Paradajz koji jedemo zimi nije isti kao ljetni: Evo zašto

Dugo nakon što ljeto prođe, mnogi ne odustaju od svježeg paradajza u salatama, sendvičima ili sosovima. Ipak, retko se zapitamo kakav paradajz zapravo kupujemo u prodavnicama van sezone.

Tokom zimskih mjeseci na rafovima se mogu naći različite vrste – od čeri paradajza, preko klasičnih srednjih i krupnih plodova, do šarenih sorti. Ostaje pitanje koliko se takav paradajz zaista može mjeriti sa letnjim, ali i kakvi se procesi kriju iza njegove proizvodnje.

Odakle dolaze i kako se gaje

Većina zimskog paradajza u prodavnicama dolazi iz plastenika ili iz toplijih zemalja poput Španije, Holandije, Italije ili Maroka. Za razliku od ljetnjeg paradajza koji sazrijeva na otvorenom sa puno sunca i prirodnih ciklusa, ovaj paradajz se gaji u kontrolisanim uslovima: temperatura, svjetlost i vlažnost se pažljivo regulišu tako da biljke rastu i donose plodove tokom cijele godine.

Čeri paradajz i minijaturne sorte su posebno pogodne za proizvodnju u plastenicima jer brže sazrijevaju i bolje podnose transport.

Pročitajte: Prirodno đubrivo za obilan rod paradajza sve do jeseni

U plastenicima se koriste đubriva, sistemi za navodnjavanje i, donekle, pesticidi. Ali svi proizvodi moraju da ispunjavaju standarde EU, što znači da su bezbijedni za jelo. Međutim, ukus i tekstura ovog paradajza često se razlikuje od ljetnjeg, sunčanog paradajza koji mnogi pamte iz svojih bašta ili lokalnih pijaca.

Kako se zimski paradajz razlikuje od letnjeg

Zimski paradajz je obično čvršći, sa manje sočnom unutrašnjošću i nešto blažim ukusom. Čeri paradajzi često zadržavaju slađi i intenzivniji ukus od klasičnog velikog paradajza zimi, što ih čini idealnim za salate, grickalice ili ukrašavanje jela. Klasični veći paradajz može da bude blago neutralni zimi, što znači da ne razvijaju punu aromu koju razvija paradajz koji je sayrio na suncu.

Još jedan važan faktor je vrijeme berbe i transporta: dok ljetnji paradajz često sazreva na biljci i stiže na tržište gotovo svjež, zimski paradajz se često bere pre pune zrelosti kako bi izdržali transport, i sazrijevaju u skladištima ili na policama. To dodatno utiče na ukus i aromu, čineći ih manje intenzivnim.