Naslovnica Blog Stranica 195

Još nije kasno posaditi luk majski srebrnjak

Majski srebrnjak je sorta luka koja je dobila naziv zbog bijelih, ovojnih listova lukovice. Ima blag i sladak ukus. Sadi se od početka septembra do sredine novembra. Vrlo je raširena sorta na području Hercegovine, uzgaja se iz lukovice ili presadnica, a formiranje lukovica i zrenje događaju se u maju ili početkom juna.

Majski srebrnjak je stara sorta luka, specifična po tomu što mu je lukovica potpuno bijele boje, spljoštenog izgleda, prosječne težine 60 do 80 grama. Jako je ukusan, sočan i koristi se odmah nakon zriobe za pripremu različitih salata. Ova sorta je prepoznatljiva po tome što ima jako dobru aromu i nije previše ljuta. Rado je konzumiraju svi pa i oni koji nisu pretjerani ljubitelji luka.

Pročitajte: Druga polovina oktobra idealna za sadnju crvenog luka

Priprema tla za sadnju luka

Prije sadnje luka potrebno je đubrenje tla, za što se koriste mineralna i organska đubriva. Primjena organskih đubriva kod sadnje luka obavlja se pod frezu i frezanjem se unosi u tlo na dubinu od 15 cm do 20 cm.

Majski srebrnjak se konzumira kao mladi luk početkom proljeća.

Sadnja lučica

Osim iz presadnica, luk srebrnjak uzgaja se iz lučica. Lučice se takođe sade od sredine septembra pa sve do sredine novembra. Ranija se sadnja preporučuje u hladnijim područjima kako bi mlade biljke imale dovoljno vremena za razvoj prije dolaska niskih temperatura.

Majski srebrenjak je najbolje saditi na gredice, a preporuka je gredicu uzdignuti barem desetak centimetara jer luk ne voli zadržavanje vode u tlu.

Pročitajte: Jesenja sadnja luka – Savjeti za uspješnu proizvodnju

Kad je gredica pripremljena, dovoljno je samo lagano umetnuti lučice u tlo na dubini visine same lučice. Kod sadnje je bitno dobro okrenuti lučicu luka – dio koji treba potjerati korijenje prema dolje, a vrh koji će potjerati list prema gore. Lučicu primite s dva prsta i lagano utisnite u tlo. Razmak između lučica je obično 10 cm do 20 cm, a ako ćete brati luk kao mladi onda sadnja može biti i gušća. Razmak između redova je dvadesetak centimetara.

Tikve ili bundeve – Čime je najbolje hraniti stoku?

Kada dođe jesen bundeve postaju najpopularnije povrće za pripremu raznih recepata. Ali šta je sa stokom? Da li bundeve mogu da budu dobar izvor proteina za svinje, krave i ostale životinje. A ako razmišljate da li je bolje da li su za ishranu stoke bolje tikve ili bundeve – odgovor je: oba!

Da li stoka može da jede bundeve?

Naravno da mogu! I vole ih! Konji, goveda, ovce, koze, svinje, živina – svi oni vole bundeve. U stvari, ne samo bundeve – već bilo koju vrstu tikvica!

A da li je i tikvica dobra za stoku?

Da! Tikvice kao i bundeve su značajan izvor vitamina A i E, folata i vlakana. Oni su dobar izvor proteina iako se sastoje od skoro 85% vode! Svinje i kokoške posebno vole bundevu.

Bundeve su tvrde… kako da ih jedu!?

Ako su bundeve i dalje prilično tvrde, sječenjem (sjekirom ili nožemm) ili razbijanjem na manje komade životinjama se može olakšati žvakanje. Štaviše, kako se bundeve zamrzavaju a odmrzavaju, postaju mekše i to će takođe olakšati životinjama da je konzumiraju.

Šta ako napravim pitu od bundeve/tikvice i sve što imam su unutrašnjost i kora?

Savršeno i to radi posao! U stvari, sjeme bundeve može biti prirodno sredstvo za uklanjanje glista. Ne postoje konkretni dokazi da je ovo 100% efikasno, ali sjemenke bundeve i tikvice sadrže kukurbitacin, jedinjenje za uklanjanje glista.

Navno, ako vaša stoka ima prolema sa parazitima, pametno je da koristite komercijalno sredstvo za uklanjanje gliste, ali ako to nije slučaj, koristite sjemenke tikvice kao preventivu za to!

Može li stoka da jede trulu bundevu/tikvu?

Iznenadili biste se koliko životinje nisu izbirljive! I ne, nije opasno hraniti ih trulim bundevama.

E sad, gde da nabavimo još bundeve!?

Raspitajte se na lokalnoj pijaci za bundeve ili kod nekih proizvođača – postavljanje oglasa na Fejsbuku ili nekoj drugoj društvenoj mreži takođe može dovesti potencijalne klijente.

Mnogi proizvođači ostavljaju ostatke usjeva da istrunu u polju, zaoravajući ih u proljeće. Ako nemaju sopstvenu stoku za hranjenje, možda će biti više nego voljni da vam dozvole da uzmete bundeve za svoje životinje.

Ako je moguće, nabavite što više. Mislim… besplatna hrana! Pokušajte da ih držite na hladnom i tamnom mjestu – ne dozvolite da se smrznu ako je ikako moguće – i mogu trajati mjesecima!

Kako održavati kaktuse tokom zime

Unatoč činjenici da nisu jako zahtjevne biljke, valja znati kako tokom hladnih zimskih dana kaktuse valja smjestiti na osunčano mjesto, tako da najsunčaniji položaj dobiju one vrste kaktusa koje potkraj zime razvijaju cvjetne pupove.

Smjestite li pak kaktuse na prozor, najbolje je da ga nikako i ne otvarate jer bi u protivnom moglo doći do njihovog smrzavanja. Ako ste prozor prisiljeni otvoriti, pripazite da hladni zrak izravno ne dođe do kaktusa. Ipak, za toplijih zimskih dana, kada vanjska temperatura nije manja od nule, prostoriju u kojoj borave kaktusi povremeno morate dobro i prozračiti. No, međutim, kaktusi mogu prezimiti i u svjetlijim prohladnim podrumima, hodnicima ili stubištima, što je svakako bolje od grijanih prostorija. Bitno je da biljke imaju dovoljno svjetla i da temperature danju ne padnu ispod 8 ºC a noću ispod 4°C. Maksimalna temperatura pri kojoj kaktusi prezimljuju ne bi smjela prijeći 16°C.

Tokom zimskih dana, kako za druge biljke, tako i za kaktuse, vrijedi pravilo da ih nije potrebno obilno zalijevati, što ne znači da zalijevanje treba i izostaviti. Vodite računa da kod zalijevanja ne pretjerate jer višak vode može izazvati truljenje korijena, uslijed čega će biljka sigurno i uginuti.

Pročitajte: 6 koraka za uspješno presađivanje kaktusa

Također, imajte na umu da kaktusi koji imaju višak vode mogu potjerati slabe i blijede izboje koji na sebi nose sićušne cvjetne pupove te kao takvi postaju podložni mnogim bolestima. Stoga je zalijevanje kaktusa dovoljno obavljati svakih 15-20 dana, tek toliko da se korijen potpuno ne bi sasušio.

Pored svega, mnogi ljubitelji kaktusa nisu u mogućnosti svojim ljubimcima osigurati sve potrebne uslove za njihovo sigurno prezimljenje i to prvenstveno zbog neodgovarajućih stambenih prilika. Stoga postoji nekoliko korisnih načina pomoću kojih možete zaštiti kaktuse te na taj način ponovno i sljedeće godine uživati u njihovim prekrasnim cvjetovima. Jedan od načina je i taj da izvadite kaktuse iz lončića te svakog posebno umotate u više slojeva novinskog papira.

Tako umotane kaktuse složite u kartonsku kutiju i čuvajte pri temperaturi od 2 do 8 °C. Potkraj zime, kada prođu opasnosti od mrazeva, izvadite kaktuse iz papira te ih pola sata ostavite potpuno potopljene u mlakoj vodi. Nakon pola sata, pošto su se biljke dobro namočile, posadite ih u lončiće, a na svaki lončić stavite prozirni pokrov pričvršćen oko posude. Tako umotane kaktuse potrebno je držati na temperaturi od 15 do 20 °C kako bi se što prije oporavili i kako bi vrlo brzo postigli raskoš i željenu ljepotu.

Pročitajte: Kaktus zahtijeva pažnju i njegu: Savjeti da ova biljka procvjeta

Ma koliko pazili prilikom presađivanja ili zalijevanja kaktusa, mnogi od nas će se ubosti na njihove bodlje. Zato je korisno znati kako na mjesto uboda trebate kapnuti nekoliko kapi voska od obične svijeće, a kada se vosak stegne, pažljivo ga odvojite od kože. Naime, prilikom skidanja voska ukloniti ćete i sitne bodlje kojih se inače teško osloboditi na bilo koji drugi način. Međutim, kod kaktusa koji imaju fine bodlje (koje se lako lome prilikom presađivanja) možete iste prethodno nekoliko sati ranije navlažiti jer će navlažene bodlje postati mekše, manje će se lomiti i, što je najvažnije, bit će puno manje uboda.

NI ISKUSNE DOMAĆICE NE ZNAJU ZA SLEDEĆI TRIK: Prije kišeljenja kupusa u bure stavite OVO i dobićete NAJBOLJI UKUS ZIMNICE

Postoje različiti načini za kišeljenje kupusa, ali rijetko koja žena zna sa sledeći trik, koji mu dajte poseban ukus.

Bez kiselog kupusa ne možemo da zamislimo zimu, a malo ko zna da je ovo povrće mnogo zdravije baš u tom obliku od svježeg. Bogat je vlaknima, vitaminom C, K i brojnim vitaminima grupe B. Uz to, ne manjka ni u magnezijumu, kalcijumu, gvožđu, a sadrži i veliku količinu mangana i bakra.

Iako sve domaćice uglavnom imaju svoje provjerene recepte za kišeljenje kupusa, gotovo smo sigurni da rijetko koja od njih u bure stvalja – dunje.

Potrebno je za bure od 40l:

  • 10 glavica kupusa
  • 20 l vode
  • 1/2 kg soli
  • 1, 2 zrele dunja

Priprema:

Kupus očistiti izdubiti i u svaku glavicu staviti kašiku soli. Poređati u bure od 40 l. Naliti vodom u koju ste rastvorili so. Nemojte zaboraviti da ste već stavili u svaku glavicu po kašiku soli i time dodali već 100 gr.

Na svaki 10 l vode stavite 250 gr soli i dobro izmiješajte. Kupus mora da bude pokriven vodom. Ostavite 2-3 dana, pa provjerite da li je potrebno još da dodate. Pritisnite ga nekim kamenom ili drugim teškim predpetom. Pretočite ga bar 3 puta ili ga sa čistim crijevom dobro izduvajte. U bure dodajte nekoliko dunja, kako bi kupus imao lijepo boju i još ljepši miris i ukus.

Otkriveno šta nas tjera da jedemo masti i šećer

Od 1975. godine do danas u svijetu se utrostručio broj gojaznih ljudi, a stručnjaci navode da gojaznost uopšte nije lako liječiti ograničenjem kalorija i vježbanjem

Naučnici su istraživali neuronsku aktivnost i otkrili moždane ćelije koje nas tjeraju da jedemo masti i šećer, odnosno masnu i slatku hranu.

Posmatrali su kakav efekat na potrošnju energije ima specifična grupa neurona u emocionalnom centru mozga – amigdali, a njihovi nalazi mogli bi da pruže osnovu za nove tretmane protiv gojaznosti. Studija je objavljena u Nature Neuroscience.

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, gojaznost se skoro utrostručila od 1975. godine. U 2016. godini, 13 odsto odraslih širom svijeta klasifikovano je kao gojazno. Neke zemlje imaju veću stopu gojaznosti, poput SAD, gdje je 41,9 procenata 2020. bilo uvršteno u kategoriju gojaznih. Dok gojaznost ima više mogućih okidača, vjeruje se da je uzrokovana lošim izborom hrane i neprilagođenim ponašanjem u ishrani, kao što je hedonična ishrana – stanje kada čovjek jede iako nije gladan, kao i nedostatak fizičke aktivnosti.

Gojaznost, međutim, nije lako liječiti ograničenjem kalorija i vježbanjem. Kada se liječi na ovaj način, metabolizam tijela često uravnotežuje i vraća prethodnu tjelesnu težinu. Farmaceutske intervencije mogu na kraju da se pokažu korisnim za liječenje gojaznosti, iako mnoge, koje su trenutno dostupne, izazivaju značajne neželjene efekte zbog načina na koji djeluju.

Istraživanje, koje nastoji da identifikuje mreže mozga koje oblikuju izbor ishrane i samokontrolu, kritično je za razumijevanje mehanizama za razvoj novih pristupa liječenju gojaznosti. Nedavno su istraživači otkrili da grupa neurona u amigdali – dijelu mozga koji je uključen u doživljavanje emocija i odlučivanje, takođe može da izazove hedoničnu ishranu.

„Identifikacija neuronskih supstrata, koji posreduju u prejedanju mogla bi da obezbijedi nove molekularne mete za osmišljavanje novih tretmana protiv gojaznosti. Specifični biohemijski ciljevi ili psihoterapijske usluge mogu da daju prave rezultate za ljude kojima je potrebna“, navode doktri Alessandro Furlan i Jordan Taylor.

Pročitajte: Svinjska mast ili ulje, šta je zdravije

Za ovu studiju, istraživači su sproveli nekoliko eksperimenata na miševima kako bi posmatrali njihovo neuronsko ponašanje. Od prvog eksperimenata, posmatrali su njihovu neuronsku aktivnost kao odgovor na redovno jelo ili ishranu sa visokim sadržajem masti (HFD) nakon ograničenja u hrani. Kada su jeli masnu hranu kod miševa je primijećen viši nivo aktivnosti među određenim neuronima (IPAC) u dijelu amigdale. Nalazi ukazuju da se ti određeni neuroni mogu aktivirati nakon konzumiranja ukusne hrane, a ne nužno zbog energetskog deficita. Isti ti neuroni takođe mogu da se aktiviraju u prisustvu masne i slatke hrane i mirisa u odsustvu gladi.

Istraživači su zatim sproveli eksperiment da vide da li bi aktiviranje ovih neurona dovelo do prekomjernog konzumiranja hrane. Otkrili su da aktiviranje ovih neurona povećava unos i hrane i tečnosti. Efekat je, međutim, bio veći za masnoće sa aromom kokosa i maslinovog ulja i bijelu čokoladu nego za mliječnu i crnu čokoladu. U međuvremenu, isključenje neurona dovelo je do  smanjenog unosa hrane.

Zašto je ishrana važna?

Na kraju, istraživači su istražili da li zaustavljanje, sprečavanje aktivnosti IPAC neurona može da spijreči gojaznost. Kako bi to učinili, onemogućili su aktivnost kod nekih miševa, a kod drugih ne, a zatim su ih hranili hranom koja izaziva gojaznost tokom nekoliko nedjelja. Posle 6 nedelja takvog načina ishrane kontrolni miševi postali su gojazni, dok su drugi ostali mršavi.

Dalje su otkrili da oni kod kojih je bila sprečena aktivnost IPAC neurona imaju veću stopu oksidacije lipida – brzinu kojom se sagorevaju masti, kao i veći utrošak energije. Ovi miševi takođe su imali i niže nivoe šećera u krvi od kontrolnih primeraka. Na osnovu toga istraživači su zaključili da inaktivacija specifičnih IPAC neurona štiti od gojaznosti i povezanih zdravstvenih stanja, podstičući ujedno metaboličke promene koje doprinose potrošnji energije. Mozak, emocije, prejedanje, masti i šećer u velikim dozama – koja je veza?

Druga studija nedavno je otkrila da kod gojaznih ljudi stres može da poveća aktivnost u orbitofrontalnom korteksu – oblasti mozga koja je povezana sa nagrađivanjem. Takođe je otkriveno da, kod mršavih ljudi, stres može da smanji aktivnost u dorsolateralnom prefrontalnom korteksu – oblasti mozga koja je povezana sa kognitivnom kontrolom. S obzirom na to da istraživanje ukazuje da veća količina stresa uveća i amgidalu, postavlja se pitanje da li prejedanje može da bude povezano sa drugim funkcijama u amigdali, prenosi Telegraf.

Malinari ostali u čudu: Opet rodilo crveno zlato iako je kraj oktobra

Malinari su ove godine zadovoljni završili sezonu, jer je cijena crvenog zlata bila na svom maksimumu, a potražnja za srpskim malinama nikad veća.

Ipak, ove fabrike pod otvorenim nebom i dalje rade, a na rod je sada krajem oktobra stigla još jedna sorta maline, pa su voćari iznenađeni, ali i ponovo aktivni u berbi, piše RINA.

U domaćinstvu Dragoša Lukovića iz Arilja, malinogorje se opet zacrvenilo, pa umjesto da svoj voćnak orezuje i priprema za sledeću godinu, sada mora prvo obrati plodove koje mu je miholjsko ljeto donijelo.

Za ivanjički krompir kažu da je najkvalitetniji – evo zašto

Za ivanjički krompir kažu da je najkvalitetniji, a razlog tome jeste poseban mikroklimat kojim odlikuje ovo područje.

Upravo zbog toga, na visovima planina Mučanj i Javor nema praznog područja, jer su seljani zasadili na hektare ovog povrća. Na imanju Dobrivoja Krsmanovića iz Katića raste krompir težine i do dva klograma. Recept za to su kako kaže, dobro sjeme, dobra njiva i veliki rad, a kad se svi ovi uslovi ispune odličan rod ne izostaje, piše RINA.

“Ne može krompir u polju biti kao na brdu, na visini je 40 posto bolji bez obzira gdje je. Ovde kod nas je odlična mješavina tri mediteranske klime, temperatura ne prelazi 30 stepeni zato naš krompir ima poseban kvalitet. Najbolje je uzorati u jesen, i nikako ne preskočiti domaći prirodni stajnjak, jer je to veoma bitno. Bez dobrog stajnjaka, nema dobrog krompira”, rekao je ovaj proizvođač.

Na ove biljke možete računati da će preživjeti i najhladnije zime

​Prije nego što dođu niske temperature, važno je znati koje su biljke u hladnoj klimi dovoljno otporne da prežive mraz.

Evo nekoliko najboljih izbora za najpouzdanije trajnice otporne na hladnoću na koje možete računati da će dobro podnijeti niske temperature, piše Better Homes and Gardens.

Sedum

Ako želite izdržljivu puzavicu ili šarenu visoku biljku za vaš vrt, sedum ima te odlike preživljava i vruća ljeta i hladne zime.

U pitanju su trajnice otporne na sušu, tako da su pravi pobjednici ako u vašem području ima malo padavina.

Dan noć

Omiljeni zimski cvijet dolazi u toliko širokoj paleti boja da zaista postoji nešto za svakoga. Idealna biljka za vrtlare početnike jer ih je nevjerovatno jednostavno uzgajati.

Savršeno za sadnju u žardinjere, saksije ili korpe, a u njihovim cvjetovima i bojama uživaćete od oktobra pa sve do marta.

Kamelija

Kamelije su grmovi koji ne zahtijevaju održavanje i izuzetno su otporni. Vaš zimski i proljećni vrt blistaće ekstravagantnim cvjetovima, a njihovo zimzeleno lišće takođe osigurava da u vrtu uvijek postoji nešto predivno.

Oleander

Oleander je zimzeleni grm koji doseže maksimalnu visinu od 6 metara. Jedna je od omiljenih biljki za uzgoj jer ne zahtjeva puno održavanja, ali prije svega zbog cvjetova koji cvjetaju od proljeća do ljeta.

Sve što im je potrebno je sunce i dva do tri puta zalivanje tokom nedjelje, a otporan je na hladnoću do -12ºC i ljeti do 40ºC (sve dok nema nedostatka vode).

Ciklame

Verzija ciklama s bršljanovim lišćem najotpornija je vrsta ciklame i uspijevaće tokom hladne zime i pritom imati i predivne cvjetove, prenosi Krstarica.

Iako se ovaj cvijet često prodaje kao sobna biljka, u blagim klimatskim područjima ciklame u nijansama ružičaste, bijele, lavande i fuksije koriste se kao veseli pokrivač tla.

Više vole zimi sunce, a ljeti senku, pa ih sadite ispod listopadnog drveća.

Turšija od karfiola bez sterilizacije

Uvijek ukusan prilog za zimu – Turšija od karfiola sprema se lako i brzo.
Sastojci:
  • karfiol – 1/2 glavice
  • voda – 2 šolje
  • jabukovo sirće – 1 šolja
  • šećer – 1 šolja
  • himalajska so – 4 supene kašike
  • teglice – 4 – 5 komada

Pročitajte: Kako da glavice karfiola ostalu bijele dok su u bašti – Tajna je u pokrivanju

Prvo pripremamo rastvor, da bi bilo vremena da se rastopi – tako što u bokal sipamo 1 šolju jabukovog sirćeta, 2 šolje vode, bijeli šećer i 4 supene kašike himalajske soli i promiješamo.

Operemo teglice, ređamo ih jednu do druge i rasporedimo sav karfiol gusto do vrha, karfiol smo prethodno oprali i iskidali na male cvjetiće.

Takođe, važno je da nema crnih tačkica ili tamnih mrlja po glavicama, da ne bi to dovelo do procesa truljenja.

Zalijemo rastvorom do vrha, malo prije prstenastog otvora teglice i dobro zaklopimo.

Dobro bi bilo da često promućkamo teglice, i tako nakon 3-4 nedjelje ćemo dobiti božanstvenu turšiju – samo od karfiola – bez sterilizacije!

Zdrava i veoma ukusna turšija od karfiola savršeno ide uz zimska jela!

Kako se suši šipak?

Kako se suši šipak – Šipak je unikatna biljka, čiji plodovi sadrže naista nemjerljiva ljekovita dejstva. Ipak, pitanje je kako da osušimo šipak, kako bi mogli da njegove plodove koristimo za ljekovite čajeve tokom zime.

Šipak se bere u septembru i sve do pojave prvih jutarnjih mrazeva. Berite samo narandžasto-crvene plodove, koji su čvrsti i imaju dobar izgled.

Nesazrele i prezrele plodove nemojte brati, jer u njima nema potrebnih elemenata niti kvaliteta. Kada oberete šipak, slijedi njihovo sušenje. Prvo ih ostavite 24 sata na temperaturi do 10 stepeni. Kod sušenja šipuraka u domaćim uslovima, najbolje je da sve radite na prirodan način.

Pročitajte: SVEMOGUĆI ŠIPAK: Kad vidite šta sve liječi, odmah ćete ga nabaviti

Pregledajte šipak i odstranite oštećene plodove, lišće i grančice. Presijecite plodove na pola i očistite ih od sjemenki. Rasporedite šipurke u sloj i ostavite ih na suvo i provjetreno mjesto. S vremena na vrijeme ih promiješajte i nakon nekoliko dana su gotovi. Čuvajte ih u kutijama ili kesama u prostorijama sa umjerenom temperaturom.

Ako ipak riješite, možete šipurak osušiti i temperaturom. Ugrijte rernu na 40-50 stepeni, stavite šipurak u pleh i polako povećavajte temperaturu. Vrata rerne otvarajte često i često miješajte plodove. Prepoznaćete da ste osušili šipurak kada oni počnu da se pod pritiskom lome. Čuvajte ih u dobro zatvorenim staklenim teglama.