Naslovnica Blog Stranica 978

Paprika koja može da zaljuti čak 7 lonaca pasulja

Da li ste znali da su baš ljute papričice odgovorne za dobro raspoloženje i stvaranje osećanja ugodnosti. Možda su baš zbog toga Meksikanci često nasmijanog lica i vedri. Međutim, proizvodnja pravih ljutih papričica nije karakteristična samo za Južnu Ameriku. Naprotiv, i kod nas postoje povrtari koji znaju pošteno da nas zaljute, odnosno da nas nasmeju.

Radoslav Radošević je poljoprivredni proizvođač iz Futoga i od prošle godine bavi se proizvodnjom ekstremno ljutih paprika. Ove paprike koristi za proizvodnju ljutih soseva i ljutenica.

Od veoma ljutih paprika gaji vrste kao što su Trinidad moruga škorpionBhut jolokia,Karolina riperTrinidad daglah koje su porijeklom iz Južne Amerike i Indije.

Jedinica za ljutinu paprike je skovil. Poređenja radi obična feferona ima 5000 skovilaa karolina riper ima čak 2,2 miliona skovil jedinica. Radoslav kaže da ova papričica peče kao „usijana lava“. I dan danas nudi novčane iznose ko pojede ovu papričicu odjednom, ali kaže da je malo onih koji se usude.

Ovaj poljoprivrednik gaji paprike koje se smatraju za najljuće na svijetu. Vrsta Trinidad daglah je toliko ljuta da može da zaljuti čak 7 lonaca pasulja.

Sjeme nije skupo i može se naći na našim prostorima. Sama paprika nije teška za gajenje, jedini problem nastaje sa temperaturom, što može spriječiti cvjetanje biljke. Jedna biljka u dobrim uslovima daje do kilogram ploda.

Ljutinu paprikama daje alkaloid Kapsaicin. Ove paprike su toliko ljute da i nakon pranja ruku, ako dođe u dodir sa sluzokožom osetićete ljutinu i čak i nekoliko dana nakon kontakta sa paprikom.

Izvor: Agromedia

Riješite se mrava u baštama i okućnicama

Na manjim površinama, u baštama i okućnicama, mravi se mogu uništavati natapanjem mravinjaka (ukoliko su vidljivi) vrelom vodom u večernjim časovima. Osim toga, privlačenje, a potom uništavanje mrava je moguće natopljenim sunđerima ili krpama sa vodom u kojoj je rastvoren med i šećer. Ovi mamci se postavljaju na dijelovima gdje ima najviše mrava i postupak se ponavlja više puta, sve dok mravi ne nestanu.

Odstranjivanje mrava iz manjih povrtnjaka može se obavljati i navlaženim krpama sa petroleumom i drugim odbijajućim materijama.

Ako je suzbijanje mrava neophodno na većim površinama, onda se obavlja zaprašivanje ili zalivanje biljaka, preparatima na bazi hlorpirifosa. U našoj zemlji nema registrovanih insektiida za suzbijanje mrava u povrtarskoj proizvodnji. Ukoliko se izvodi prskanje tada treba koristiti veću količinu vode po hektaru. Prvenstveno treba tretirati mravinjake i stazice po kojima se mravi kreću.

Pri gajenju povrća u zaštićenom prostoru suzbijanje mrava je neophodno, pogotovo ako su na biljkama prisutne i razne vrste lisnih vaši.

Imaš imanje? Imamo šest ideja kako zaraditi na njemu!

Oni koji posjeduju imanje, ne bi ga trebali gledati kao cjelinu, nego kao niz sredstava koji im mogu omogućiti dodatnu zaradu.

Kako piše Farmers Guardian, na svakom imanju postoji prostor koji se može iskoristiti u dodatne svrhe, iako se proizvođači često koncentrišu samo na osnovnu djelatnost. Predstavili su nekoliko ideja koje poljoprivrednicima mogu donijeti više novca.

Turizam – vikendice za odmor

Tradicionalni turizam fokusiran je na vikendice za odmor, kao i mjesta na kojima se prodaju domaći proizvodi. Međutim, oni koji su se opredijelili i za ovaj vid djelatnosti, trude se istaknuti karakteristike svog imanja ili kraja u kome žive, kako bi svoju ponudu učinili jedinstvenom. U Velikoj Britaniji se za ovo financijska sredstva osiguravaju kroz Program ruralnog razvoja, a grantovi se dodjeljuju na lokalnom nivou.

Uzdravlje!

Kraft pivare sve više jačaju u Britaniji, pa se tako njihov broj od 1.218 iz 2012. godine popeo na više od 2.000 u ovoj godini. Porasle su i površine pod hmeljom, za 8% u 2016. godini i 4% u 2017. godini. Ovaj trend je prisutan i u SAD te u Njemačkoj, sa 6% rasta. Međutim, iako na domaćem pivu piše da je napravljeno i napunjeno u Britaniji, šanse da je korišten domaći hmelj su male.

Prostor za vjenčanja

Svečana proslava i nevjeste idu ruku pod ruku, ali tko bi ikada pomislio da štale i nevjeste mogu biti dobitna kombinacija! Međutim, statistike su pokazale da oko 27% parova bira atraktivne i alternativne prostore za svoj najljepši dan. Tako su ona na selu postala veoma popularna. Namijenjena su parovima koji vole prirodu i tradiciju, koji teže opuštenom, porodičnom ambijentu, kao i onima koji preferiraju domaće specijalitete, kao i domaće vino i rakiju.

Šumarstvo

Mnogi u svom vlasništvu imaju šume, koje su zaboravljene. Međutim, sistemi za grijanje na biomasu, kao i peći u domaćinstvima, uticali su na tržišnu potražnju. Na ovaj način se koriste šumski proizvodi niže vrijednosti, iskorištava se drvena građa i smanjuje otpad nakon sječe. Proizvodnja domaće drvne industrije u Velikoj Britaniji porasla je za 1,19 miliona kubnih metara u posljednjih 10 godina, a izgradnja je ostala najveće tržište.

Proizvodnja sladoleda

Mala farma mlijeka iz britanskog grada Sheffield bila je poznata po tome što je stanovnike snabdijevala svojim svježim proizvodom. Omogućavala im je da četiri dana u toku sedmice posjete njihovo imanje na 81 hektar. Kada su raspusti, bili su otvoreni svaki dan, a zapošljavali su i dodatne radnike Razlog je bila – proizvodnja sladoleda, koju su započeli 2007. godine. Kada su sunčani dani, dolazi im stotinu ljudi, koji čekaju po pola sata u redovima. A da bi na ovaj način unaprijedili svoju proizvodnju mlijeka, morali su uložiti 80.000 funti (oko 92.000 eura) u prostor i opremu. Tokom 10 godina, nadogradili su prostor, kupili veliki zamrzivač, i otvorili pravu slastičarnicu.

Zoološki vrt

Porodična imanja često imaju različitu stoku, koja, osim kao osnovna djelatnost, može postati i „mamac“ za turiste kojima je potreban dodir sa selom. Jedna britanska porodica je svoj prostor prilagodila tako da bude pravo mjesto za uživanje malih i velikih. Naime, osim prostora u kome se posjetitelji mogu družiti sa životinjama (domaćim i egzotičnim) i da ih hrane, omogućili su im i mjesto gdje mogu popiti piće ili da pojesti sladoled i neki od domaćih specijaliteta, ali i gde se djeca mogu igrati, sudjelovati u edukativnim radionicama i tematskim dešavanjima.

Izvor: Agroklub

PROČITAJTE:

Izrada biznis plana: Sigurnim putem do dobre zarade

 

Stočari iz Amajlija (SEMBERIJA) sretni zbog izvoza mesa u Tursku, najniža cijena koju očekuju 4,5 KM/kg

Mogla bi cijena da bude još bolja, pošto je sve skupo, repromaterijali, gorivo i to i prskanje i sjemenski kukuruz i đubrivo, sve je skupo, a da nije tog izvoza bilo bi katastrofa, kaže Vaso Dikić, stočar iz Amajlije kod Bijeljine.

Vijest da je u Ankari postignut sporazum o izvozu 15.000 tona mesa iz BiH u Tursku po povlašćenom statusu obradovala je mnoge stočare jer to znači i nešto višu prodajnu cijenu, ali i stabilnije prilike na tržištu. Uzgajivači tovne junadi se nadaju da će biti povećana domaća proizvodnja teladi, kako bi njihova cijena bila umanjena.

Najniža cijena 4,5 KM po kg tovne junadi?

Samo u selu Amajlije kod Bijeljine, uzgaja se oko 3.000 grla krupne stoke, najviše tovne junadi. Ovim poslom bave se tradicionalno, a najveći dio stočne hrane proizvode sami na svojim imanjima, pa se proizvodnja isplati i pri nižim otkupnim cijenama. Јunad se sada prodaje po cijeni od 4,20 KM po kilogramu, ali bi sa pokretanjem izvoza najniža cijena trebalo da bude 4,5 KM.

Mogla bi cijena da bude još bolja, pošto je sve skupo, repromaterijali, gorivo i to i prskanje i sjemenski kukuruz i đubrivo, sve je skupo, a da nije tog izvoza bilo bi katastrofa„, kaže za RTRSVaso Dikić, stočar iz Amajlije kod Bijeljine.

Izvoz u Tursku donekle je stabilizovao stanje na tržištu junećeg mesa u Republici Srpskoj. Proizvodnja se proširuje, ali nema dovoljno teladi, pa ih uvoze iz Rumunije po dosta visokim cijenama. Tovili bi, kažu i više grla stoke, kada bi otkup bio siguran, a cijena stabilna.

Nikome ništa nije ostalo neplaćeno

Nadamo se da će sada u nekom kontinuitetu da ide taj izvoz i da neće biti većih zastoja, jer imamo primjer prošle godine, da je išlo u proljetnom dijelu intenzivno, pa je onda u jesenjem dijelu zaštopalo. Plaćanja su nekada do 15 dana, nekada do 20, ali uglavnom je to za nas redovno plaćanje, znači nije ostalo nikome ništa neplaćeno, uredno su papiri dobijani, uredno ljudi dobijaju podsticaje“, priča Ljubiša Stevanović iz Amajlija.

Podsjetimo, sporazum o slobodnoj trgovini s Turskom su 2. maja potpisali članovi Predsjedništva BiH, Milorad Dodik i Šefik Džaferović.

BiH je prvi put u sporazum o slobodnoj trgovini uspjela da ubaci i obavezu Turske za uvoz jedne količine kroz kvotu goveđeg mesa, mesa peradi, ovaca i koza, ali i kaurme.

Malinari očekuju bolju otkupnu cijenu od prošlogodišnje

Ovogodišnji rod maline u regiji Birač biće na nivou prošlogodišnjih 2.500 tona. Malinari ipak očekuju bolju otkupnu cijenu. Prošlogodišnja od 1,4 marke po kilogramu dovela je u pitanje opstanak proizvodnje ovog jagodičastog voća.

Boris Gavrić iz Kravice na svom imanju ima oko 4. 500 sadnica maline. Ove godine očekuje dobar prinos, ali prije svega i cijenu kako bi mu se trud isplatio.

– Očekujem otkupnu cijenu od najmanje tri marke, jer sve ispod toga proizvođače gura u minus – poručuje Boris Gavrić.

Poljoprivrednici ističu da je cijena proizvodnje jednog kilograma maline oko dvije marke. Da bi nešto zaradili očekuju duplo bolju cijenu nego prošlogodišnjih 1,4 marke za kilogram.

Iz udruženja malinara Milića, Srebrenice i Bratunca „Vilamet“ ističu da su mnogi zasadi uništeni jer se malinarstvo posljednjih godina ne isplati. Najave iz Srbije da bi ovogodišnja cijena mogla biti mnogo bolja, ohrabruju.

Stručnjaci savjetuju u ovom periodu prehranjivanje sadnica maline i punu agrotehničku primjenu kako bi rod bio na nivou prošlogodiših 2.500 tona.

Pepelnica jabuke i kruške – ZAŠTITA

Pepelnica jabuke je bolest koja prouzrokuje štete na jabukama i kruškama iako je na jabukama značajnija bolest. Zaraza pepelnicom zvisi o klimatskim prilikama i osjetljivosti sorti. Na zaraženom lišću gljiva formira bijelu pepeljastu prevlaku koja postupno prekrije cijeli list.

Zaraženi listovi su uži i uvijeni. Gljiva također zarazi mladice i rozete. Ako se zaraze cvjetovi oni se ne mogu razviti u plod. Na zaraženim se plodovima pri jakoj infekcijii, mogu pojaviti rđave prevlake.

Micelij pepelnice prezimi u pupovima, koji se mogu primjetiti pri zimskoj rezidbi jer imaju jače otvorene vršne dijelove iz kojih „strše“ unutarnji listići.

Na miceliju u proljeće gljiva razvije konidije koje omogućuju rane primarne zaraze na mladom lišću (stariji listovi manje su podložni zarazi). Kada konidije kliju, formiraju razgranatu miceliju koja preraste lisnu površinu.

Uzimanjem hranjiva iz lišća pepelnica uništava lišće koje požuti, počne se sušiti od ruba i kod jačeg napada otpadne. Iz primarno zaraženih mladica i rozeta kasnije se razvije još više sekundarnih zaraza.

Zaraze koje uzrokuju žućenje plodova pojavljuju se tri sedmice prije i tri sedmice nakon cvatnje. Konidije mogu klijati između 10°C i 22°C, a optimum je pri 20°C. Ako je lišće prevlažno, opasnost od zaraze je smanjena, zato kiša zadržava razvoj bolesti.

Zaštita jabuke od pepelnice

Zaražene je mladice potrebno ukloniti makazama da se smanji pritisak bolesti.

Zaštita od pepelnice se obično uklapa u program zaštite od krastavosti jabuke, a na osjetljivim sortama (Idared) treba izvršiti zaštitu već od faze bubrenja pupova fungicidom THIOVIT JET (Elementarni sumpor) u dozi 6 kg/ha ili 60 g/10 lit vode.

Odlična učinkovitost za ovu fitopatogenu gljivu postiže se fungicidom TOPAS 100 EC (Penkonazol) te pripravcima iz SDHI grupe u razmacima prskanja od 7 do 10 dana.

PROČITAJTE:

Zelena rezidba – Mjera koju trebate obaviti do kraja jula!

Jabuke bi trebalo držati u frižideru

Spriječite ptice da nanose štete usjevima i plodovima

Veliki broj ptica je koristan. Ipak, neke ptice nanose štete u voćnjacima, povrtnjacima ili u ratarskim usjevima.

Ptice iskopaju posijano sjeme

U proljeće, nakon sjetve, fazan, gačac, vrane, divlji golub i druge vrste ptica iskopavaju posijano sjeme, klijance i otkidaju vrhove mladih biljaka, čime remete zadati sklop i direktno utiču na prinos zrna. Na primjer, u vrijeme nicanja, jedan fazan dnevno izvadi, u prosjeku, 15-20 g semena.

Štete u kukuruzištima

U drugom dijelu vegetacije, ptice oštećuju klipove kukuruza od mliječne zrelosti pa do punog sazrijevanja.

Štete na kukuruzu, u periodu mliječnog zrenja, od poljske vrane (gačac), na primjer, mogu iznositi i do 300 kg/ha.

Na manjim parcelama prinosi, nerijetko, bivaju i prepolovljeni i tada se oštećeni klipovi nalaze nepravilno razbacani po čitavom polju.

Na velikim parcelama obično bivaju oštećeni klipovi u nekoliko prvih ivičnih redova.

Najviše su ugroženi usjevi u blizini naselja i šuma, i uopšte, u rejonima gde se smjenjuju obradive površine sa pošumljenim terenima.

Ptice ne ubijati!

Da bi se umanjile i spriječile štete, ptice ne treba ubijati, nego protjerivati sa usjeva, koristeći razne raspoložive mjere.

U svrhu odbijanja ptica, na manjim površinama koriste se razni zvučni signali i strašila u obliku čovjeka ili ptica grabljivica, zatim razvučene plastične trake iznad usjeva, obojene srebrnasto ili žuto i dr.

Štete od ptica na usjevima, prije svega od fazana, mogu se umanjiti i rasturanjem zrna kukuruza ili drugog zrnevlja po ivicama parcela. Ova mjera se povremeno ponavlja, sve dok ne prođe opasnost po biljke.

Veoma je loša i neprihvatljiva praksa da se za ovu svrhu koristi tretirano sjeme  otrovnim preparatima, jer ovim putem, usljed trovanja ptica, lovne i druge  divljači, dolazi do šteta nesagledivih razmjera.

Sjemena sa repelentima za ptice

Na parcelama gde su česte štete u početku vegetacije preporučuje se sjetva tretiranog sjemena sa repelentima za ptice.

Za ovu svrhu, u našoj zemlji je registrovan preparat na bazi metiokarba (Mesurol FC -500, u količiniI 1,01  na 100 kg semena).

Osim toga, zasejano sjeme koje je tretirano insekticidima deluje, takođe, u izvesnoj mjeri, odbijajuće na ptice. Takvo sjeme, prilikom sjetve, zbog mogućeg trovanja ptica i divljači, nikako ne smije ostati na površini zemljišta.

Manjim štetama od ptica doprinose i sve mjere koje pospješuju brzo klijanje i nicanje i prolaženje klijanaca kroz osjetljive faze razvoja (dobra priprema zemljišta, što kraći rok sjetve, sjetva na optimalnu dubinu, ujednačeno i brzo.

PROČITAJTE:

Bolesti mrkve i sredstva zaštite

Šta je samoodrživ povrtnjak i kako da ga podignete?

Ovako zalivajte krastavac i očekujte dobre rezultate

Zašto je ORAH otrovan i zašto se ne smije SADITI u blizini KUĆE?

Da li ste znali kako nastaje najskuplja kafa na svijetu?

Fermentacija zrna u crijevima cibetke stvara specifičan ukus – blag, čokoladni, a napitak ne ostavlja opor ukus u ustima.

Ukoliko Indonežanina zamolite za „kopi luvak“, on će shvatiti da želite „cibetsku kafu“, piće koje se pravi od zrna kafe koja se dobijaju iz izmeta azijske cibetke.

Azijske cibetke palmašice su mala, dlakava stvorenja dugačkog repa, koja se penju po drveću i uglavnom su aktivne noću. Pripadaju sisarima i žive u južnoj  i jugoistočnoj Aziji. Ishrana im se sastoji od bobica, voća i sjemena. Omiljene su im crvene bobice u kojima se nalaze po dva zrnca kafe.

Cibetke su u stanju da danima traže ovu ukusnu poslasticu. Kada je nađu, one biraju najbolje, najukusnije i najzrelije bobice kafe. Na našu sreću, cibetke ne mogu da vare zrna kafe unutra, pa ih izbacuju sa izmetom. Tada nastupaju iskusni sakupljači, koji pronalaze izmet, odvajaju zrna kafe, peru ih i suše.

Stručnjaci za kafu smatraju da ukus ovakve kafe dolazi od dvije stvari: pažljive selekcije koju cibetke prave i procesa varenja. Cibetke pažljivo biraju najbolje bobice, što znači da su zrnca visokog kvaliteta. Nakon što pojedu bobicu, ona prolazi kroz digestivni trakt i na tom putu upija kiseline i enzime. Fermentacija dovodi do stvaranja specifičnog ukusa – blagog, čokoladnog, a napitak ne stvara opor ukus u ustima nakon konzumacije.

Cijena ovog zadovoljstva može dostići astronomske cifre. „Din i Deluka“, lanac ekskluzivnih prodavnica, trenutno prodaje „kopi luvak“ sakupljen na Tajlandu po cijeni od 1.400 dolara po kilogramu.
Druga strana medalje je malo drugačija. Naime, farme na kojima se proizvodi  „kopi luvak“  često bodu oči aktivistima za prava životinja. Na njima se često dešava da se zarobljene životinje drže u nepovoljnim uslovima i prisilno hrane bobicama kafe, što dovodi do narušavanja ravnoteže u njihovoj ishrani. Zbog toga je i visoka smrtnost cibetki, koje često gube svoje krzno usljed stresa. Postoji zabrinutost da će cibetke završiti poput  ptica  dodo – izumiranje je izvjesno ako se ovako nastavi. Dalje, postoji i razlika u ukusu kafe koja dolazi od divljih i zatočenih cibetki. Cibetke koje žive na farmama nemaju balansiranu ishranu, kao ni enzime i mikrobe koji pomažu varenje kakve imaju one koje žive u divljini.

Ko je prvi došao na ideju da napravi napitak baš od ovih zrna? Priča o otkriću  „kopi luvaka“  ima korijene u dugoj evropskoj istoriji i kolonijalizmu. Kako su Španija, Engleska, Portugalija i Holandija dolazile do Azije, državljani ovih zemalja najčešće su se naseljavali na tlu bogatom prirodnim resursima i na farmama. Holanđani su postali prvi veći uvoznici kafe kada su je pronašli u Jemenu u XVI vijeku. Početkom XVII vijeka, Holanđani su počeli da izvoze kafu iz Jemena, uprkos zabrani izvoza nacionalnih dobara. Zasadili su zrna na ostrvima Sumatra i Java, njihovim indonežanskim kolonijama.

Indonežanske plantaže su obrađivali slabo plaćeni lokalni farmeri. Znatiželjni zašto je kafa tako dragocjena, farmeri koji nisu smjeli da je beru za sebe niti su imali novca da je kupe, shvatili su da cibetke jedu ovu biljku i da sjemena izbacuju sa izmetom. U nekom trenutku, nekoliko hrabrijih farmera je sakupilo izmet, očistivši zrna kafe. Ubrzo su ih ispržili i opojni miris i ukus su bili toliko drugačiji od bilo čega drugog da je ovo piće postalo omiljeno među farmerima i vlasnicima plantaža.

Na šta obratiti pažnju pri kupovini polovnog traktora

Sve više zainteresovanih za poljoprivrednu proizvodnju, subvencije i povoljni krediti za kupovinu nove poljoprivredne mehanizacije, rađa i veliko interesovanje za kupovinu polovnih trakora.

Većina zainteresovanih traži modele za određeni novac na internetu, vašarima i pijacama, a ne zna šta treba da ‘gleda’ kada kupuje polovni traktor. Đorđe Marićević (27) iz Aranđelovca, iako veoma mlad, uz oca automehaničara i toliko remontovanih traktora, naučio se zanatu i kako prepoznati potencijalne kvarove kod mašine i dobar i očuvan polovni traktor.

Vrsta poljoprivredne proizvodnje

„Kada vlasnik nekog domaćinstva bira traktor, najprije mora da ima u vidu kojom granom poljoprivrede će pretežno da se bavi i prema tome bira traktor. Traktor do 35 konja pogodan je za voćarstvo, a više konja zahteva ratarski traktor. Takođe, zavisi i koju površinu za obradu ima kupac i na kakvom terenu radi. Onom ko obrađuje 10, 15 i 20 ha, potreban je veći i jači traktor, ako ima voćnjak  ili njivu pod nagibom, najsigurnije je uzeti traktor sa pogonom na sva četiri točka ili takozvani ‘duplak’“, kaže Đorđe.

Marka traktora

Drugi korak u biranju je marka traktora koja najviše zavisi od sopstvenog budžeta, pa Đorđe savetuje da onaj ko ima novca, najbolje da kupi polovan traktor iz uvoza, zbog bolje opremljenosti, izdrživosti i funkcionalnosti.

„Već duži niz godina aktuelni su i najkonkurentniji Džon Dir (John Deer), Nju Holand (New Holland), Kejs (Case) i Masej Ferguson (Massey Ferguson). Svi su prilično slični u kvalitetu, a razlike u potrošnji goriva, stepenu zagađivanja prirodne sredine, unutrašnjoj opremljenosti, okretnosti i brzini, takođe, kome je jača hidraulika, bolji menjač – u nijansama su. Što mlađi strani traktor, to bolje.“

S druge strane, za one koji su plićeg džepa, najbolji izbor su naši IMT traktori, koji u zavisnosti od godine proizvodnje imaju svoje prednosti i mane. Na primjer, IMT proizveden pre pet godina će manje trošiti, posjeduje servo volan i dodatnu opremu, ali je skloniji kvarenju, dok oni proizvedeni pre 25, 30, pa i 40 godina najčešće više troše ali su dugotrajniji i pouzdaniji. Takođe, za razliku od inostranih traktora, za domaće uvjek je lakše i jeftinije nabaviti djelove.

„Ako želimo mali traktor za osnovne djelatnosti u ataru, treba da tražimo IMT 533 i 539, jer može da se koristi i u šumarstvu, ratarstvu i voćarstvu. Model 533 može se naći od 1500 do 2500 evra, dok ‘devetka’ košta od 2500 bez kabine, a sa kabinom 3000 i 3500 evra u dobrom stanju. Ja bih dao prednost devetci, za osnovne poljoprivredne djelatnosti, a tu je i model 549, koji ima i prednju vuču, takođe dobar za sve grane agrara“, mišljenja je Đorđe.

Šta treba gledati?

Kada kupujemo traktor bez obzira koja mu je namena ili marka, kaže ovaj mehaničariz Šumadije, najvažnije je provjeriti motor, mjenjač i hidrauliku, a sporedno ali jednako važno su gume, akumulator, potrošnja ulja, lakoća ili dimljenje prilikom paljenja i ostalo.

„Mijenjač i motor su glavne stvari, ako su mjenjač i motor loši, onda traktor neće dugo da se vozi, a remont inostranih traktora je dosta skup, košta i do par hiljada evra. Na velikom traktoru obavezno gledati gume; jer su nove skupe, da li je radovno servisiran, zamenjeno ulje, da li mu se čuju diferencijali, da li menjač ispada iz brzina. Zatim, gleda se vizuelno koliko je udaran, pohaban, koliko ima radnih sati.“

Važno pitanje za kupca jeste koliko će često koristiti traktor. Ukoliko bi ga koristio samo nekoliko puta godišnje, traktor sa puno radnih sati može da dođe u obzir, inače se uvjek preporučije traktor sa manje, jer popravke za traktor koji ima do 10 000 radnih sati iznose više od polovine vrijednosti već kupljene mašine. Pravilo je da manji traktor zahteva manja ulaganja, veći veća.

„Sljedeće je potrebno provjeriti hidrauliku zbog priključnih mašina, a hidrauliku ‘gura’ pumpa. To se proverava tako što se zakači neka priključna mašina, što teža to bolje, podigne se na hidrauliku od zemlje do maksimuma i ako kad se ugasi traktor, padne na zemlju brzo u par sekundi, to znači da je pumpa loša. Ukoliko se spušta lagano, gotovo da mili, onda su mu pumpa i hidraulika u dobrom stanju. Popravka pumpe i hidrualike je skupa i komplikovana, a retki su majstori koji to rade“, kaže Đorđe.

Na pitanje, da li kada kupujemo polovan traktor moramo sa sobom da vodimo i mehaničara, Đorđe kaže, da za onog ko ne posjeduje znanja iz poljoprivredne mehanizacije, najbolje je prilikom odabira da se posavjetuje sa osobom koja ima iskustva sa takvim mašinama, a kupovina na internetu nosi sa sobom mnoge rizike.

„Najbolje je traktor kupiti uz preporuku, od nekog ko može da garantuje za njega. Uvjek postoje neke stvari koje mogu da zavaraju i najiskusnijeg mehaničara, a to je mašina i ima svoj vijek trajanja, danas može da bude odlično, sutra već može da pravi problem, zato je potrebno stalno održavanje“.

Izvor: agromedia.rs

PROČITAJTE:

Dušanka Šamotić u osmoj deceniji vozi traktor i obrađuje zemlju /VIDEO/

Ovo je traktor godine /VIDEO/

Predstavili prvi pametni 5G traktor na vodonik

Magareće mlijeko iz Kovilja – prirodni lijek za mnoge bolesti

Шездесетдвогодишњи Миле Плавшић из Ковиља узгаја магарице, које му дају најквалитетније млијеко као пријеки лијек, посебно за плућне болести.

Препоручује се пацијентима под хемиотерапијом. Утиче на јачање имуног система, може да послужи и као афродизијак.

Газда Миле има око 120 грла балканске расе, за које каже да су паметне, љупке и питоме животиње.

Не крије љубав према њима и колико ужива у послу. Музе око десет магарица, које дају одлично млијеко.

Иако је скоро три деценије провео у граду, радећи разне послове, претежно угоститељске, љубав ка селу и животињама, вратила га је у родно мјесто, гдје је, како каже, свој на своме.

Миле напомиње да је магареће млијеко толико добро да су га пиле бебе од два и по мјесеца и старији људи од 85 година.

Цијена је од 20 до 40 евра за литар, у зависности од тржишта.

Разлог за овакво формирање цијене је компликован процес муже и мала количина млијека.

Ако успијете да помузете пола литра од једне магарице, то се сматра великим успјехом.

Недавно се и струка и професија бавила магарећим млијеком и сагласни су у једном – добро је за цијели организам.

Плавшић истиче да дјецу од малих ногу, кроз басне и бајке, погрешно уче о магарцима да су глупе и тврдоглаве животиње.

Све ове године дружења с њима увјерио се у супротно.

Посла је много, а имање попут Плавшићевог не трпи господара, већ слугу и то свих седам дана у седмици, они не знају за годишње одморе и слободне дане. И муштерије задовољне. Кажу, ово није млијеко, ово је лијек.

Магарице дају млијеко само док имају малу пулад, након чега наступа период засушења.

Током лактације за двије године, по грлу могу да дају највише 40 литара млијека.

Оне су, каже Миле, чудесне животиње, које је природа програмирала, а с њом се не треба играти, већ уживати у њеним благодатима.