Soda bikarbona ne ubija gljivice, već stvara nepovoljne pH uvjete za njihov rast. Kiselina potiče klijanje spora, dok lužina sode bikarbone to inhibira. Ovim se spoznajama vode vrtlari koji ne žele u proizvodnju uvoditi industrijske pesticide. No, koliko je soda bikarbona djelotvorna?
Ako je vjerovati raznim internetskim napisima i raspravama, nema toga što soda bikarbona (natrijev hidrogenkarbonat) ne može izliječiti i popraviti; od karcinoma preko čukljeva do gljivičnog oboljenja bilja. Mnogi vrtlari tvrde da je baš soda bikarbona zaslužna za dobru kondiciju njihovog povrća i cvijeća. Posebno se ljubitelji ruža zaklinju u sposobnost sode bikarbone da ubije gljivice odgovorne za crnu pjegavost ruža (Diplocarpon rosae).
Za početak, valjalo bi reći da soda bikarbona gljivice ne ubija izravno. Naučnici su još u tridesetim godinama prošlog vijeka otkrili da soda bikarbona stvara pH uslove nepovoljne za rast plavih i zelenih plijesni agruma (Penicillium spp.) i ta se spoznaja dan-danas koristi za ekološki prihvatljivu zaštitu usjeva nakon branja.
Spore ovih plijesni i mnogih drugih vrsta gljivica najbolje klijaju u kiselom okruženju, dok su otopine sode bikarbone značajno lužnatije. Iako su naučnici isprva mislili da soda bikarbona ubija gljivice, ispostavilo se da samo inhibira klijanje pa kad se stvore povoljni uslovi – spore se nastavljaju razvijati.
Ima li smisla prskati sodu bikarbonu po bilju?
Donekle ima, no ne treba očekivati čuda. Kako piše Linda Chalker-Scott, profesorica hortikulture na Državnom sveučilištu Washington, do sada se najviše istraživao uticaj sode bikarbone na nekoliko vrsta pepelnica. No rezultati se bitno razlikuju kada se upoređuju istraživanja u laboratoriju i ona provedena u nekontrolisanim uslovima otvorenog polja.
U laboratoriji su niske koncentracije sode bikarbone (0,5-2%; 5-20 grama na litru vode) inhibirale klijanje i rast nekoliko vrsta pepelnica. U staklenicima s povrćem i ukrasnim biljem, gdje su pepelnice česte, te su se otopine pokazale i sigurnima za bilje.
Međutim, rezultati istraživanja na otvorenom polju nisu konzistentna; prijavljuju dobru, marginalnu ili lošu kontrolu pepelnica na usjevima; ovisno o samom istraživanju. Nema jasnih uzoraka ni među testiranim usjevima ni među kontrolisanim vrstama pepelnica, najvjerojatnije zbog spomenute promjenjivosti uslova na terenu. Pri tome treba imati na umu da se soda bikarbona vrlo lako ispire s bilja, da se teško zadržava na stabljikama i peteljkama te je trajnost takvog preparata na biljci iznimno kratka. Do prve kiše ili jače rose.
Ostali tretmani su bili uspješniji u kontroli pepelnica, uključujući vrtlarskih ulja, kalijev bikarbonat, kalijev fosfat, sumpor, mlijeko, čak i prskanje vodom. Najveći uspjeh na terenu vjerojatno je postignut kombinacijom sode bikarbone s uljima za prskanje bilja, uključujući mineralna i biljna ulja. Te mješavine su su bile uspješne čak i kod ozbiljnih epidemija pepelnica.
Šta je s ružama?
Postoji nekoliko članaka u naučnoj literaturi koji istražuju učinkovitost sode bikarbone u liječenju bolesti ruža. Nekoliko njih pokazuju da je soda bikarbona smanjila pepelnicu (Sphaerotheca pannosa var. rosae). Ali, to suzbijanje je bilo kratkoročno, manje učinkovito u poređenju s kalijevim bikarbonatom, kalijevim fosfatom, fosfatnim solima ili vinskim sirećetom, a u jednom slučaju je primjena sode bikarbone bila fitotoksična čak i u razrijeđenoj (1%) otopini. Bolji rezultati su postignuti kada se soda bikarbona kombinuje s uljima za prskanje bilja.
Kako je došlo do tvrdnje da soda liječi crnu pjegavost ruže?
Kombinaciju ulja i sode bikarbone dvije su grupe naučnika prskale na ruže na otvorenom u svrhu liječenja crne pjegovosti (Diplocarpon rosae). Iako su oba tima prijavila uticaj na pepelnicu, ali ne i na crne mrlje, upravo se na njih pozivaju nezaustavljivo rasijani neznanstveni tekstovi na internetu koji kažu da je soda bikarbona čudesan lijek za crne mrlje na ružama, upozorava profesorica. Dakle, soda bikarbona neće spriječiti crnu pjegavost ruža.
A druge ukrasne vrste?
Što se pepelnice tiče, na drugim ukrasnim vrstama (jorgovan, neven), soda bikarbona nije pokazala djelotvornost dok je u ekeperimentima na ruzmarinu bila toksična za samu biljku. Nije se pokazala dobra ni kod gljivičnih oboljenja hrizantema.
“Sama po sebi soda bikarbona vjerojatno neće spriječiti gljivične bolesti u vrtu, ali može lako uzrokovati oštećenje lišća, ako se koristi u većoj koncentraciji. Niske koncentracije u kombinaciji s uljem mogu imati određenu učinkovitost u suzbijanju određenih gljivičnih bolesti. Međutim, važno je napomenuti da se upotrebi sode bikarbone ili bilo kojih drugih kućnih pripravaka za gljivične bolesti treba pristupiti oprezno i koristiti je kao nadopunu, a ne zamjenu, pravilnoj njezi biljaka i konvencionalnim fungicidima”, zaključuje profesorica Chalker-Scott.