Povrtari koji imaju negrijane plastenike često, da ne bi „dangubili“, u njima preko zime proizvode salatu. Na otvorenom prostoru, tokom proljeća i jeseni, ovo povrće je prilično otporno na mnoge bolesti. Ali zimi, kada su u zatvorenom prostoru izmijenjeni klimatski uslovi, situacija je drugačija i može doći do pojave truleži. U nastavku pogledajte kako da na vrijeme uočite bolest.
Proizvodnja salate u zatvorenom prostoru tokom zime je veoma specifična. Usljed karakterističnih temperaturnih uslova, vazdušne i zemljišne vlage, koji pogoduju razvoju patogena kao što su bakterije – salata postaje osjetljivija na njih. Zato usjev valja češće pregledati i raznim nepesticidnim mjerama, spriječiti parazita da pravi štetu.
Pročitajte: Mizuna – Biljka koja ima ukus senfa i odlična je kao zimska salata
Kako na vrijeme uočiti bolest na salati?
Jednostavno – svaka baktrerija ima svoj, specifičan „potpis“.
Vlažnu trulež salate izaziva bakterija (Pseudomonas viridiflava). Posljednjih godina ona je sve češći parazit povrća (salata, pasulj, grašak, paradajz, razne krstašice, bundeva), ali i cvijeća (hortenzija, hrizantema). Na salati je patogen koji pravi najveću štetu.
Kako znamo da se parazit uselio u usjev salate?
Početni simptomi bolesti uočavaju se na ivicama spoljašnjih listova slate, u vidu nekrotičnih pjega nepravilnog oblika, crvenkastosmeđe boje.
Kako bolest napreduje i simptomi se mijenjaju. Pjege se šire, spajaju, oboljelo tkivo unutar njih se razmekšava i truli, pri čemu oboljeli list poprimi žutu do žutosmeđu boju, a bakterija se postepeno širi ka unutrašnjosti glavice. Pri povećanoj vlažnosti i niskim temperaturama, pjege na listovima se brzo šire.
U završnoj fazi razvoja bolesti cijela glavica je zahvaćena vlažnom truleži, pri čemu su oboljeli listovi deformisani, crni, providni i mokri. Ovakve glavice, zbog nemogućnosti korišćenja za ishranu, u potpunosti gube upotrebnu vrijednost. Razvoju ove bakterije pogoduje povećana vlažnost i temperature niže od uobičajenih. Bakterija se kapljicama vode lako prenosi i širi u gustim zasadima salate u zaštićenom prostoru.
Pročitajte: Kako se gaji salata endivija?
Kako da spriječite trulež?
Pesticidi se, zbog kratke vegetacije, moraju obazrivo koristiti. Međutim, mnogi baštovani ih generalno izbjegavaju jer se zelena salata upotrebljava isključivo kao svježe povrće, a s pesticidima treba obazrivo rukovati i poštovati karencu. Ovako, bolje je pretrpiti i manju štetu, a da se proizvede povrće bez ostataka pesticida koje će biti bezbijedno za ishranu.
Tako postoje drugi načini da pomognemo našem povrću:
Prvo, paziti da se tokom obrade biljke ne povrede jer svježe povrede obično služe kao mjesto kroz koje bakterije ulaze u tkivo. Paziti i da se u plastenik ne usele lisne vaši jer i one, sušući sokove ostavljaju ozlede i pomažu bakteriji da prodre u biljku. Takođe, usjev se ne smije zasušiti pa naglo zaliti. U tom slučaju će tkiva popucati i pseudomonas će lako prodreti u biljku. Prvi simptomi bolesti se mogu pojaviti poslije perioda inkubacije koji traje od 30 sati do pet dana.
Na drugom mjestu, ali ni malo manje važni, su uslovi sredine. Treba obezbijediti temperaturu i vlažnost koji ne odgovaraju ovoj bakteriji. Bakterija se razvija pri temperaturama od 5-35 Celzijusovih stepeni, pri čemu je optimum za razvoj 26 stepeni. To je veoma širok dijapazon i zbog toga je ovaj parazit toliko invazivan. Dakle, rijetko kada se u zimskim uslovima u negrijanim plastenicima može obezbediti temperatura koja ne odgovara pseudomonasu, jer, u tom slučaju, ne bi odgovarala ni salati.
Zbog toga se moraju poštovati druge nepesticidne mjere. Kao što je odstranjivanje i uništavanje oboljelih biljaka pri čemu se smanjuje zarazni potencijal bakterije, i izbalansirano đubrenje. Ukoliko se salata navodnjava, preporučuje se da ono bude kap po kap, čime se redukuje učestalost vlaženja listova, a samim tim i pseudomonas onemogućava da buja. Dobra ventilacija ubrzava isušivanje i skraćuje period vlažnosti lista.