Crveni kupus – Otporan na bolesti i veoma zdrav

Navikli smo da je kupus zelene boje i bjeličastog mesa, ali postoje i glavice po kojima i povrtnjak, i povrtar mogu da se razlikuju. Crvene glavice, čiji se listovi u polju plave, ne samo da atraktivnije izgledaju, već su i, uslovno rečeno, zdravije zbog antocijana koji je moćan antioksidans.

Proizvodnja crvenog kupusa je sporadična, uprkos njegovom ukusu, zdravim materijama i dekorativnosti. Na tezgama i trpezama je još rjeđi. Jedan od razloga bi mogla da bude i dvostruko skuplja proizvodnja od običnog kupusa i sporiji rast. S druge strane, crveni kupus je otporniji na pucanje glavice, odlično podnosi zimu.

Pročitajte: Ako želite bogatu berbu kupusa izbjegavajte ove predusjeve

Prvi domaći hibrid dr Iva Đinovića

Najpoznatiji selekcionar jugoistočne Evrope dr Ivo Đinović iz Velike Plane, koji u svom portfoliju ima preko 50 različitih sorti i hibrida, među kojima je najpoznatija paprika slonovo uvo, navodi da crveni kupus može uspješno da se gaji kod nas, ali je nerealno očekivati da će povrtari početi masovno da ga sade. To bi mogao da bude izbor malog broja proizvođača, koji prije teže kvalitetu, nego kvantitetu. Treba imati u vidu i da je njegova cijena gotovo dvostruko veća od bijelog kupusa.

Prije pet godina, ukrštanjem i selekcijom dr Đinović je stvorio prvi domaći hibrid crvenog kupusa, čiji pigment crvene boje iz porodice flavonoida predstavlja moćni antioksidans, obiluje vitaminama C i E. Osim toga, on je i primamljivog izgleda na tanjiru, te bi domaću kuhinju mogao da učini šarenijom i bogatijom.

– On sadrži mnogo više antocijana od bijelog i roze kupusa. A ta hranljiva materija naročito je važna u sprječavanju tromboze perifernih krvnih sudova Crveni kralj povrtnjaka ima pomalo rezak, ljutkast ukus, koji potiče od sumpornih ulja, takođe ljekovite materije – rekao je dr Ivo Đinović.

Pročitajte: Savjeti za uspješan uzgoj kasnog kupusa

Avgust krajnje vrijeme za sadnju

Domaći hribrid je srednje kasni, čije su glavice mase od 2 do 3 kilograma, a vegetacioni period je oko 90 dana, te je avgust krajnje vrijeme kada ga valja posaditi. Postoje sorte s vegetacijom od 100 do 140 dana i glavicama od 1,5 do 2 kilograma, koje su najcjenjenije na tržištu. Generalno, otporan je na mnoge bolesti, poput plamenjače. Odbija insekte i patogene mikroorganizme. Čak i ptice ga samo probaju, pa odlaze na bijeli, koji više vole. Otporan je i na hladnoću, pa može da stoji u njivi do kasne jeseni i da se bere sukcesivno, bez bojazni da će glavice popucati. Ima jak korijen i nabijene glavice.

Sadi se na razmaku između glavica na 40 centimetara, a između redova od 60 do 70 cm. Profesionalni povrtari nakon rasađivanja primjenjuju i navodnjavanje po sistemu kap po kap, kroz koji se može odraditi i dohrana, ukoliko u zemljištu nema potrebnih materija za rast kupusa. A to su prije svega azot, kalijum i fosfor. Na temperaturi od 2 do 3 stepena može da se čuva i do 4 mjeseca.

Proces fotosinteze kod crvenog kupusa je slabiji i to je razlog zašto sporije raste, ali viša cijena od bijelog kompenzuje taj i ostale, uslovno rečeno, nedostatke u proizvodnji. Među najvećim potrošačima su Rusi, koji ga obilato koriste u ishrani. Nije pogodan za kiseljenje. Najviše se upotrebljava svjež, u salatama, a nešto rjeđe i za kuvana jela.

Piše: Biljana Nenković