субота, август 9, 2025
Naslovnica Blog Stranica 200

Otkriveno šta nas tjera da jedemo masti i šećer

Od 1975. godine do danas u svijetu se utrostručio broj gojaznih ljudi, a stručnjaci navode da gojaznost uopšte nije lako liječiti ograničenjem kalorija i vježbanjem

Naučnici su istraživali neuronsku aktivnost i otkrili moždane ćelije koje nas tjeraju da jedemo masti i šećer, odnosno masnu i slatku hranu.

Posmatrali su kakav efekat na potrošnju energije ima specifična grupa neurona u emocionalnom centru mozga – amigdali, a njihovi nalazi mogli bi da pruže osnovu za nove tretmane protiv gojaznosti. Studija je objavljena u Nature Neuroscience.

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, gojaznost se skoro utrostručila od 1975. godine. U 2016. godini, 13 odsto odraslih širom svijeta klasifikovano je kao gojazno. Neke zemlje imaju veću stopu gojaznosti, poput SAD, gdje je 41,9 procenata 2020. bilo uvršteno u kategoriju gojaznih. Dok gojaznost ima više mogućih okidača, vjeruje se da je uzrokovana lošim izborom hrane i neprilagođenim ponašanjem u ishrani, kao što je hedonična ishrana – stanje kada čovjek jede iako nije gladan, kao i nedostatak fizičke aktivnosti.

Gojaznost, međutim, nije lako liječiti ograničenjem kalorija i vježbanjem. Kada se liječi na ovaj način, metabolizam tijela često uravnotežuje i vraća prethodnu tjelesnu težinu. Farmaceutske intervencije mogu na kraju da se pokažu korisnim za liječenje gojaznosti, iako mnoge, koje su trenutno dostupne, izazivaju značajne neželjene efekte zbog načina na koji djeluju.

Istraživanje, koje nastoji da identifikuje mreže mozga koje oblikuju izbor ishrane i samokontrolu, kritično je za razumijevanje mehanizama za razvoj novih pristupa liječenju gojaznosti. Nedavno su istraživači otkrili da grupa neurona u amigdali – dijelu mozga koji je uključen u doživljavanje emocija i odlučivanje, takođe može da izazove hedoničnu ishranu.

„Identifikacija neuronskih supstrata, koji posreduju u prejedanju mogla bi da obezbijedi nove molekularne mete za osmišljavanje novih tretmana protiv gojaznosti. Specifični biohemijski ciljevi ili psihoterapijske usluge mogu da daju prave rezultate za ljude kojima je potrebna“, navode doktri Alessandro Furlan i Jordan Taylor.

Pročitajte: Svinjska mast ili ulje, šta je zdravije

Za ovu studiju, istraživači su sproveli nekoliko eksperimenata na miševima kako bi posmatrali njihovo neuronsko ponašanje. Od prvog eksperimenata, posmatrali su njihovu neuronsku aktivnost kao odgovor na redovno jelo ili ishranu sa visokim sadržajem masti (HFD) nakon ograničenja u hrani. Kada su jeli masnu hranu kod miševa je primijećen viši nivo aktivnosti među određenim neuronima (IPAC) u dijelu amigdale. Nalazi ukazuju da se ti određeni neuroni mogu aktivirati nakon konzumiranja ukusne hrane, a ne nužno zbog energetskog deficita. Isti ti neuroni takođe mogu da se aktiviraju u prisustvu masne i slatke hrane i mirisa u odsustvu gladi.

Istraživači su zatim sproveli eksperiment da vide da li bi aktiviranje ovih neurona dovelo do prekomjernog konzumiranja hrane. Otkrili su da aktiviranje ovih neurona povećava unos i hrane i tečnosti. Efekat je, međutim, bio veći za masnoće sa aromom kokosa i maslinovog ulja i bijelu čokoladu nego za mliječnu i crnu čokoladu. U međuvremenu, isključenje neurona dovelo je do  smanjenog unosa hrane.

Zašto je ishrana važna?

Na kraju, istraživači su istražili da li zaustavljanje, sprečavanje aktivnosti IPAC neurona može da spijreči gojaznost. Kako bi to učinili, onemogućili su aktivnost kod nekih miševa, a kod drugih ne, a zatim su ih hranili hranom koja izaziva gojaznost tokom nekoliko nedjelja. Posle 6 nedelja takvog načina ishrane kontrolni miševi postali su gojazni, dok su drugi ostali mršavi.

Dalje su otkrili da oni kod kojih je bila sprečena aktivnost IPAC neurona imaju veću stopu oksidacije lipida – brzinu kojom se sagorevaju masti, kao i veći utrošak energije. Ovi miševi takođe su imali i niže nivoe šećera u krvi od kontrolnih primeraka. Na osnovu toga istraživači su zaključili da inaktivacija specifičnih IPAC neurona štiti od gojaznosti i povezanih zdravstvenih stanja, podstičući ujedno metaboličke promene koje doprinose potrošnji energije. Mozak, emocije, prejedanje, masti i šećer u velikim dozama – koja je veza?

Druga studija nedavno je otkrila da kod gojaznih ljudi stres može da poveća aktivnost u orbitofrontalnom korteksu – oblasti mozga koja je povezana sa nagrađivanjem. Takođe je otkriveno da, kod mršavih ljudi, stres može da smanji aktivnost u dorsolateralnom prefrontalnom korteksu – oblasti mozga koja je povezana sa kognitivnom kontrolom. S obzirom na to da istraživanje ukazuje da veća količina stresa uveća i amgidalu, postavlja se pitanje da li prejedanje može da bude povezano sa drugim funkcijama u amigdali, prenosi Telegraf.

Malinari ostali u čudu: Opet rodilo crveno zlato iako je kraj oktobra

Malinari su ove godine zadovoljni završili sezonu, jer je cijena crvenog zlata bila na svom maksimumu, a potražnja za srpskim malinama nikad veća.

Ipak, ove fabrike pod otvorenim nebom i dalje rade, a na rod je sada krajem oktobra stigla još jedna sorta maline, pa su voćari iznenađeni, ali i ponovo aktivni u berbi, piše RINA.

U domaćinstvu Dragoša Lukovića iz Arilja, malinogorje se opet zacrvenilo, pa umjesto da svoj voćnak orezuje i priprema za sledeću godinu, sada mora prvo obrati plodove koje mu je miholjsko ljeto donijelo.

Za ivanjički krompir kažu da je najkvalitetniji – evo zašto

Za ivanjički krompir kažu da je najkvalitetniji, a razlog tome jeste poseban mikroklimat kojim odlikuje ovo područje.

Upravo zbog toga, na visovima planina Mučanj i Javor nema praznog područja, jer su seljani zasadili na hektare ovog povrća. Na imanju Dobrivoja Krsmanovića iz Katića raste krompir težine i do dva klograma. Recept za to su kako kaže, dobro sjeme, dobra njiva i veliki rad, a kad se svi ovi uslovi ispune odličan rod ne izostaje, piše RINA.

“Ne može krompir u polju biti kao na brdu, na visini je 40 posto bolji bez obzira gdje je. Ovde kod nas je odlična mješavina tri mediteranske klime, temperatura ne prelazi 30 stepeni zato naš krompir ima poseban kvalitet. Najbolje je uzorati u jesen, i nikako ne preskočiti domaći prirodni stajnjak, jer je to veoma bitno. Bez dobrog stajnjaka, nema dobrog krompira”, rekao je ovaj proizvođač.

Na ove biljke možete računati da će preživjeti i najhladnije zime

​Prije nego što dođu niske temperature, važno je znati koje su biljke u hladnoj klimi dovoljno otporne da prežive mraz.

Evo nekoliko najboljih izbora za najpouzdanije trajnice otporne na hladnoću na koje možete računati da će dobro podnijeti niske temperature, piše Better Homes and Gardens.

Sedum

Ako želite izdržljivu puzavicu ili šarenu visoku biljku za vaš vrt, sedum ima te odlike preživljava i vruća ljeta i hladne zime.

U pitanju su trajnice otporne na sušu, tako da su pravi pobjednici ako u vašem području ima malo padavina.

Dan noć

Omiljeni zimski cvijet dolazi u toliko širokoj paleti boja da zaista postoji nešto za svakoga. Idealna biljka za vrtlare početnike jer ih je nevjerovatno jednostavno uzgajati.

Savršeno za sadnju u žardinjere, saksije ili korpe, a u njihovim cvjetovima i bojama uživaćete od oktobra pa sve do marta.

Kamelija

Kamelije su grmovi koji ne zahtijevaju održavanje i izuzetno su otporni. Vaš zimski i proljećni vrt blistaće ekstravagantnim cvjetovima, a njihovo zimzeleno lišće takođe osigurava da u vrtu uvijek postoji nešto predivno.

Oleander

Oleander je zimzeleni grm koji doseže maksimalnu visinu od 6 metara. Jedna je od omiljenih biljki za uzgoj jer ne zahtjeva puno održavanja, ali prije svega zbog cvjetova koji cvjetaju od proljeća do ljeta.

Sve što im je potrebno je sunce i dva do tri puta zalivanje tokom nedjelje, a otporan je na hladnoću do -12ºC i ljeti do 40ºC (sve dok nema nedostatka vode).

Ciklame

Verzija ciklama s bršljanovim lišćem najotpornija je vrsta ciklame i uspijevaće tokom hladne zime i pritom imati i predivne cvjetove, prenosi Krstarica.

Iako se ovaj cvijet često prodaje kao sobna biljka, u blagim klimatskim područjima ciklame u nijansama ružičaste, bijele, lavande i fuksije koriste se kao veseli pokrivač tla.

Više vole zimi sunce, a ljeti senku, pa ih sadite ispod listopadnog drveća.

Turšija od karfiola bez sterilizacije

Uvijek ukusan prilog za zimu – Turšija od karfiola sprema se lako i brzo.
Sastojci:
  • karfiol – 1/2 glavice
  • voda – 2 šolje
  • jabukovo sirće – 1 šolja
  • šećer – 1 šolja
  • himalajska so – 4 supene kašike
  • teglice – 4 – 5 komada

Pročitajte: Kako da glavice karfiola ostalu bijele dok su u bašti – Tajna je u pokrivanju

Prvo pripremamo rastvor, da bi bilo vremena da se rastopi – tako što u bokal sipamo 1 šolju jabukovog sirćeta, 2 šolje vode, bijeli šećer i 4 supene kašike himalajske soli i promiješamo.

Operemo teglice, ređamo ih jednu do druge i rasporedimo sav karfiol gusto do vrha, karfiol smo prethodno oprali i iskidali na male cvjetiće.

Takođe, važno je da nema crnih tačkica ili tamnih mrlja po glavicama, da ne bi to dovelo do procesa truljenja.

Zalijemo rastvorom do vrha, malo prije prstenastog otvora teglice i dobro zaklopimo.

Dobro bi bilo da često promućkamo teglice, i tako nakon 3-4 nedjelje ćemo dobiti božanstvenu turšiju – samo od karfiola – bez sterilizacije!

Zdrava i veoma ukusna turšija od karfiola savršeno ide uz zimska jela!

Kako se suši šipak?

Kako se suši šipak – Šipak je unikatna biljka, čiji plodovi sadrže naista nemjerljiva ljekovita dejstva. Ipak, pitanje je kako da osušimo šipak, kako bi mogli da njegove plodove koristimo za ljekovite čajeve tokom zime.

Šipak se bere u septembru i sve do pojave prvih jutarnjih mrazeva. Berite samo narandžasto-crvene plodove, koji su čvrsti i imaju dobar izgled.

Nesazrele i prezrele plodove nemojte brati, jer u njima nema potrebnih elemenata niti kvaliteta. Kada oberete šipak, slijedi njihovo sušenje. Prvo ih ostavite 24 sata na temperaturi do 10 stepeni. Kod sušenja šipuraka u domaćim uslovima, najbolje je da sve radite na prirodan način.

Pročitajte: SVEMOGUĆI ŠIPAK: Kad vidite šta sve liječi, odmah ćete ga nabaviti

Pregledajte šipak i odstranite oštećene plodove, lišće i grančice. Presijecite plodove na pola i očistite ih od sjemenki. Rasporedite šipurke u sloj i ostavite ih na suvo i provjetreno mjesto. S vremena na vrijeme ih promiješajte i nakon nekoliko dana su gotovi. Čuvajte ih u kutijama ili kesama u prostorijama sa umjerenom temperaturom.

Ako ipak riješite, možete šipurak osušiti i temperaturom. Ugrijte rernu na 40-50 stepeni, stavite šipurak u pleh i polako povećavajte temperaturu. Vrata rerne otvarajte često i često miješajte plodove. Prepoznaćete da ste osušili šipurak kada oni počnu da se pod pritiskom lome. Čuvajte ih u dobro zatvorenim staklenim teglama.

GLJIVA CRNA TRUBA – Ljekovitost, upotreba i recepti za pripremanje

Crna truba gljiva (lat. Craterellus cornucopioides) je u narodu poznata još i pod nazivima mrtvačka truba, mrka trubača itd. Ovo je manje poznata vrsta gljive od nekih drugih koje se koriste u ljekovite svrhe, ali to ne umanjuje njen značaj. Ime je dobila prema svom izgledu, koji zaista i podsjeća na trubu.

Gljiva crna truba podsjeća na trubu ili lijevak i šuplja je do samog dna. Njen vrh je nepravilnog oblika i valovit, sa uvrnutim krajevima. Veoma je tanak i njegova veličina je između 2 i 8 cm. Njeno meso je sivkaste ili crne boje, elastično i vlaknasto. Miris crne trube je neodređen ‒ podsjeća na zemlju ili plesan. Ukus crne trube je prijatan i blag, čak pomalo i sladak.

Gljiva crna truba raste razbacano u svežnjima, koji umiju biti veliki. Može se naći na vlažnom i blatnom tlu u listopadnim šumama. Uglavnom se može naći u jesen, rijetko ranije. Ova pečurka je veoma ukusna, naročito kad je dobro osušena i samljevena ‒ tada se koristi kao začin u prahu za supe, čorbe i razne umake.

Crnu trubu, zahvaljujući njenom jedinstvenom izgledu, nemoguće je pomiješati s nekom gljivom koja je otrovna. Ona dakle nema svog otrovnog dvojnika.

Crna truba ljekovitost

Gljiva crna truba je bogata vitaminom B12, koji posebno pomaže održavanju pravilne funkcije mozga i čitavog nervnog sistema. Takođe sadrži znantnu količinu proteina (69,45 grama), ugljenih hidrata (13,44 grama) i veoma male količine masti (4,88 grama). 100 grama gljive crne trube sadrži 378 kalorija.

Pročitajte: Uzgajanje gljiva – Otkrivamo različite načine

Na šta sve utiče ljekovitost gljive crne trube?

  • Pomaže pri regulisanju tjelesne mase. Gljive generalno sadrže mali procenat kalorija, a istovremeno veoma pozitivno utiču na zdravlje. Gojazne osobe bi naročito trebale da konzumiraju crnu trubu, jer će im ona pomoći pri gubitku kilograma na zdrav način. To je zato što se gljive generalno uglavnom sastoje od proteina.
  • Bogata je vitaminom D. Osušena gljiva crna truba sadrži značajnu količinu D kompleksa, a naročito D2 i D3, što znatno doprinosi boljem funkcionisanju organizma.
  • Jača imuni sistem. Crna truba štiti organizam od virusnih i bakterijskih infekcija upravo zbog sastojaka koje sadrži. Zato je naročito dobro konzumirati je u periodima godine kada vladaju virusi, jer ona jača imuni sistem i stvara odbrambeni mehanizam od štetnih mikroorganizama.
  • Reguliše nivo holesterola u krvi. Enzimi koje gljiva crna truba sadrži doprinose smanjenju nivoa lošeg holesterola (LDL) u krvi. Tome naročito doprinose polisaharidi i beta-glukan.
  • Reguliše nivo šećera u krvi. Gljiva crna truba sadrži prirodni insulin i enzime koji pomažu „razbijanju” šećera u krvi. Pored toga, ona pozitivno utiče i na rad jetre i pankreasa i tako podstiče proizvodnju insulina u organizmu.
  • Sprečava pojavu raka. Naučno je dokazano da gljive uspješno suzbijaju tumore. Polisaharidi koje gljive sadrže deluju antikancerogeno i tako se bore protiv ćelija raka. Tome naročito doprinosi selen, koji gljiva crna truba sadrži.
  • Prirodni je antioksidans. Kada kažemo antioksidans, prvo pomislimo na voće i povrće. Međutim, i gljive su veoma bogat izvor antioksidanasa koji se bore protiv slobodnih radikala u organizmu.
  • Ubrzava metabolizam. Ovome posebno doprinosi vitamin B, koji gljiva crna truba sadrži. To je još jedan način na koji gljiva crna truba doprinosi regulisanju tjelesne mase.
  • Povoljno utiče na kožu. S obzirom na to da gljive sadrže dosta vode i vitamina D, to pozitivno utiče na zdravlje i elastičnost kože.

Pročitajte: Lavlja griva – Gljiva izuzetnih svojstava

Gljiva crna truba upotreba

Pečurka crna truba je idealna za kulinarske specijalitete. Idealna je za kombinaciju s jajima, mesom, povrćem, sosevima, čorbama, supama i umacima. Može se koristiti u raznim oblicima ‒ u prahu, sušena ili cela. Gljiva crna truba u prahu je veoma cijenjen začin.

Gljiva crna truba recepti

Sos za pastu od crne trube

Da biste napravili sos od crne trube, potrebni su vam sljedeći sastojci:

  • 500 g gljive crne trube
  • 500 g pavlake za kuvanje
  • Maslac
  • So
  • Biber
  • Parmezan

Priprema:

Rastopite maslac u šerpi i dodajte očišćenu i svježu crnu trubu. Dinstajte ih na laganoj vatri dok ne otpuste sok. Potom dodajte pavlaku za kuvanje i kuvajte na laganoj vatri 20-ak minuta. Potom sve to usitnite štapnim mikserom, pa kuvajte još malo dok se ne zgusne. Na kraju sve posolite i pobiberite (po želji možete dodati i bosiljak). Prelijte testeninu sosem od crne trube i to je sve. Vaš obrok je spreman.

Rižoto sa gljivom crnom trubom

Za rižoto sa crnom trubom, potrebni su vam sledeći sastojci:

  • 200 g crne trube
  • 400 g riže
  • 1 kašičica maslinovog ulja
  • 1 kocka za supu
  • 1 glavica crnog luka
  • 80 g rendanog tvrdog sira
  • 40 g maslaca
  • 1 kašičica muskatnog oraščića
  • So
  • Biber

Priprema:

Očistite gljive. U dublju posudu stavite maslinovo ulje i na njemu propržite sitno isjeckani luk. Potom dodajte očišćene gljive i rižu, pa lagano mešajte minut-dva. Začinite solji, biberom i muskatnim oraščićem. Potom u to dodajte kocku za supu, dobro promiješajte i sa ringle stavite u rernu koju ste prethodno zagrejali na 200⁰C. Pecite pola sata, pa potom izvadite i dodajte rendani sir i maslac. Sve dobro promešajte i servirajte dok je toplo.

Pročitajte: Reishi gljive – Za šta i kako se koristi gljiva “vječnog života”

Prah od sušenih crnih truba

Za ovaj recept potrebne su vam samo količine crne trube po želji.

Priprema:

Očistite gljive od nečistoća i odsijecite im donje dijelove. Zatim ih poređajte na pleh. Možete ih sušiti u rerni ili prirodno. Najbolje bi bilo da ih sušite prirodno, na suncu. Ako ih sušite u rerni, zagrijte je na 50⁰C. Na tako zagrejanoj rerni, potrebno je da ih sušite 5 do 7 sati. Povremeno ih provjeravajte i izvadite ih kad budu potpuno suve. Nakon što se potpuno osuše, ostavite ih da se dobro ohlade i sameljite ih na najsitnije, dok ne postanu prah. Osušeni prah od gljive crne trube, koji može stajati duže vreme, čuvajte u staklenim teglicama.

Gljivu crnu trubu u prahu kao začin možete koristiti za razna jela, a posebno za čorbe, supe, soseve i umake. Ona će doprinjeti boljem ukusu hrane, a pored toga će još i pozitivno uticati na vaše cjelokupno zdravlje. Probajte. Možda vam ovo postane omiljeni začin u kuhinji.

Oči u oči sa medvjedom – Ima li spasa i vrijedi li praviti se mrtav

Desetak vrsta medvjeda može se naći širom svijeta – od tropske Šri Lanke do hladnih dijelova Rusije, Norveške i Kanade. Evropski web-sajtovi i organizacije koje se bave zaštitom životinja, daju brojne, ali ipak – slične savjete o bezbijednosti koje dobijaju i Amerikanci, o tome kako se ponašati u susretu sa medvjedom.

Zašli ste malo dublje u prirodu jer je veličanstven jesenji dan. Iznenada, primijetite medvjeda. I medvjed je primijetio i vas. Da li biste znali šta dalje?

Bet Pret je podijelila svoje iskustvo. Jednom se našla na stazi Old gardiner roud u Nacionalnom parku Jeloustoun (SAD), uživajući u trčanju. Njenom sanjarenju došao je kraj kada je naišla na medvjeda grizlija koji jede cvijeće.

„Zaustavila sam se. Medvjed je stao na zadnje noge i pogledao me. Znala sam da to nije prijeteći gest. Ne šalim se, mahnuo je šapom na mene kao da kaže – samo idi svojim putem. I polako sam se udaljila i napravila malo po malo, bezbijedno odstojanje, i susret se dobro završio“, ispričala je Pretova.

Pročitajte: Ko je jači: Američki grizli ili ruski sibirski tigar?

Ona je regionalni izvršni direktor Nacionalne federacije Kalifornije za divlje životinje, i taj posao radi više od 10 godina. Takođe je radila u Jeloustounu nekoliko godina gdje je jednom vidjela devet medveda u jednom danu.

Takođe je i autor knjige Kada su planinski lavovi susjedi, koja govori o tome kako ljudi mogu koegzistirati sa divljim životinjama u Kaliforniji. A tu je i poglavlje samo o medvjedima.

„Divlji medvjed je divan prizor. Nevjerovatno ih je vidjeti u divljini. Nikada nisam imala loše iskustvo sa medvjedima. Ono što pokušavam da probudim kod ljudi je poštovanje, a ne strah, prema medvjedima. Životinja obično želi da izbjegne susrete sa ljudima“, ispričala je.

Napadi medvjeda na ljude su rijetki, navodi se na portalu US National Park Service, ali se dešavaju.

Dva rvača je u nedavno u blizini Kodija u Vajomingu napao medvjed; imali su teške povrede, ali su preživili.

Jedan planinar poginuo je u napadu grizlija u Montani krajem marta.
U Francuskoj je u novembru 2021. godine medvjed teško povredio 70-godišnjeg lovca.

U Sjevernoj Karolini, pas jednog para privukao je neželjenu pažnju crnog medveda početkom jeseni 2021. dok su bili na izletu na Blu ridž parkveju; oni i njihov ljubimac su preživili.

U toku je doba godine kada su mnogi medvjedi u fazi poznatoj kao hiperfagija, period jeseni kada medvjedi jedu „sve i svašta“ da bi postigli šo veću težinu za hibernaciju koja slijedi.

„Oni jedu sve, i mrave, i cvijeće i orašaste plodove… I nažalost, ljudsku hranu. Naša hrana im je veoma privlačna; to su lake kalorije. Kombinujte to sa činjenicom da su neki nacionalni parkovi postali veoma popularni i prepuni posjetilaca, i imate recept za potencijalne nevolje. Postoji više potencijala za susrete i sukobe. To me pomalo brine“, rekla je Pretova.

Pravila ponašanja i šanse za beg

Prvo pravilo susreta sa medvjedom je da ne ulazite u fizički obračun. Najbolja strategija je da se zapravo nikada ne nađete u opasnosti, tako što ćete namamiti ili provocirati medvjeda. Pokušaj da date medvjedu hranu ili približavanje slatkim mladuncima su potpuno pogrešne stvari i traženje nevolje.

Na portalu Nacionalnih parkova SAD, ističe se da je svaki medvjed i svaki susret sa njim drugačiji, ali i da postoje opšte smjernice korisne u većini situacija.

Prije svega, držite se na distanci ako naiđete na medvjeda. Ne prilazite mu i dajte mu dovoljno prostora da se udalji od vas. Trudite sa da ostanete najmanje 60 do 90 metara udaljeni od životinje.

Sigurniji ste kada ste u grupi, jer medvjede tada može da uplaši bučnost i potrudiće se da se ne pojavi pred ljudima. Birajte „utabane“ staze i ne zalazite u nepregledna područja.

Ako se već nađete „oči u oči“ sa medvjedom, a sa malim ste djetetom, obavezno ga uzmite u naručje.

Dok se polako udaljavate od medvjeda, izbjegavajte direktan kontakt očima, i gledajte da položajem svog tijela ne stanete između ženke medvjeda i njenih mladunaca.

Podizanje medvjeda na dvije zadnje noge nije znak agresivnosti

Pretova je dodala da se ne plašite ako medvjed stane na zadnje noge; to se ne smatra agresivnim potezom. Kaže i da se dešavalo da ljudi nekada uopšte nisu svjesni da je medvjed u njihovoj blizini i da je u tim situacijama sve prošlo bez ikakvih posljedica.

Šta ako medvjed ipak pokazuje agresiju i ide ka vama? Tada morate donositi važne odluke – i to brzo. Prva stvar je da ostanete gdje ste. Panično trčanje i bijeg su slaba opcija jer medvjed je brz. Ne penjite se ni na drvo. Oni takođe mogu da se penju na drveće bolje od ljudi.

Odjeljenje za zaštitu životne sredine u Nju Džersiju (gdje raste populacija crnog medvjeda) takođe ima nekoliko savjeta:

  • Pravite glasne zvukove vikanjem i lupanjem da uplašite medvjede.
  • Učinite da izgledate što veći mašući rukama.
  • Ako ste sa drugim ljudima, ostanite zajedno, ne razdvajajte se.

Pretova je objasnila da odgovor na napad medvjeda zavisi i od situacije ali i od vrste medvjeda.

Ako je u pitanju crni medvjed, ne bježite, ali i – ne pravite se da ste mrtvi.

„Ostanite gdje ste. Izgledajte što je moguće zastrašujuće. Ne bacajte stvari direktno na njega, već blizu njega. Neka vas medvjed ne uplaši. Neka stekne utisak da ste veliki, podignite nešto, vičite. Ako napadne, uzvratite – ciljajte u lice“, savjetuje Pretova.

Ako imate posla sa grizlijem koji se ne povlači i napad je neizbježan, savjetujemo vam da uradite suprotno. Trebalo bi da se pravite da ste mrtvi.

„Pravite se mrtvi sa grizlijem ako počne da napada. Zauzmite položaj fetusa. Omotajte ruke oko vrata. Lezite na stomak. Kada to uradite, ogromna je vjerovatnoća da će grizli krenuti dalje“, dodaje Pretova.

Ključno je znati kako napraviti brzu vizuelnu identifikaciju. Crni medvedi mogu biti crni, smeđi, boje cimeta, plavi, plavo-sivi ili bjeličasti.

Sprej kao oružje

Jedan od najboljih načina da se uoči razlika, jeste da probate da uočite grbu na ramenima. Grizli ih imaju. Crni medvjedi nemaju.

Lice crnog medvjeda izgleda malo malo okruglije, i nos je ravniji dok grizli ima „divlji izraz“.

Neki ljudi vole da sa sobom nose sprej za napad na životinje ili neku vrstu oružja kada znaju da idu u područja gdje ima medveda.

Sprej je naravno bolja opcija jer je nošenje vatrenog oružja uvijek dodatni rizik.

Ako ste na kampovanju i treba da prenoćite u prirodi morate od sebe odvratiti medvjede koji su uglavno mu potrazi za hranom.

Izbjegavajte skladištenje hrane u svom vozilu ili šatoru, prikolici… Ako morate, čuvajte hranu u hermetički zatvorenim kontejnerima u prtljažniku i potpuno zatvorite prozore vozila.

Otarasite se smeća u kontejnerima i kantama za smeće jer to privlači životinje pa i medvjede.

Pretova je na kraju naglasila da je na ljudima da budu odgovorni prema ovim stvorenjima: „Medvjedi su samo medvjedi. Mi smo im mnogo veća prijetnja. Napadi medvjeda su tako rijetki. A smrtni slučajevi su još rjeđi. Životi medvjeda su više ugroženi nego naši u međusobnim susretima“.

Plodovi divljeg kestena su svuda oko nas – Napravite od njih melem za proširene vene

Proširene vene su veoma često oboljenje koje muči veliki broj ljudi. U tome mogu da pomognu brojne ljekovite biljke, u vidu čajeva, melema, masti…

Neven je u stanju da smanji otoke, da odstrani bolove i da poboljša cirkulaciju koja je otežana.

„Neven je fantastičan za njegu kože, a djeluje odlično i na krvne sudove. Nevenovo ulje se može koristiti samostalno ili sa biljkama koje imaju komplementarno dejstvo. Može se na primjer za tretiranje proširenih vena, koristiti zajedno sa eteričnim uljem čempresa i hajdučke trave“, rekao je gostujući u Jutarnjem programu Momčilo Antonijević, novinar i narodni travar.

Osim nevenovog ulja, dobra je i nevenova mast koja se pravi sa svinjskom mašću.

Odmaranje je vrlo bitno u procesu oporavka. Pošto su vam noge već dovoljno teške, potrudite se da ih što više držite u uzdignutom položaju. Dok spavate, stavite ispod nogu jastuče, a dok sedite, podignite noge na tabure ili tome slično. Prijaće vam i masaža stopala i nogu, kao i blage kupke koje mogu da opuste vaše noge. Naravno, ne pretjerujte sa sjedenjem, opšti su savjeti.

Pročitajte: Divlji kesten i rakija – Moćna kombinacija za proširene i bolne vene

Divlji kesten za vene

Divlji kesten, bogat estinom i polifenolima takođe spada u biljke koje mogu da pomognu kod slabosti krvnih sudova, posebno njegov ekstrakt koji se primjenjuje i u spoljnjoj i unutrašnjoj primjeni. Najbolje je praviti preparate od mladih plodova.

„Dvadeset mladih kestenova presijecite, stavite u teglu i prelijte litrom alkohola (70 odsto) koji je još vreo, jer ste ga prethodno prokuvali. Zatvorenu teglu ostavite dvije nedjelje na tamnom mjestu. Povremeno promućkajte. Poslije dvije nedjelje možete početi sa korišćenjem nakon cijeđenja, za obloge, a može se i piti po 20 kapi ove tinkture pomiješano sa malo vode, dva puta na dan“, dao je recept Antonijević.

Kokotac za vene

Još jedna korisna biljka koja je blagotvorna za vene je kokotac. Rasprostanjena je biljka i interesantna po blagom mirisu kada se osuši – zbog kumarina koji sadrži. Koristi se kao čaj, dvije tri šolje dnevno, kako bi pomogao u liječenju problema sa unutrašnjim venama. Razrjeđuje krv i preventivno djeluje protiv trombova.

Heljda

Heljda je još jedna biljka čiji čaj je odličan u borbi sa proširenim venama. Takođe, i bršljan je biljka koja je dobro poznata za njegu kože i protiv celulita.

Pročitajte: Prirodni lijek za bolove u nogama i proširene vene

Glog za bolju cirkulaciju

„Kada su u pitanju vene, spriječava upalu i oticanje nogu, posebno kod žena koje su češće u ovom problemu. Ulje od bršljana tu može da bude dobro rješenje“, kaže Antonijević.

Cirkulaciju može da pomogne ruzmarin, koji se koristi i kao eterično ulje, koje je razblaženo u nosećem ulju (može bršljenovo). Nanosi se na područje sa problematičnim venama.

„Glog je takođe biljka koja poboljšava cirkulaciju a može da snizi krvni pritisak, dok ruzmarin može da poveća pritisak pa nađite balans“, poručuje narodni travar.

Na kraju, neizostavno je pomenuti gavez, koji se mora korisititi isključivo na nepovređenoj zdravoj koži i često je sastavni je dio melema protiv bolova od sportskih povreda, istegnuća… Gavez se kao mast i maže deset dana, redovno i svakodnevno. Može da se primjenjuje i kao obloga za vene tako što se izrenda svjež gavez i stavi se na bolna mjesta.

Antonijević napominje da neka ljekovita biljka kod jedne osobe može da pomogne, dok kod druge može dati slabe rezultate, pa je stoga važno pratiti koja biljka i kakvi preparati prijaju svakom pacijentu ponaosob.

Napomena:

Prirodni lijekovi na našem portalu su preporuke preventivnog karaktera za vođenje zdravog načina života. Ukoliko imate neki zdravstveni problem prvo što trebate uraditi jeste da se konsultujete sa ljekarom. Ni u kakvom slučaju se nemojte oslanjati na alternativnu medicinu bez stručnog mišljenja.

Čađavost kože luka je opasna bolest

Čađavost kože luka uzrokuje gljiva Colletotrichum circinans. Ovo je značajna bolest sorti luka s bijelom pokožicom. 

S obzirom da se u posljednje vrijeme sve više uzgaja luk srebrenjak, ova bolest postaje sve opasnija. Luk s obojenom ljuskom je otporan, jer stvara katehol i pirokatekalnu kiselinu, koja je otrovna za gljivicu. Bolest se javlja na lukovicama prije berbe, a gljiva nastavlja svoj razvoj u skladištu. Luk i poriluk su osjetljivi, dok je bijeli luk otporan.

Glavice postaju pjegave, smežurane i prerano klijaju. Bolest se podjednako javlja na vlascu i glavicama luka. Oboljeli vlasac ne smije se koristiti za proizvodnju glavica jer se zaraza prenosi na njih.

Tamne, crnozelenkaste ili crne mrlje najprije se pojavljuju na ljusci luka srebrenjaka. Različite su veličine, a ponekad mogu prekriti cijelu glavu. Toplo i vlažno vrijeme u vegetaciji omogućuje razvoj gljivice koja može zaraziti lukovice i bez mehaničkih oštećenja. Optimalna temperatura za infekciju je 23-29°C.

Pročitajte: Borba protiv BOLESTI LUKA tokom sezone gajenja

Čađavost kože luka je opasna bolest

Pod povoljnim uslovima, gljiva može završiti svoj ciklus za nekoliko dana. Pet do šest dana nakon infekcije pojavljuju se simptomi na lukovicama, a zatim se javlja nova generacija konidija koje služe za raspršivanje nametnika i novih infekcija.

Za luk s bijelom pokožicom ne postoje zadovoljavajuće mjere zaštite, stoga je preventivna zaštita jedini i najbolji lijek. Vrlo je važno da se lukovice dobro osuše neposredno prije skladištenja. U slučaju opasnosti od zaraze treba uzgajati sorte koje imaju obojenu ljusku jer su otporne na ovu bolest. Potrebno je ukloniti biljne ostatke, primijeniti plodored, te naravno sijati sertifikovano sjeme i vlasac, a luk brati samo po suvom vremenu.

Autor: Sandra Miletaković, dipl.ing., PSSS Kruševac