Naslovnica Blog Stranica 196

GLJIVA CRNA TRUBA – Ljekovitost, upotreba i recepti za pripremanje

Crna truba gljiva (lat. Craterellus cornucopioides) je u narodu poznata još i pod nazivima mrtvačka truba, mrka trubača itd. Ovo je manje poznata vrsta gljive od nekih drugih koje se koriste u ljekovite svrhe, ali to ne umanjuje njen značaj. Ime je dobila prema svom izgledu, koji zaista i podsjeća na trubu.

Gljiva crna truba podsjeća na trubu ili lijevak i šuplja je do samog dna. Njen vrh je nepravilnog oblika i valovit, sa uvrnutim krajevima. Veoma je tanak i njegova veličina je između 2 i 8 cm. Njeno meso je sivkaste ili crne boje, elastično i vlaknasto. Miris crne trube je neodređen ‒ podsjeća na zemlju ili plesan. Ukus crne trube je prijatan i blag, čak pomalo i sladak.

Gljiva crna truba raste razbacano u svežnjima, koji umiju biti veliki. Može se naći na vlažnom i blatnom tlu u listopadnim šumama. Uglavnom se može naći u jesen, rijetko ranije. Ova pečurka je veoma ukusna, naročito kad je dobro osušena i samljevena ‒ tada se koristi kao začin u prahu za supe, čorbe i razne umake.

Crnu trubu, zahvaljujući njenom jedinstvenom izgledu, nemoguće je pomiješati s nekom gljivom koja je otrovna. Ona dakle nema svog otrovnog dvojnika.

Crna truba ljekovitost

Gljiva crna truba je bogata vitaminom B12, koji posebno pomaže održavanju pravilne funkcije mozga i čitavog nervnog sistema. Takođe sadrži znantnu količinu proteina (69,45 grama), ugljenih hidrata (13,44 grama) i veoma male količine masti (4,88 grama). 100 grama gljive crne trube sadrži 378 kalorija.

Pročitajte: Uzgajanje gljiva – Otkrivamo različite načine

Na šta sve utiče ljekovitost gljive crne trube?

  • Pomaže pri regulisanju tjelesne mase. Gljive generalno sadrže mali procenat kalorija, a istovremeno veoma pozitivno utiču na zdravlje. Gojazne osobe bi naročito trebale da konzumiraju crnu trubu, jer će im ona pomoći pri gubitku kilograma na zdrav način. To je zato što se gljive generalno uglavnom sastoje od proteina.
  • Bogata je vitaminom D. Osušena gljiva crna truba sadrži značajnu količinu D kompleksa, a naročito D2 i D3, što znatno doprinosi boljem funkcionisanju organizma.
  • Jača imuni sistem. Crna truba štiti organizam od virusnih i bakterijskih infekcija upravo zbog sastojaka koje sadrži. Zato je naročito dobro konzumirati je u periodima godine kada vladaju virusi, jer ona jača imuni sistem i stvara odbrambeni mehanizam od štetnih mikroorganizama.
  • Reguliše nivo holesterola u krvi. Enzimi koje gljiva crna truba sadrži doprinose smanjenju nivoa lošeg holesterola (LDL) u krvi. Tome naročito doprinose polisaharidi i beta-glukan.
  • Reguliše nivo šećera u krvi. Gljiva crna truba sadrži prirodni insulin i enzime koji pomažu „razbijanju” šećera u krvi. Pored toga, ona pozitivno utiče i na rad jetre i pankreasa i tako podstiče proizvodnju insulina u organizmu.
  • Sprečava pojavu raka. Naučno je dokazano da gljive uspješno suzbijaju tumore. Polisaharidi koje gljive sadrže deluju antikancerogeno i tako se bore protiv ćelija raka. Tome naročito doprinosi selen, koji gljiva crna truba sadrži.
  • Prirodni je antioksidans. Kada kažemo antioksidans, prvo pomislimo na voće i povrće. Međutim, i gljive su veoma bogat izvor antioksidanasa koji se bore protiv slobodnih radikala u organizmu.
  • Ubrzava metabolizam. Ovome posebno doprinosi vitamin B, koji gljiva crna truba sadrži. To je još jedan način na koji gljiva crna truba doprinosi regulisanju tjelesne mase.
  • Povoljno utiče na kožu. S obzirom na to da gljive sadrže dosta vode i vitamina D, to pozitivno utiče na zdravlje i elastičnost kože.

Pročitajte: Lavlja griva – Gljiva izuzetnih svojstava

Gljiva crna truba upotreba

Pečurka crna truba je idealna za kulinarske specijalitete. Idealna je za kombinaciju s jajima, mesom, povrćem, sosevima, čorbama, supama i umacima. Može se koristiti u raznim oblicima ‒ u prahu, sušena ili cela. Gljiva crna truba u prahu je veoma cijenjen začin.

Gljiva crna truba recepti

Sos za pastu od crne trube

Da biste napravili sos od crne trube, potrebni su vam sljedeći sastojci:

  • 500 g gljive crne trube
  • 500 g pavlake za kuvanje
  • Maslac
  • So
  • Biber
  • Parmezan

Priprema:

Rastopite maslac u šerpi i dodajte očišćenu i svježu crnu trubu. Dinstajte ih na laganoj vatri dok ne otpuste sok. Potom dodajte pavlaku za kuvanje i kuvajte na laganoj vatri 20-ak minuta. Potom sve to usitnite štapnim mikserom, pa kuvajte još malo dok se ne zgusne. Na kraju sve posolite i pobiberite (po želji možete dodati i bosiljak). Prelijte testeninu sosem od crne trube i to je sve. Vaš obrok je spreman.

Rižoto sa gljivom crnom trubom

Za rižoto sa crnom trubom, potrebni su vam sledeći sastojci:

  • 200 g crne trube
  • 400 g riže
  • 1 kašičica maslinovog ulja
  • 1 kocka za supu
  • 1 glavica crnog luka
  • 80 g rendanog tvrdog sira
  • 40 g maslaca
  • 1 kašičica muskatnog oraščića
  • So
  • Biber

Priprema:

Očistite gljive. U dublju posudu stavite maslinovo ulje i na njemu propržite sitno isjeckani luk. Potom dodajte očišćene gljive i rižu, pa lagano mešajte minut-dva. Začinite solji, biberom i muskatnim oraščićem. Potom u to dodajte kocku za supu, dobro promiješajte i sa ringle stavite u rernu koju ste prethodno zagrejali na 200⁰C. Pecite pola sata, pa potom izvadite i dodajte rendani sir i maslac. Sve dobro promešajte i servirajte dok je toplo.

Pročitajte: Reishi gljive – Za šta i kako se koristi gljiva “vječnog života”

Prah od sušenih crnih truba

Za ovaj recept potrebne su vam samo količine crne trube po želji.

Priprema:

Očistite gljive od nečistoća i odsijecite im donje dijelove. Zatim ih poređajte na pleh. Možete ih sušiti u rerni ili prirodno. Najbolje bi bilo da ih sušite prirodno, na suncu. Ako ih sušite u rerni, zagrijte je na 50⁰C. Na tako zagrejanoj rerni, potrebno je da ih sušite 5 do 7 sati. Povremeno ih provjeravajte i izvadite ih kad budu potpuno suve. Nakon što se potpuno osuše, ostavite ih da se dobro ohlade i sameljite ih na najsitnije, dok ne postanu prah. Osušeni prah od gljive crne trube, koji može stajati duže vreme, čuvajte u staklenim teglicama.

Gljivu crnu trubu u prahu kao začin možete koristiti za razna jela, a posebno za čorbe, supe, soseve i umake. Ona će doprinjeti boljem ukusu hrane, a pored toga će još i pozitivno uticati na vaše cjelokupno zdravlje. Probajte. Možda vam ovo postane omiljeni začin u kuhinji.

Oči u oči sa medvjedom – Ima li spasa i vrijedi li praviti se mrtav

Desetak vrsta medvjeda može se naći širom svijeta – od tropske Šri Lanke do hladnih dijelova Rusije, Norveške i Kanade. Evropski web-sajtovi i organizacije koje se bave zaštitom životinja, daju brojne, ali ipak – slične savjete o bezbijednosti koje dobijaju i Amerikanci, o tome kako se ponašati u susretu sa medvjedom.

Zašli ste malo dublje u prirodu jer je veličanstven jesenji dan. Iznenada, primijetite medvjeda. I medvjed je primijetio i vas. Da li biste znali šta dalje?

Bet Pret je podijelila svoje iskustvo. Jednom se našla na stazi Old gardiner roud u Nacionalnom parku Jeloustoun (SAD), uživajući u trčanju. Njenom sanjarenju došao je kraj kada je naišla na medvjeda grizlija koji jede cvijeće.

„Zaustavila sam se. Medvjed je stao na zadnje noge i pogledao me. Znala sam da to nije prijeteći gest. Ne šalim se, mahnuo je šapom na mene kao da kaže – samo idi svojim putem. I polako sam se udaljila i napravila malo po malo, bezbijedno odstojanje, i susret se dobro završio“, ispričala je Pretova.

Pročitajte: Ko je jači: Američki grizli ili ruski sibirski tigar?

Ona je regionalni izvršni direktor Nacionalne federacije Kalifornije za divlje životinje, i taj posao radi više od 10 godina. Takođe je radila u Jeloustounu nekoliko godina gdje je jednom vidjela devet medveda u jednom danu.

Takođe je i autor knjige Kada su planinski lavovi susjedi, koja govori o tome kako ljudi mogu koegzistirati sa divljim životinjama u Kaliforniji. A tu je i poglavlje samo o medvjedima.

„Divlji medvjed je divan prizor. Nevjerovatno ih je vidjeti u divljini. Nikada nisam imala loše iskustvo sa medvjedima. Ono što pokušavam da probudim kod ljudi je poštovanje, a ne strah, prema medvjedima. Životinja obično želi da izbjegne susrete sa ljudima“, ispričala je.

Napadi medvjeda na ljude su rijetki, navodi se na portalu US National Park Service, ali se dešavaju.

Dva rvača je u nedavno u blizini Kodija u Vajomingu napao medvjed; imali su teške povrede, ali su preživili.

Jedan planinar poginuo je u napadu grizlija u Montani krajem marta.
U Francuskoj je u novembru 2021. godine medvjed teško povredio 70-godišnjeg lovca.

U Sjevernoj Karolini, pas jednog para privukao je neželjenu pažnju crnog medveda početkom jeseni 2021. dok su bili na izletu na Blu ridž parkveju; oni i njihov ljubimac su preživili.

U toku je doba godine kada su mnogi medvjedi u fazi poznatoj kao hiperfagija, period jeseni kada medvjedi jedu „sve i svašta“ da bi postigli šo veću težinu za hibernaciju koja slijedi.

„Oni jedu sve, i mrave, i cvijeće i orašaste plodove… I nažalost, ljudsku hranu. Naša hrana im je veoma privlačna; to su lake kalorije. Kombinujte to sa činjenicom da su neki nacionalni parkovi postali veoma popularni i prepuni posjetilaca, i imate recept za potencijalne nevolje. Postoji više potencijala za susrete i sukobe. To me pomalo brine“, rekla je Pretova.

Pravila ponašanja i šanse za beg

Prvo pravilo susreta sa medvjedom je da ne ulazite u fizički obračun. Najbolja strategija je da se zapravo nikada ne nađete u opasnosti, tako što ćete namamiti ili provocirati medvjeda. Pokušaj da date medvjedu hranu ili približavanje slatkim mladuncima su potpuno pogrešne stvari i traženje nevolje.

Na portalu Nacionalnih parkova SAD, ističe se da je svaki medvjed i svaki susret sa njim drugačiji, ali i da postoje opšte smjernice korisne u većini situacija.

Prije svega, držite se na distanci ako naiđete na medvjeda. Ne prilazite mu i dajte mu dovoljno prostora da se udalji od vas. Trudite sa da ostanete najmanje 60 do 90 metara udaljeni od životinje.

Sigurniji ste kada ste u grupi, jer medvjede tada može da uplaši bučnost i potrudiće se da se ne pojavi pred ljudima. Birajte „utabane“ staze i ne zalazite u nepregledna područja.

Ako se već nađete „oči u oči“ sa medvjedom, a sa malim ste djetetom, obavezno ga uzmite u naručje.

Dok se polako udaljavate od medvjeda, izbjegavajte direktan kontakt očima, i gledajte da položajem svog tijela ne stanete između ženke medvjeda i njenih mladunaca.

Podizanje medvjeda na dvije zadnje noge nije znak agresivnosti

Pretova je dodala da se ne plašite ako medvjed stane na zadnje noge; to se ne smatra agresivnim potezom. Kaže i da se dešavalo da ljudi nekada uopšte nisu svjesni da je medvjed u njihovoj blizini i da je u tim situacijama sve prošlo bez ikakvih posljedica.

Šta ako medvjed ipak pokazuje agresiju i ide ka vama? Tada morate donositi važne odluke – i to brzo. Prva stvar je da ostanete gdje ste. Panično trčanje i bijeg su slaba opcija jer medvjed je brz. Ne penjite se ni na drvo. Oni takođe mogu da se penju na drveće bolje od ljudi.

Odjeljenje za zaštitu životne sredine u Nju Džersiju (gdje raste populacija crnog medvjeda) takođe ima nekoliko savjeta:

  • Pravite glasne zvukove vikanjem i lupanjem da uplašite medvjede.
  • Učinite da izgledate što veći mašući rukama.
  • Ako ste sa drugim ljudima, ostanite zajedno, ne razdvajajte se.

Pretova je objasnila da odgovor na napad medvjeda zavisi i od situacije ali i od vrste medvjeda.

Ako je u pitanju crni medvjed, ne bježite, ali i – ne pravite se da ste mrtvi.

„Ostanite gdje ste. Izgledajte što je moguće zastrašujuće. Ne bacajte stvari direktno na njega, već blizu njega. Neka vas medvjed ne uplaši. Neka stekne utisak da ste veliki, podignite nešto, vičite. Ako napadne, uzvratite – ciljajte u lice“, savjetuje Pretova.

Ako imate posla sa grizlijem koji se ne povlači i napad je neizbježan, savjetujemo vam da uradite suprotno. Trebalo bi da se pravite da ste mrtvi.

„Pravite se mrtvi sa grizlijem ako počne da napada. Zauzmite položaj fetusa. Omotajte ruke oko vrata. Lezite na stomak. Kada to uradite, ogromna je vjerovatnoća da će grizli krenuti dalje“, dodaje Pretova.

Ključno je znati kako napraviti brzu vizuelnu identifikaciju. Crni medvedi mogu biti crni, smeđi, boje cimeta, plavi, plavo-sivi ili bjeličasti.

Sprej kao oružje

Jedan od najboljih načina da se uoči razlika, jeste da probate da uočite grbu na ramenima. Grizli ih imaju. Crni medvjedi nemaju.

Lice crnog medvjeda izgleda malo malo okruglije, i nos je ravniji dok grizli ima „divlji izraz“.

Neki ljudi vole da sa sobom nose sprej za napad na životinje ili neku vrstu oružja kada znaju da idu u područja gdje ima medveda.

Sprej je naravno bolja opcija jer je nošenje vatrenog oružja uvijek dodatni rizik.

Ako ste na kampovanju i treba da prenoćite u prirodi morate od sebe odvratiti medvjede koji su uglavno mu potrazi za hranom.

Izbjegavajte skladištenje hrane u svom vozilu ili šatoru, prikolici… Ako morate, čuvajte hranu u hermetički zatvorenim kontejnerima u prtljažniku i potpuno zatvorite prozore vozila.

Otarasite se smeća u kontejnerima i kantama za smeće jer to privlači životinje pa i medvjede.

Pretova je na kraju naglasila da je na ljudima da budu odgovorni prema ovim stvorenjima: „Medvjedi su samo medvjedi. Mi smo im mnogo veća prijetnja. Napadi medvjeda su tako rijetki. A smrtni slučajevi su još rjeđi. Životi medvjeda su više ugroženi nego naši u međusobnim susretima“.

Plodovi divljeg kestena su svuda oko nas – Napravite od njih melem za proširene vene

Proširene vene su veoma često oboljenje koje muči veliki broj ljudi. U tome mogu da pomognu brojne ljekovite biljke, u vidu čajeva, melema, masti…

Neven je u stanju da smanji otoke, da odstrani bolove i da poboljša cirkulaciju koja je otežana.

„Neven je fantastičan za njegu kože, a djeluje odlično i na krvne sudove. Nevenovo ulje se može koristiti samostalno ili sa biljkama koje imaju komplementarno dejstvo. Može se na primjer za tretiranje proširenih vena, koristiti zajedno sa eteričnim uljem čempresa i hajdučke trave“, rekao je gostujući u Jutarnjem programu Momčilo Antonijević, novinar i narodni travar.

Osim nevenovog ulja, dobra je i nevenova mast koja se pravi sa svinjskom mašću.

Odmaranje je vrlo bitno u procesu oporavka. Pošto su vam noge već dovoljno teške, potrudite se da ih što više držite u uzdignutom položaju. Dok spavate, stavite ispod nogu jastuče, a dok sedite, podignite noge na tabure ili tome slično. Prijaće vam i masaža stopala i nogu, kao i blage kupke koje mogu da opuste vaše noge. Naravno, ne pretjerujte sa sjedenjem, opšti su savjeti.

Pročitajte: Divlji kesten i rakija – Moćna kombinacija za proširene i bolne vene

Divlji kesten za vene

Divlji kesten, bogat estinom i polifenolima takođe spada u biljke koje mogu da pomognu kod slabosti krvnih sudova, posebno njegov ekstrakt koji se primjenjuje i u spoljnjoj i unutrašnjoj primjeni. Najbolje je praviti preparate od mladih plodova.

„Dvadeset mladih kestenova presijecite, stavite u teglu i prelijte litrom alkohola (70 odsto) koji je još vreo, jer ste ga prethodno prokuvali. Zatvorenu teglu ostavite dvije nedjelje na tamnom mjestu. Povremeno promućkajte. Poslije dvije nedjelje možete početi sa korišćenjem nakon cijeđenja, za obloge, a može se i piti po 20 kapi ove tinkture pomiješano sa malo vode, dva puta na dan“, dao je recept Antonijević.

Kokotac za vene

Još jedna korisna biljka koja je blagotvorna za vene je kokotac. Rasprostanjena je biljka i interesantna po blagom mirisu kada se osuši – zbog kumarina koji sadrži. Koristi se kao čaj, dvije tri šolje dnevno, kako bi pomogao u liječenju problema sa unutrašnjim venama. Razrjeđuje krv i preventivno djeluje protiv trombova.

Heljda

Heljda je još jedna biljka čiji čaj je odličan u borbi sa proširenim venama. Takođe, i bršljan je biljka koja je dobro poznata za njegu kože i protiv celulita.

Pročitajte: Prirodni lijek za bolove u nogama i proširene vene

Glog za bolju cirkulaciju

„Kada su u pitanju vene, spriječava upalu i oticanje nogu, posebno kod žena koje su češće u ovom problemu. Ulje od bršljana tu može da bude dobro rješenje“, kaže Antonijević.

Cirkulaciju može da pomogne ruzmarin, koji se koristi i kao eterično ulje, koje je razblaženo u nosećem ulju (može bršljenovo). Nanosi se na područje sa problematičnim venama.

„Glog je takođe biljka koja poboljšava cirkulaciju a može da snizi krvni pritisak, dok ruzmarin može da poveća pritisak pa nađite balans“, poručuje narodni travar.

Na kraju, neizostavno je pomenuti gavez, koji se mora korisititi isključivo na nepovređenoj zdravoj koži i često je sastavni je dio melema protiv bolova od sportskih povreda, istegnuća… Gavez se kao mast i maže deset dana, redovno i svakodnevno. Može da se primjenjuje i kao obloga za vene tako što se izrenda svjež gavez i stavi se na bolna mjesta.

Antonijević napominje da neka ljekovita biljka kod jedne osobe može da pomogne, dok kod druge može dati slabe rezultate, pa je stoga važno pratiti koja biljka i kakvi preparati prijaju svakom pacijentu ponaosob.

Napomena:

Prirodni lijekovi na našem portalu su preporuke preventivnog karaktera za vođenje zdravog načina života. Ukoliko imate neki zdravstveni problem prvo što trebate uraditi jeste da se konsultujete sa ljekarom. Ni u kakvom slučaju se nemojte oslanjati na alternativnu medicinu bez stručnog mišljenja.

Čađavost kože luka je opasna bolest

Čađavost kože luka uzrokuje gljiva Colletotrichum circinans. Ovo je značajna bolest sorti luka s bijelom pokožicom. 

S obzirom da se u posljednje vrijeme sve više uzgaja luk srebrenjak, ova bolest postaje sve opasnija. Luk s obojenom ljuskom je otporan, jer stvara katehol i pirokatekalnu kiselinu, koja je otrovna za gljivicu. Bolest se javlja na lukovicama prije berbe, a gljiva nastavlja svoj razvoj u skladištu. Luk i poriluk su osjetljivi, dok je bijeli luk otporan.

Glavice postaju pjegave, smežurane i prerano klijaju. Bolest se podjednako javlja na vlascu i glavicama luka. Oboljeli vlasac ne smije se koristiti za proizvodnju glavica jer se zaraza prenosi na njih.

Tamne, crnozelenkaste ili crne mrlje najprije se pojavljuju na ljusci luka srebrenjaka. Različite su veličine, a ponekad mogu prekriti cijelu glavu. Toplo i vlažno vrijeme u vegetaciji omogućuje razvoj gljivice koja može zaraziti lukovice i bez mehaničkih oštećenja. Optimalna temperatura za infekciju je 23-29°C.

Pročitajte: Borba protiv BOLESTI LUKA tokom sezone gajenja

Čađavost kože luka je opasna bolest

Pod povoljnim uslovima, gljiva može završiti svoj ciklus za nekoliko dana. Pet do šest dana nakon infekcije pojavljuju se simptomi na lukovicama, a zatim se javlja nova generacija konidija koje služe za raspršivanje nametnika i novih infekcija.

Za luk s bijelom pokožicom ne postoje zadovoljavajuće mjere zaštite, stoga je preventivna zaštita jedini i najbolji lijek. Vrlo je važno da se lukovice dobro osuše neposredno prije skladištenja. U slučaju opasnosti od zaraze treba uzgajati sorte koje imaju obojenu ljusku jer su otporne na ovu bolest. Potrebno je ukloniti biljne ostatke, primijeniti plodored, te naravno sijati sertifikovano sjeme i vlasac, a luk brati samo po suvom vremenu.

Autor: Sandra Miletaković, dipl.ing., PSSS Kruševac

Rezidba lijeske – Evo kako i kada se obavlja

Rezidba lijeske – Lijeska je višegodišnja voćna vrsta koja se može gajiti kao stablo ili kao žbun. Kao stablo najčešći uzgojni oblik je kotlasta kruna ili piramidalna krošnja.

Kod žbunastog uzgoja lijeske, (koji je i kod nas najčešće zastupljen) rastojanje između žbunova je 5×5 ili 5×4 m. Formiranje ovog uzgojnog oblika počinje tako što se nakon sadnje posađene sadnice prikrate na visinu oko 20-30 cm.

Tokom vegetacije po žbunu se ostavlja 4-5 izdanaka, koji su pravilno raspoređeni u obliku kruga udaljenih jedni od drugih oko 50 cm. U drugoj godini, vrši se slabije prikraćivanje izdanaka u cilju što boljeg grananja i dobijanja što većeg broja sekundarnih grančica te uklanjanja konkurentnih izboja.

Lijeska rađa na jednogodišnjim prirastima dužine 15-25 cm zavisno od sorte. S obzirom da je lijeska izrazito heliofitna voćka, svi ljetorasti koji rastu ka unutrašnjosti žbuna ili imaju nepovoljan rast, uklanjaju se do osnove. Suština je da se dobije maksimalno osvjetljena unutrašnjost žbuna jer se na taj način postiže dobro diferenciranje cvjetnih pupoljaka kao i dobra prozračnost istog.

Pročitajte: Prednosti i mane kalemljene lijeske i izdanka

Kod lijeske, osim u izuzetnim slučajevima, (šteta uzrokovanih gradom) ne treba primjenjivati oštru rezidbu i uglavnom se izvodi blaga rezidba. Kao i kod svake druge voćne vrste kod već formiranog žbuna, vrši se rezidba na način da se nastoji održati odnos između nadzemnog i podzemnog dijela voćke te uzgojni oblik.

Tokom perioda zimskog mirovanja, najbolje je izvoditi zimsku rezidbu kada su temperature iznad 0°C. Smatra se da lijeska ima najduži period cvjetanja, koji započinje već u jesen, kada se pojavljuju muški cvjetovi – rese, a zatim u februaru, martu ili aprilu kada se pojavljuju ženski cvjetovi – pup. Uglavnom se preporučuje vršenje rezidbe nakon što se pojave prvi ženski cvjetovi te shodno tome i prilagoditi rezidbu.

Suština rezidbe se sastoji na uklanjanju suhih, slabih, isprepletenih, deformisanih grana te onih koje rastu ka unutrašnjosti žbuna ili imaju previše vertikalan rast. Takve grane se uklanjaju do osnove, a ostale se prorjeđuju po sistemu „riblje kosti„.

Pročitajte: Mineralna ishrana lijeske – Prvo analiza zemljišta

Ramene grane u žbunu mogu dostići visinu od 4 – 5 metara. Da bi se spriječilo izduživanje ramenih grana te premještanje rodnih elemenata na periferiju žbuna i spriječilo zasjenjivanje žbunova iz sljedećeg reda, potrebno je izvršiti njihovo prikraćivanje. Ovo prikraćivanje se izvodi tako što se na ramenim granama izvodi rezidba na bočni prirast. Poslije 15-20 godina zavisno od kondicije zasada, žbun je potrebno podmladiti jer mu produktivnost opada.

Na ramenim granama dolazi do smanjenja prinosa, pa je u tom smislu izrođene ramene grane potrebno zamijeniti. To je postupak koji se ne izvodi odjednom, već u periodu od 2-3 godine, postepeno zamjenjujući izrođene grane. Na mjesto uklonjene grane dolazi nova koja se postepeno formira u žbunu kako bi zamijenila uklonjenu izrođenu ramenu granu. Na taj način se obezbjeđuje redovan i stabilan prinos po žbunu.

Ljetnja rezidba (juni-juli) ima za cilj bolju diferencijaciju cvjetnih pupoljaka za narednu vegetaciju, a vrši se prorjeđivanjem viška mladara koji crpe hranjiva te i onih koji nisu potrebni za uzgojni oblik.

Na ove biljke možete računati da će preživiti i najhladnije zime

Prije nego što dođu niske temperature, važno je znati koje su biljke u hladnoj klimi dovoljno otporne da prežive mraz. Evo nekoliko najboljih izbora za najpouzdanije trajnice koje su otporne na hladnoću na koje možete računati da će dobro podnijeti niske temperature, piše Better Homes and Gardens.

Sedum

Ako želite izdržljivu puzavicu ili šarenu visoku biljku za vaš vrt, sedum ima te odlike preživljava i vruća ljeta i hladne zime.

U pitanju su trajnice otporne na sušu, tako da su pravi pobjednici ako u vašem području ima malo padavina.

Pročitajte: Debela koka: Protiv čira na želucu, kožnih oboljenja i sportskih povreda

Dan noć

Omiljeni zimski cvijet dolazi u toliko širokoj paleti boja da zaista postoji nešto za svakoga. Idealna biljka za vrtlare početnike jer ih je nevjerovatno jednostavno uzgajati.

Savršeno za sadnju u žardinjere, saksije ili korpe, a u njihovim cvjetovima i bojama uživaćete od oktobra pa sve do marta.

Kamelija

Kamelije su grmovi koji ne zahtjevaju održavanje i izuzetno su otporni. Vaš zimski i proljećni vrt blistaće ekstravagantnim cvjetovima, a njihovo zimzeleno lišće takođe osigurava da u vrtu uvijek postoji nešto predivno.

Oleander

Oleander je zimzeleni grm koji doseže maksimalnu visinu od 6 metara. Jedna je od omiljenih biljki za uzgoj jer ne zahtjeva puno održavanja, ali prije svega zbog cvjetova koji cvjetaju od proljeća do ljeta.

Sve što im je potrebno je sunce i dva do tri puta zalivanje tokom nedjelje, a otporan je na hladnoću do -12ºC i leti do 40ºC (sve dok nema nedostatka vode).

Pročitajte: Savjeti uz koje će vaš oleander cvjetati kao na moru

Ciklame

Verzija ciklama s bršljanovim lišćem najotpornija je vrsta ciklame i uspijevaće tokom hladne zime i pritom imati i predivne cvjetove.

Iako se ovaj cvijet često prodaje kao sobna biljka, u blagim klimatskim područjima ciklame u nijansama ružičaste, bijele, lavande i fuksije koriste se kao veseli pokrivač tla. Više vole zimi sunce, a ljeti sijenku, pa ih sadite ispod listopadnog drveća.

Šta se sve može napraviti od dunje?

Plodovi dunje se malo koriste za potrošnju u svježem stanju, najverovatnije zbog trpko-kiselkastog ukusa (zbog većeg sadržaja tanina) i veće čvrstoće sa dosta kamenih ćelija.

Najveći dio ubranih plodova dunje sekod nas preradi u rakiju dunjevaču.

Dunja svojim dopadljivim mirisom i bogatim hemijskim sastavom pruža ogromne mogućnosti za tehnološku alkoholnu preradu. Od 100 kg dunje može se dobiti 4-6 litara rakije jačine 45% vol. ili 2-3 litra čistog alkohola. Rakija dunjevača je sve više prisutna na raznim menifestacijama na kojima prednjači po broju osvojenih priznanja u odnosu na ostale voćne rakije.

Poljoprivredna gazdinstva pokazuju sve veće interesovanje i za ostale vidove prerade dunje i povećenje (dodavanje) vrijednosti plodovima. Proizvodi od dunje (slatko, sulc, kitnikez, marmelada, sok) se sve više proizvode na poljoprivrednim gazdinstvima. Podižu se nove površine pod ovom voćnom vrstom, intenzivira se oplemenjivački rad, stvaraju se nove, bolje (produktivnije i otpornije) sorte, unapređuje se tehnologija gajenja.

Pročitajte: Čaj od lista dunje – prirodni lijek koji svako mora imati u kući

Slatko od dunja

Za ovu namijenu pogodnije su sorte okruglastog oblika ploda, jer su sa manje neravnina i lakše se ljušte. Plodove bi poslije berbe trebalo ostaviti da odstoje bar desetak dana, jer postaju mirišljaviji, što se zadržava i u slatku. Dunje oljuštiti i istrugati na krupnom rendetu. Na kilogram istruganih dunja uzeti 1,25 kg šećera i sa čašom vode skuvati malo ređi sirup. Čim sirup bude gotov, u njega odmah sipati istrugane dunje i kuvati dok slatko ne bude gotovo. Pošto se slatko lako pihtija, potrebno je sipati ga dok je još vruće u predhodno zagrijane tegle.

Sulc (žele, pihtije)

Za spravljanje sulca koriste se kora, sjemena kućica i tvrdi dijelovi mesa. Staviti ih u odgovarajuću posudu, naliti hladnom vodom i kuvati dok se kora ne raskuva i voda u loncu ne postane ljepljiva (zbog prisustva pektina). Tečnost procijediti kroz gusto sito, da bi bila što bistrija. Na litar tečnosti dodati 750 g šećara i na vrh malo limuntusa i u plitkoj šerpi kuvati na visokoj temperaturi. Što je kuvanje brže, sulc će biti bolji. Gotov sulc, još dok je vruć, sipati u predhodno zagrijane tegle.

Pročitajte: Zamrzavanje dunje

Kitnikez (voćni sir)

Za spravljenje kitnikeza birati potpuno zrele dunje, koje se poslije pranja ne ljušte već samo isijeku na kriške. Odstraniti tvrde dijelove. Kriške kuvati dok ne počnu da se raspadaju. Skuvane kriške propasirati. Na kilogram propasirane kaše dodati 800 g šećera. Kuvati dok se pri miješanju varjačom ne vidi dno šerpe. Ukuvanoj kaši se može dodati isjeckan orah. Vruću kašu sipati u nakvašene kalupe, poravnati i ostaviti da se ohladi. Poslije toga kitnikez izručiti na hartiju, ostaviti da se prosuši, a potom složiti u kartonske kutije obložene pergament papirom.

Marmelada

Spravlja se od potpuno zrelih dunja, koje je potrebno oprati i obrisati oštrom krpom kako bi se odstranile malje. Isjeći ih na komadiće zajedno sa korom, odstraniti sjemene kućice sa tvrdim dijelom mesa oko nje, staviti u šerpu sa vodom i kuvati sve dok se dunje ne raspadnu. Skuvane dunje propasirati. Na kilogram kaše dodati 600 g šećera i malo kore od limuna, a zatim kuvati dok se kaša dovoljno ne zgusne. Skuvanu, vruću marmeladu sipati u tegle.

Pročitajte: Sok od kore DUNJE

Sok

Spravlja se od zrelih dunja koje bi trebalo da odstoje desetak dana nakon berbe. Plodove oprati i iseći na komadiće, izmuljati ih ili, ako je manja količina, samljeti na mašini za mljevenje mesa. Kašu ocijediti. Na litar soka dodati 300 g šećera, dobro promiješati i sipati u flaše. Flaše pasterizovati 20 minuta na 75 stepeni.

Autor: dipl. inž. Ivana Gligorijević, PSSS Jagodina

ZLATAN SAVJET ZA ČUVANJE MUŠKATLI PREKO ZIME – Ni tokom hladnih mjeseci ne traže mnogo, a na proljeće će biti bujne i zelene

Muškatla je jedna od omiljenih cvjetnica koja cvijeta od proljeća do jeseni. Čim počne hladnije vrijeme, potrebno ju je unijeti unutra i obezbijediti uslove za period mirovanja. Evo kako možete da sačuvate muškatle preko zime

Cijelog leta krasile su našu terasu, a mnoge nastavljaju da cvjetaju i dalje, iako je uveliko počela jesen. Kao višegodišnja biljka, muškatla može da prezimi i da na proljeće ponovo obraduje svojim prelijepim cvjetovima, ali jedino ako se unese unutra.

Prije nego što ih unesete, oslobodite ih suvih, ali i zdravih cvjetova, kao i u suvih listova kako biljci ne bi oduzimali energiju. Da biste uspjeli da sačuvate ovo cvijeće, neohodno je da mu obezbijedite adekvatne uslove.

Pročitajte: Kako da vam muškatle bolje cvjetaju

Stavite ih u prostoriju gdje je temperatura između 5 i 12 stepeni Celuzjusa i ima prirode svjetlosti. Tokom zime, one su u periodu mirovanja, a ako ih stavite u toplu i mračnu prostoriju, pojaviće se tanki i blijedi izdanci. Oni nisu dobar znak, naprotiv, iscrpljuju biljku, pa će na proljeće biti slaba i biće joj veoma teško da se oporavi.

Koliko se zaliva?

U toku “zimskog sna” muškatlama nije potrebno mnogo vode – zalivaju se povremeno. Dovoljno je jednom u dvije nedjelje ili čak jednom u mjesec dana. Što se tiče prihrane, nema potrebe za tim sve do marta, jer je bijlka u fazi mirovanja i odmora.

Šta je potrebno uraditi kada stigne proljeće?

Kada stigne proljeće, potrebno ih je orezati, tako što se skrate vrhovi i biljka zalije. Nemojte je odmah stavljati na direktno sunce. Ostavite joj nekoliko dana da se postepeno prilagodi novim uslovima. Poslije tri nedjelje potrebno ju je presaditi, redovno zalivati u po potrebi prehranjivati odgovarajućim đubrivima koje možete napraviti i sami.

Đubrivo se može napraviti i od prirodnih, ekoloških sastojaka koji ne zagađuju prirodnu sredinu, a pomoći će biljci da brže napreduje.

Pročitajte: Recept za prirodni stimulator rasta mladih biljaka od ljuski luka

Napravite predivne jesenje svijećnjake pomoću lišća

Iako su namijenjeni za jesen ovi svijećnjaći će krasiti vaš dom tokom cijele godine jer su jednostavno predivni. Napravite ukrasne svjećnjake od divnog jesenjeg lišća.

Staklene teglice možemo iskoristiti na bezbroj veoma korisnih načina, a danas vam donosimo sjajnu ideju kako da ih pretvorite u divnu jesenju dekoraciju i to pomoću lišća.

Potreban materijal:

  • Teglice
  • Lišće (vještačko ili pravo)
  • Modge podge smjesa ili lijepak za dekupaž
  • Kistovi
  • Ukrsna traka

Pročitajte: Napravite odmah: Prelijepa posuda od jesenjeg lišća

Za početak, pažljivo i detaljno operite spoljašnjost teglice, istrljajte ih medicinskim alkoholom, skinite sve prljavštine i dobro ih posušite.

Sve što treba da uradite jeste da teglicu premazujete kistom koji ste namočili u dekupaž lijepak ili modge podge smjesu, a zatim stavite list pa još jednom premažete. Ako se lišće odmah ne lijepi za teglicu, ne paničite, možda će biti potrebno nekoliko slojeva lijepka da se zalijepi. Budite uporni.

Slažite listove jedan preko drugog napravite svoj jedinstveni dezen, ne morate obložiti cijelu teglicu možete ostaviti nekoliko praznih mesta tako da svjetlost svijeće ljepše probija.

Kad ste zalijepili sve listove ostavite da se dobro osuše.

Oko grlića tegle zavežite ukrasnu vrpcu, a u teglu stavite svijeću i vaša jesenja dekoracija je spremna.

Kako prepoznati svježu jabuku?

Iako je poznato da jabuke kako mogu da stoje duže od neke druge vrste voća, ipak nije uvijek lako prepoznati kada su svježe. U nastavku pročitajte koji sve faktori utiču na dugotrajnu svježinu jabuka i na šta obratiti pažnju prilikom kupovine.

Sveže jabuke možete prepoznati prema nekoliko faktora.

Domaće i svježe jabuke imaće zelenu i čvrstu peteljku pa ćete stare jabuke prepoznati i po tome što je peteljka suva i lako se otrgne.

Svježe jabuke će, osim čvrste i zelene peteljke, imati snažniji miris i biće čvršće na dodir, stoga obratite pažnju i na to. Takođe, kora svježih jabuka je glatka i čvrsta, dok starije jabuke već imaju naboranu koru.

Pročitajte: Mnogi bacaju ovaj dio jabuke, a to je ogromna greška – gubi većinu vitamina i vlakana

Jabuke koje su ubrane prošle sezone možete prepoznati i po diskoloraciji na kori koja je najčešća na mjestima gdje je jabuka mekša, što znači da je tamo već započeo proces truljenja. Ako probate jabuku za koju niste sigurni je li svježa, biće pomalo bezukusna i imaće brašnastu teksturu, a kora će imati gorkast okus. Održite svježinu jabuka pravilnim čuvanjem.

Kako bi jabuke duže trajale nakon što ih kupite, najbolje bi bilo da ih držite na nekom hladnijem mestu, poput ostave, gde će ostati svježe i do mjesec dana. Ako ih čuvate u frižideru, možete dva mjeseca biti sigurni da će ostati svježe i jednako ukusne kao kada ste ih kupili.

Takođe, ako držite jabuke pored nekog drugog voća, imajte na umu da one otpuštaju etilenski plin koji može ubrzati propadanje voća koje je uz njih. Pravilno skladištenje ključno je da bi voće što duže bilo svježe.