понедељак, август 18, 2025
Naslovnica Blog Stranica 188

Ovo povrće je dobro za vaše kosti – Treba ga jesti svakodnevno

Agrosavjet
-
0
Ovo povrće je dobro za vaše kosti – Treba ga jesti svakodnevno
Rijetko razmišljamo o zdravlju kostiju, ali trebali bismo. Unosom jednog povrća možemo učiniti puno za naše koštano tkivo

Kosti imaju mnoge uloge u tijelu. One osiguravaju strukturu tijela, štite organe, učvršćuju mišiće i skladište kalcijum. Nažalost, malo ljudi razmišlja o zdravlju kostiju sve dok ne dožive prelom. Međutim, svi bi trebali da obrate više pažnje na to prije nego što bude prekasno, a jedno povrće vam može pomoći u tome.

Kako održati zdravlje kostiju?

Za većinu ljudi to je vrlo jednostavno. Potrebne su izmjene u načinu ishrane, kao i u načinu života, koje mogu pomoći u sprječavanju raznih problema.

Naime, kost je živa stvar i neprestano se razgrađuje i zamjenjuje novim tkivom, a kostur se potpuno regeneriše tokom jedne decenije. No, već od raih godina, nakon tridesete, doživljavamo progresivan gubitak koštane mase, a taj proces se ubrzava kod žena nakon menopauze, piše Gloria.

Kod osoba koje boluju od osteoporoze proces je još progresivniji, a njihove kosti mogu toliko oslabiti da čak i minimalan udarac, nagli pokret ili kijanje mogu dovesti do preloma. Procjenjuje se da će jedna od 3 žene i jedan od 5 muškaraca starijih od 50 godina doživjeti prelom kostiju usljed osteoporoze, piše HZJZ.

Pročitajte: Chia sjemenke sadrže 6 puta više kalcijuma od mlijeka

Rizik od osteoporoze zavisi od više faktora. Važnu ulogu igraju genetika i uzimanje određenih ljekova poput steroida, koji mogu usporiti proizvodnju novih kostiju. Ali i ishrana ima uticaj, a mnogi ljudi s osteopenijom (preteča osteoporoze kada kost počinje slabiti) mogu spriječiti napredovanje do potpune osteoporoze prelaskom na način ishrane koji je bolji za zdravlje kostiju.

„Jedna stvar koju svi možemo da učinimo je da tokom dva obroka dnevno unosimo hranu bogatu kalcijumom“, rekla je nutricionistkinja Megan Rosi za Dejli Mejl.

Oko 99 posto kosti je izgrađeno od kalcijuma. Ako vaša ishrana ne osigurava dovoljno kalcijuma za potrebe vašeg tijela, on će se isprati iz vaših kostiju i oslabiti ih. Međutim, putevi kroz koje se kalcijum apsorbuje mogu postati zasićeni. Ako imate jedan obrok bogat kalcijumom koji sadrži više od 500 mg (količina u velikoj čaši mlijeka), vaše tijelo će apsorbovati mnogo manje kalcijuma nego ako konzumirate male količine tokom dana. Namirnice koje u sebi sadrže najviše kalcijuma su mlijeko, jogurt, sir i sardine.

Šta možete da jedete ako ste na biljnoj ishrani?

Onima koji su na isključivo biljnoj ishrani je potrebna drugačija strategija. Spanać i rabarbara sadrže kalcijum, ali takođe sadrže oksalate, supstance koji se vežu za kalcijum, što znači da se ne apsorbuju tako lako. Isti mehanizam je razlog zašto se namirnice poput orašastih plodova, sjemenki i cjelovitih žitarica koje sadrže fitate takođe ne smatraju dobrim izvorima kalcijuma.

Tofu, brokula, kelj i zelje su kvalitetni izvori kalcijuma. Ako je vaša ishrana bazirana na biljnim namirnicama, preporučuje se biljno mlijeko obogaćeno kalcijumom.

Naravno, za zdravlje kostiju nije dovoljan samo kalcijum. Tijelu je potreban i vitamin D jer se nekoliko transportera koji nose kalcijum kroz našu crijevnu sluznicu oslanjaju na vitamin D za rad. Dovoljna količina vitamina D povećava apsorpciju kalcijuma za oko 50 posto.

Kakvu ulogu ima luk?

To je vrsta probiotika, poput bijelog luka, mahunarki, artičoka, urme i ječma, koji djeluju kao đubrivo. Probiotici hrane crijevne bakterije koje crijeva čine malo kiselijim, a takvo okruženje čini kalcijum lakšim za apsorpciju.

Probiotici mogu pomoći zdravlju kostiju i na drugačiji način. Crijevne bakterije ih razgrađuju i proizvode kratkolančane masne kiseline, za koje su studije na životinjama pokazale da pomažu u regulaciji osteoklasta, ćelija odgovornih za razgradnju kostiju, i koštane mase.

Luk takođe sadrži flavonoide, kvercetin i kaempferol, za koje se smatra da stimulišu osteoblaste, ćelije koje učestvuju u rastu i razvoju kostiju.

Studija iz 2009. objavljena u časopisu Menopause otkrila je da su žene starije od 50 godina koje su jele luk jednom ili više puta dnevno imale bolju gustinu kostiju od onih koje su jele luk jednom mjesečno ili rjeđe. Istraživači kažu da žene koje svakodnevno jedu luk mogu smanjiti rizik od loma kuka za više od 20 posto u odnosu na one koje ga nikad ne konzumiraju.

Pročitajte: Ove namirnice obiluju kalcijumom!

Takođe morate da pripazite na sabotere kostiju. Jedan od najgorih, osim pušenja, koje usporava aktivnost osteoblasta, je brza dijeta. Dijete kojima se u tijelo unosi manje od 1000 kalorija dnevno mogu smanjiti gustinu kostiju, a istraživanje Univerziteta Kolorado u SAD-u otkrilo je da se gubitak koštane mase koji je posljedica gubitka tjelesne težine nije poništio kada se težina vratila.

Dakle, ako pokušavate da smršavite, odlučite se za spore i stabilne strategije čiji je rezultat bolje dugoročno održavanje težine, a kada ste na dijeti, redovno jedite izvore kalcijuma i proteina.

Šta utiče na zdravlje kostiju?

Brojni faktori mogu da utiču na zdravlje kostiju. Na primjer:

Količina kalcijuma u vašoj ishrani – Ishrana siromašna kalcijumom doprinosi smanjenoj gustini kostiju, ranom gubitku koštane mase i povećanom riziku od preloma.

Tjelesna aktivnost – Ljudi koji su fizički neaktivni imaju veći rizik od osteoporoze nego aktivne osobe.

Upotreba duvana i alkohola – Istraživanja pokazuju da upotreba duvana doprinosi slabim kostima, a redovno konzumiranje više od jednog alkoholnog pića dnevno za žene ili dva alkoholna pića dnevno za muškarce može povećati rizik od osteoporoze.

Pol – Rizik od osteoporoze je veći među ženama nego muškarcima jer žene imaju manje koštanog tkiva nego muškarci.

Indeks tjelesne mase – U opasnosti ste ako ste izrazito mršavi, to jest ako je indeks vaše tjelesne mase 19 ili manji, ili ako imate malo tijelo jer biste mogli da imate manje koštane mase što više starite.

Pročitajte: Ko smije, a ko ne bi trebalo da jede kiseli kupus?

Godine – Vaše kosti postaju tanje i slabije što više starite.

Rasa i porodična anamneza – Rizik od osteoporoze je najveći među bijelim i osobama azijskog porijekla. Osim toga, ako vaš roditelj, brat ili sestra boluju od osteoporoze, to vas izlaže većem riziku, pogotovo ako su prelomi česta pojava u istoriji vaše porodice.

Nivoi hormona – previše hormona štitne žlijezde može da bude uzrok gubitka koštane mase. Kod žena se gubitak koštane mase dramatično povećava u menopauzi zbog pada nivoa estrogena. Produženi izostanak menstruacije (amenoreja) prije menopauze takođe povećava rizik od osteoporoze. Kod muškaraca niski nivoi testosterona mogu uzrokovati gubitak koštane mase.

Poremećaji ishrane i druga stanja – Ozbiljno ograničavanje unosa hrane i manjak težine slabe kosti i kod muškaraca i kod žena. Osim toga, mršavljenje i celijakija mogu uticati na sposobnost vašeg tijela da apsorbuje kalcijum.

Ko smije, a ko ne bi trebalo da jede kiseli kupus?

Agrosavjet
-
0
Ko smije, a ko ne bi trebalo da jede kiseli kupus?

Niskokalorična namirnica, puna vitamina C, ipak sadrži dosta soli, pa se nekim hroničnim bolesnicima ne savjetuje ili se preporučuje samo uz dodatni oprez.

Kiseli kupus je dobar izvor vlakana, vitamina i minerala. Sadrži enzime koji pomažu tijelu da razgradi hranu na manje i lakše svarljive molekule, kako bi organizam lakše apsorbovao više hran­ljivih materija.

Jedan od glav­nih sastojaka kiselog kupusa je kuhinjska so, koja podstiče rast korisnih laktoba­cila i u isto vrijeme inhibira razvoj bakterija koje bi mogle da dovedu do kva­renja i propadanja proiz­voda.

Pročitajte: Koje vitamine sadrži kiseli kupus?

Bogat je vlaknima i koristan je izvor probiotičkih bakterija, a sva ova svojstva čine ovu namirnicu dobrim izborom za kontrolu holesterola.

Kiseli kupus je izvor vitamina K2 koji pomaže u sprječavanju nakupljanja naslaga kalcijuma u arterijama, jednim od faktora rizika za pojavu ateroskleroze.

Određeni sojevi probiotič­kih bakterija u fermentisanoj hrani mogu spriječiti simptome anksioznosti i depresije.

Da li je bezbjedna namirnica?

Ovo povrće je bogato histaminom koji ne podnose sve osobe. Ova sups­tanca mo­že da izazove smetnje u probavnom sistemu u obliku dijareje, bolova, na­dutosti, mučnine. U težim slu­ča­jevima moguća je i glavobo­lja, otežano disanje, poremećaj srčanog ritma.

Pročitajte: Kvari vam se kiseli kupus? Ovo može biti uzrok

Mogu li kiseli kupus da koriste teško bolesne osobe?

Pacijenti koji uzimaju neke lekove, kao što su inhibitori monoamin oksidaze za tret­­man depresije i Parkinsonove bo­lesti, trebalo bi da budu oprezni ako koriste kiseli kupus. Upotreba fer­men­tisanih namirnica kod teško bolesnih osoba i pacijenata sa oslabljenim imu­nitetom sa­vjetuje se samo pod nadzorom ljekara i stručnjaka za ishranu.

So je nemoguće u potpunosti ukloniti

Ovo je namirnica sa dosta soli, koja se ne preporučuje osobama sa ­hi­pertenzijom i oštećenjem bubrega. Usljed viška soli, ote­žano je i izbacivanje tečnosti,a so remeti i ravnotežu kali­juma i natrijuma.

Pčelinjak u zimskom periodu

Agrosavjet
-
0
Pčelinjak u zimskom periodu

Za zimski period možemo reći da predstavlja pravi odmor za pčelare kada su u pitanju poslovi na pčelinjaku.

S obzirom da pčele vole mir, objezbjeđivanje mira na pčelinjaku predstavlja zajedničku karakteristiku svih mjeseci ovog perioda. Tokom zimskog perioda na pčelinjaku nema mnogo radova pa je ovaj period bitan za pripremu opreme i nastavaka za sljedeću sezonu. Hrana za ovaj period treba da je obezbijeđena u dovoljnoj količini za period mirovanja i rani proljećni razvoj, do prvih značajnijih proljećnih unosa. Tu se misli, prije svega, na zalihe meda čije rezerve u našim klimatskim uslovima treba da iznose oko 20 kilograma, koje su pravilno raspoređene u širokim mednim vijencima. Smatra se da je ova količina meda dovoljna za ishranu, ali je njena uloga takođe i u omogućavanju da se zadrži relativno stabilna temperatura u zoni klubeta.

Dobra zimnica svakog društva podrazumjeva i bar četiri rama perge. U ovom periodu u pčelarskim prostorijama potrebno je izvršiti popravke starih i oštećenih košnica, pravljenje i sklapanje ramova, pretapanje voska i sl. Takođe, period mirovanja pčela treba iskoristiti za edukacije iz oblasti pčelarstva, za proučavanje pčelarske literature itd.

Porčitajte: Radovi u pčelinjaku u decembru

U zimskom periodu pčelinjak treba da je zaštićen od jakih vjetrova i po mogućnosti ograđen kako bi bio spriječen pristup domaćih i divljih (krupnih) životinja u pčelinjak. Ako životinje priđu pčelinjaku mogu da izazovu potrese košnice, koji su u hladnim danima vrlo opasni i mogu da dovedu do uginuća većeg ili manjeg broja pčela ali i cijelog društva. Često zbog potresa košnice može da padne i polovina klubeta na podnjaču, pa je ostatak pčela u klubetu ugrožen i može da ugine. Ovo je glavni razlog da u zimskom periodu, kada su pčelinja društva u klubetu ne smije doći do potresa košnice.

Ponekad i ptice mogu da uznemiravaju pčelinje društvo, skupljajući mrtve pčele sa leta. Najopasniji je djetlić koji, kada se nađe na pčelinjaku, probija košnice i na taj način se hrani pčelama, što može da ugrozi i cijeli pčelinjak. Takođe u ovom periodu bitan je mir na pčelinjaku i potrebno je materijale, koji mogu stvarati buku, ukloniti sa pčelinjaka.
U zimskim mjesecima dešava se da mrtve pčele zatvore leto i time onemogućavaju pravilno provjetravanje košnice.

U ovom periodu potrebno je povremeno obići pčelinjak i uz izuzetno veliku pažnju da se ne poremeti mir u košnici, treba očistiti mrtve pčele. Takođe, na letima košnica može biti dosta snijega, on nije opasan kad je na letu, jer je on porozan i propušta vazduh. Ali kad se snijeg otopi i naglo dođe do zahlađenja, led može da zatvori leto i time ugrozi pravilnu ventilaciju. Zato treba voditi računa da se led sa leta blagovremeno skida.

U zimskim danima treba povremeno provjeriti da li pčelinja društva normalno zimuju. S obzirom na to da je zimi nepoželjno otvaranje košnice, pregled se vrši prislanjanjem uha na košnicu ili korištenjem stetoskopa. Dobar pčelar će svoju pažnju sve do prve prilike na proljeće usmjeriti na osmatranje i osluškivanje leta i po zvuku koji dopire iz košnice može se utvrditi da li pčelinje društvo normalno prezimljava. Kada je zvuk jasan i ravnomjeran i tih, tada društvo normalno zimuje. Ako je zujanje duboko to je znak da nešto nije u redu, moguće da je društvo bez matice, ili je u košnici suviše toplo i nema dovoljno vazduha. Odmah treba provjeriti leto i ostale uređaje za ventilaciju. U slučaju da su glodari ušli u košnicu,a to se poznaje po velikim količinama usitnjenog saća na letu i po zujanju pčela, onda se košnica prenese u zatvoreni prostor i najbolje je da se društvo koje je napao glodar preseli u drugu ispravnu košnicu.

U zimskom periodu pčelinja društva miruju i za to vrijeme troše veoma malo hrane. U ovom periodu pčelama najviše smeta vlaga u košnici i nedostatak svježeg vazduha. Zbog toga je dobra ventilacija unutar košnice veoma značajna za život i razvoj duštva.

Pčelari griješe kada u ovom periodu zaštite i utople košnice i spriječe dotok svježeg vazduha u košnice. U tako prigušenim košnicama pčelinje društvo ne živi, već robuje i lako oboljeva. Potrebe za dodatnim utopljavanjem pčelinjih društava trebamo raditi sa početkom legla, kada su temperaturne oscilacije velike. Koliko pčelinjem društvu treba čist vazduh, kiseonik, najbolje pokazuje to što se prvo proljećno leglo javlja do samog leta, praktično u najhladnijem dijelu košnice. Zato, pčelinjem društvu treba ostaviti dosta hrane, očistiti ga od varooe, zazimiti ga u gornjem nastavku i obezbjediti mu dobro provjetravanje košnice.

Dakle, može se zaključiti da kada su uzimljene zajednice jake, sa mladom maticom, zdrave, imaju dovoljno kvalitetne i dobro raspoređene hrane, dobru ventilaciju u košnici, zaštićene su od vjetrova i glodara, tada se može mirno čekati naredno proljeće, jer će takva društva bezbjedno zimovati.

Pravilno skladištenje sredstava za zaštitu bilja od prethodne sezone

Agrosavjet
-
0
Pravilno skladištenje sredstava za zaštitu bilja od prethodne sezone

Neiskorišćene fitofarmaceutske preparate neophodno je pravilno i bezbijedno skladištiti u cilju očuvanja njihovog kvaliteta i mogućnosti upotrebe istih u narednoj sezoni.

Sigurno čuvanje ne predstavlja samo dobru praksu iz bezbjednosnih razloga, već može pomoći u smanjenju vandalizma, krađe ili eventualne zloupotrebe proizvoda. Ovo je posebno važno za one preparate koji su veoma toksični. Međutim, čak i proizvodi koji se ne smatraju akutno otrovnim, mogli bi potencijalno da izazovu opasnost ako se koriste u blizini izvora vode, prehrambene robe ili iznad naseljenih mjesta.

Skladišni prostor koji je namijenjen za čuvanje fitofarmaceutskih preparata treba biti napravljen na način da obezbijedi zaštitu zdravlja ljudi i životinja, životne sredine, kao i očuvanje kvaliteta i efikasnosti preparata.

Objekti za skladištenje moraju biti izgrađeni od tvrdih, hemijski i fizički otpornih i inertnih materijala. Neophodno je da budu suvi i dobro provjetreni. Vrata i prozore bi trebalo zatvarati i zaključavati, osim ako nisu potrebni prozori za ventilaciju. Prozori ne smiju biti većih veličina, kako bi smanjili rizik od ulaska štetočina, životinja ili čak ljudi. Prostorija mora štititi preparate od ekstremno visokih i niskih temperatura, te osigurati zaštitu od uticaja direktne sunčeve svjetlosti.

Trajnost preparata, obično je ograničena na dvije godine, te o datumu proizvodnje i roku trajanja uvijek treba voditi računa pri njihovoj kupovini. Kupuju se samo sredstva za zaštitu bilja koja su registrovana i odobrena za promet i upotrebu.

Dio preparata koji je neupotrebljen, uvijek se čuva u originalnoj ambalaži. Etiketa na ambalaži preparata i bezbjedonosni list (MSDS) sadrže specifične informacije o načinu čuvanja određenog preparata, te ih nikako ne treba skidati niti prekrivati drugim etiketama.
Većinu preparata treba čuvati na temperaturama između 5 – 15 °C. Ukoliko dođe do smrzavanja preparata, prije upotrebe, neophodno je pregledati ambalažu da li je oštećena, a zatim ostaviti preparat na sobnoj temperaturi kako bi se odmrznuo. Zabranjeno je smrznuti preparat izlagati direktnom izvoru toplote ili plamenu. Nakon odmrzavanja preparata, neophodno je posudu protresti kako bi se sadržaj ponovno suspendovao. Ukoliko i nakon odmrzavanja, ostanu kristali, sredstvo ne bi trebalo koristiti, jer je njegova učinkovitost smanjena, te ga je neophodno pravilno odložiti u otpad.

Treba obratiti pažnju i na unutrašnju organizaciju skladišta. Odnosno grupisati preparate prema namjeni (fungicid, insekticidi, herbicid itd.) i formulaciji ( tečnost, prašak, granule itd.).

Isparljive preparate držati odvojeno od ostalih hemikalija. Tečne formulacije držati ispod suvih zbog mogućnosti prolivanja. Sredstva u prahu ili granulama mogu absorbovati vlagu ako se neadekvatno čuvaju, te posebnu pažnju treba posvetiti ambalaži. Ako je papirno pakovanje oštećeno, neophodno je kompletnu kesicu staviti u najlon kesicu prigodne veličine i obavezno obilježiti. Sve se ovo radi u rukavicama a poželjno je nositi i masku. To je neophodno posebno kada se pregledaju praškasti preparati.

Prilikom korišćenja u novoj sezoni, preporučuje se primijeniti najstarije hemikalije, posebno one koje imaju kratak rok trajanja. Voditi evidenciju o kupovini istih i datumu otvaranja na pakovanju.

Savjeti za hranjenje stoke tokom zime

Agrosavjet
-
0
Savjeti za hranjenje stoke tokom zime

Kako se približava zima, zalihe pašnjaka i sijena bi mogle biti kratke u mnogim oblastima širom zemlje. Specijalista za stočarstvo Univerziteta u Misuriju Džin Schmitz ima pet savjeta za proizvođače stoke koje treba uzeti u obzir kada hrane svoju stoku ove zime.

Rasporedite zalihe sijena

Najjednostavnija i najisplativija praksa koju možete da uradite je da rasporedite zalihe sijena u grupe kvaliteta i uskladite sijeno sa nutritivnim potrebama svake grupe stoke. Zatim hranite odgovarajućim dodatkom, ako je potrebno, za svaku posebnu grupu na osnovu njihovih nutritivnih potreba i kvaliteta sijena koje se hrani.

Smanjenje otpada

Loša praksa hranjenja može dovesti do gubitka sijena od više od 25%. Konusne hranilice za sijeno ili hranilice sa suženim dnom u velikoj mjeri smanjuju otpad od sijena, posebno ako imaju donji rub. Ako se odmotava, ograničite količinu sijena koje se odmotava u datom trenutku. Odmotavanje više od jednog dana hranjenja će značajno povećati otpad od sijena.

Smanjenje otpada na dnu bale

Sada je malo kasno za ovo, kaže Schmitz, ali još jedan značajan izvor otpada od sijena je način na koji se sijeno skladišti. Ako natkriveno skladištenje sijena nije moguće, barem preduzmite mjere da prekinete kontakt zemlja-sijeno. Izgradnja kamenih podmetača ili skladištenje bala na paletama, gumama ili nekoj drugoj površini smanjuje otpad na dnu bale.

Ograđivanje

Proizvođači koji imaju sreću da imaju pašnjake ili ostatke usjeva za ispašu mogu podijeliti polja na manje površine sa privremenim materijalom za ogradu, kaže Schmitz. „One se lako pomijeraju i mogu u velikoj meri da produže broj dana ispaše na određenom području“, kaže on. „Ograđivanje da bi se obezbijedila ispaša od jedne do dvije nedelje je prihvatljiva.

Ograničene opcije hranjenja

Uz adekvatan kvalitet stočne hrane, ograničavanje pristupa kravama hranilicama za sijeno može smanjiti otpad uz postizanje prihvatljivih performansi. Čini se da je dvanaestočasovni pristup dobar kompromis između performansi i smanjenja otpada, kaže Schmitz. Međutim, ne pokušavajte ovo bez testa sijena.

Krave se mogu hraniti ograničenim obrokom sa visokim zrnom. Ovo zadovoljava energetske potrebe sa manje hrane. Uporedite cijenu žita i sijena na bazi po jedinici energije kada razmatrate ovu opciju.

 

Koje vitamine sadrži kiseli kupus?

Agrosavjet
-
0
Koje vitamine sadrži kiseli kupus?

Kiseli kupus je zaštitni znak zime i jedna od najdostupnijih i najjeftinijih supernamirnica prava je riznica vitamina C, K i B6, vlakana, magnezijuma, bakra, mangana, folata i kalijuma.

U narodnoj se medicini koristi za regeneraciju jetre, lečenje dijabetesa, gihta, cčira na želucu, potiče izlučivanje štetnih stvari iz organizma, blagotvorno deluje na funkcionisanje srca i krvotoka, snižava povišeni holesterol.

Kiseli kupus je jedan od rijetkih biljnih izvora menakinona, poznat kao vitamin K2, koji smanjuje rizik od razvoja srčanih bolesti, što sprečava nakupljanje kalcijuma u venama, ali ima i važnu ulogu u zdravlju kostiju.

Od podvarka, preko sarme i kombinacije sa mesom i krompirom ili salate od kiselog kupusa, recept za uživanje u dobrobitima ove supernamirnice je dovoljno da svako pronađe nešto za sebe.

I još jedan savjet: ne bacajte rasol, već ga popijte jer i on vrvi nutrijentima, a preporučujem se i kao sredstvo za detoksikaciju.

Pročitajte koje sve povljne učinke rasol ima za zdravlje: RASOL

Pravilna rezidba debelih grana kod voćaka

Agrosavjet
-
0
Pravilna rezidba debelih grana kod voćaka

Odstranjivanje debelih grana na koje smo prisiljeni prilikom rezidbe zapuštenih voćaka ili voćaka kod kojih se oštrom rezidbom popravlja uzgojni oblik, često se ne obavlja pravilno. Nažalost, zbog toga nastaju velike rane koje teško zacjeljuju i omogućuju ulaz uzročnicima bolesti i štetnicima. Često se ostavlja patrljak koji sprječava zacjeljivanje rane i predstavlja mjesto naseljavanja mnogih štetnika.

Rezidba jabučastih voćnih vrsta može započeti već nakon opadanja lišća dok na primjer kod koštičavih voćaka ona se obavlja nešto kasnije. Prilikom rezidbe često smo primorani uklanjati deblje grane, a to moramo raditi ispravno kako ne bi stvorili pogodno mjesto za naseljavanje mnogih štetnih organizama. Nažalost, često smo svjedoci da voćari amateri upravo prave takve greške.

Odstranjivanje deblje grane uz pomoć voćarske pile mora se obaviti u tri koraka. Prvi se rez obavlja s donje strane  20 cm–30 cm od osnove grane te se pilom zareže grana do jedne trećine njene debljine. Petnaestak centimetara dalje od prvog reza  grana se pili s gornje strane. Grana se tako neće nekontrolisano odlomiti pod vlastitom težinom, nego će puknuti između dva reza. Takođe neće nastati ni velika rana.

Pročitajte: Rezidba u drugoj godini nakon sadnje

Prilikom piljenja jako debelih grana bilo bi dobro imati pomagača koji će pridržavati granu da se ne odlomi i padne na nas. Kada je grana otpiljena na opisani način, odstranjuje se batrljak koji je ostao nakon piljenja. Treba sačuvati “prsten grane” jer će tako rana brže zacijeliti. Rana se zagladi voćarskim nožem i premaže voćarskim voskom ili drugim pripravkom za premazivanje rana kako bi se zaštitila od vlage i napada bolesti i štetočina.

Postupak sa ranama nakon piljenja

Nakon orezivanja nastaće rana na mjestu urezivanja. Rane promjera do 2 cm liječiće se same od sebe i ne trebaju dodatne zaštite ako smo rezali na pravi način. Velike rane, učinjene rezidbom, voćka neće moći sanirati i one su opasni izvor bolesti. Rane su mjesto gdje u drvo ulaze razne gljivice i mogu uništiti voćku u nekoliko godina. Zbog toga veće rane treba zaštititi. Izuzeci su marelice i breskve, kod kojih moramo zaštititi sve rane.

Rub rane obradimo sa voćarskim nožem da postane sasvim gladak. Na ranu stavimo sa lopaticom ili četkicom zaštitni premaz – kalemarski vosak. Na tržištu postoje razni pripravci, a neki sadrže fungicide kako bi se spriječio razvoj gljivica.

Pročitajte: Zimska rezidba veoma bitna za rodnost plodova

Nakon nanošenja na ranu ili premazivanja, kalemarski vosak stvara plastični film koji izolira oštećenja od uticaja spoljašnje sredine i onemogućuje ulaz patogenim organizmima. Vrijeme potrebno da se naneseni sloj kalemarskog voska osuši i stvori nepropusni elastični film na oštećenom dijelu je oko sat vremena.

Kada se osuši, film je elastičan i lako se prilagođava razvoju i kretanju biljaka, ne puca i zadržava svoje karakteristike, a tretirani dijelovi su potpuno zaštićeni od prodora patogenih organizama.

Da li je zdravije bijelo ili tamno pileće meso?

Agrosavjet
-
0
Da li je zdravije bijelo ili tamno pileće meso?

Jedno od vječnih pitanja kad se radi o hrani je i ono da li je zdravije bijelo ili tamnije pileće meso. Nutricionisti sada otkrivaju što je tačno.

Je li bijelo meso zdravije?

Tačna je tvrdnja da bijelo meso piletine ima manje kalorija i manje masti od tamnijeg pilećeg mesa. Na primjer, u jednom pilećem batku bez kože nalazi se oko 7 grama masti i 2 grama zasićene masti, u poređenju s manje od 3 grama masti i manje od 1 grama zasićene masti u pilećim prsima bez kože.

Ipak, važno je istaknuti da dodatna masnoća i kalorije nisu uvijek loša stvar. Umjesto toga, to zapravo zavisi od vaših zdravstvenih ciljeva i potreba. “Ako morate paziti na unos zasićenih masti, bijelo meso može biti bolji izbor”, rekla je nutricionistica Lauren Manaker, prenosi Eat This.

Ako ste netko ko pazi na unos masnoća, važno je obratiti pažnju i na to kako se priprema vaše pileće bijelo meso. Ako jedete pohovano ili prženo bijelo meso, sadržaj masti će se ionako povećati. Želite li zadržati manji udio masti, bolje je bijelo meso pilećih prsa peći na žaru ili u rerni.

Pročitajte: Ovako se čuvalo meso bez frižidera i bez struje

Je li tamno pileće meso zdravo?

Nakon što smo utvrdili da bijelo meso općenito sadrži manje kalorija i masnoća, ne treba ignorirati ni tamno pileće meso. Tamno pileće meso, poput bataka i zabataka, ima više razine nekih vitamina i hranjivih tvari.

“Tamno meso ima više željeza, cinka, selena i vitamina B,” rekla je nutricionistica Amy Goodson. “Tamno meso je bolja opcija za oni koji pokušavaju povećati unos željeza, a tamno meso također može sadržavati više cinka, minerala koji pomaže u održavanju imunološkog zdravlja”, rekla je Manaker.

Obje vrste imaju svoje prednosti

I bijelo i tamno pileće meso imaju svoje prednosti i nedostatke. Bijelo meso nudi manje unosa masnoće, dok tamno meso može ponuditi više hranjivih tvari.

Goodson takođe napominje da možete obratiti pozornost na to jedete li kožicu ili ne. “Bijelo se meso obično uzima s prsa, odakle ljudi obično skidaju kožu. Tamno se meso, međutim, nalazi u batacima, zabacima i krilcima, a ti dijelovi obično imaju manje mesa i ljudi će vjerovatnije pojesti i kožu”, rekla je Goodson.

Pročitajte: Zečetina – Hranljivo i ukusno meso bogato proteinima

Dok ljudi možda ne razmišljaju puno o koži piletine, “koža je prvenstveno masna, većim dijelom zasićena, što dodaje značajne kalorije nemasnim proteinima”, kaže Goodson. To ne znači da uvijek morate izbjegavati kožu, ali to bi moglo biti nešto o čemu biste trebali razmisliti ako pazite na unos masti.

Zaključno, kada je riječ o bijelom mesu naspram tamnog mesa, nutricionisti kažu da odaberete ono u čemu uživate i donesete odluku na osnovu ličnih zdravstvenih potreba.

Kako je najbolje čuvati orahe tokom godinu dana?

Agrosavjet
-
0
Kako je najbolje čuvati orahe tokom godinu dana?

Kako je najbolje čuvati orahe tokom godinu dana savjetuje Zafirović Stojanović Milena, PSSS Srbija. Tokom čuvanja u ljusci može da izgubi do 10% jezgra.

Površine jezgrastim voćem se stalno povećavaju i orah je sve značajnija voćna kultura. Jezgro ima visoku cijenu na tržištu i veoma je važan način na koji se plodovi čuvaju nakon berbe.

Kako orasi ne bi gubili na kvalitetu i masi, potrebno je uraditi određene pripreme kako bi se plodovi oraha doveli u stanje za čuvanje za kraći ili duži vremenski period. Nakon pravovremene i pravilne berbe, prvo treba odraditi odvajanje od klapine, odnosno zelenog spoljneg omotača. Nakon toga se vrši sušenje oraha koje je glavni preduslov dobrog čuvanju i skladištenja.

Pročitajte: Malo ko zna za ovaj trik, a spasiće vas muka – evo kako da očistite orahe

Duže se čuva u ljusci nego kada se očisti i bude u jezgru. Najčešće se čuvanje plodova oraha obavlja se u mrežastim vrećama, u podnim skladištima i u hladnjačama gdje su ujedno i zaštićeni od insekata, glodara i drugih štetočina. Manje količine oraha se uredno mogu čuvati u vrećama od rijetkog tkanja i okačeni na promajnom mjestu. Najbolja su hladna, suva i provjetrena mjesta.

Kako je najbolje sačuvati orahe tokom godinu dana

Izbjegavati i direktno sunčevo zračenje koje može pogoršati kvalitet i dovesti do užeglosti usljed zagrijavanja. Temperatura poslije koje dolazi do užeglosti jezgra je 43 stepena, pa o tome treba veoma voditi računa prilikom sušenja. Skladišta je najbolje koristiti samo za čuvanje oraha, higijenski ispravna, dezinfikovana sredstvima za prehrambenu industriju i da imaju dobro provjetravanje.

Orasi se čuvaju rasuti po suvom podu. Skladištenje oraha najbolje je vršiti u prohladnoj prostoriji, temperature 4°C, vlažnosti vazduha 60 – 70 %. Na ovaj način plodovi se mogu skladištiti do godinu dana.

Najsigurnije je orahe čuvati u kontrolisanim uslovima, hladnjačama, na niskoj temperaturi od 2°C i gde je optimalna vlažnosti vazduha od 65%, tako se plodovi mogu održati do 1,5 godine pa čak i 2 godine, a da ne dođe do bitnije promjene u kvalitetu ploda. Dužim skladištenjem orah u ljusci može izgubiti 5-10%, tako da to treba imati u vidu.

Koje su prednosti konzumiranja badema

Agrosavjet
-
0
Koje su prednosti konzumiranja badema

Nedavna studija o bademima otkrila je da jedan od najzdravijih orašastih plodova sadrži jedinstvenu masnu kiselinu koja je povezana sa poboljšanim zdravljem crijeva.

Nova istraživanja o bademima

Istraživačka grupa na King’s koledžu u Londonu objavila je malu studiju koja je otkrila da jedenje šake badema svakodnevno tokom samo četiri nedelje povećava proizvodnju butirata, kratkolančane masne kiseline, piše Real Simple.

Ova masna kiselina je povezana sa poboljšanim zdravljem mikrobioma creva. Kada ove ćelije funkcionišu na svom vrhuncu, to stvara idealno okruženje za cvjetanje zdravih crijevnih mikroba.

Mikrobiom crijeva je grupa od preko triliona mikroorganizama koji rade zajedno kako bi podržali nekoliko različitih aspekata našeg zdravlja, uključujući crijeva i varenje, zdravlje srca, zdravlje kože, mentalno zdravlje.

Pored ovog najnovijeg otkrića, bademi su odavno poznati kao hrana bogata hranljivim materijama i važan dio ishrane za optimalno zdravlje.

Pročitajte: Liker od badema – Recept za veoma zdravo i ukusno piće

Bjelančevine

Orašasti plodovi su generalno odličan izvor veganskih proteina, a bademi su posebno bogati esencijalnim makronutrijentima. Jedna porcija badema (oko četvrt šolje) obezbjeđuje 6 grama proteina.

Vlakna

Vlakna pomažu u održavanju pravilnosti i zdravog varenja, a istovremeno deluju i kao prebiotik, ili hrana za naše crijevne bakterije, kako bi se poboljšala raznolikost mikroorganizama u biomu. Vlakna koja se nalaze u bademima takođe pomažu da ostanemo siti duže dok regulišemo šećer u krvi nakon jela.

Zdrave masti

Bademi su bogat izvor zdravih nezasićenih masti, posebno mononezasićenih masti (slično maslinama i maslinovom ulju). Ovo, u kombinaciji sa sadržajem proteina badema, takođe dovodi do poboljšane sitosti.

Osim toga, ove vrste masti su povezane sa poboljšanim nivoom holesterola i smanjenom upalom u tijelu.

Vitamin E

Vitamin E, jedan od vitamina rastvorljivih u mastima koji je snažan antioksidans, pomaže u regulisanju slobodnih radikala u tijelu. Takođe podržava zdravlje našeg vida, reproduktivnog sistema i kože.

Magnezijum

Iako se obično koristi za pomoć pri spavanju ili problemima sa varenjem, magnezijum igra ključnu ulogu u proizvodnji energije, kao i u funkciji mišića i nerava.

Potrošnja ovog minerala je čak povezana sa smanjenjem krvnog pritiska.

Pročitajte: Zašto bi bademe trebalo namočiti u vodu preko noći?

Bakar

Ovaj esencijalni mineral je od vitalnog značaja za telesne procese kao što su metabolizam, apsorpcija gvožđa, zdravlje imunog sistema, stvaranje crvenih krvnih zrnaca i formiranje kolagena za izgradnju zdravih kostiju i tkiva.

Kalcijum

Bademi su dobar veganski izvor kalcijuma (esencijalni mineral koji se nalazi u mnogim mlečnim proizvodima poput mlijeka i sira) i može pomoći u održavanju jakih kostiju, mišića i nerava.

Fosfor

Slično kao i kalcijum, fosfor takođe doprinosi zdravim kostima i zubima dok pomaže u pravilnom rastu i obnavljanju ćelija u tijelu.

1...187188189...1.016Stranica 188 of 1.016

NAJČITANIJE

POPULARNI POSTOVI

POPULARNE KATEGORIJE

O nama

Naš cilj je omogućiti čitaocima da na jednostavan način dođu do najbitnijih informacija vezanih za poljoprivrednu.

Kontakt: [email protected]

Telefon: +38766112694

PRATITE NAS


Uslovi korištenja
Impressum

© 2021. AGRO SAVJET - Sva prava zadržana.

Created by: MicroMedia