U svijetu biljaka postoji jedna vrsta koja izaziva divljenje i oduševljenje svojom jedinstvenom ljepotom – Ukrasni luk (Allium giganteum). Ova prekrasna biljka, poznata i kao divovski luk, zaista opravdava svoj nadimak, jer svojim izgledom dominira nad ostalim ukrasnim biljkama.
Allium giganteum potiče iz središnje Azije i poznat je po svojim spektakularnim cvjetovima koji se uzdižu iznad zelenih listova i dosežu visinu od čak 1,5 metra. Cvjetna glavica ovog luka sastoji se od mnogo malih ljubičastih cvjetova koji su grupirani u guste kugle. Kada biljka cvjeta, njeni cvjetovi stvaraju izuzetno impresivan prizor i privlače poglede svih koji ih vide.
Osim svoje veličanstvene visine, Allium giganteum ima i drugi adut – njegov miris. Cvjetovi ove biljke izlučuju slatkast, pomalo začinjen miris koji osvaja osjetila. Kada prošetate pokraj vrta s ovim ukrasnim lukom, ne možete odoljeti da ne zastanete i udahnete taj opojan miris.
Ukrasni luk nije samo ljepota za oči i nos, već ima i praktičnu svrhu u vrtlarstvu. On privlači pčele, leptire i druge oprašivače, što ga čini korisnim za održavanje ravnoteže u vrtu. Također, zbog svoje visine i impresivnog izgleda, ovaj luk je izvrstan za stvaranje vertikalnih akcenata u vrtu, dodajući mu dimenziju i atraktivnost.
Uzgajanje ukrasnog luka može biti izazovno, ali vrijedi truda. Biljka preferira sunčana mjesta s dobro dreniranim tlima. Sadi se u jesen, oko 15 cm duboko, s razmakom od 20-30 cm između pojedinih lukovica. Njegovi cvjetovi pojavljuju se u kasnom proljeću ili ranoj ljetnoj sezoni, dajući vrtu dozu boje i elegancije.
Ukrasni luk je biljka koja privlači pažnju svojom veličinom, ljepotom i mirisom. Njegova prisutnost u vrtu stvara spektakularan vizualni dojam i oživljava prostor. Ako želite unijeti dozu čarobnosti u svoj vrt, neka Allium giganteum bude kruna vašeg cvijetnog vrta.
Od momenta kada se pojave na pijacama ili, na sreću, u sopstvenoj bašti, jagode su veoma traženo voće. Ove crvene, mirisne bobice se vrlo često jedu svježe, nekad samostalno, a nekad sa šlagom i šećerom. Odlična su hrana jer se mogu umiješati u osvježavajuće salate ili neodoljive deserte. Pored toga, veoma su dobri za skladištenje kao džemovi, marmelade i pekmezi. Veoma su ukusne i dobro zadržavaju aromu i ukus.
Priprema ukusnog pekmeza od jagoda podrazumijeva kuvanje jagoda u koje se po želji dodaje mala količina šećera, koja ne smije da pređe 20% ukupne količine voća. U pekmez se mogu dodati i druge vrste voća i po želji začini. Pekmez se najčešće pravi od šljiva, ali se može napraviti i od zrelih, svježih jagoda.
Imamo specijalan recept za sirovi pekmez od jagoda
Brzi sirovi pekmez od jagoda
Iako se pekmez ne može nazvati sirovim preparatom, ovaj namaz ima veoma sličan ukus i odlična je zamjena ako nemate vremena. Ne dodaje se šećer ili limunska kiselina kao konzervans, već samo agavin sirup za dodatnu slatkoću i rogač za gustinu. Količina sastojaka je dovoljna za oko 1 teglu. Ovaj pekmez treba čuvati u frižideru i nije pogodan za čuvanje do zime.
Operite jagode i isijecite ih na manje komade. Dodajte sve sastojke u blender i miješajte dok ne postane glatka smješa. Sipajte u tegle i zatvorite. Pekmez treba potrošiti u roku od nedjelju dana.
Prvo ćemo da prođemo to šta je prateća sadnja i koje su prednosti prateće sadnje, a onda da pregledamo to koje su to najbolje prateće biljke krastavca, a koje najgore prateće biljke krastavca.
Biti izbirljiv u pogledu onoga što uzgajate uz krastavce koji se inače lako uzgajaju može da predstavlja razliku između oskudne ili fantastične žetve. Najbolje biljke za pratnju krastavca pomažu u odvraćanju štetočina i ne takmiče se sa ovim članom porodice tikvica za vodu ili hranljive materije. Najgore komšije rade upravo suprotno.
Ali koje baštenske biljke dobro prolaze pored ove bujne loze, a kojih se treba kloniti?
Neke od najpopularnijih biljaka koje se uzgajaju uz krastavce uključuju:
Evo zašto su ovo najbolje biljke za pratnju krastavca i zašto ne bi trebalo da uzgajate nekompatibilne saputnike kao što su krompir, žalfija, menta i dinja.
Paradajz i tikvice (tikvice, tikve, bundeve) rastu u sličnim uslovima kao i krastavci. Oni takođe privlače slične oprašivače da povećaju žetvu vaše biljke. Iako ih možete saditi zajedno, ove biljke nisu na listi kao „najbolje“ biljke za pratnju krastavca jer su podložne nekim od istih bolesti (poput virusa mozaika ili plamenjače). Ako se jedna biljka zarazi, moguće je da će zbrisati cijeli usjev.
Šta je prateća sadnja?
Prateća sadnja je praksa zajedničkog gajenja različitih vrsta na osnovu njihove sposobnosti da poboljšaju razvoj jedne druge, ponude neki oblik zaštite od štetočina ili druge prednosti.
Ponekad je u pitanju odabir biljaka sa različitim navikama rasta koje se ne takmiče jedna sa drugom za prostor, ili to može značiti izbor saputnika sa različitim potrebama za hranljivim materijama kako bi se zemljište efikasno koristilo. U idealnom slučaju, prateće biljke pomažu u odstranjivanju destruktivnih insekata, što olakšava upravljanje štetočinama u bašti.
Neka prateća sadnja jednostavno uključuje zdrav razum — pazite da više biljke ne daju previše sijenke biljkama niskog rasta, na primjer. Strateška prateća sadnja je posebno važna u malim baštama ili gdje god je potrebno pažljivo planiranje prostora.
Prednosti prateće sadnje
Iskusni baštovani se zaklinju u prateću sadnju jer povećava zdravlje i produktivnost usjeva poput krastavaca. Prednosti odabira odgovarajućih pratećih biljaka za krastavce ili bilo koju drugu biljku uključuju:
Prirodno odbijaju insekte
Odvraćaju od određenih bolesti
Smanjuje se konkurencija za prostor, hranljive materije ili vodu
Može dodati korisne hranljive materije u tlo
Pružanje stabilnosti za penjačke vrste
Visoke biljke mogu pružiti sijenku vrstama koje rastu na zemlji i koje vole sijenku
Razno povrće, cvijeće i začinsko bilje čine odlične biljke za pratnju krastavca. Ovi uključuju:
Grašak, kukuruz, pasulj i sočivo: korjenov sistem ovih biljaka povećava azot u zemljištu, što će koristiti vašim biljkama krastavca. Zrele stabljike kukuruza takođe pružaju prirodnu podršku krastavcima penjačima i pružaju preko potrebnu hladovinu u prostorima opečenim suncem.
Rotkvice, cvekla, šargarepa i luk: Ovo korjenasto povrće dobro funkcioniše sa krastavcima jer se ne širi i ne takmiči se za prostor; najveći dio njihovog rasta odvija se ispod zemlje. Nasuprot tome, krastavci imaju jedan dugi korijen i mnogo plitkih korijena koji rastu i šire se blizu površine tla, a plodovi rastu iznad zemlje. Korjenasto povrće i krastavci uspjevaju u dobro obrađenom zemljištu. Rotkvice pomažu u odbijanju buba od krastavca.
Neven i nasturcijum: Ovo cvijeće pomaže u odbijanju buba, tripsa i drugih destruktivnih insekata koji mogu da unište vaš usjev krastavca.
Suncokreti: Ovi visoki, čvrsti cvjetovi mogu biti prirodne rešetke za penjanje na vinovu lozu krastavca kada je prostora na vrhuncu. Najbolje je da izaberete laganu vrstu krastavca kako biste spriječili da postanu preteški za vaše stabljike suncokreta. Osim toga, suncokreti su superheroji oprašivači, a studije pokazuju da ove vrste biljaka mogu povećati prinose krastavca.
Origano i mirođija: Ove biljke odbijaju štetočine od insekata, a kopar privlači korisne insekte grabežljivce u baštu kako bi pomogao da se oslobodi od štetočina. Mnogi entuzijasti se kunu u kopar za poboljšanje ukusa krastavaca.
Bijeli luk: Studije pokazuju da bijeli luk može da podstakne rast krastavca i da smanji šanse da biljke razviju fuzariozno uvenuće utičući na strukturu mikrobioma zemljišta.
Najgore prateće biljke za krastavce
Izbjegavajte sljedeće povrće, začinsko bilje i voće kada birate svoje biljke sa krastavcima.
Krompir: Dobro se hrane takmiče se sa krastavcima za hranljive materije i vodu i mogu biti podložni bolestima
Žalfija: Ova aromatična biljka može usporiti rast krastavaca, a njen jak miris može uticati na njen suptilan ukus.
Nana: Većina sorti nane je previše agresivna u baštenskim gredicama i može da ugrozi prostor za krastavce i ukrade njihove hranljive materije.
Dinje: Ovi plodovi privlače insekte koji se hrane krastavcima.
Komorač: Ako ste ljubitelj ovog povrća sa mirisom sladića, najbolje je da pronađete prostor dalje od drugog baštenskog povrća, ne samo od krastavaca. Iz svog korijena luči supstance koje mogu inhibirati rast drugih biljaka.
Balkoni i terase su naše male oaze mira i spokoja, stoga je neophodno da im posvetite vrijeme i trud. Zasadite ovih 10 vrsta biljaka i uživaćete u sopstvenom raju.
Našli smo čak 10 vrsta cvijeća koje uspješno može cvjetati na terasi tokom čitavog ljeta. Od juna do oktobra ove vrste biljaka će krasiti vaš pogled kroz prozor:
1.Petunija
Petunije cvjetaju od juna, a odlično podnose toplotu. Vodite računa da ih držite na mjestima gdje su zaštićene od promaje. Potrebno ih je redovno zalivati, ali i uklanjati osušene latice.
2. Muškatle
Foto: Pixabay
Postoje dvije vrste muškatli koje vam mogu uljepšati terasu – uspravne i viseće. Obe vrste zahtjevaju sunčana mjesta (najbolje sa južne strane) i zemlju koja dobra drenira, jer zbog prevelike vlage u korenu može uginuti. Ona će trajati cijelo ljeto i krasiće vašu žardinjeru svojim prelijepim bojama – bijeloj, roze, ljubičastoj, narandžastoj, žutoj i crvenoj.
3. Dan i noć
Foto: agrosavjet.com
Ova biljka je omiljena zbog svojih specifičnih šara. Pripada porodici ljubičica, a vrlo se lako održava. Dan i noć je otporna biljka, pa joj neće smetati promene temperature, kao ni boravak na jakon suncu, ali ni u hladu.
Ovo cveće ima tanko razgranato stablo,mesnate listove i cvetove koji rastu pojedinačno na dugim drškama.
4. Pustinjska ruža
Pustinjska ruža
Ima debelu stabljiku, izdanke i mesnate listove pa je stoga i dobila ime Obesum što u prevodu znači debeli – ogroman. Cveta u prepoznatljivoj žarko ružičastoj boji koja je u sredini cvjeta svetlija. Biljku nije potrebno đubriti niti joj davati prihranu. Za cvjetanje zahtjeva veliku količinu prirodne svjetlosti, ali tokom ljetnjih mjeseci mlade biljke (starosti do jedne godine) potrebno je skloniti s direktnog sunčevog svjetla kako ne bi došlo do oštećenja biljke. Kao sukulentna biljna vrsta, ne zahtjeva puno vode. Zaliva se samo kada je zemlja potpuno suva i potrebno ga je prilagoditi godišnjem dobu.
Plumbago je žbunasta biljka, porijeklom iz Južne Afrike. U zavisnosti od toga kako je oblikujemo, može biti puzavica ili u obliku žbuna. Ima prelijepe svjetloplave do plave cvjetove, na koje niko ne ostaje ravnodušan. Ovo cvijeće vrlo brzo raste i cvjeta tokom čitavog ljeta. Odgovara mu puna sunčeva svjetlost, ali i vlaga, pa se mora redovno zalivati.
6. Begonije
Begonija
U našim baštama i na terasama jedna od čestih biljaka je begonija (Begonia semperflorens) koju baštovani zovu i bombonica ili djevojačko srce. Vrlo je zahvalna za gajenje, ne zahtjeva pretjerano navodnjavanje, ali osjetljiva je na hladnu vodu.
Ima mesnate listove, odlično podnosi ljetnju žegu i sunce, naročito crvenolisna begonija. Ako se koristi prehrana, cvjetovi će cijelog ljeta biti intenzivnih boja. Boje variraju od bijele, preko crvene, do ružičaste. Ove biljke cvjetaju do prvih mrazeva. Inače, begonija simboliše dug život i zdravlje.
7. Kadifice
Foto: pixabay.com
Kadifica (Tagetes erecta) je raširena po cijelom svijetu, a potiče iz toplijih krajeva Amerike. Pripisuju joj se ljekovita svojstva, pa se navodi kako sok od nje liječi ubode pčela i osa, a ulje opekotine i rane. Idealna je za leje, a na terasi se kombinuje sa zelenim rastinjem. Ipak, ovo cvjeće pogodnije je za bordure ili pravljenje slika u cvjetnjacima.
Raste do 20 centimetara u visinu. Voli sunce i redovno zalivanje, a treba je povremeno prehraniti zbog boje cvjetova. Dio gdje je zasađena u grupi, zbog uglavnom narandžastih cvjetova, može djelovati plameno, mada ima i kadifica sa žutim i bijelim cvjetovima. Cvjeta do ranih mrazeva.
8. Prkos
Foto: AgroSavjet
Prkos (Portulaca grandiflora) potiče iz Argentine, Brazila i Urugvaja. Veoma je otporna i raskošna biljka. Dobro podnosi sunce, toleriše sušu, ali kada je veoma toplo, zemljište bi ipak trebalo da bude vlažno, jer ima plitak koren.
Pošto ova biljka proizvodi mnogo sjemena i odlično se razmnožava, treba pripaziti da ne postane invazivna. Listići ove zeljaste biljke odlično zadržavaju vlagu, a cvjetovi su živih boja – roze, ciklama, crveni, žuti, beli, pa i narandžasti.
9. Tamjanika
Foto: AgroSavjet
Tamjanika (Plectranthus sp), koja se još naziva sveta petka ili erika, ima izbojke koji mogu da porastu do dva metra, padaju i izgledaju fantastično. Ona se divno kombinuje sa nekom cvjetnicom. Listovi su joj jajasti i dekorativni, zeleno-bijeli. S obzirom na to da ima jak korenov sistem, bitno je prilikom sađenja napraviti rastojanje između biljaka.
Ima miris koji podsjeća na tamjan, a potiče od aromatičnih ulja, pa insekti bježe od nje, naročito moljci. Za ovo cvijeće bitno je da zemlja bude uvek vlažna, a inače dobro podnosi sunce i sjenku.
10. Lavanda
Foto: Pixabay
Mediteranska ljekovita biljka koja privlači pčele, odbija komarce i krasi terasu. U kasnu jesen kada oberete cvjetove, možete od njih da napravite mirisne jastučiće koji će odbijati moljce i druge štetočine iz ormara.
Da biste dobili dobar prinos paradajza i krastavaca, nije obavezno koristiti kupovna hemijska đubriva. Postoji mnoštvo efikasnih i dugotrajno provjerenih recepata na osnovu prirodnih komponenti.
Prihranjivanje narodnim sredstvima smatra se ekološki čistim i bezopasnim, a istovremeno povoljno utiče na rast i razvoj biljaka. Obično takva sredstva koštaju malo, a ponekad su čak i besplatna, što čini ovu vrstu đubriva posebno povoljnom.
Koje narodne metode postoje i kako ih pravilno primeniti za prihranjivanje paradajza i krastavaca?
Prihranjivanje pepelom za krastavce i paradajz
Drveni pepeo je efikasno narodno sredstvo za prihranu paradajza i krastavaca, neprocenjiv izvor kalijuma, kalcijuma, fosfora, magnezijuma i drugih hranjivih materija koje su biljkama neophodne. Osim toga, pepeo alkalizuje zemlju, podstiče brzo razlaganje i apsorpciju organske materije, štiti od bolesti i bori se protiv štetočina.
Sastav pepela i njegova korisna svojstva zavise od biljaka od kojih je dobijen.
Recept za đubrenje paradajza i krastavaca sa rastvorom od drvenog pepela: uzmite 2 šolje pepela i rastvorite ih u 10 litara vode, ostavite smjesu da odstoji 1-2 dana, a zatim hranite biljke pod korijenom, trošeći 0,5 litara sredstva po jednom izdanku. Podhranjivanje se ponavlja svakih 10-14 dana, ukupno 5-6 puta tokom sezone.
Recept za rastvor za folijarnu primenu: rastvorite 300 g pepela u 3 litre vode i kuvajte pola sata, zatim ohladite i ostavite da odstoji 5 sati. Prije prskanja, razredite zapreminu na 10 litara, procijedite, dodajte 40 g tečnog ili domaćeg sapuna i prskajte biljke.
Posipanje pepelom će zaštititi biljke od bolesti i štetočina, oterati puževe iz okoline.
Đubrenje kravljim i pilećim izmetom za krastavce i paradajz
Jednostavno i efikasno đubrivo koje sadrži azot, kalijum, fosfor, kalcijum, magnezijum, bor i druge mikroelemente i učinkovitost mu ništa ne zaostaje za kupovnim mineralnim đubrivima. Pritom se pileći izmet smatra koncentrovanijim i brže delujućim đubrivom.
Recept za pripremu rastvora od pilećeg izmeta: prelijte 1 kg svježeg izmeta sa 10 litara vode i pokrijte posudu folijom ili čvrstim poklopcem, ostavite smsesu da odstoji 3-5 dana, redovno miješajući. Zatim razredite sadržaj vodom u odnosu 1:2 i zalijte biljke pod korijenom sa 0,5-1 litrom tečnosti.
Rastvor pilećeg izmeta se koristi tri puta: na početku vegetacije, tokom cvjetanja i tokom formiranja plodova.
Potrudite se da ne zalivate po listovima kako biste izbjegli opekotine.
Rastvor kravljeg izmeta za prihranu paradajza i krastavaca pripremite prema sljedećem receptu: uzmite 3-4 kg kravljeg đubreta i prelijte vodom do 10 litara, ostavite smjesu da odstoji 10-14 dana, zatim razrijedite 1 l rastvora sa 10 litara vode i prihranite biljke u odnosu 0,5-1 litra po izdanku.
Prihrana kravljim izmetom se vrši 10 dana nakon sadnje rasada na otvoreno zemljište, zatim prije cvjetanja i tokom formiranja plodova.
Lukova ljuska ima nekoliko pozitivnih svojstava. Sadrži kalijum, fosfor, gvožđe i druge elemente, kao i vitamine, aminokiseline i antioksidante. Pripremljena infuzija ne samo da obogaćuje biljke korisnim materijama, već odbija štetočine i spriječava razvoj patogenih mikroorganizama.
Prihrana lukovom ljuskom se primjenjuje nakon cvjetanja, na početku formiranja plodova. Ovim rstvorom se zaliva pod korijenom ili se koristi za folijarnu primjenu. Ponovno unošenje se vrši nakon dvije nedelje.
Recept za rastvor od lukove ljuske: stavite pola litarsku teglu ljušture zdravih lukovica u kantu, prelijte sa 10 litara tople vode i stavite na tamno mjesto 3-5 dana, zatim procijedite rastvor i zalijte biljke pod korijenom.
Takođe, od lukove ljuske možete pripremiti čaj: litarsku teglu lukove ljuske prelijte sa 1 litrom vruće vode i ostavite da odstoji pola sata, zatim dodajte još 1 litru vode i kuvajte na laganoj vatri 10-12 minuta. Ohladite čaj, procijedite ga i razredite sa vodom (2 l čaja na 10 litara vode). Zalijte biljke sa pola litre tečnosti po biljci.
Mrkva i luk su među najpopularnijim biljaka u vrtu. Baštovani ih vole ne samo zbog izvrsnog ukusa i zdravstvenih koristi, već i zbog jednostavnosti uzgoja: nezahtjevni luk i mrkva rijetko prouzrokuju probleme. Međutim, ponekad čak i oni izazivaju nervozu kod vrtlara.
Ponekad se dogodi da šargarepa odjednom počne da se suši, dok perje luka dobija bijelu boju i lukovice trule. Žetva se topi pred našim očima. A često su neprimjetni insekti poput običnih muva – lukovih muva (Hylemyia antiqua) i mrkvina muva (Psila rosae) – glavni uzrok ovog ozbiljnog problema.
Opasnost od lukove muve
Lukova muva
Lukova muva sama po sebi nije opasna za biljke, jer se hrani nektarom i polenom divljeg bilja. Larve su one koje nanose štetu luku, kao i bijelom luku i drugim lukovima. U srednjoj klimatskoj zoni, lukova muva razvija dvije generacije tokom sezone. Prvi let se obično dešava u aprilu i maju, obično u isto vrijeme kada cvjetaju maslačak i trešnja. Druga generacija štetnika leti ljeti, krajem juna i početkom jula.
Odmah nakon leta, ženka lukove muve počinje da polaže jaja. Ona ih postavlja na listove luka ili bijelog luka ili u rupe u zemlji pored ovih biljaka, raspoređujući ih u redove ili manje gomilice. Nakon nekoliko dana, opasne štetočine luka – larve lukove muve – izlaze iz jaja.
One prodru u lukovicu i odmah počinju da se hrane, izgrizajući velike rupe unutar nje. Ponekad larve prelaze sa već pokvarenih lukovica na zdrave, i ciklus se ponavlja. Kao rezultat, luk počinje da truli, listovi mu se suše (na početku se vrhovi požute, a zatim sve lišće) i vene. Takav luk nije pogodan za konzumaciju.
Prisustvo lukove muve na biljkama ukazaće i na neprijatan miris truljenja, koji se posebno oseti kada obrađujete zemlju blizu luka.
Narodni lijekovi protiv lukove muve
Ako ne preduzmete ništa, štetočina će se brzo razmnožiti i može vam oduzeti veći deo budće žetve odnosno berbe. Da biste to spriječili, trebali biste se boriti protiv lukove muve što je ranije moguće, dok je broj štetočina mali. U ovom slučaju, narodni lijekovi mogu vam pomoći da se riješite problema.
Evo nekih od najpopularnijih:
Prah od listova duvana i drveni pepeo – redovno prskajte usjeve(između redova ili brazdi) duvanskim prahom nekoliko puta tokom sezone. Umesto toga, možete koristiti drveni pepo ili napraviti mješavinu duvanskog praha (1 kašika), mljevene paprike (1 kašika) i pepela (1 šolja);
Amonijum hidroksid (amonijak) – efikasan lijek protiv lukove muve. Za pripremu radnog rastvora, razrijedite 3 kašike amonijum hidroksida u 10 litara vode i tom smjesom zalijte luk jednom mesečno (tri puta tokom sezone);
Brezova katran – preporučuje se zalivanje lukovica rastvorom dobijenim od 30 g tečnog sapuna i 1 kašike brezovog katrana, svake dvije nedjelje (najmanje 2-3 puta tokom sezone), koji se rastvaraju u kofici vode.
Ne treba zaboraviti ni na preventivne mjere, koje će vam pomoći da spriječite pojavu lukove muve u vašem vrtu. Među osnovnim preventivnim merama su:
Mrkvina muva nanosi značajnu štetu baštovanima kao još jedan predstavnik reda dvokrilaca. Međutim, kako se može zaključiti iz naziva, ova štetočina ne napada luk već šargarepu/mrkvu i druge biljke porodice Apiaceae, kao što su peršun, paštrnak i slično.
Ovja insekat je jedan od najopasnijih štetnih organizama za šargarepu i može uništiti do 60-70% prinosa ako ne preduzmete odgovarajuće mjere. Oštećenje korijenovog povrća se javlja ne samo tokom rasta, već se nastavlja i nakon berbe, u mjestima gdje se skladišti.
U srednjoj klimatskoj zoni, šargarepna muva razvija dvije generacije tokom sezone. Let prve generacije počinje u periodu cvetanja jabuke, dok let ljetnje generacije obično počinje u junu ili julu. Nakon izletanja, ženka odmah počinje da polaže jaja (obično to radi u večernjim satima), smještajući ih blizu posađene mrkve ili na korijenu mrkve.
Izležene larve odmah ulaze u unutrašnjost korijena praveći hodnike, počinju se hraniti. Ovaj proces traje više od tri nedjelje.
Na biljkama oštećenim od šargarepne muve, listovi na početku dobijaju crveno-ljubičastu boju, a zatim požute i suše se. Korijenovi se deformišu, postaju tvrdi, gorči i bezukusni, vidljive su im poprečne pukotine i brojni hodnici. Tokom vremena, oštećena šargarepa počinje da truli.
Narodni lijekovi protiv mrkvine muve
Kako pobediti mrkvinu muvu prije nego što uništi vaš usjev? Na početku možete pokušati da se izborite protiv štetočine korišćenjem narodnih lekova.
Lukom i bijelim lukom – usitnite 300 g lukovica, zatim ih prelijte s 2 litra ključale vode i ostavite da odstoje tokom jednog dana, nakon čega dodajte kantu vode i 30 ml tečnog sapuna. Koristite dobijeni preparat za prskanje biljaka ali i između redova;
Lišćem duvana ili ljuspicama luka – stavite listove duvana ili ljuske luka između redova, jer njihov miris odbija štetočinu;
Stabljikama paradajza – pripremite od njih rastvor. Za to sipajte 4 kg stabljika paradajza sa kantom ključale vode i ostavite da odstoji tokom dva dana. Prije upotrebe dodajte 50 ml tečnog sapuna i prskajte između redova šargarepe ovim sredstvom;
Takođe, u borbi protiv šargarepne muve ne zaboravite na preventivne mjere:
Prilikom sadnje, odaberite sorte i hibride šargarepe koji su otporni na štetočine, kao što su Vitamin 5, Losinoostrovskaya 13, Nantska 4, Nesravnennaya, Calgary F1, Olympus, Perfection, Flakke;
Započnite sa sijanjem povrća u najranijem mogućem roku;
Gredice sa šargarepom postavite na dobro osvijetljena mjesta, po mogućstvu u blizini lukovice;
Odmah nakon berbe, uklonite izbačene stabljike šargarepe iz bašte, jer njihov miris privlači insekte;
Tokom ljeta štetočine, postavite zaštitne mreže iznad gredica i prekrite ih agrotekstilom;
Ne zaboravite na duboko okopavanje zemlje u jesen, nakon žetve.
S obiljem sadržaja dostupnog na internetu koji govori vrtlarima što bi trebali raditi, može biti teško znati koji je savjet ispravan, posebno za one koji su početnici u svijetu vrtlarstva. No uspjeli smo izdvojiti najčešće i provjerene savjete koje će vam pomoći da ne zastranite i da se vaš veliki trud u konačnici isplati.
1. Izbjegavajte pesticide
Pesticidi nisu rješenje na održavanje biljaka zdravim, iako mnogi misle da jesu. Istina je da će oni zaštititi biljke od insekata, ali mogu biti štetni za zdravlje biljke. Jednostavno rečeno, to je zato što pesticidi ne prave razliku. Dakle, dok će držati puževe podalje, mogu otjerati leptire i pčele, a to znači da se biljka neće oprašiti i dugoročno će stradati.
Ako morate zaštititi svoje biljke, pokušajte koristiti fizičke barijere poput žičane ograde. Ako ni to ne pomaže, pobrinite se da ih koriste štedljivo.
Kada idete u vrtni centar ili supermarket u potrazi za novim cvijećem za vrt, zanemarite biljke koje su u punom cvatu. Potražite mlade biljke koje tek trebaju procvjetati sa zdravim lišćem i stabljikama i punim pupoljcima. Na ovaj način ćete moći uživati u cvijeću mnogo duže. Ako u trgovini kupite hranu s najdužim rokom trajanja, to vam daje više vremena da uživate u proizvodu prije nego što se pokvari. Isti princip važi i za cvijeće.
3. Gredice pune biljaka
Kao i ljudi, baštenske biljke trebaju svoj prostor. Kako bi vaše biljke ojačale, svakako ih razmaknite kako biste bili sigurni da se ne bore za prostor. Prilikom sadnje u gredice i na rubove, ostavite dovoljno prostora između sjemenki ili biljaka. Ako ih stavite preblizu sukobiće se oko vode, svjetla, prostora i prehrane, a zbog toga će svi patiti.
4. Pretjerano zalijevanje biljaka
Iako je osnovna spoznaja da biljke, kao i sve ostalo na planeti, trebaju vodu da bi preživjele, ako im se da previše vode, riskirate njihov urod i cvatnju. Višak vode može oslabiti biljku i učiniti da uvene. Kako biste to izbjegli, pogledajte koliko vode vaša biljka treba, uzimajući u obzir i svjetlost i vrstu tla. Neke biljke potrebno je zalijevati samo jednom sedmično, dok je drugima potrebno svakodnevno zalijevanje, osobito ako je vruće. Takođe, svakako kupite posude za biljke s drenažnim rupama na dnu, inače će voda potpuno zasititi tlo, a vaše biljke će patiti.
Kod uzgoja živica i grmlja postoji potreba da se biljke odrežu u željeni oblik vrlo rano u njihovom životu. Pokušajte se oduprijeti ovoj želji. Ne dajući biljci vremena da pravilno raste, riskirate da je ozbiljno oslabite. Ostavite im dovoljno vremena da narastu prije nego što ih počnete oblikovati.
Kad počnete oblikovati i orezivati svoje živice i grmlje, svaki put skinite samo tanki sloj. Ovo je isti princip kao i kod košenje trave, jer skidanjem većeg sloja u jednom potezu riskirate šokiranje biljke i izlažete je bolestima i grubom rastu.
Najbolji savjeti za zalijevanje vašeg vrta
Usredotočite se na zonu korijena, a ne na list
Zalijevajte samo kada je potrebno
Zalijevajte duboko i dobro
Ujutro zalijte kako bi im dali vremena da se osuše
Ako želite da više biljke paradajza daju bolji prinos trebate ih đubriti s puno hranjivih materija.
Za one kojima su ponestala đubriva kupljena u poljoprivrednoj apoteci ili radije koriste prirodna sredstva, donosimo nekoliko izvrsnih prirodnih dodataka koja možete koristiti na svojim biljkama paradajza.
U poređenju s mnogim drugim biljkama voća i povrća, paradajzu je potrebno puno više hranjivih materija da bi dao zdrav plod.
Naime, često supstrat s bogato hranjivim materijama nije dovoljan za održavanje biljaka paradajza, a ako se ove biljke nedovoljno hrane, pokazivat će znakove nedostatka hranjivih materija, što može biti ili od samog početka ili kada niknu plodovi paradajza. Biljke paradajua trebaju đubriva koja su bogata azotom, fosforom i kalijumom.
Za one koji ne žele trošiti novac na komercijalno organsko gnojivo, pripremanje domaće hranjive alternative ne samo da je puno jeftinije, već će donijeti iste rezultate.
Jedna je žena na Facebook stranicu Gardening zatražila savjet za organsku prihranu svojih rajčica.
Emma Wood: “Koristila sam kupovno đubrivo za paradajz neko vrijeme, ali sada je nestalo. Postoji li organska alternativa koju mogu koristiti umjesto toga?“
Jedan od najčešćih prijedloga bio je korištenje kore banane kao gnojiva. “Kora banane sadrži kalijum, koji pomaže paradajzu da dobije veće i sočnije plodove“, rekla Jane Wilson.
Koru od banane možete dodati u kompost ili je izrezati i zakopati oko biljke.
“Kora od banane će oploditi biljku i spriječiti razvoj bolesti”, komentirala je Lisa Marsden.
„Iako kora od banane ne sadrži azot, i dalje dobro obavlja svoj posao kada đubri biljku“, komentirala je Glenn Fields.
“Koristio sam ih prošle godine i moj paradajz nikada nije tako veliki narastao. Nadam se istom rezultatu ove godine”, nastavlja.
“Volim dodati jednu koru banane u svaku rupu za sadnju prije sadnje paradajua. Zatim ljeti samo dodam jednu do dvije kore oko tla biljke.”, rekla je Sara Dunster.
Kore banane odlično su gnojivo za biljke paradajza zbog visoke količine kalijuma koji sadrži, što pomaže biljkama u distribuciji hranjivih materija i vode između stanica, što je posebno važno ako želite više ploda s boljim ukusom.
Neki vrtlari tvrde da je ovaj kućni otpad dobro gnojivo zbog toga što nema – azota. Iako biljke trebaju azot, previše može stvoriti puno zelenog lišća, ali malo plodova.
NAČIN PRIMJENE: Zakopajte kore od banane oko biljke jer će otpuštati svoje hranjive materije dok se razgrađuju. Paradajz treba prvo đubriti kada ga posadite, a zatim ponovo kada biljka počne davati plodove.
Navodnjavanje kap po kap je vrlo učinkovit način navodnjavanja povrća. Ovaj sistem omogućava kontrolisanu isporuku vode izravno korijenovom sistemom biljaka putem malih kapaljki ili mikro-mlaznica.
Postoje neki razlozi zašto je ovaj sistem popularan i preporučuje se za navodnjavanje povrća:
Ušteda vode: Navodnjavanje kap po kap smanjuje gubitak vode zbog isparavanja i rasipanja. Voda se precizno isporučuje na tlo blizu korijena biljaka, što smanjuje potrebu za velikom količinom vode. Ovaj sistem može rezultovati značajnom uštedom vode u usporedbi s tradicionalnim navodnjavanjem.
Smanjenje korova: Kapaljke ili mikro-mlaznice isporučuju vodu izravno na zemlju oko biljaka, minimizirajući vlaženje površine tla. To smanjuje rast korova, jer korovu nedostaje voda koja obično podržava njegov rast. Također, usmjerenost navodnjavanja smanjuje mogućnost da se voda prolije na korovne površine.
Precizna kontrola: Kap po kap sistemi omogućavaju preciznu kontrolu nad količinom vode koja se isporučuje biljkama. Možete prilagoditi protok vode i raspored kapaljki prema potrebama svake biljke ili vrste povrća. Ova fleksibilnost omogućava optimalno navodnjavanje i sprječava prekomjerno ili nedovoljno zalijevanje.
Sprečavanje bolesti i štetočina: Navodnjavanje kap po kap smanjuje vlažnost lišća i stabljika biljaka, što može smanjiti mogućnost razvoja gljivičnih bolesti. Takođe, smanjuje se rizik od širenja štetočina koji se često razmnožavaju u vlažnim uslovima.
Bolji prinos i kvalitet: Precizno navodnjavanje kap po kap osigurava da biljke dobiju pravu količinu vode koja im je potrebna za rast i razvoj. Ovo može rezultovati većim prinosom i boljom kvalitetom povrća.
Međutim, treba napomenuti da je svaka situacija specifična i da postoji više faktora koji mogu uticati na odabir odgovarajućeg sistema navodnjavanja, kao što su vrsta tla, klimatski uslovi, vrsta povrća i dostupnost vode.
Da li ste umorni od potrage za raznim sredstvima koji nemaju štetne sastojke i štite vas od prekomjernog znojenja i neprijatnih mirisa? Opustite se jer su vam prirodni dezodoransi nadohvat ruke. Donosimo vam zanimljive predloge, koji ne iziskuju mnogo vremena za pripremu.
Pet efikasnih recepta
1. Soda bikarbona i lavanda
Sastojci:
1/4 šolje ši putera
2 kašike kokosovog ulja
3 kašike komadića pčelinjeg voska
3 kašike sode bikarbone
2 supene kašike aru praha
20 kapi esencijalnog ulja lavande
10 kapi esencijalnog ulja čajevca
Priprema: Sipajte u posudu ši puter i kokosovo ulje, na laganoj temperaturi kuvajte na pari dok se sastojci ne rastope. Dodajte komadiće pčelinjeg voska i miješajte. Sklonite posudu s vatre, brzo dodajte sodu bikarbonu i aru prah i dobro izmiješajte.
Dodajte eterična ulja i promiješajte. Smjesu sipajte u teglicu i ostavite da se ohladi. Kašičicom izvadite malu količinu smjese iz teglice, rastopite je između prsta i nanesite na pazuh.
Priprema: Pomiješajte so i eterična ulja u staklenu bocu sa raspršivačem i protresite da se sastojci sjedine. Dodajte alkohol, hamamelis i ružinu vodicu. Protresite i našpricajte dezodorans na čiste pazuhe i sačekajte minut da se osuši prije nego što se obučete. Dezodonars čuvajte na hladnom i suvom mjestu.
3. Prirodni dezodoransi: Kokosovo ulje i žalfija
Sastojci:
1 kašika kokosovog ulja
1 kašika ši putera
5 kapi ulja vitamina E
8 kapi esencijalnog ulja grejpfruta
3 kapi esencijalnog ulja žalfije
Priprema: Na pari, na laganoj temperaturi rastopite kokosovo ulje i ši puter uz konstantno mešanje. Dodajte esencijalna ulja o vitamin E, dobro promešajte i sipajte u staklenu teglu.
4. Kakao puter i kandelila vosak
Sastojci:
1,5 kašike kandelila voska
1 kašika kakao putera
1/2 šolje kokosovog ulja
1/2 kašičice hladno cijeđenog maslinovog ulja
1 šolja aru praha
2 kašike sode bikarbone
30 kapi eteričnih ulja po izboru
6 kapi eteričnog ulja čajevca
Priprema: U šerpici, na pari, na laganoj temperaturi rastopite kandelila vosak, kakao puter, kokosovo i maslinovo. Dodajte aru prah i sodu bikarbonu i dobro promiješajte. Sklonite šerpu sa šporeta, dodajte eterična ulja i promiješajte. Smješu sipajte u ambalažu za stik dezodoranse i čuvajte na sobnoj temperaturi.
30 kapi esencijalnog ulja limunske trave ili limuna
15 kapi esencijalnog ulja lavande
5 kapi esencijalnog ulja čajevca
Priprema: Sipajte u flašicu s raspršivačem 1,5 dl jabukovo sirće. Dodajte esencijalna ulja i preostali dio bočice napunite destilovanom vodom. Dobro protresite i poprskajte na čist pazuh. Čuvajte na hladnom i suvom mjestu.
