Boranija je popularna i hranjiva mahunarka koju ljudi širom svijeta uzgajaju. Kako biste postigli dobar prinos, morate obratiti pažnju na nekoliko ključnih faktora, poput odabira zemljišta, obrade, plodoreda, đubrenja i sjetve. U ovom članku ćemo vam dati nekoliko savjeta za uspješnu proizvodnju boranije.

Odabir zemljišta: Boranija zahtijeva plodno zemljište koje nije preteško niti prelako, kao ni zemljišta na kojima se voda dugo zadržava ili ima visok nivo podzemne vode. Najbolje uspijeva na aluvijalnim zemljištima s rastresitom strukturom i dobro snabdjevenim kalcijumom. Za uzgoj najbolje odgovaraju zemljišta s prisojnim položajem, neutralne reakcije.

Obrada: Obrada zemljišta zavisi od roka proizvodnje. Za prolećnu setvu, jesenja obrada se izvodi u jesen, na dubinu od 30 cm, a prije sjetve zemljište se kultivira i priprema za setvu. Za letnju sjetvu, kada je boranija naknadna kultura, nakon skidanja prethodne kulture primjenjuje se ljetnje oranje na 18 cm, a zatim površinska, predsjetvena priprema.

Plodored: Boranija dolazi na treće mjesto u plodoredu. Najbolje uspijeva posle korijenastog i lukovičastog povrća ili poslije strnina. Kao naknadna kultura, boranija se sije poslije ranog krompira, keljerabe, salate, spanaća, ranih strnina. Nekoliko sorti boranije (iz južne Amerike) može se uspješno gajiti i kao međukultura.

Pročitajte: Boranija i njene potrebe za vodom – kada i kako zalivati?

Đubrenje Boranija sa prinosom od 10 t iznosi 75 kg azota, 20 kg fosfora i 70-90 kg kalijuma. Najveći dio azota biljka dobija radom kvržičnih bakterija. Hraniva se najvećim dijelom daju predsetveno, uz jedno prihranjivanje u fazi 3-4 prava lista. Potrebe boranije za đubrenjem nisu velike, istraživanja su pokazala da na dobro obezbeđenim zemljištima treba unijeti po 60-80 kg/ha NPK. Istraživanja su pokazala da primjena bakterijskih đubriva za inokulaciju sjemena kod boranije daje pozitivne efekte.

Sjetva boranije se obično vrši direktno u zemlju, a prema navedenim uputama za sjetvu, razmak između redova treba biti 50 cm, dok se biljke unutar reda siju na razmaku od 4-5 cm. Na ovaj način se postiže gustoća biljaka od 40-50 biljaka po kvadratnom metru. Za ovakvu sjetvu, potrebno je koristiti 100-150 kg sjemena po hektaru, ovisno o uslovima uzgoja i sorti boranije.

Dubina sjetve boranije zavisi o vrsti tla. Na lakšim zemljištima, preporučuje se dubina sjetve od 5-7 cm, dok se na težim tlima preporučuje dubina sjetve od 3-4 cm. Ova dubina omogućava sjemenu da klija i izbaci prve listiće iznad zemlje. Nakon sjetve, tlo treba dobro zalijevati kako bi se potaknulo klijanje sjemena.

Berba boranije se obavlja kada je biljka u tehnološkoj zrelosti, što se može utvrditi na različite načine. Najčešće se koristi aproksimativna metoda, koja se temelji na izgledu i veličini mahune. Boranija se smatra u optimalnoj tehnološkoj zrelosti kada je zrno u mahuni veličine zrna pšenice ili sočiva. Berba boranije je jednokratna i najčešće se obavlja specijalnim kombajnima čiji je učinak 3-7 hektara dnevno. Međutim, ručna berba se obavlja u dva navrata i tada su prinose veći za oko 30%, ali se postavlja pitanje ekonomske opravdanosti. Prinosi boranije, u zavisnosti od sorte i načina berbe, iznose od 8-15 tona po hektaru.

Voda je ključni faktor u proizvodnji povrća, ali je u isto vrijeme i često ograničavajući faktor. Budući da je raspored vode na Zemlji izrazito neravnomjeran, a klimatski uslovi se mijenjaju, neophodno je pažljivo planirati navodnjavanje kako bi se zadovoljile potrebe različitih povrtnih vrsta.

Većina povrtnih biljaka usvaja vodu korijenjem iz zemljišta. Stoga je vrlo važno da se voda nalazi u optimalnom rasponu u zemljištu, što zavisi od karakteristika zemljišta i klimatskih uslova. Takođe, povrtne vrste imaju različite zahtjeve prema vodi i sadržaju vode u zemljištu, što je direktno povezano s njihovom anatomskom građom.

Postoje četiri glavne grupe povrtnih vrsta prema potrebama za vodom. Prva grupa uključuje povrtne vrste koje intenzivno usvajaju i troše vodu, a primjeri su krompir, celer i krastavci. Ove vrste imaju moćan korijenov sistem i ogromnu lisnu masu koja nije zaštićena od brzog isparavanja, pa se u našim uslovima obavezno navodnjavaju.

Druga grupa su povrtne vrste koje intenzivno usvajaju vodu, ali je racionalno troše. Ove vrste imaju manju lisnu masu i građu lista prilagođenu ekonomičnoj potrošnji, poput dlačica i voštane prevlake, što im omogućuje da smanje gubitak vode. Primjeri ove grupe su paradajz, lubenica, dinja i patlidžan, a navodnjavanje se izvodi samo u uslovima dugotrajne suše.

rtne vrste koje slabo usvajaju vodu, ali rasipnički je troše. To su vrste koje imaju slabo razvijen korijenov sistem i veliku lisnu masu, ili su nezaštićene od prevelikog isparavanja. Ove vrste se obavezno navodnjavaju, a primjeri su paprika, kupusnjače, boranija i salata.

Četvrta grupa su povrtne vrste koje slabo usvajaju vodu, ali je racionalno troše. Ove vrste imaju slabo razvijen korijenov sistem i malu lisnu masu koja je dobro zaštićena od prevelikog isparavanja. Primjeri ove grupe su lukovi, a za postizanje visokih prinosa navodnjavanje nije obavezno.

Uzimajući u obzir potrebe povrtnih vrsta za vodom, navodnjavanje je važna mjera u proizvodnji povrća. Ono omogućava kontrolu nad količinom i rasporedom vode, što je ključno za postizanje visokih prinosa i kvaliteta proizvoda. Kada se biljke navodnjavaju, korijenje ima konstantan pristup vodi, što osigurava da se biljke neće suočiti s deficitom vode. Međutim, treba imati na umu da prekomjerno navodnjavanje može dovesti do negativnih posljedica, kao što su ispiranje hranjiva iz tla, smanjenje kvalitete tla i pojava bolesti i štetočina.

Kako bi se izbjegle posljedice prekomjernog navodnjavanja, preporučuje se korištenje različitih metoda navodnjavanja, poput kap po kap navodnjavanja, navodnjavanja sistemom za navodnjavanje u redu, navodnjavanja pomoću raspršivača, itd. Pri odabiru metode navodnjavanja, važno je uzeti u obzir karakteristike tla i povrća, te klimatske uslove.

Kvalitetno navodnjavanje je važan faktor u proizvodnji povrća. Međutim, važno je uzeti u obzir i druge faktore koji utiču na rast i razvoj biljaka, kao što su osvjetljenje, temperatura, hranjiva, itd. Kombinovanjem pravilnog navodnjavanja s drugim agronomskim mjerama, moguće je postići visoke prinose povrća i poboljšati kvalitet proizvoda.

Paradajz je biljka koja karakteristično prolazi kroz nekoliko faza u razvoju, od nicanja do zrenja prvih plodova. Kod paradajza je uočljiv usporen rast od početka vegetacije do cvetanja, nakon čega se rast usporava kod indeterminantnih sorti, a kod determinantnih biljaka se skoro u potpunosti prekida.

Nicanje paradajza traje od 3 do 4 dana u optimalnim uslovima, nakon čega slijedi razdoblje od 3 do 5 dana do pojave prvog pravog lista. Nakon toga, obrazovanje pupoljaka traje od 20 dana kod ranijih sorti do 35 dana kod kasnijih sorti.

Cvjetanje paradajza započinje otvaranjem prvog cvijeta na prvoj cvasti, obično 50 do 75 dana nakon nicanja. Masovno cvjetanje se događa unutar 2 do 10 dana od početka cvjetanja. Obrazovanje plodova započinje 5 do 10 dana nakon pojave cvjetova, a sazrijevanje traje 40 do 50 dana od momenta cvjetanja. Ovisno o sukcesivnom cvjetanju i sazrijevanju, razmak između etaža cvjetanja iznosi od 10 do 15 dana za prvu i drugu cvast, dok je kasnije razdoblje između etaža 7 do 8 dana.

U toku rasta i razvoja paradajza odvijaju se etape organogeneze. Prva etapa je faza sjemena i klijanja, nakon koje slijedi druga faza, koja traje do obrazovanja 3 do 4 prava lista. U ovoj fazi broj formiranih listova do prve cvasti ovisi o uslovima, a manji broj listova ukazuje na raniju zrelost biljke. Treća etapa, faza 3-4 lista, traje od 1 do 3 dana, a u ovoj fazi počinje obrazovanje generativnih organa, što biljku čini izrazito osjetljivom na nedostatak vode. Četvrta etapa se odvija oko 25 dana nakon nicanja i tada se formiraju generativni organi i opredjeljuje se broj cvjetova u cvasti.

Peta etapa je formiranje cvijeta, što uključuje obrazovanje čašičnih i kruničnih listića, prašnika i tučka, a traje oko 20 dana. Paradajz je u fazi 4-7 pravih listova, oko 50 dana nakon početka vegetacije. Sa petom etapom organogeneze na prvoj cvasti se formira druga cvast. Ove etape su izuzetno važne za prinos biljke, te ju je stoga potrebno pravilno održavati i zaštititi od štetočina i bolesti. U ovoj fazi biljka postaje osjetljivija i potrebno joj je pružiti odgovarajuću njegu kako bi se osigurao optimalan prinos.

Jedan od najvažnijih faktora u ovoj fazi je navodnjavanje. Biljka zahtijeva dovoljnu količinu vode kako bi se razvijala i rasla. Potrebno je osigurati ravnomjerno navodnjavanje kako bi se spriječilo prekomjerno sušenje ili zasićenje tla vodom. Također, treba obratiti pažnju na kvalitetu vode kojom se navodnjava, jer neke vrste biljaka ne podnose vodu s visokom razinom soli ili hlorida.

Tokom ove faze važno je i đubrenje, koje osigurava biljci dovoljno hranjivih tvari potrebnih za njezin rast i razvoj. Biljke zahtijevaju različite vrste đubriva ovisno o njihovim potrebama. Važno je odabrati pravo gnojivo i primijeniti ga u pravom trenutku kako bi se osigurao optimalan rast i prinos.

Pročitajte: Đubrenje paradajza – Savjeti za povećanje prinosa i kvaliteta plodova

Još jedan važan faktor u ovoj fazi su štetočine i bolesti. Biljke su osjetljivije u ovoj fazi i potrebno ih je zaštititi od štetočina i bolesti kako bi se osigurao prinos. To se može postići primjenom pesticida ili drugih zaštitnih sredstava, ali i primjenom preventivnih mjera poput korištenja prirodnih neprijatelja štetnika ili primjenom organskih sredstava za zaštitu biljaka.

Konačno, u ovoj fazi potrebno je pratiti biljke i uklanjati neželjene dijelove poput izbojaka ili cvjetova koji neće doprinijeti prinosu. Pravilna njega u ovoj fazi osigurat će optimalan prinos i zdrav rast biljaka.