Približava se vrijeme sjetve povrća za rasad, a vječita dilema koja muči baštovane ostaje: da li koristiti pikiran ili nepikiran rasad? Nju mora da razriješi svaki baštovan pojedinačno, jer odluka zavisi od puno činilaca.
Većina će se složiti da je pikirani rasad sigurniji i praktičniji za malog baštovana. Kod velikih, takav rasad poskupljuje proizvodnju, posebno na parcelama na kojima se povrće rasađuje mašinski.
Strogo kontrolisani uslovi
Za oba načina, prije početka proizvodnje rasada potrebno je dezinfikovati mjesto sadnje (plastenik), alate i opremu koja se koristi. Kod uzgoja pikiranog rasada sjeme se posije u kontejnere bez rupa ili u one sa 160 do 200 otvora, tj. da se napravi gusta sjetva. Prvo se stavlja supstrat za sjetvu koji se malo sabije i posiju se sjemenke koje se prekriju slojem istog supstrata i opet malo sabiju. Kontejneri se slažu na posebne stolove, redovno zalivaju, obično u dva navrata u razmaku od pola sata da bi se supstrat dobro prokvasio, kontrolišu se svjetlost i temperatura, i rasad pikira kada biljke budu u fazi prva dva lista.
Pročitajte još: Rasad paradajza – od sjemena do mlade biljke
Pikiranje se može obavljati u PVC čaše, razne saksijice, ili kontejnere sa manjim brojem otvora. Posle pikiranja najbolje je sve biljke zaliti fungicidima na bazi propamokarb-hidrohlorida, a peti dan prihraniti NPK đubrivima formulacije 1:4:1 u količini od 30 grama u 10 litara vode zbog boljeg ukorenjavanja i razvoja korijena. Sljedeći put rasad se prihranjuje kada biljke dostignu polovinu svoje visine, a koriste se NPK đubrivima formulacije 1:1:1 u količini od 30 do 40 grama rastvorenih u 10 litara vode ukoliko se zaliva, ili 0,1 do 0,2 grama po posudici, ukoliko se hranivo prvo rasipa pa onda zalije. Fungicidima na bazi bakra valjalo bi uraditi preventivnu zaštitu protiv bakterioza i plamenjače, a isto tako insekticidima na bazi flanikamida ili acetamiprida protiv lisnih vaši.
Proizvodnju poskupljuju posude za pikiranje, sam proces pikiranja, ali i veća količina supstrata koja je neophodna da biljke odrastu do faze koja je optimalna za presađivanje. Međutim, ovakav rasad se mnogo lakše prima, biljke nisu izložene stresu, korijen se ne povređuje, piše Svetlana Mujanović
Nema komentara