Semberski proizvođači ranog plasteničkog povrća, ovih dana, u vrijeme epidemije virusa korona, muku muče sa prodajom svojih proizvoda.
Rezignirano nabrajaju sve nevolje koje su ih snalazile i dodatno otežavale težački život, od rata, suša, leda i oluja, poplava, pa do epidemije, koja će ih, kako kažu, totalno upropastiti.
Rajo Kojić (45), proizvođač povrća iz Donjeg Crnjelova kod Bijeljine, već desetak dana bere rani krastavac, ali ne zna šta s njim da uradi…
– Nakon dvadesetak godina bavljenja ovim poslom, prvi put u njivu ulazim sa maskom na licu, i prvi put mi je veći problem što je rodilo, nego da nije… Suočeni smo sa nerješivim problemom plasmana robe, jer je zbog epidemije zatvorena kvantaška pijaca, a na zelenoj je minimalan promet. Uskoro će stići salata, rotkvica, mladi luk, pa lokalna zajednica i Vlada RS moraju što prije reagovati i obezbijediti makar prodaju u tržnim centrima, inače, propašće sav rod povrća – kaže Kojić.
Na Kojićevom imanju nekoliko sezonskih radnika, uglavnom žena, takođe sa maskama na licu, obavlja sadnju ranog paradajza.
– Ima straha od virusa, ali raditi se mora. Opremljene smo maskama i rukavicama, a kad završimo posao, opet izvršimo dezinfekciju radnih odela i obuće – kažu ove vrijedne žene.
U seoskim prodavnicama manje je kupaca, ali je i kupovina osnovnih životnih namirnica kao što su ulje, šećer, so, brašno, ograničena.
Željko Aleksić kaže da je dobro dok ima brašna, sve ostalo se lakše nabavi.
– Lako ću ja podnijeti nestašicu limuna, ali moram nabaviti sjeme kukuruza da obavim proljećnu setvu, da obezbijedimo hranu za stoku. Korona će proći, ali mi zimu ne smijemo dočekati praznih ambara, kaže Željko.
DAJ BOŽE DA SE OPAMETIMO
Na seoskoj česmi u centru sela, nekolicina mještana puni vodom kanistere. Kažu, sigurnije je sa arterskog bunara.
– Nisam vidio masku od služenja vojnog roka, a sad, eto, i po vodu sa maskom – kaže Pero Kokanović.
– Svako zlo se nakačilo na čovjeka. Ne možeš progledati na oba oka, pa to ti je… Daj bože, da nas ova epidemija malo opameti, da se poštenije odnosimo prema zemlji, vazduhu, vodi, prema šumama, pčelama… Kakve će biti posljedice kad sve ovo prođe, samo bog zna. Ja se samo molim da ovo što prije prođe i da što kraće traje…
Izvor: novosti.rs
PROČITAJTE:
Dok je Darinke i Zdravke biće i krompira
Zuhrudin i Šeherzada Zilić iz Tarevaca inate se godinama: Sve zajedno rade, zato su uspješni