Ubrani paradajz koji je tek počeo mijenjati boju iz zelene u žutu, uz malo strpljenja, postaće skroz zreo i jednako kvalitetan kao i onaj koji je dozorio na samoj biljci.
Kupujemo li ga u marketima, vjerovatno će biti nezreo, jer je takav lakše transportovati i održati svježinu na putu od polja ili plastenika do stola. S druge strane, uzgoj vlastitog paradajza prava je borba s bolestima i štetočinama pa smo često prisiljeni plodove pobrati i prije no što su savršeno zreli.
U oba navedena slučaja, vjerovatno ćete pustiti paradajz da dozori. Mnoge domaćice će ga izložiti sunčevoj svjetlosti na prozorskoj dasci ili balkonu, ali to nije najbolji način. Previše sunca otvrdnjava kožicu ploda i čini ga teškom za konzumaciju, čak i kada plod dozrijeva na biljci.
No ono što paradajzu za zrenje treba jeste toplota koja ubrzava proces. Stavljanje paradajza u frižider im stoga uopšte ne pomaže u zrenju. Naprotiv, može učiniti da nedozreli plod poprimi prilično neugodnu teksturu. Ali ni s toplotom ne treba pretjerivati, jer se na velikim vrućinama zaustavlja proces zrenja pa je to još jedan razlog protiv slaganja nedozrelog paradajza na dasku južnog prozora.
Pročitajte: Najbolji recept za mljeveni paradajz koji se ne kuva! Svaka domaćica treba da zna da ga spremi
Ključ dobrog zrenja je plin etilen
Paradajz, poput banana i avokada, ispušta etilen, prirodni plinoviti biljni hormon koji reguliše zrenje i podstiče pretvaranje skroba u šećere. Zato se, recimo, kod nekih sorti koje nemaju dugu berbu ujednačeno zrenje postiže tako da se u plastenik ili štićeni prostor jednostavni pusti etilen.
Ubrani paradajz koji je tek počeo mijenjati boju iz zelene u žutu, uz malo strpljenja, postaće skroz zreo i jednako kvalitetan kao i onaj koji je dozorio na samoj biljci. Ipak, ako su plodovi skroz zeleni, mala je vjerovatnoća da će zrenjem postići optimalan kvalitet i valjalo bi razmisliti o nekoj slasnoj marmeladi od zelenog paradajza (iako nepoznata u našim krajevima, mnogi je uspoređuju s marmeladom od zrelih smokava) ili popularnom chutneyu.
Dozrijevanje u prozračnoj kesi ili kutiji
Da biste ubrzali proces sazrijevanja, sve što trebate učiniti je zadržati etilen oko samih plodova tako da ih stavite u papirnatu kesu, kartonsku kutiju ili praznu kuhinjsku ladicu. Za ubrzavanje procesa, među paradajz možete dodati zrelu bananu ili jabuku, budući da ovi plodovi otpuštaju veliku količinu etilena.
Iz plodova paradajza, usprkos vrlo učinkovitoj zaštitnoj kutikuli, izlazi vlaga. Zato valja koristiti kesu ili kutiju koja je neće zadržavati. Paradajze treba držati na način da se ne dodiruju kako se ne bi upljesnivili, a natrule plodove treba što prije ukloniti.
Sazrijevanje kod vrlo nezrelih plodova obično traje sedmicu do dvije na višim temperaturama (18°C-25°C je optimalno). No valja imati na umu da neće svi plodovi dozoriti u isto vrijeme pa ih valja svakodnevno prebirati. U hladnijim prostorijama dozrijevanje će trajati puno duže.
Pročitajte: Plijesnivost lista paradajza – Zašto nastaje i kako je suzbiti?
Dozrijevanje u zdjeli
Ako je paradajz skoro zreo, ali mu treba još malo vremena, dovoljno je držati ih nekoliko dana u običnoj zdjeli za voće. Takođe, dodajte zrelu bananu ili jabuku. Voće će ispuštati etilen i pomoći im da sazore.