Petak, 18 Oktobra, 2024
spot_img
Naslovnica Blog Stranica 978

Hidrogel – spas protiv suše u bašti!

Hidrogel iako veoma korisno sredstvo, nije naišlo na značajniju upotrebu od strane poljoprovrednih proizvođača, vjerovatno iz razloga nedovoljne informisanosti istih. Ipak, posljednjih godina situacija se po tom pitanju nešto izmjenila i značajnije su ga počeli koristiti cvjećari, naročito u obliku kuglica. U cvjećarstvu osim svoje prvobitne funkcije upijanja vlage ima i dekorativnu ulogu.

Hidrogel upija veliku količinu vlage

Hidrogel je bijeli kristal ili prah, može biti različite granulacije. Njegov glavni značaj se ogleda u tome što ima sposobnost da upija veliku količinu vlage i na taj način možemo rješavati problem s nedostatkom vlage u zemljištu. Unosi se u zemljište ili se miješa sa suspstratom. Upija površinsku vlagu iz vazduha i kapilarnu iz zemljišta. Održava vlagu u zemljištu ne dozvojava njen gubitak. Višak vode propušta u dublje slojeve zemljišta i akumulira za kasniju upotrebu. Moć upijanja je 150 do 200 puta veća u odnosu na čestice zemlje ili gline iste veličine.

Ostaje u zemljištu 4 godine obavljajući svoju funkciju akumuliranja i održavanja vlage. Vodu otpušta samo onoliko koliko je biljkama potrebno. Osim adsorpcije vlage on adsporbuje i hranjive materije koje isporučuje direktno u korijen, dakle utiče i na ishranu biljke.

Od uzgoja povrća do pošumljavanja

Namjenjen  je za sve vrste zemljišta izuzev močvarnog  i za gajenje svih biljnih vrsta. Najviše se upotrebljava na području aridne i semiaridne klime, dakle u području okarkterisanom sa nedovoljno padavina, zatim na nagnutim terenima. Takođe za hidrosjetvu trava na nepristupačnim terenima i revitalizaciju terena na jalovištima i pepelištima. Naročito se upotrebljava gdje nije moguće stalno zalijevanje, a područje je sa nedovoljnom količinom padavina. Takođe dosta se koristi za travnjake vikendica gdje domaćin stalno ne boravi te nije u mogućnosti često zalijevati travnjak.

Namjenu ima u biljnoj proizvodnj, pri zasnivanju travnjaka, revitalizaciji novih voćnjaka, i pošumnjavanja. Najviše se koristi kod sadnje voćaka i vinove loze, sjetve travnjaka ili kod proizvodnje presadnica povrća i cvijeća. Prah hidrogel se nanosi na sjeme kulturnog bilja čime se stimuliše tzv.amiloproces i povećava energija klijanja, nicanja i ukorjenjavanja biljaka.

Proizvođači loznih kalemova ga najviše koriste za transport istih i u gel smjesi kao i cvjećari. Njegova ph vrijednost je neutralna 7,0 do 7,5 tako da se može dodavati i u kiselo zemljište. Pogodan je i za organsku proizvodnju t.j za proizvodnju zdrastveno bezbjedne hrane.

Doze zavise od namjene

Njegova primjena zavisi od namjene. Npr. za revitalizaciju terena inkorporira se, unese se sa površinskom zemljom na dubini od 10 do 15 cm sa količinom od 300 g/m2. Za zasnivanje travnjaka upotrebljava se unošenjem u zemljište na dubinu od 5 – 6 cm u količini od 1 kg/100m2, za proizvodnju rasada se mješa u supstrat zemljišta 5kg/ m3.

Ako se vrši rasađivanje biljaka tada se  korjenov sistem  umače u gel smjesu praškastog oblika ili se u rupu gdje će biti zasađena biljka satvlja od 5 do 15 g  što opet zavisi od vrste biljke, da li se radi o voćarski ili portarskim kulturama. Ako se sredstvo unosi sa sjetvom u redove to se čini sa sijačicama koje imaju depozitore gde se unosi kristalni oblik sam ili pomješan sa nekim insekticidom, količina se kreće zavisno od kulture. Za paradajz i papriku ta količina je do 40 kg /ha. U koliko je doza povećana ona doprinosi ne samo čuvanju vlage nego i sprečava stvaranje pokorice na zemljištu.

Kod revitalizacije starije zasađenog voća ili vinograda, malinjaka unosi se odgrtanjem zemlje oko biljke na dubinu oko 15 cm  za odrasle biljke se stavlja 30 g po biljci za maline 10 g /biljci kod sadnje krompira se stavlja ispod krtole 1 g ili se unosi u cio red ispod krtole u količini od 40 do 50 kg/ha. Kod proizvodnje presadnica povrća i cvijeća, hidrogel se miješa sa supstratom tj. zemljom kojom se pune rupe u kontejnerima. Optimalna preporučena količina za primjenu u ovom slučaju je 1 do 3 g hidrogela po litri supstrata.

Zbog visoke cijene, neracionalno ga je koristiti na većim površinama, tako da je i to jedan od razloga male upotrebe hidrogela, iako ima izvrsne osobine koje olakšavaju poljoprivrednu proizvodnju.

PROČITAJTE:

Genijalan trik za savršeno cvijeće – tajna je u pelenama!

Suše vam se biljke? Evo nekoliko načina kako da ih oživite

Proizvodnja rasada povrća – Savjeti pri izboru sjemena

Proizvodnja rasada povrća je vrlo bitna stavka u proizvodnji povrća, jer od njega zavisi i uspjeh cjelokupne proizvodnje. Iskusni povrtari znaju da od kvaliteta proizvedenog rasada direktno zavisii prinos i kvalitet, odnosno ekonomska opravdanost proizvodnje.

Uspješna i ekonomski isplativa proizvodnja povrća u zaštićenom prostoru podrazumijeva upotrebu zdravog i kvalitetnog rasada. Osnovni uslovi za uspješnu proizvodnju rasada povrća su: temperatura, relativna vlažnost vazduha, kvalitet, jačina i dužina trajanja osvjetljenja, temperatura i sastav podloge u kojoj se proizvodi rasad, voda, sadržaj hranljivih materija, vegetacioni prostor.

Rana proizvodnja rasada u našim uslovima najčešće se obavlja u toplim lejama koje mogu biti različitog tipa i namjene zavisno od ekonomske moći proizvođača. U poslednje vrijeme veliki broj proizvođača koristi kontejnerske sisteme, saksije, hranljive kocke ili plastične vreće koji su praktičniji ali su skuplji, dok kod “sitnijih proizvođača” i dalje je zastupljen tradicionalni način proizvodnje (proizvodnja u lejama).

PREPORUKA ZA SJETVU RASADA

Preporuka je da za sjetvu treba koristiti dezinfikovano i kvalitetno sjeme visoke biološke vrijednosti. Kvalitet i porijeklo sjemena je od velikog značaja za proizvodnju i prinos gajenih biljaka.

Biljke proizvedene od kvalitetnog sjemenskog materijala imaju brži porast, daju zdrave biljke koje su otpornije na spoljašnje faktore. Specifičnost proizvodnje rasada povrtarskih vrsta vezana je za osobine sjemena. Većina povrtarskih vrsta ima jako sitno sjeme, vrlo često sa slabim i neujednačenim nicanjem.

Sporo i neujednačeno nicanje onemogućava dobijanje ujednačenog usjeva, što se kasnije odražava na problem prilikom organizovanja berbe i dobijanje visokih prinosa. Zbog toga primjena različitih metoda i priprema sjemena za sjetvu i predsjetvenog tretiranja ima u povrtarstvu veliki značaj, jer se kod većine povrtarskih vrsta troši malo sjemena za sjetvu, posebno u proizvodnji rasada.

Predsjetveno tretiranje ima za cilj da ubrza klijanje usjeva, što se kasnije odražava na dalji razvoj. Energija klijanja predstavlja sposobnost da što više sjemena klija za što kraće vrijeme. Sjeme veće energije klijanja ima brže nicanje. Sjeme veće mase i ima obično i veću klijavost i energiju klijanja.

Sjemenski materijal mora da bude zdrav i neoštećen od štetočina. Sjeme zaraženo bolestima i štetočinama ne samo da ima smanjenu vrijednost kao sjemenski materijal već se može prenijeti i na zdravo sjeme.

Najvažnije osobine sjemena od kojih zavisi uspješnost poljoprivredne proizvodnje su čistoća sjemena, klijavost i zdravstveno stanje.

Sjeme se može smatrati čistim ako u njemu nema nikakvih primjesa. Klijavost sjemena predstavlja sposobnost sjemena da klija u određenom vremenskom periodu i pod određenim uslovima.

Prilikom proizvodnje rasada koji se ne pikira, treba planirati oko 20%, a ako se pikira 10-15 % biljaka više nego što je potrebno za određenu površinu.

PROČITAJTE:

Proizvodnja ranog kupusa – Sjetva, rasađivanje, đubrenje

Najčešće greške u proizvodnji rasada

Proizvodnja rasada paradajza – Rani, srednje rani, kasni

Clostridium botulinum – opasnost koja vreba iz hrane

Koja je jedna od najopasnijih bolesti koja se unosi putem hrane? Jednu od najopasnijih bolesti izaziva bakterija Clostridium botulinum, tj. otrovi koje ona luči, i naziva se botulizam.
U početku se smatralo da ovo trovanje izazivaju kobasice. Po tome je i nastao naziv, jer botulus znači crijevo ili kobasica. U danasnje vrijeme se zna da botulizam ne izazivaju samo kobasice, već i druge mesne i biljne prerađevine koje su zaražene klicama botulinusa.

Kako bakterija dospjeva na hranu?

Na voće i povrće dospjeva putem zemlje, a na meso i mesne prerađevine preko glodara. Do kontaminacije može doći i prilikom nestručne proizvodnje konzervi.

Da li na zaraženim namjernicama ima promjena u vidu izgleda, mirisa i ukusa?

Namjernice koje su zaražene često ne pokazuju nikakve promjene, pa se ne može ni znati da su zagađene. Ukoliko pokazuju promjene, to je obično miris na užegli maslac.

Da li se češće javlja kod ljudi ili kod životinja?

Botulizam se češće javlja kod životinja, zbog higijene njihove ishrane.

Koji su simptomi botulizma?

Simptomi bolesti se mogu javiti za pola sata, ali se češće javljaju nakon 12-16h. U početku su to glavobolja, nesvestica, napetost u stomaku, povraćanje, a kasnije čovek ne može da guta, ima proširene zjenice, spuštene kapke, osjeća oduzetost želuca, grla (bolesnik nije u stanju da govori), creva i bešike.Smrt nastupa za jedan ili dva dana, jer čovek nije u stanju da diše i guta.
Kod životinja se javljaju slične promene. Botulizam je češći kod životinja, jer se ne vodi dovoljno računa prilikom pripremanja i čuvanja hrane koja je njima namenjena.

Kako se zaštititi?

Najviše treba voditi računa o higijeni prilikom pripremanja namjernica. Ne smije se dozvoliti da bakterija dospije u hranu.
Rast bakterija se sprečava visokom kiselosti, visokim sadržajem soli, visokim nivoom kiseonika, visokim odnosom rastvorenog šećera i veoma niskim sadržajem vlage.
Prilikom klanja, obrade i pripremanja mesa važno je održavati čistoću. Rastvor kuhinjske soli sprečava razvoj ovih klica, pa prilikom salamurenja treba koristiti jači rastvor od 10% koncentracije kuhinjske soli. Marinade koje imaju 2% sirćetne ili limunske kiseline sprečavaju kontaminaciju.

Da li se botulizam može preneti i konzumiranjem ribljeg mesa?

Može. Ne nalazi se u sjvežem ribljem mesu, nego samo u ribljim konzervama koje se pripremaju u nehigijenskim uslovima. Konzerve koje se prave sa sirćetom, kao i žele konzerve, ne mogu izazavati ovu bolest, jer bakterije ne preživljavaju u kiseloj sredini. Isto je i sa solju. Soljene ribe ne izazivaju ovu bolest.

Koje još namjernice mogu biti zaražene?

Može se naći u konzervisanom kukuruzu, boraniji, paprici, supama, pečurkama, cvekli, piletini, pilećoj džigerici i pilećim paštetama, šunki, kobasici…

Koji su najčešći uzroci trovanja?

To su konzerve, jer su hermetički zatvorene i predstavljaju idealne uslove za razvoj ove bakterije. Zaražene konzerve se mogu prepoznati po ispupčenju poklopca (bombaži), koje je nastalo usljed nagomilavanja gasova unutar konzerve. Sadržaj isto ima miris na užegli maslac.

Izvor: Zdrav zalogaj

PROČITAJTE:

Ljubičasta MRKVA – zbog BOJE ima veću ulogu po naše ZDRAVLJE

Šta je samoodrživ povrtnjak i kako da ga podignete?

Zašto je ORAH otrovan i zašto se ne smije SADITI u blizini KUĆE?

 

Koje povrće uspijeva jedno pored drugog?

Zima polako prolazi, bliži se proljeće i sjetva povrća. Neke biljke su kompatibilne a neke inkompatibilne te je jako  bitno koje biljne vrste mogu uspijevati jedna pored druge. 

Tako na primjer:

Boranija dobro podnosi kao susjede rotkvicu, celer, krompir, krastavac, blitvu, paradajz, salatu, cveklu, spanać, a ne podnosi lukovičasto povrće.

Krastavac podnosi kao susjede: crni luk, boraniju, a ne podnosi rotkvicu.

Krompir podnosi ren, boraniju, kelj, kupus, a ne podnosi paradajz, grašak, tikve i salatu.

Paradajz podnosi salatu, lukovice, kupusnjače i boraniju, a ne podnosi krompir, grašak i crveni kupus.

Paprika podnosi salatu, spanać, blitvu, rotkvicu, a ne podnosi boraniju i paradajz.

Salata podnosi paradajz, radič, rotkvicu, kupus, boraniju, grašak, a ne podnosi peršun.

Izvor: AgroSavjet

Na listi 11 objekata iz kojih se može izvoziti mlijeko u EU

Sarajevo – BiH ima 11 objekata iz kojih je moguće izvoziti mlijeko i mliječne proizvode u EU, a ako bude novih koji zadovoljavaju propise, biće dodati na listu, izjavio je danas u Sarajevu zamjenik direktora Kancelarije za veterinarstvo BiH Pavo Radić.

Na edukaciji u okviru programa “Obuka za sektor mljekarstva o zahtjevima za izvoz mlijeka i proizvoda od mlijeka”, Radić je pojasnio da Kancelarija i inspekcija svakodnevno obilaze i nadgledaju objekte i kako budu zadovoljavali kriterijume, tako će se i dodavati na listu izvoznika.

Prema njegovim riječima, cilj današnje edukacije je da se privredni sektor i ostali nadležni upoznaju sa legislativom EU, kako bi se nesmetano izvozilo mlijeko i mliječni proizvodi.

On je podsjetio da je BiH 2016. godine, kada je dobila odobrenje za izvoz u zemlje EU, bio odobren izvoz po regulativi Evropske komisije za kolonu C, a sada je to učinjeno za kolone A i B.

“Naš zadatak je da se sa tom uredbom upoznaju inspektori i službenici, kako bi mogli napraviti plan službenih kontrola, ali i privatni sektor, te šira javnost”, istakao je Radić.

On je pojasnio da se kolona C odnosi na UHT mlijeko, mlijeko koje je prošlo najstroži oblik obrade, to jest sterilizaciju i pasterizaciju, a kada je riječ o kolonama A i B, to je mlijeko koje je prošlo niži tretman obrade, što proizvođačima i prerađivačima mlijeka iz BiH omogućava da sa manje utroška energije dobiju proizvod i da ga mogu plasirati na tržište EU.

Šef USAID/Švedska Farma dva projekta Bil Mejs izjavio je da je krajem prošle godine izvoz mlijeka i mliječnih proizvoda iz BiH u Hrvatsku iznosio 25 odsto izvoza koji je zabilježen u 2012. godini, prije nego što je Hrvatska pristupila EU.

“USAID i Vlada Švedske posredstvom Farma dva projekta sarađuju sa privatnim i javnim sektorom, kako bi ovaj broj što prije bio povećan i u tu svrhu smo unajmili i konsultante iz EU koji će pomoći institucijama i kompanijama u ovom procesu”, istakao je Mejs.

Prema njegovim riječima, kada je BiH dobila dozvolu za dalju liberalizaciju izvoza mlijeka i mliječnih proizvoda, odnosno kada je proširena lista proizvoda koji se mogu izvoziti, USAID i švedska Vlada nastavili su da podržavaju i privatni i javni sektor, da zajednički rade na povećanju izvoza u EU, uz očekivanja da će to dovesti do povećanja prihoda i novih radnih mjesta.

Današnju edukaciju organizovala je Kancelarija za veterinarstvo BiH, uz podršku USAID-Švedska Farma dva projekta, a namijenjena je službenim i ovlaštenim veterinarima, veterinarskim inspektorima, relevantnim službenicima ministarstava poljoprivrede i predstavnicima drugih institucija.

Edukacija obuhvata pitanja od važnosti za sektor mljekarstva, kao što su zakonska osnova – higijenski paket i izvoz mlijeka u EU i zemlje Cefte, postupak službenih kontrola u objektima za izvoz mlijeka i proizvoda od mlijeka, zahtjevi i standardi EU za izvoz mlijeka i mliječnih proizvoda navedeni u Uredbi EU, postupak sertifikovanja mlijeka i mliječnih proizvoda namijenjenih izvozu u EU.

Izvor: GLAS SRPSKE

Ugljevik postaje oaza za stočarstvo

Na području Ugljevika tokom posljednje decenije zasađeno je oko milion sadnica šljive i drugog voća, što ovu opštinu, koja u najvećoj mjeri živi od proizvodnje električne energije, svrstava u voćarski kraj. U posljednje vrijeme na ovom području sve više poljoprivrednika se opredjeljuje i za proizvodnju mlijeka i tov stoke.

Osmočlana porodica Rikić u Starom Ugljeviku ima farmu za 48 muznih krava, od kojih je polovina u muži. Proizvode dnevno oko 200 litara mlijeka.

– Može da se živi skromno. Ne može se bogatstvo steći na mlijeku, ali može da se živi. Ne tjera te u zajam, ne tjera te u nadnicu. Radiš za sebe – priča Tihomir Rikić.

Posla na farmi Rikića ima, ali složne ruke sve stižu.

– Spremamo hranu, sve što treba za krave, za telad, ovce, krmače, svinje. Sve imamo. Radimo, ali i imamo. Ništa nam nije teško – priča Zorica Rikić.

Sve više poljoprivrednih gazdinstava u Ugljeviku bavi se i tovom stoke. Milorad Marinković ima farmu sa 22 grla. Sam proizvodi svu potrebnu hranu za stoku.

– Imam svoje zemlje oko 80 dunuma, a još sijem 70 tuđe. Na 150 dunuma sijem kukruz, djetelinu. Imam 5o dunuma djeteline, ne oskudijevam za hranu, ne kupujemo. Mnogi kažu da se ne može živjeti, a mi smo preživjeli i dan danas živimo od toga – tvrdi Milorad Marinković.

Iz budžeta opštine Ugljevik, koji iznosi blizu 10 miliona maraka, za agrar se godišnje izdvaja oko 200.000 KM. Međutim, podsticaji poljoprivrednicima ne isplaćuju se od 2016. kada je opštinski Pravilnik o uslovima i načinu ostvarivanja podsticaja poljoprivrede i drugih privrednih djelatnosti, Ustavni sud Republike Srpske proglasio nezakonitim. Pomoć poljoprivrednim gazdinstvima sada, osim resornog ministarstva, pruža Agencija za mala i srednja preduzeća.

– Do sada smo uglavnom pomagali u oblasti voćarstva i u oblasti zatvorene proizvodnje, plasteničke proizvodnje. Pokušaćemo da se to proširi na oblast stočarstva. Da pomognemo mladim ljudima da dobiju podsticaj za bavljenje proizvodnjom na selu – ističe Milorad Jovičić, direktor Agencije za mala i srednja preduzeća opštine Ugljevik.

Na području opštine Ugljevik evidentirano je 937 poljoprivrednih gazdinstava. Strategijom razvoja od 2018. do – 2022. godine planirana su značajnija ulaganja u prerađivačke kapacitete, prije svega hladnjača za voće i povrće, što bi olakšalo plasman poljoprivrednih proizvoda.

Izvor: RTRS

Smeđi vrhovi kod sobnih biljaka

Kada zeleni listovi na vašim kućnim biljkama postanu smeđi, lako je kriviti bolesti i štetočine (isneskte). Ali pravi krivci iza ovih zabrinjavajućih simptoma ste vi, tj, vaša neprikladna briga prema ovim biljkama.

Bilo da se radi o biljkama u zatvorenom ili na otvorenom, birajući pogrešan način liječenja vaše biljke se mogu u potpunosti osušiti. Međutim  ukoliko odvojite vrijeme za identifikaciju i ispravljanje pravih uzročnika ovih simptoma, biljke sa smeđim vrhovima se mogu vratiti na pravi put.

Biljke prirodno koriste i gube vodu kroz tkivo svaki dan. Vrhovi listova postaju smeđi kada se izgubljena voda iz nekog razloga ne može zamjeniti. Idealno, voda teče iz korijena kroz stabljike i vodene tokove dok konačno ne dođe do vrhova listova. Ali kada je voda ograničena , dolazi do isušivanja ćelija i biljke odumiru od neke vrste suše.

Kada vrhovi biljaka postanu smeđi, te mrtve ćelije ne mogu da ožive, ali brze korekcije pomažu da se ostatak biljke oporavi.

Rješavanje problema smeđih vrhova listova

Iako smeđi listovi izgledaju suvi i žedni, nemojte se prevariti! Voda može biti poslednja stvar koju vaša biljka treba. Jednostavan botanički detektivski rad pomaže da se dođe do srži problema.

 Pogledajte šta je pod zemljom

Gledanje onoga šta se dešava sa korijenovima koji se muče, pomaže u dijagnozi problema. Ovo je lakše sa biljkama u saksijam nego sa biljkama u zemlji na otvorenom.

Prvo što treba da uradite jeste da biljke položite na stranu i polako ih izvučete iz saksije. Većina biljaka izlazi lako. Nemoj te se brinuti o povređivanju vaše biljke jer i profesionalni uzgajivači često poduzimaju isti korak.

 Pregledajte zemlju

Bez obzira da li se radi o kućnim ili o vanjskim biljkama, zemlja oko biljke bi trebala da bude hladna i vlažna. Osim ukoliko ne uzgajate vodene biljke ili neke močvarne, biljke nikda ne bi trebalo da leže u vodi. Korijenu je potreban vazduh. U zemljištu natopljenom vodom dolazi do asfiksije korijena (sušenja) , slabi njegova moć usvajanja vode i prenošenja u nadzemne organe te dolazi do propadanja korijena i pojave smeđih listova.

Ukoliko se zemlja raspada ili ima čvrst, suvi oblik, voda ne stiže tamo gdje treba. Zemlja može da formira tvrdu koru ili da se povuče sa strana u saksiji, te na taj način voda u potpunosti obilazi korijen. Razbijte koru i vratite zemlju natrag na stranu saksije da bi voda dospjela do korijena.

Pažljivo pregledajte korijen

Korijen daje naznake njegovog fizičkog zdravlja i okoline. Zdrav korijen sa nekoliko šarenih izuzetaka, bijele je boje, čvrst sa svježim mirisom sličnim kao zemlja. Sivi ili smeđi korijenovi su obično mrtvi ili odumiru zbog suviška vode, a takvi korijenovi imaju miris truleži. Kada korijenovi postanu ovakvi oni se ne mogu obnoviti. Kod sobnih biljaka, odstranite trule korijenove, a zatim presadite biljku u novu zemlju za novi početak.

Takođe može doći do vezivanja korijena koji se umotava oko saksije, a to se dešava ukoliko je saksija previše mala. Takve biljke potrebno je presaditi u veće saksije.

Izvadite ostatke đubriva

Vrhovi biljaka mogu postati smeđi i kada su izloženi prekomjernim đubrenjem što dovodi do prekomjernog nakupljanja soli a zemlja postaje previše kisela. Kod sobnih biljaka, nakupljanje soli se manifestuje kao bijela kora na površini zemlje ili tanjirima sa strana saksije. Potrebno je uraditi ispiranje zemljišta većim količinama vode. Jednostavno stavite biljku u lavabo ili kadu i zalijte je sa vodom dok se zemlja ne natopi i voda ne prođe.

Nastavite sa održavanjem biljke

Kada se vaše biljke vrate na put dobrog zdravlja, prilagodite svoju brigu, naročito zalivanje, kako bi ih održali u životu.

Oslobodite se dokaza

Kada uradite sve mjere njege, oslobodite se smeđih listova korištenjem oštrih makaza.

Pašalić: Apsolutno bezbjedno korištenje GMO soje

Ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Republike Srpske Boris Pašalić rekao je danas da je Nacrt zakona o izmjenama i dopunama Zakona o genetički modifikovanim organizmima povučen iz parlamentarne procedure kako bi se stanovništvo i javnost detaljno upoznali o ovom aktu, koji odobrava korištenje GMO soje za ishranu životinja.

Pašalić je novinarima u holu Narodne skupštine Srpske rekao da je upotreba ove soje, koja se koristi isključivo za ishranu životinja, apsolutno bezbjedna.
“Ne nanosi nikakvu štetu životinjama, a posebno ljudima i ne može da dođe u proizvode poput mesa, mlijeka i jaja. Proizvodi od ove soje su prisutni na tržištu BiH unazad četiri godine i nije bilo nikakvih posljedica po životinje i ljude zbog njihove upotrebe. Ponavljam, govorim o GMO soji, a ne `Monstantovim` hibridima kukuruza, protiv čijeg smo gajenja i upotrebe”, rekao je Pašalić.

On je istakao da će resorno ministarstvo upoznati javnost o pomenutom odobravanju upotrebe GMO soje u ishrani životinja putem javnih tribina, te da će zakon biti na dnevnom redu parlamenta u narednom periodu.

Pašalić je podsjetio da su proizvođači u Srpskoj, prije svega oni koji se bave uzgojem živine, u lošijem položaju u odnosu na one iz Federacije BiH /FBiH/ jer moraju hranu od GMO soje kupovati u tom entitetu.

“Dakle, pokušali smo naše proizvođače da dovedemo u ravnopravan položaj sa onima u FBiH, Hrvatskoj, Makedoniji, Crnoj Gori, zemljama EU kako bi oni time učinili jeftinijom svoju proizvodnju”, objasnio je Pašalić.

Vlada Republike Srpske povukla je danas iz skupštinske procedure Nacrt zakona o protivgradnoj zaštiti i Nacrt zakona o izmjenama i dopunama Zakona o genetički modifikovanim organizmima.

Kafa – Arabica ili Robusta ?

Kada se probudite ujutro, prva stvar na koju većina pomisli je kafa – jedan od omiljenih toplih napitaka u svijetu. Ustanete iz kreveta i kao omađijani sipate sebi šolju kafe. Najpre se divite mirisu, a onda i ukusu vašeg prvog jutarnjeg napitaka – savršen trenutak!

Međutim, da li ste se ikada zapitali kako se dobija ta ukusna kafa?

Kada je pečena, sva zrna kafe izgledaju isto. U svijetu postoje desetine različitih vrsta kafe, ali za pravljenje istoimenog omiljenog napitka, kao što smo već naglasili, uzgajaju se dvije vrste biljki: Arabika (Coffea arabica) i Robusta (Coffea canephora). Ovo su dva osnovna tipa kafe koja se u svijetu kultivišu kako bi smo mi svakodnevno konzumirali ovaj napitak. Međutim ove dvije vrste kafe nisu jedine….

Kafa Liberica i Excelsa su još dvije posebne vrste o kojima se jako malo zna i priča. Razlog je veoma jasan – 99% kafe koja se proizvodi u komercijalne svrhe, potiče od Arabike i Robuste i to je činjenica. To je i razlog zašto priča ne ide dalje od ove dvije vrste kafe.

Obe vrste kafe su jako kvalitetne, ali Robusta ima lošiju reputaciju. Djelimično zbog svoje robusnosti. Njena jeftina kultivacija automatski, u mnogim zemljama, čini rasprostranjenu kulturu – obezbeđujući veći profit za niži kvalitet.

Međutim, malo pažnje je posvećeno tome kako se obrađuje zrno.

Zabluda je takođe često posledica nepravilnog postupka pečenja. Pošto zrna sadrže manje šećera, a više kofeina i hlorogenične kiseline, ona moraju duže da se obrađuju, jer će u suprotnom biti gorkog ukusa. Hlorogenična kiselina je jedan od razloga zašto se kafa smatra lošom za želudac, ali potpuno nestaje tokom dužeg i pravilnog procesa pečenja.

Jeftina kafa – uključujući i Arabiku – često nije dovoljno pečena i ona sadrži više ovog neprijatnog stomačnog uzbunjivača.

UKUS KAFE:

Obe vrste kafe – Arabika i Robusta imaju specifičan ukus.

Arabika je kafa aromatično-slatkog ukusa. Zrna Arabika imaju bogatiji, prefinjeniniji ukus i manju kiselost zrna, zbog čega se i smatra kvalitetnijom vrstom kafe.

Robusta se retko koristi čista za pravljenje kafe, zbog svog oporog ukusa. Robusta ima jači i oštriji ukus i često se miješa sa Arabikom, dajući kafi na taj način snažniji ukus. Na primjer, espresso mješavina koja u sebi sadrži i robustu pravi bolju pjenu, koja se smatra neizostavnim dijelom svakog dobrog espresso-a.

ZAKLJUČAK:

Ovde se zaljučak sam naslućuje. Obzirom da Arabiku smatraju kvalitetnijom kafom, to svakako doprinosi i njenoj većoj popularnosti na tržištu, u odnosu na robustu. Aroma i veća koncentracija šećera u samoj biljci doprinose stvaranju velikog kruga ljubitelja ove kafe.

Po poslednjim podacima istraživanja, danas se 70% kafe pravi od arabike, a 30% od robuste, pa zaključite i sami.

Šta je GMO, a šta HIBRID ?

GMO – Genetski modifikovana hrana (GM hrana ili biotehnološka hrana) jeste hrana proizvedena od organizama koji su bili podvrgnuti posebnim izmjenama unutar njihove DNK, korištenjem metoda genetičkog inženjerstva. Ove tehnike su dopustile ispoljavanje novih osobina kod organizama koji ih prethodno nisu posjedovali. Takođe se omogućuje i mnogo bolja kontrola genetičke strukture hrane nego što je to bilo u “klasičnim” procedurama poput selektivnog uzgoja i uzgoja na bazi induciranih mutacija.

Genetski inženjering zapravo omogućava ukrštanje i kombinovanje gena među potpuno različitim vrstama, na način koji u prirodi nije moguć. Naučnici su u okviru istraživanja na primjer, ubacili u DNK paradajza gene iz bakterija, u jagode gene iz ribe, a u voće ljudske gene. Tako nastaju genetski modifikovani organizmi, koji su poznati po skraćenici GMO.

HIBRID

Hibrid je jedinka nastala kontrolisanim ukrštanjem roditelja (muška i ženska biljka) koji pripadaju istoj vrsti, odnosno sorti, a koji imaju željene osobine, pa se ukrštaju, na primjer, dva paradajza ili dva kukuruza, a to se radi preko cvjetova.

Dakle svaki hibrid ima, bez obzira na biljnu vrstu, roditelje – majku i oca. Što su roditelji divergentniji, što su više različiti po mnogobrojnim osobinama, to je efekat heterozisa ili hibridne bujnosti veći (dakle njihov potomak će imati više pozitvnih osobina od roditelja).

Da bi se to postiglo, moramo da imamo bogatu kolekciju genotipova (Genotip zigota, nastalog spajanjem polnih ćelija, sadrži proporcionalno jednak broj majčinih i očevih gena, samo što su se ti geni drugačije iskombinovali u genotipu potomka) iz koje probamo šta može da bude dobra majka, a šta dobar otac. Ako je jedan roditelj otporan na tri bolesti, a drugi još na dvije, onda imamo F1 (potomak) sa pet otpornosti na bolesti ili neke druge karakteristike koje je poprimio od roditelja koji su ukršteni.

Zaključak je da su hibridi organizmi koji mogu da nastanu  prirodnim putem ali i uz malu pomoć ljudi, a GMO su organizmi u potpunosti nastali u laboratorijskim uslovima.

PROČITAJTE:

Šta predstavljaju rupice na petit keksu

Pravi razlog zašto se narandže prodaju u crvenim mrežicama!

Mini mikroskop detektuje bolesti i štetočine na usjevima, otkriva i fali li im koji mineral

Troškovi i moguća zarada za 38 najvažnijih biljnih kultura