Mnoge vrste voća i povrća koje kupujemo tretirane su pesticidima, te je u tom smislu najbolje kupovati od nekoga koga poznajete, kako biste bili sigurni da je ono što jedete organsko. Ipak, nemaju svi uslova da kupuju ove namirnice od poznanika, posebno u većim gradovima, tako da su „osuđeni“ na ono što se nudi u prodavnicama.
Među voćem i povrćem koje sadrži najviše pesticida nalaze se jagode, spanać, kelj, jabuke, grožđe, trešnje, breskve i paradajz. Sada je novo istraživanje neprofitne organizacije „Environmental Working Group“ pokazalo da jedna jagoda može da sadrži čak 23 različite vrste pesticida.
Foto: pixabay.com/agrosavjet.com
„Izloženost pesticidima povezana je sa brojnim lošim efektima na zdravlje, uključujući ometanje hormona, toksičnost za mozak i nervni sistem“, rekla je analitičarka Sindi Svenson koja radi za „Environmental Working Group“.
„Nedavno sprovedena studija na Harvardu pokazala je da konzumiranje hrane koja sadrži dosta pesticida može čak da poništi sve dobre efekte koje imaju voće i povrće, poput zaštite od srčanih bolesti“, dodala je.
Svensonova je objasnila da su naučnici utvrdili da je veća toksičnost ukoliko se koristi kombinacija dva ili više pesticida, „a to je alarmantno jer samo jedna jagoda može da ima do 23 različita pesticida“.
Pranje voća i povrća vodom pre jela je u tom smislu obavezno, ali naučnici su nešto ranije otkrili i najbolji način da ove namirnice očistite od pesticida.
Potopite ih u vodu u koju ćete dodati malo sode bikarbone i ostavite da djeluje oko 15 minuta. Nakon toga dobro isperite namirnice.
Prilikom uzgoja za početnu sezonu uzmite rasad povrća, a kasnije povrće uzgajajte iz sjemena. Sadnice trebaju biti zdrave, bez znakova bolesti.
Prilikom planiranja i ulaska u vrtlarske vode osobe zbog entuzijazma često krenu prevelikim koracima. Ne čudi stoga da se često dogodi da je taj korak preširok, ne uspijemo ga pratiti, te ne dobijemo očekivane rezultate. Rezultat toga je gubljenje vjere u vrtlarenje. Upravo nam uzgoj povrća na maloj površini omogućuje sticanje pozitivnog vrtlarskog iskustva.
Uzgoj povrća možemo planirati na terasi, balkonu, krovu zgrade ili kuće. Ovisno o mogućnostima planiramo i radove.
Prije sadnje pripremite žardinjere ili dijelove vrta koje želite zasaditi. Pripremite tlo te dodajte po potrebi supstrat koji će biljakama omogućiti rast i razvoj. Kod sadnje, obzirom da se radi o manjim prostorima, vodite računa o veličini biljaka. Posadite one vrste povrća koje su niže te ne trebaju puno prostora ni za korijen ni za stabljiku.
Da bi se što kvalitetnije oduprli napadu štetnika kombinirajte vrste. Prilikom kombinacije vodite računa da poštujete biološko ekološke potrebe biljaka posebno s osvrtom na sunce i vodu te na podnošenje u komšijskim odnosima. Vodite računa da povrće koje sadite ćete i konzumirati. Evo liste 10 biljaka kojoj je upravo sad vrijeme za sadnju, a super je izbor i za početnike:
1. Pokušajte s ružama
Mart je također idealan mjesec za sadnju pojedinih vrsta ukrasnog bilja, a posebno je pogodan za proljetnu sadnju ruža. Tokom ovog mjeseca trebalo bi prorijediti i presaditi ljekovito i začinsko bilje. U ovom mjesecu se orezuje voće i grmoliko bilje koje cvjeta tokom ljeta, a neke od njih su ruže, hortenzije, perena, kao i živa ograda.
2. Sjetva u zatvorenom
Tokom marta još stignete u zatvorenom posijati paprike, feferone i patlidžane, peruanske jagode i tomatillo, te celer i tikve. Također, mart je idealno vrijeme za sjetvu paradajza. Možete posijati i dio trajnica i cvijeća koje duže raste kako bi čim prije počelo cvasti.
3. Peršun je sjajan izbor
Peršun ne treba toplo tlo za nicanje, a niče čak i do 30 dana. Stoga njega možete sijati u martu, ali ne zaboravite na moguće hladne proljetne kiše koje mogu nabiti tlo koje ste prije fino obradili i posijali. Stoga je bolje zasaditi ga u teglicu i držati na terasi.
4. Krenite sa špinatom
Špinat odlično uspijeva u hladnije doba godine i podnosi manje minuse, za ranu berbu možete ga posijati u rano proljeće.
5. Salata je jako zahvalna
Foto: agrosavjet.com/zelena salata
Salata voli hladnije vrijeme i često sama niče u rano proljeće. Jednako je i s rukolom.
6. Grašak i bob
Foto: AgroSavjet
Grašak je jedna od kultura koja također voli hladnije vrijeme i njega se može posijati u tokom marta na otvoreno. Ako sijete rani grašak, prve plodove ubirete već za nekih 7 nedelja. Ukoliko niste posijali bob tokom februar, još ga stignete posijati i u martu.
7. Luk i češnjak sad se sade
Foto: AgroSavjet
Proljetni češnjak i luk sade se rano, tako da je mart idealno vrijeme za njihovu sadnju, ako to vrijeme dozvoljava. Ranom ili kasnom sadnjom lučica luka izbjegnite izlijetanje lukove muhe i tako smanjite štete na urodu luka.
8. Probajte s rotkvicama
Foto: agrosavjet.com/Rotkvica
Rotkvice najbolje uspijevaju u hladnije doba godine i podnose blaže mrazeve pa i njih možete posijati već u martu.
9. Ne žurite
Od sredine marta nadalje možete posaditi i krumpir, ali nećete zakasniti ni ako to odgodite za mart. Ako čak propustite posijati sve navedeno u martu, bez brige, stignete.
10. Zasadite omiljene voćke
Vrijeme mirovanja idealno je vrijeme za sadnju voćki, uz uslov da tlo nije smrznuto. Voćke golog korijena se mogu saditi sve od kraja marta.
Postoji nekoliko vrsta otpornih vrtnih orhideja koje su uspješno kultivirane i dostupne su u prodaji uglavnom u ranoproljetnoj sezoni. Kako su to ipak posebne i neobične vrste potrebno je znati tačno kakve uslove zahtijevaju i poneke specifičnosti za njihov uspješan uzgoj. Najbolja za početnike i ujedno najčešće u prodaji jest vrsta Bletilla striata. Osim nje možete pronaći i vrste iz rodova Calanthe, Cypripedium i Pleione.
Kineska vrtna orhideja, lat. Bletilla striata
Porijeklom iz središnje i istočne Azije, ova vrsta postigla je popularnost zbog dekorativnog izgleda, jednostavnog uzgoja, otpornosti na hladnoću i tolerantnosti na različite uslove tla.
Cvjetovi su upečatljivi jer nadvisuju listove na tankim stapkama visine 30-50 cm. Najčešće su ružičaste te nešto rjeđe bijele boje. Postoji i kultivar bijelog ruba lista pod nazivom ‘Albostriata’.
Ova vrsta zahtijeva uzgoj na vrlo svijetlim do polusjenovitim mjestima s nekoliko sati izravnog sunčevog osvjetljenja. Na vlažnim terenima može se bez problema uzgajati na posve sunčanim položajima. Najbolje će uspijevati na propusnim, humusnim i lagano vlažnim tlima, no izvrsno podnosi lošija tla i sušna razdoblja. Jednom kad se ustabili u vrtu, dosta se brzo širi te se može lako razmnožiti dijeljenjem rizoma krajem ljeta. Pazite da rizome ne sadite preduboko, svega oko 2 cm ispod razine tla.
Japanska vrtna orhideja, lat. Calanthe discolor
Ovo je najčešća vrsta unutar roda Calanthe u hortikulturi, iako postoje brojne vrste i križanci do njih se teško dolazi na evropskom tržištu. Calanthe discolor slovi kao odlična vrsta za sjenu, no svakako ćete mnogo više uživati u njenim cvjetovima ako joj osigurate nekoliko sati jutarnjeg sunca. Za razliku od prethodno spomenute vrste Calanthe, ne šire se brzo već stvaraju guste, busenaste skupine. Ova je vrsta među najotpornijima na hladnoću te dobro podnosi i sušna razdoblja. Uzgajajte je u uslovima koji odgovaraju hostama i papratima – humusna, lagana tla te svijetla sjena.
Ove široko rasprostranjene vrste ime su dobile po posebnom obliku cvijeta koji odavno plijeni pažnju ljubitelja orhideja. U uzgoju postoji mnogo vrsta, no tek sa razvojem novih, tolerantnijih križanaca jednostavnijeg i bržeg uzgoja počele su biti šire dostupne u većim vrtnim centrima. Svakako im osigurajte vrlo lako i propusno, humusno tlo. Kako biste im to osigurali možete ih zasaditi u posude s laganom mješavinom glistinca, perlita i kore (omjera 2:2:1) te ih tako zajedno s posudama ukopati u tlo. Za obilnu cvatnju i bujan rast ne zaboravite prihranjivati svake godine od kada izboji krenu iz tla pa do početka ljeta. Osigurajte im svijetlo, sjenovito mjesto, posebno ljeti te redovno zalijevajte tokom vrućih dana.
Himalajska, tibetanska orhideja, lat. Pleione spp.
Vrste orhideja koje nam izgledaju kao da rastu iz lukovica porijeklom su s kamenitih pretplaninskih područja istočne Azije. Tokom zime u razini tla ostaju samo pseudo lukovice iz kojih se na proljeće prvo razvijaju cvjetovi, a tek zatim i listovi.
Posebnu pažnju treba posvetiti supstratu za sadnju ovih vrsta koje ne vole zadržavanje vode u zoni korijena. Stoga ih sadite u vrlo laganu mješavinu tresetnog supstrata, perlita i kore (u omjeru 1:1:1). Ove vrste su otporne na niske temperature do -12 °C. Stoga ih u kontinentalnim krajevima preko zime malčirajte ili ih bolje uzgajajte u teglama koje koje ćete preko zime držati na suvom i hladnom mjestu.
Uzgoj paradajza iz sjemena i sadnja paradajza deluju relativno lako. Izazov je zapravo u uzgoju samih sadnica koje će izrasti u jake, zdrave biljke od kojih će se dobiti veliki broj savršeno zrelih paradajza.
Ovi osnovni savjeti će vam pomoći da izbegnete vretenaste, slabe sadnice, da spriječite gljivične bolesti i pojasniti kako da sprovedete prelazak sadnica iz zatvorenog prostora u baštu.
1. Ne počinjite prerano sa uzgojem paradajza
Ciljajte na to da posadite sjeme paradajza 5 do 6 nedelja prije poslednjeg očekivanog prolećnog mraza. Lako je zanijeti se u iščekivanju predstojećeg proljeća i prerano započeti sadnju sjemena paradajza. Sjeme zasađeno više od 6 nedelja prije poslednjeg proljećnog mraza biće spremno za prelazak napolje mnogo prije nego što spoljašnji uslovi budu budu dopuštali. Sačekajte pravi trenutak kako biste posadili najbolju letnju žetvu.
2. Držite seme paradajza na toplom
Sjeme paradajza ima koristi od blage toplote dok klija. Zagrijavanje tla na 25-35°C podstiče sićušno sjeme da pusti svoje prve korijene i pusti stabljiku. Koristite vodootpornu električnu prostirku kao izvor toplote za sjeme ili postavite zasađene posude za sjeme ili saksije na frižider ili radijator. Uklonite posude za sjeme ili saksije sa izvora toplote čim sjeme nikne. Sadnice najbolje rastu kada je temperatura tla između 15 i 25°C.
Svijetao, sunčan prozor nije dovoljan izvor svjetla za uzgoj čvrstih sadnica paradajza. Sunčeva svjetlost koja dolazi kroz prozor proizvodi sadnice sa dugim, gipkim stabljikama. Jednostavan set fluorescentnih sijalica ili sijalica za uzgoj potreban je za uzgoj sadnica koje su kompaktne i imaju jake stabljike i grane. Sadnice najbolje rastu kada je izvor svjetlosti postavljen 5-10 cm iznad lišća. Koristite tajmer da osvetlite sadnice 14 do 16 sati dnevno.
4. Pametno sa vodom i zalivanjem u uzgoju paradajza
Sadnice najbolje rastu kada je tlo stalno vlažno, ali ne mokro. Kada dodirnete površinu tla, trebalo bi da osjetite vlagu, ali voda ne bi trebalo da izbija kada se tlo lagano pritisne. Održavajte tlo vlažnim laganim zalivanjem svaki dan. Ne dozvolite da se zemlja potpuno osuši. Kantice za zalivanje opremljene glavom za prskanje su za ovu namjenu zgodne.
5. Proredite sadnice paradajza u rasadu
Upotrijebite par čistih rezilica ili se poslužite palcem i kažiprstom kako biste uklonili sadnice koje rastu preblizu jedna drugoj. Ciljajte na to da razmaknete male sadnice na udaljenost od oko 5 cm. Dobro raspoređene sadnice će razviti snažan korijenov sistem koji podržava rast biljke i obilno lišće koje će podržati budući rast samog ploda.
6. Obezbijedite đubrivo za uzgoj paradajza
Nakon što sadnice razviju svoj drugi set pravih listova – a pravi listovi su manje verzije zrelih listova koji pokrivaju odraslu biljku – počinje đubrenje univerzalnim tečnim đubrivom razblaženim do pola jačine. Cilj je da đubrite biljke jednom nedeljno.
Kada su sadnice visoke 8-10 cm, postavite ventilator u blizini da nežno pomera vazduh oko vaših sadnica. Ideja je da se oponaša vjetar, koji pomaže biljkama da razviju jake stabljike. Svakodnevno kretanje vazduha takođe pomaže u sprječavanju gljivičnih problema u tlu.
8. Proredite sadnice po potrebi
Ako ste sadnice krenuli da gajite u posudi za sjeme ili malom loncu, premjestite mlade biljke u kontejner širine oko 10 cm onda kada biljke dosegnu visinu od oko 8 cm. Povećana zapremina tla i nadzemni prostor za uzgoj omogućiće biljkama da razviju veći korijenov sistem i snažno grananje.
9. Krenite sa iznošenjem sadnica paradajza na otvorenom
Nakon što u proleće prođe poslednja šansa za mraz, a dnevne temperature su redovno oko 15 stepeni, vrijeme je da pomognemo sadnicama da se pripreme za presađivanje. Prilagodite sadnice strogim uslovima života na otvorenom tako što ćete ih staviti napolje na zaštićenu lokaciju na po nekoliko sati dnevno barem nedelju dana, ako ne i više. Postepeno povećavajte izlaganje sadnica sunčevoj svetlosti i vjetru, unoseći ih unutra svake noći. Ovaj proces se zove očvršćavanje. Svakodnevno premeštanje biljaka unutra i van može biti zamorno, ali ulaganje ovog dodatnog napora pomaže da se minimizira šok transplantacije, tako da vaše sadnice imaju veće šanse da napreduju kada se posade na otvorenom.
10. Presađivanje sadnica paradajza
Sačekajte da presadite sadnice u baštu dok noćne temperature ne budu redovno iznad 10°C. Tople noćne temperature dovode do toplog zemljišta, što je neophodno za dobar rast sadnica paradajza. Paradajz presađen u hladno zemljište bori se nedeljama prije nego što počne dobar rast. Nakon sadnje, rasporedite sloj malča od 5 do 8 cm oko biljaka kako biste spriječili rast korova i smanjili isparavanje vlage iz tla.
Verbena je idealna biljka ako ste početnik u cvjećarstvu. Lako se uzgaja u saksijama ali i u dvorištu, a cvjeta od početka proljeća pa sve do hladnih jesenjih dana.
Porijeklo vodi iz tropskih i sutropskih predela Južne Amerike, a Stari Rimljani, Egipćani i Kelti su je slavili kao svetu biljku.
Verbena je rod u porodici Verbenaceae. Sadrži oko 250 vrsta godišnjih i višegodišnjih zeljastih ili polu-drvenih cvijetnica. Listovi su obično naspramno raspoređeni, jednostavni, i kod mnogih vrsta dlakavi, često vrlo gusto. Cvasti su brojne, a cvjetovi sitni i imaju 5 latica. Najčešće su neke nijanse plave, ali mogu biti bijeli, roze ili ljubičasti, posebno kod kultivara,piše agroinfo.rs
Verbena cvjeta cvjetovima koji podsećaju na kišobrančiće, a posebnu dekorativnost daju čvrsti zeleni duguljasti listovi koji su nazubljeni. Ovo je prvenstveno balkonsko cvijeće, ali ga slobodno možete gajiti i u vrtu ako ga imate. Vrlo je dekorativno i uljepšaće svaki životni prostor. Uzgoj ovog cvijeća preporučuje se početnicima u baštovanstvu, jer je gotovo nemoguće da vam ne uspije.
Sadnja
Razmnožavaju sjemeno i isječcima stabla. Sadnja sjemena se vrši tokom hladog vremena u plastenicima/staklenicima na optimalnoj temperaturi od oko 20 stepeni. Možete i da ih sadite u bašti krajem aprila mjeseca. Sjetva se obavlja u sterilnom, vlažnom tresetu (supstratu) na dubini do 0.5 cm.
Razmnožavanje mladih dijelova (isečaka) stabla se najčešće obavlja tokom ljetnjeg perioda. Kako bi se pospešio rast korijenovog sistema preporučuje se upotreba vodotopivog đubriva sa povećanim fosforom ili korišćenje nekog stimulatora rasta. Već odrasle verbene se mogu presađivati npr. u saksije prečnika 19-21 po dve ili u visećim žandinjerama prečnika 20-25 cm po 2-3 biljke.
Njega
Ovoj cvijetnoj vrsti odgovara polusjenovita pozicija, ali će dobro podnijeti i sušu, dok neke sorte neće imati problem ni sa jakim vjetrovima ili suncem. Zaliva se redovno samo poslije sađenja, dok se biljka ne primi. Kada jednom krene da raste, ne smije se pretjerivati sa vodom za zalivanje, odnosno zaliva se samo kada je zemljište vrlo suvo i to odstajalom vodom, rano ujutru ili posle zalaska sunca, piše agroinfo.rs.
Timijan se često koristi za poboljšanje opšteg stanja organizma, ali i u gastronomiji. Blagotvorno deluje na želudac, smiruje kašalj, ublažava glavobolju, probavne smetnje, umiruje živce, blagotvorno djeluje na rane, akne, gljivice na nogama. Ova biljka ima jaka antiseptička svojstva pa slovi za jedno od najvažnijih prirodnih sredstava za dezinfekciju.
Кako se koristi timijan?
U kuvanju
Timijan odlično ide uz sva jela od mesa. Može se dodati u salate i, naravno, u supe. Ne postoje tačne doze, oslonite se na sopstveno čulo ukusa i mirisa.
U narodnoj medicini
Za sve starije od tri godine timijan se preporučuje za ublažavanje tegoba disajnih puteva. Jednu supenu kašiku sušenog timijana zakuvajte sa litrom ključale vode i ostaviti da malo prokuva.
U kozmetologiji
Čaj od timijana može se koristiti kao sredstvo za ispiranje kose i tonik za lice. Timijan stimuliše rast kose i pomaže u borbi protiv upala na koži.
Stomatologija
Timijan može pomoći u borbi protiv bolesti usne duplje, kao što su stomatitis i gingivitis.
Najvažnije je ispoštovati jedno bitno pravilo kada cvijeće zalivate sa ovim specijalnim sastojkom.
Sobno cvijeće zahtijeva redovnu njegu i veliku pažnju kako bi tokom čitave godine cvjetalo i razvijalo se pravilno.
Sigurno ste se pitali šta to cvjećari rade pa da ono cvijeće koje se prodaje stalno bude zdravo i u fazi cvjetanja? U pitanju je ricinusovo ulje!
Sve što treba da uradite je da u 1,5 l vode sobne temperature dodate 1 kašičicu ricinusovog ulja. Flašu dobro zatvorite pa je jako promućkajte. Ulje treba da se dobro sjedini sa vodom prije zalivanja kako ne bi spalio korijen biljke. Nakon što ste jako protresli flašu, odmah tom vodom zalijte cvijeće.
Ako biljka cvjeta jednom godišnje, onda zalijte cvijeće ovim rastvorom jednom godišnje. Ako cvjeta stalno, zalivajte to cvijeće ovom vodom jednom mesečno.
Da bi smanjili zarazau voćnjaka u toku vegetacije, jako je bitno da nakon berbe ili tokom zime odstranite sve plodove iz voćnjaka jer su oni izvor zaraze.
Jedna od opasnijih i raširenijih bolesti voćnjaka koja se širi na ovaj način jeste monilioza koju izaziva gljivica Monilia laxa i Monilia fructigena.
Foto: forestryimages.org
Monilioze se javljaju vrstama koštičavog i jabučastog voća, u dva različita oblika. Prvi je kroz sušenje mladih grana sa cvjetovima (Monilia laxa) a drugi vid je kroz trulež plodova (Monilia fructigena). U suzbijanju ovih bolesti veoma je važna mjera uklanjanje i uništavanje izvora zaraze, a to su osušene grančice i mumificirani plodovi.
Više o ovoj bolesti i načinima njenog suzbijanja pročitajte u članku:
Različiti eksperimenti i praksa su pokazali da su nekada koke odgajane na svježem nezaraženom pašnjaku bile bolje i naprednije od kokica odgajanih u zatvorenom prostoru. Ali mlade kokice nesilice, kao i starije, uspješno se mogu držati zimi pa i ljeti u zatvorenu prostoru.
Stoga i živina tokom proizvodnje jaja, koja se inače drži zatvorena, ako je to moguće treba odgajati na dobrom pašnjaku, uz osobitu pažnju da nije zaražen bolestima i parazitima.
Kod koka nosilja se pak postižu bolji rezultati ako im se osigura dobra paša, bolje nego ako su zatvorene ili kad se puštaju na goli ispust. Perad neće jesti puno paše ako nije sočna i mekana, pa zato treba dobru pašu kultivirati, održavati je što duže u sezoni.
Najbolju pašu predstavljaju djeteline, lucerka i druge leguminoze u kombinaciji s travama.
Da bi se pašnjak poticao za novi porast, valja ga kositi kada je to potrebno.
Paša mora biti naizmjenična, kako bi se izbjegnule jake infekcije parazitima i bolestima. Preporučuje se planirati svake godine koristiti pašnjak na kojem perad nije bila 1 – 2 godine. Veoma je to važno za osjetljivu živinu, koja se mora odgajati na čistom nezaraženom pašnjaku, na koji nema pristup starija perad.
Osim paše, i sijeno lucerke koristi se kao dodatak vitamina A za živinu koja ne ide na ispašu. Sijeno drugih leguminoza, koje je dobro osušeno i koje ima zelenu boju, dobra je zamjena za lucerku.
Lucerkino sijeno i sijeno drugih lugiminoza daju se kao brašno i dodaju kaši kao vitaminski dodatak, a može se davati sijeckana dužine 1 – 2 cm.
Vrlo se dobro može iskoristiti TRINA (TAR), koja se nagomila na štaglju, staji i dr. prilikom manipuliranja leguminozama, a bolje je da se daje navlažena nego suva. Zelena hrana koristi se kao i lucerkino brašno kao i vitaminski dodatak, pa i u toku pašne sezone ako se ne može osigurati dobra paša.
Zelena lucerka, djetelina i druge leguminoze predstavljaju odličnu zelenu hranu za perad. I repica se može davati, no, ona žumancetu jaja stvara tamnu boju.
Vrtni otpatci, lišće kupusa, salate, mrkve, repinih glava predstavljaju dobru zelenu hranu za perad. U jesen i zimi često se kao zelena krma koristi kupus.
Umjesto lucerkinog brašna, kao vitaminski dodatak živini se može dati i silaža od kultura za sijeno, tzv. TRAVNA SILAŽA (SJENAŽA).
Drvo novca – Zimi se tlo u posudama biljaka suši mnogo sporije nego ljeti. Ako stalno dodajete vodu u mokru podlogu zamije ili biljke poznate koja privlači novac, ona će postati kisela.
U njemu će se naseliti buđ, a lukovice drva novca će istrunuti. Spolja, to se manifestuje premazom na površini supstrata i žutilom lisnih ploča. Iz posude može doći neprijatan miris.
Kako zaliti drvo novca u hladnoj sezoni?
Zalivanje treba da bude rijetko i oskudno. Za taj kratak period, dok je napolju hladno, a grejanje još nije uključeno, bolje je uopšte ne zalivati biljku. Zatim se zalivanje vrši 1-2 puta mjesečno.
Tačna učestalost zavisi od stanja tla u saksiji. Zemljana kugla bi trebalo da se skoro potpuno osuši. Da biste to provjerili, možete zabiti drveni štap za suši u zemlju. Zatim ga izvadite i procijenite stanje podloge.
Zalivanje treba vršiti samo toplom vodom. Nakon zalivanja, obavezno potpuno uklonite višak vlage iz posude. I bolje je zaliti drvo novca u kadi tako da višak vode slobodno odlazi kroz drenažne rupe u saksiji.
Veličina saksije takođe utiče na učestalost zalivanja. Ako je saksija velika, tlo u njemu će se duže sušiti.
Zimi, biljke zahtijevaju posebno pažljivu njegu, jer su oslabljene i uspavane. U ovom periodu treba se pridržavati pravila – manje je bolje!
Pročitajte još tekstova o krasule odnosno drvetu novca:
