Naslovnica Blog Stranica 196

Kako uzgajati mandarine u saksiji

Uzgajati neko citrusno voće u domu može biti izazovno jer toplina može isušiti zemlju u tegli. Kako mandarine uzgajati u saksiji?

Uz pravilnu njegu možete mandarine uzgajati u saksiji i imati ne samo dekorativnu biljku već i biljku čiji su plodovi ukusni i mirisni.

Za uzgoj mandarina u saksiji najbolje je odabrati veće saksije oblih oblika, ali pripazite da se ne sužava pri vrhu jer vam biti teško biljku vaditi iz posude.

Mandarine možete uzgajati iz sjemena ili iz mlade biljke, no imajte na umu da ako ih uzgajate iz sjemena na prvi plod moraćete čekati minimalno sedam godina.

Pročitajte: Kalemljenje limuna, narandže i mandarine

Mandarine uzgajane u saksiji su patuljaste vrste koje se redovno trebaju obrezivati. Potrebno ih je često zalivati u toplim danima kako bi imali dovoljno vode za rast i razvoj.

Za uzgoj mandarina u tegli osigurajte mjesto s dovoljno svjetla. Pet do šest sati sunčeve svjetlosti je minimum koji mandarina mora imati. Koristite kisela đubriva tokom vremena aktivnog rasta mandarina uzgajanih u saksiji.

Preporuka je da koristite đubriva namijenjena đubrenju agruma.

Otkrijte cvijeće koje cvjeta cijele godine i uvijek uljepšava okućnicu

Cvijeće koje cvjeta cijele godine idealno je za vrtove te one koji nemaju mnogo vremena za brigu o zelenilu. Otkrijte koje će vrste cvjetaju tokom svih sezona.

Cvijeće koje cvjeta cijele godine pravi je blagoslov za one koji nisu potpuno predani uljepšavanju okućnice. Ovo je cvijeće izdržljivo i podnosi svakakve uslove, a jedino što morate je – posaditi ih.

Cvijeće koje cvjeta cijele godine – šta posaditi?

Hudika

Hudiku često zovu i snježnom grudom upravo zbog nježnog klastera malenih bijelih cvjetića. Bijeli cvjetići cvatu krajem proljeća i skroz kroz ljeto, a rađaju se i tamnozeleni listovi. U jesen cvjetići postaju crveni, a rađaju se male bobice koje označavaju najavu zime.

Pročitajte još: Cvijeće koje cvjeta zimi

Hibiskus

Pravi smo sretnici jer možemo birati između čak 200 različitih vrsta cvijeta hibiskusa, a dolaze u raznim kombinacijama boja i oblika. Hibiskus savršeno podnosi hladnu i toplu klimu, ali uvijek zahtjeva dovoljnu količinu vode. Za ovo je cvijeće karakteristično da cijelu godinu cvjeta, ali cvjetovi se rode te nakon samo tri dana otpadaju.

Aster

Aster ili zvjezdan je cvijet ljubičaste boje koji nevjerojatno liči na bijelu radu. Oživljava vaš vrt, ali pruža mu umirujuću atmosferu zbog plavoljubičaste boje. Dugo žive, a počinju cvatu u rano ljeto. Aster biljka izrazito privlači kukce, a posebice leptire.

Ognjica

U cvijeće koje cvjeta cijelu godinu pripada i ognjica.  Prepoznat ćete u po prekrasnim bijelim cvjetovima koji u grupi čine cijelu malu ‘plahtu’ cvjetića. Najbolje ratse na dobro dreniranom tlu, a potrebno joj je dosta svjetlosti. Ponekad se rađaju i ružičasti cvjetovi.

Značaj sadnog materijala u proizvodnji maline

Veliki broj malinara proizvodi i na tržište plasira sadni materijal iz proizvodnih zasada koji kupuju novi proizvođači zbog niske cijene, ne vodeći računa da na taj način mogu izazvati ogromne probleme u proizvodnji.

Na prvom mjestu, takve sadnice nemaju dokumentaciju, odnosno garanciju da je to ta sorta, kao i da su zdravstveno ispravne. Vizuelnim pregledom nemoguće je utvrditi da je takva sadnica zdrava, posebno kad su u pitanju virusi koji mogu biti problem. Bilo koji nedostatak na sadnicama, ili kasnije u zasadu maline kao rezultat nekvaliteta sadnog materijala, ne može se riješiti pravnim putem jer za njega ne postoji odgovarajuća dokumentacija, odnosno nije bilo sistema kontrole tokom ciklusa proizvodnje i nemoguće je dobiti fitopatološki nalaz i uvjerenje o sortnoj čistoći.

Proizvodnja sadnica iz plantažnih zasada dovodi do smanjenja potencijala rodnosti postojećeg zasada i novog koji se formira od takvog sadnog materijala. Prilikom vađenja sadnica iz plantažnih zasada na korijenu biljaka otvaraju se rane koje predstavljaju ulazna mjesta za različite vrste patogena, što može biti veliki problem, posebno na loše dreniranim zemljištima (gljivica koja uzrokuje trulež korena trajno može ostati u zemljištu). Istovremeno, smanjuje se površina korijena što će rezultirati da biljke budu manje bujne i produktivne. Na ovaj način prenose se bolesti i štetočine u novi zasad, gdje se posebno mora voditi računa o virusima. Jednostavno, proizvođači dobiju jeftinije biljke, ali sa mnogo problema, a da toga nisu svjesni ili to olako prihvataju. Međutim, ovo je veliki problem i može dovesti u pitanje budućnost proizvodnje maline na određenom području.

Pročitajte još: Kako i zašto se orezuju maline i kupine?

U slučaju da nema bolesti i štetočina u proizvodnom zasadu iz koga se uzima sadni materijal, još jedan problem jeste mogućnost gubitka sortne čistoće ukoliko od neobranih plodova koji padnu na zemlju isklijaju semenke. Tako razvijeni izdanci neće dati plodove identične onim od kojih je sjeme isklijalo. Takođe, sadni materijal često nije adekvatno odrvenio do momenta vađenja, što za posljedicu može imati slabiji procenat prijema.

Sertifikacija sadnog materijala prije svega uređuje rasadničku proizvodnju, matične biljke moraju biti proizvedene metodom kulture tkiva, i one su prvenstveno namenjene umnožavanju, a ne proizvodnji plodova. Takve biljke sade se na izolovane površine (matičnjaci) u odnosu na plantažne zasade, i reprodukcija se sprovodi ograničeni vremenski period posle čega se matični zasadi moraju obnoviti. Tokom cijelog ciklusa proizvodnje sadnica sprovode se kontinuirane kontrole, analize i testovi, te vodi detaljna evidencija.

Sve biljke koje ne zadovoljavaju postavljene kriterijume eliminišu se. Na kraju, rezultat je sertifikovana sadnica koja posjeduje određenu markicu kao potvrdu zdravstvene ispravnosti, nivoa reprodukcije i sortne čistoće. Sertifikovane sadnice imaju veći proizvodni potencijal budući da su oslobođene od patogena, te u velikom broju slučajeva i virusa.

Malinari su proizvođači plodova, a ne sadnog materijala. Ukoliko žele uspijeh, moraju se pridržavati svoje uloge (izbor lokacije, priprema zemljišta, razmak sadnje, sistem gajenja, agro i pomotehničke mjere). Kod njih je sve definisano za proizvodnju plodova, a ne sadnica.

Najgori načini za odmrzavanje piletine

​Postoji mnogo načina da odmrznete meso, ali nije svaki način bezbjedan.

Kada imate dovoljno vremena, piletinu je najlakše odlediti u frižideru, a to je ujedno i najsigurnija metoda.

Saznajte najgore načine za odmrzavanje piletine.

U mikrotalasnoj rerni

Odmrzavanje piletine u mikrotalasnoj rerni nije bezbjedno jer je meso izloženo visokim temperaturama koje pogoduju razvoju bakterija.

Takođe, uništava ukus i teksturu mesa jer se meso ne odmrzava ravnomjerno. Dok se deblji i duži komadi još odmrzavaju, tanji i manji već počinju da se kuvaju i postaju gumeni.

Na kuhinjskom pultu

Ovaj metod odmrzavanja piletine se koristi u mnogim domaćinstvima, ali ga apsolutno treba izbjegavati. Kada se meso predugo ostavi na sobnoj temperaturi, postoji velika vjerovatnoća da će ući u „zonu opasne temperature“ gdje je stvaranje bakterija neizbježno.

6 NARODNIH LIJEKOVA OD DUNJE – Sokom, čajem i plodom ove voćke, liječili su se naši preci!

Bilo da je čuvate na ormanima, pravite od nje kompot ili slatko, bilo da je jedete samu ili kombinujete sa drugim namirnicama, ova mirišljava, žuta, jesenja kraljica među voćkama nevjerovatno je zdrava i korisna. Evo i zašto!

Dunja je bogata šećerom, organskim kiselinama (jabučna, limunska), pektinom, taninom, antioksidantima koji pomažu našem tijelu da apsorbuje kalcijum i gvožđe i bore se protiv slobodnih radikala koji oštećuju ćelije. Sadrži magnezijum, fosfor, kalijum i vitamine A, C i B kompleksa (B3, B6 i B9). Djeluje antibakterijski, dobra je za probavu, srce, krv i podizanje imuniteta.

U narodnoj medicini od dunje se koriste i plod, i sjeme i list.

Pročitajte: Bundeva, dunja, trnjina, iđirot – Jesenje poslastice i prirodni lijekovi

Evo kako da ih upotrebimo

Zreo plod dunje je tvrd, oporog i kiselkastog ukusa. Upotrebljava se svjež u ishrani, od njega se kuvaju pekmezi, slatka, marmelade, žele… U narodu se sok dunje i skuvana voćka upotrebljavaju protiv: proliva, plućnih bolesti, za jačanje sluzokože usta, želuca i crijeva… Dunja može da se sačuva do proljeća, a u nekim krajevima je suše isječenu u tanke kriške od kojih se kuva čaj.

U tradicionalnoj medicini list dunje upotrebljava se kao sredstvo protiv proliva.

Sjeme dunje kad se potopi u vodu postaje klizavo od velike količine sluzi koja, ako se promućka, spada sa sjemena. Kad se žvaće osjeća se slab ukus i miris gorkih badema. Upotrebljava se kao sluzno sredstvo za izradu preparata za ublažavanje nadražajnog, suvog kašlja, spolja kao obloga kod opekotina, u kozmetici u losionima i sredstvima za oblikovanje kose.

Dunjina sluz se dobija tako što se 10 g sjemena prelije šoljom prokuvane i ohlađene vode i poslije nekoliko sati procijedi. Sjeme se upotrebljava isključivo cijelo, nezdrobljeno, da bi se izbjeglo oslobađanje cijanovodonične kiseline, jer u sjemenu može da bude u količinama koje mogu da izazvu trovanje.

Kako da je koristimo kao pomoć kod nekih zdravstvenih problema, saznajte pomoću ovih korisnih recepata:

1. Sirup za bronhitis – Izdrobite 5 g sjemenki dunje i prelijte ih sa 100 ml vode. Kada se stvori gusta sluzasta masa, dodajte 15 g svježeg soka od bokvice i 100 g meda od žalfije. Uzimajte po jednu kašičicu tri puta na dan prije jela.

2. Dunja protiv čireva na organima za varenje – Po 1 kašiku lanenog i dunjinog sjemena prelijte 1 šoljom hladnog čaja od kamilice, dobro promiješajte, procijedite poslije 1 sata i pijte nezasladeno pola sata prije jela 2-3 puta dnevno.

3. Kod zapaljenja debelog crijeva – Pomiješajte po 20 g lanenog i dunjinog sjemena, srčenjaka, islandskog lišaja i plodova borovnice, pa 3 kašike mješavine prelijte sa pola litre hladne vode, ostavite 3 sata, što češće miješajte, zagrijte u poklopljenom sudu do ključanja, ostavite da se ohladi i pijte 3-4 puta dnevno po 1 čašicu na pola sata prije jela.

4. Dunja protiv proliva – Po 20 g drenjina, oskoruša, šipuraka, dunja i mušmula dobro isitnite, od te smješe uzmite 3 kašike i kuvajte 10 minuta u pola litre vode, a kad se ohladi procijedite i pijte umjesto vode.

Pročitajte: Sok od dunja – Recepti i dobrobiti

5. Protiv zapaljenskih procesa na ustima – 2 kašike mješavine jednakih dijelova kamilice, žalfije i sjemena dunje prelijte sa četvrt litra ključale vode, ostavite 2 sata, procijedite i ispirajte usta.

6. Melem za opekotine od dunje – Izdrobite 10 g sjemenki dunje, prelijte sa 200 ml vode i sačekajte da se stvori sluzava masa. Nanosite je na oboljeli dio tijela, direktno ili kao oblog.

Inače, prapostojbina dunje je srednja Azija. Dunja je prenijeta u južnu i srednju Evropu, a najveću popularnost doživela je u staroj Grčkoj gde je čak ušla i u mitove kao simbol sreće, ljubavi i plodnosti.

Napomena:

Prirodni lijekovi na našem portalu su preporuke preventivnog karaktera za vođenje zdravog načina života. Ukoliko imate neki zdravstveni problem prvo što trebate uraditi jeste da se konsultujete sa ljekarom. Ni u kakvom slučaju se nemojte oslanjati na alternativnu medicinu bez stručnog mišljenja.

UZ SLJEDEĆE TRIKOVE NAPRAVIĆETE PREUKUSNU KUPUS SALATU – Svi pravimo istu grešku prilikom pripreme

Po nekom nepisanom pravilu kupus salata je uvijek ukusnija, slađa i mekša u restoranu nego kod kuće, zar ne? Zato vam otkrivamo na koji način je priprema jedan poznati beogradski kuvar.

Zapravo, tajna dobre salate krije se u činjenici da nasjeckani (ili narendani) kupus odstoji duže, nego kada je mi na brzinu pripremimo kod kuće. To daje vremena povrću, koje ima izobilje vitamina, da otpusti vodu i omekša pod djelovanjem soli i sirćeta pa je rezultat super ukusna salata.

Uz sljedećih par caka napravićete kupus salatu baš kao da ste je naručili iz restorana!

Pročitajte: NI ISKUSNE DOMAĆICE NE ZNAJU ZA SLEDEĆI TRIK: Prije kišeljenja kupusa u bure stavite OVO i dobićete NAJBOLJI UKUS ZIMNICE

Potrebni sastojci:

  • kupus
  • so
  • šećer
  • jabukovo sirće
  • maslinovo ulje
  • biber

Kako da je pripremite kupus salatu?

Nasjeckajte kupus što tanje (ili ga narendajte), pa ga sasvim malo posolite i lagano izgnječite rukom.

Dodajte na vrh noža šećera, pa izmiješajte viljuškom i kašikom i, ako je moguće, ostavite salatu da odstoji bar desetak minuta.

Zatim prelijte sa malo jabukovog sirćeta i maslinovog ulja, pa dobro izmiješajte i pobiberite. Po želji, dodajte i malo peršuna – za dekoraciju!

Pročitajte: Treba li otkidati donje listove kupusa?

VAŽNA NAPOMENA

Mladi, zeleni kupus treba manje gnječiti i neka kraće stoji, a bijeli, jesenji kupus treba gnječiti više i ostaviti da duže odstoji.

Ova namirnica je nepresušan izvor minerala i vitamina, a još više ih ima, vjerovali ili ne – kiseli kupus.

Zbog obilja vitamina C koji posjeduje kupus može da stane rame uz rame sa limunom i pomorandžom. U 100 grama kupusa ima 50 mg vitamina C. Osim toga u kupusu ima znatnih količina vitamina A, B1, B2, B3, B6 i E vitamina. Tu su i vitamin P (bioflavonoidi), kao i vitamin U (metilmetioninsulfonij) koji se inače koristi u terapiji gastritisa, ulkusa želuca i duodenuma.

Ne treba zaboraviti da kupus obiluje i mineralnim materijama kao što su kalijum, kalcijum, fosfor, gvožđe i magnezijum. U svježim listovima ovog povrća nalaze se velike količine hlorofila koji podstiče povećanje hemoglobina u krvi. Upravo zbog toga preporučuje se kao redovna namirnica svima koji pate od malokrvnosti.

U kupusu se nalaze i dvije vrste materija koje koče pretjeranu aktivnost štitaste žlijezde i djeluju protiv Bazedovljeve bolesti.

VITAMINSKA BOMBA za jači imunitet

„Vitaminska bomba“ za jačanje imuniteta koja je osim što je jako djelotvorna i veoma ukusna. Mogu koristiti i djeca i odrasli.

Sastojci:

50 gr suvih smokava
50 gr suvih šljijva
50 gr suvog grožđa
50 gr oraha
50 gr badema
1 đumbir (oko 70 gr)
2 limuna
400-500 gr meda

Pročitajte: Spoj šipurka i meda je vitaminska bomba

Orašaste plodove kao i suvo voće možete sami kombinovati i dodati suve kajsije,brusnicu,indijski orah….

Postupak pripreme pogledajte u video receptu:

Znate li kako zalijevati sobno cvijeće?

Ako ste ljubitelj sobnog cvijeća često susrećete s dilemom, kada i kako, a posebno s čim je najbolje zalijevati sobno cvijeće. Pročitajte kako zalijevati sobno cvijeće

Često vam se desi da vam upravo zbog nesigurnosti i neznanja, biljke uvenu i uginu.
U nastavku slijede savjeti kako zalijevati sobno cvijeće.

Osnova u njezi sobnog cvijeća je pobrinuti se da pravilnim zalijevanjem ono uvijek bude zdravo, zeleno i bujno.

Svaka biljka se zalijeva prema svojim potrebama. Onoliko vlage koliko bi inače dobila da živi u svom prirodnom okruženju toliko biljka traži i u sobnom uzgoju. Rijetko je ono cvijeće koje zahtijeva period suhe zemlje, ali postoji. Takvo cvijeće je potrebno ostaviti nekoliko dana do nekoliko sedmica bez vode.

Većina sobnog cvijeća ipak traži nešto češće zalijevanje, ali da im se pritom nekoliko dana osigura suva zemlja. Naravno,  postoji i ono cvijeće koje uvijek traži da mu je zemlja vlažna.

Različito je i zalijevanje cvijeća prema fazi rasta, odnosno u jednoj fazi mu treba više vode nego u drugim fazama.

Pročitajte još: Šta možete, a šta ne smijete koristiti za zalivanje biljaka

Stoga, treba obratiti pažnju na to kako pravilno zalijevati sobno cvijeće.

Najidealnije bi bilo sobno cvijeće i biljke zalijevati kišnicom, izvorskom vodom ili flaširanom vodom.

No, znamo da je to gotovo nemoguće, stoga ćemo ga morati zalijevati prokuhanom vodom ili u vodu staviti nešto treseta pa pustiti da stoji 24 sata. Nakon što je odstajala,  čistu vodu odlijemo i upotrijebimo za zalijevanje.

Jednom do dva puta u sedmici, vodi za zalijevanje možete dodati na 1 litru vode, umjetnog gnojiva, ali tek toliko koliko stane na vrh noža.

Ovo je najbolji način zalijevanja sobnog cvijeća, ali i svih ostalih sobnih biljaka.

Ako zalijevate cvijeće vodom iz vodovoda, preporučuje se da voda svakako odstoji barem jedan dan.

Kako zalijevati sobno cvijeće?

Pravilo 2,5 centimetara vrijedi za većinu cvijeća i sobnog bilja. Zo znači da se zemlja zalijeva kada je suha na toj dubini, što ćete lako provjeriti ako stavite prst u zemlju.
Ako je zemlja još dovoljno vlažna, nemojte zalijevati već sutradan provjerite ponovno.

Ne preporučuje se ni zalijevanje tako da cvjetni lonac neprestano stoji u podlošku ili u ukrasnom loncu punom vode.

Uz malo pažnje, s vremenom će vam ovo prijeći u naviku i nećete se više pitati kako zalijevati sobne biljke jer ćete sami prepoznati pravo vrijeme kada morate zaliti cvijeće.

Kako napraviti organsko đubrivo od jesenjeg lišća: Bašta će vam cvetati kao nikada do sada!

Kad čistite dvorište od opalog lišća, skupite ga na posebno mjesto – u prostor ograđen daskama ili posebnu kantu obloženu velikom najlon kesom. Prilikom skupljanja lišća treba obratiti pažnju da se prikuplja zdravo lišće, koje nije zaraženo patogenima i u kojem nema štetočina ili njihovih prezimljujućih formi. Poželjno je lišće prethodno usitniti. Ukoliko je lišće suvo, potrebno ga je zaliti vodom i tako podstaći proces kompostiranja. Vlažnom lišću može se dodati zelena trava i manja količina humusa da bi se ubrzao ceo proces. Zbog osobine vlažnog lišća da se zgrudva i truli, njemu se mogu dodati i usitnjene grančice. One će doprineti rastresitosti kompostne mase.

Brzina kompostiranja zavisi od vrste drveta

Najbrže se razlaže lišće listopadnog drveća, 1 – 2 godine, dok se iglice četinarskih vrsta sporije razlažu, 2 – 3 godine. Sadržaj mineralnih materija u lišću varira u zavisnosti od vrste drveta, zemljišta i klimatskih karakteristika podneblja. Zbog toga je najbolje koristiti opalo lišće različitih vrsta drveća.

Kompost od lišća koji je odležao godinu dana naziva se mladi kompost jer su u njemu i dalje vidljivi ostaci lišća. Takav kompost se prvenstveno koristi za malčiranje, a može, takođe, da se upotrebi prilikom sadnje stavljanjem u iskopane rupe ili kao đubrivo za travnjake. Veoma dobro se pokazao kao malč u toku zime, jer štiti biljke od smrzavanja. Ako ga upotrebimo kao prekrivač za golu zemlju, potrebno ga je u proleće razgrnuti i omogućiti zemljištu da se zagreje.

Pročitajte još: Zašto lišće mijenja boju na jesen

Ukoliko je kompost od lišća odležao dve godine, tada je on zreo i predstavlja visokokvalitetno organsko đubrivo. Takav kompost odlikuje se tamnosmeđom bojom i mrvičastom strukturom. Koristi se kao malč, ali i u mešavinama za sađenje rasade povrća, cveća ili kao organsko đubrivo.

Kompost od iglica četinara zakiseljava zemljište

Kompostu dobijenom od iglica četinara potrebno je i do tri godine da se potpuno razloži. Takva vrsta komposta zakiseljava zemljište, pa se koristi za malčiranje i đubrenje onih kultura koje zahtevaju kiselije zemljište. Najbolje ga je praviti odvojeno od komposta dobijenog raspadanjem lišća listopadnog drveća.

Lišće koje se brzo kompostira su: listovi voćnih vrsta, breze, zove, javora, topole, graba, bijelog jasena. Lišće hrasta, bukve, oraha, četinara, te lišće prekriveno smolom, je lišće koje se sporo kompostira. Korisno je znati i da, osim lišća hrasta i oraha, lišće kestena i vrbe sadrži mnogo tanina i da zbog toga sporo trune, kao i lišće četinarskih vrsta.

Kompost od orahovog lišća treba praviti odvojeno od drugog lišća i koristiti ga kao malč za suzbijanje korova, ali nikako ga ne upotrebljavati u povrtnjaku jer može da zaustavi rast povrća.

Veličina kompostne gomile važna za održavanje temperature i vlažnosti Širina i visina kompostne gomile trebale bi da budu 1,2 – 1,5 m, a dužina najmanje 1,5 m.

Ukoliko se kompostna masa osuši, potrebno ju je zaliti vodom. Ako je prevlažna treba dodati piljevinu od listopadnog drveća. Za održavanje temperature i vlažnosti tokom kompostiranja, veoma je važna veličina kompostne gomile.

Manja gomila će se brže isušivati, slabije zagrevati i tako će se usporavati kompostni proces. Obrnuto, ako je gomila veća, brže će se zagrijavati i razviti više temperature koje mogu da unište željene mikroorganizme koji obavljaju kompostiranje.

Sazrijevanje komposta od lišća je najbrže u ljetnjim mjesecima zbog intenzivnog rada mikroorganizama. Ukoliko želimo da ubrzamo proces formiranja komposta, potrebno je nekoliko puta prevrtati ovu gomilu.

Kompostna gomila je inkubator mnogih biohemijskih procesa i razvoja zemljišne flore i faune. Zbog toga je zreli kompost nosilac vitalnosti zemljišta.

Da biste utvrdili da li je kompost od opalog lišća zreo morate se uveriti da on ima tamnosmeđu boju i miris šumske zemlje.

Zanimljivosti o brusnicama

Bobičasti plodovi brusnice, latinskog naziva Vaccinum macrocarpon, neizostavni su na piacama tokom ljetnog i rano jesenjeg razdoblja.

Treba znati kako je brusnica svojim osobinama i uslovima dospijevanja najsličnija borovnici. Dakle, gdje god se uzgaja borovnica, može se bez većih poteškoća uzgajati i brusnica.

Postavlja se pitanje zašto je potražnja za brusnicom aktuelna tokom cijele godine. Možda bi nam na to najbolje odgovorili svi oni koje muči upala mokraćnih kanala. Jer treba znati kako se kod navedenih tegoba upravo preporuča svakodnevna uporaba brusnice.

Pročitajte: Brusnica – Savjeti za sadnju i njegu

Naime, flavonoidi iz brusnice, zahvaljujući posebnim receptorima, imaju posebno antibakterijsko djelovanje upravo u tom dijelu tijela. Na taj način brusnica sprječava nastanak urinarnih infekcija, a ako se infekcija pak razvila, drastično snižava broj bakterija (posebice E. koli) u urinu.

Istraživanja su pokazala da sastojci iz brusnice uništavaju i Helicobacter pylori, bakteriju uzročnika čira na želucu. Osim toga, njene djelatne materije uništavaju i bakterije naseljene u ustima, koji inače s vremenom dovode do raznih bolesti zuba i zubnog mesa.

Brusnica je zimzeleni grmić visok do 25 cm koji najbolje uspijeva u planinskim krajevima, po suvim i svijetlim crnogoričnim šumama. Listovi su ovalni, sitni, kožasti, cjelovitog ruba, na rubu previnuti, sjajni i s kratkom peteljkom. S donje strane imaju tamne tačkaste žlijezde koje se vide golim okom. Bijeli i ružičasti cvjetovi zvonastog oblika razvijaju se u grozdastim cvatovima.

Biljka cvate od maja do jula, a plodovi dozrijevaju u avgustu i septembru. U početku su to bijele, a tek poslije crvene bobe promjera 6-8 cm s ostatkom čaške na vrhu. Iznutra su «brašnjavi» pa otud ponegdje za brusnicu i naziv brašnjača. U ljekovite pak svrhe skupljaju se listovi brusnice koji sadržavaju arbutin, hidrohinon, erikolin, ericinol, treslovine i druge tvari.

Pročitajte: Moćna brusnica, prirodni antibiotik: Evo za šta je dobra i kako se konzumira!

Ali, bobe brusnice se rabe, pored ranije opisanih ljekovitih svojstava, i kao začin jelima od divljači ili za pripremanje voćnih sokova, vina, pekmeza i rakija. Međutim, iako se o ljekovitim učincima brusnice manje-više sve zna, relativno je nepoznata činjenica kako se ipak ne preporuča dugotrajnija uporaba njenih većih količina iz razloga što može dovesti do oštećenja jetre i hemolitičke anemije.