grinje, žiške i jaja od muve, a da to ne želimo – Evo gdje ih ima najviše

Poslije priče Anđeline Džoli da njena djeca jedu cvrčke kao kesu čipsa, zatim tarantule, bube i škorpije, zbog čega se javnost zgrozila, došli smo do podataka da zapravo svi nenamjerno učinimo isto. Od smrznutog spanaća do paradajza, od soka od narandže do pečuraka, hranu je toliko teško proizvesti bez insekata da su i regulatori digli ruke od pokušaja.

Hranu je nemoguće proizvesti bez neželjenih dodataka, toliko da i američka agencija za hranu i lijekove FDA navodi koliko (i koje veličine!) insekata smije da bude u hrani koju jedemo. Dakle, budući da je „ekonomski nepraktično uzgajati, žeti ili prerađivati sirove proizvode koji su potpuno bez neopasnih, prirodno nastalih, neizbežnih nedostataka“, FDA detaljno opisuje koja je granica nedopuštenog broja insekata ili njihovih dijelova.

1. Grinje u hlebu

Grinje biste mogli prepoznati kao dosadnu stjenicu koja stvarno izaziva vaše alergije. Ali jeste li znali da su često prisutne u pšeničnom brašnu i drugim žitaricama koje se neko vreme drže u ormaru? A grinje u hrani mogu biti uzrok iste vrste alergijskih reakcija kao i njihova ekipa u prašini.

Pročitajte: Da li je dinja voće ili povrće? Evo za šta je sve dobra