Još 1908. godine se pominje da je pijačni dan u Višegradu – srijeda. Poljoprivredni proizvodi su na nju nekad dovoženi vozom „ćirom“ iz Užica, Požege, Čačka, Makedonije i Crne Gore.

Iz godine u godinu, odlivom stanovništva iz Višegrada, iz ekonomskih razloga čuvena višegradska pijaca, smještena na desnoj obali rijeke Rzav, sve je siromašnija i sve je manje onih koji prodaju i onih koji kupuju osnovne potrepštine kao što su voće, povrće, mliječni proizvodi i suvo meso.

Srijeda je u pamćenju starijih prijačni dan u Višegradu i niko od Višegrađana ne zna da objasni ko je i kad odlučioo da tako bude.

U knjizi „Istočna bosanska željeznica“ autora Milene Mrazović još se 1908.godine pominje da je srijeda pijačni dan u gradu na Drini i Rzavu i da se roba, posebno poljoprivredni proizvodi, kupuju ili prodaju na platou ispred ulaza na most Mehmed-paše Sokolovića.

Robna pijaca promijenila nekoliko lokacija

Jedan od hroničara Višegrada Duško Andrić se sjeća da je po pričama starijih pijaca bila na lijevoj obali Drine kod Osojničkog potika, pa se preselila kod zgrade bivše gimnazije, onda  pored puta za Dušče i na krju sedamdesetih godina prošlog vijeka je našla mjesto pored Rzava gdje je i danas.

Pretpostavlja se da je austrougarska monarhija uvela na gornjedrinskoj regiji red i u održavanju pijaca, pa je tako u Rogatici pijačni dan ponedeljak, u Čajniču u utorak, u Višegradu srijedom, u Rudom četvrtkom, a u Foči subotom.

Protekle srijede pijaca u Višegradu bila je slabo posjećena i od građana, a i onih koji su prodavali poljoprivredne proizvode.

Suve šljive, kruške, orasi, suvo meso i kajmak najčešći proizvodi na tezgama

Veljo Droca iz Novog Goražda zakupio je tezgu za pijačni dan i na njoj prodaje ono što se u ovim zimskim danima traži.

„Suve šljive sa košpicom koštaju šest KM, sušene kruške isto toliko, mrkva iz mog povrtnjak je 1,5 KM, crna rodakva dvije, bijela 1,5, luk ozimi 5, a proljetni 10 KM„, kaže Droca i naglašava da su to sve domaći proizvodi u kategoriji zdrave hrane.

Za drugom tezgom je Neđo Ostojić koji veli da ima više vrsta pasulja koji košta 7 KM i veoma traženi bijeli luk koji se izdvaja cijenom od 10 KM. „Imam i jezgro oraha koje prodajem po 15 KM„, dodaje Ostojić.

Ethem Šetkić se hvali suvim šljivama i kruškama sorte sarajka i takiša. „Imam sopstvenu staru sušaru sa drvenim ljesama i da bi osušio jednu turu krušaka moram vatru da ložim na ognjištu 24 sata. Kruške su sad veoma zdravo voće jer pomažu kod raznih bolesti, u vidu konzumiranja ili pravljenja od njih kompota sa ili bez šećera„, ističe Šetkić na čijoj su tezgi i veoma krupni orasi.

„Sačuvao sam ovu sortu domaćih stabala oraha „ornjaša“, kako smo ih još kao djeca zvali dok smo se igrali „kupa“. To je stara igra kad se kupe naprave od četiri komada oraha, a onda se sa određene daljine najvećim orahom gađaju te gomile i koliko ih pogodimo sve orahe sebi uzimamo“, objašnjava ovaj poljoprivredni proizvođač.

Na višegradskoj pijaci prodaje se i kajmak i sir iz Župe i Budimlije ali i pršut koju na užički način proizvodi penzioner Boško Milešić.

Nekad je pijaca izgledala kao seoski vašar

Stariji građani grada pored Drine se sjećaju pijace kad su tezge pucale pod teretom robe i kada je ličila seoski vašar.

„Srijedom se nije moglo komotno proći ulicama grada od pijačara. Bila je ovo najbogatijaj pijaca na regiji gdje su prve lubenice stizale starim vozom „ćirom“ čak iz Makedonije, užička pršuta i zlatiborski kamjak isto tako, a južno voće iz Crne Gore. Povrće i voće su gajili i višegradski seljaci posebno rasad po kome su bili poznati proizvođači iz naselja Kosovo Polje„, sjeća se domaćin Obradin Vasić.

Opštinske vlasti su najavile da će uskoro dati novi izgled robnoj pijaci pa je već nabavljeno nekoliko pijačnih tezgi ali još nisu stavljene u finkciju.

Za višegradsku pijacu vezana je jedna anegdota u kojoj pijanac iz Čajniča pita svog prijtelja preko puta kafanskog stola „Kad je ovdje kod vas – srijeda“ , misleći koji je pijačni dan.

Zaposleni u semberskom mlinsko-pekarskom gigantu „Žitopromet” još su suočeni sa neizvjesnošću, jer su poslani na čekanje i duguje im se šest plata.

Međutim, na pitanje kakva sudbina čeka ovo preduzeće niko nema odgovor. I poljoprivrednici iz Semberije, koji su decenijama sarađivali sa „Žitoprometom”, smatraju da se ne smije dozvoliti da ovo preduzeće propadne.

Iako su se u „Žitoprometu” za godinu dana promijenila tri direktora, niko od njih nije uspio pronaći rješenje za ovo preduzeće niti dati bilo kakvo obećanje radnicima. Od 240 zaposlenih, koliko ih je bilo u oktobru, sada ih je 150.

– Poslati su na još jedno čekanje od dva mjeseca, koje će im biti plaćeno sa 50 odsto od ukupne plate – rekao je Predrag Zarić, predsjednik Sindikata u „Žitoprometu”.

On tvrdi da su za početak rada potrebna milionska sredstva, prvenstveno da bi se nabavile sirovine, energenti i platili dugovi dobavljačima.

– Imamo infrastrukturu i stručnjake. Samo tražimo da nam se omogući da radimo – kaže Zarić.

Dodaje da radnici s vlasnikom Slobodanom Pavlovićem nemaju nikakav kontakt, iako su tražili na jednom od sastanaka da učestvuju u pregovorima.

– Želimo da znamo šta se preduzima, da li ćemo biti prodati ili će biti pokrenuta proizvodnja. Većina radnika živi od ove plate, izdržavamo svoja domaćinstva, školujemo djecu, imamo kredite. Naša budućnost zavisi od sudbine ove firme – kaže Zarić.„Žitopromet” je na koljenima, što ne mogu da prihvate ni poljoprivrednici koji su godinama predavali pšenicu u ovo preduzeće. Jedan od njih je i predsjednik Udruženja poljoprivrednika sela Semberije Boško Radić.

– Neshvatljivo je da svi mlinovi u okruženju dobro posluju, a ova firma propada. Poljoprivrednicima su većina dugovanja isplaćena jer su intervenisali Vlada i predsjednik Republike Srpske. Ali nas brine šta dalje. Ovo su najveći skladišni kapaciteti i veliki ratari koriste njihove usluge. Predaju pšenicu. Zato se nadamo da će ovo preduzeće ipak biti spaseno – kaže Radić.

Kapacitet preduzeća za skladištenje, sušenje, preradu žitarica i proizvodnju pekarskih proizvoda i stočne hrane je 25.000 tona.

Sa stažom od 57 godina „Žitopromet” je jedna od najznačajnijih firmi u regiji, istakla je direktorka Područne privredne komore Bijeljina Slavica Marković.

– Mnogo nam je važno da ovo privredno društvo nastavi s radom. Zbog zaposlenih, zbog poljoprivrednika, ali i zbog same privredne slike ovog područja – kaže Markovićeva.

Dobili tri plate

Nakon što je Vlada RS radnicima uplatila pola miliona maraka, zahvaljujući kojima su isplaćene tri plate, nikakvih pozitivnih naznaka nije bilo da bi ovaj semberski gigant ponovo mogao stati na svoje noge.

S obzirom na to da od 2002. godine „Žitopromet” posluje kao akcionarsko društvo u okviru Kompanije „Slobomir”, u privatnom vlasništvu Slobodana Pavlovića, radnici ne mogu očekivati pomoć ni od gradske uprave Bijeljina.

Izvor: Srpskainfo

PRVI SJETVENI POSLOVI

Smjena godišnjih doba primjećuje se u vremenu i prirodi, iako se ona ne događa odjednom.

Naš narod slika ovaj mjesec kao staru babu koja ima nepredvidivu ćud i vrlo lako mijenja mišljenje.

Naši krajevi imaju pretežno umjereno kontinentalnu klimu (iako imamo područja i sa mediteranskom, ali i područja sa planinskim tipom klime), koja se odlikuje uglavnom blagim prelazima iz jednog u drugo godišnje doba, a ti prelazi su ipak najnestabilniji tokom marta.

U ovom periodu naše područje se često nalazi pod uticajem ciklonske aktivnosti iz zapadnog Sredozemlja, zatim prodora hladnog vazduha sa područja Karpata.

Zbog ovakvih situacija mart karakteriše vrlo promjenljivo vrijeme.

Sunčane i relativno tople dane vrlo brzo smjenjuje kiša, a često i susnježica i snijeg, dok tople južne vjetrove smjenjuje hladni sjeverac.

Krajem marta pojavljuje se period veoma toplog vremena, a za vrijeme stabilnih vedrih dana jutra su hladna s mrazevima, a poslijepodneva vrlo topla, pa razlika između minimalne i maksimalne temperature bude i po dvadesetak stepeni.

Mart je jedan od suvljih, ali i jedan od najvjetrovitijih mjeseci u godini, a u drugoj polovini ponekad se blježi i poslednji snijeg.

Ove godine februar nije bio za bilo kakve sjetvene radove pa s pravom treba očekivati da će se ovaj posao završiti do kraja marta. Jari usjevi će se ovog proljeća sigurno naći na većim površinama nego što je uobičajeno jer su jesenas mnoge obradive površine planirane za sjetvu strnih žita ostale nezasijane i dobro bi bilo da se na njima nađu jara strna žita.

Polovinom marta počinje sjetva jare grahorice, jarog stočnog graška i jare uljane repice.

Sjetva jarih usjeva treba da se obavi u ovom mjesecu, a ne u sledećem, jer se osjetno smanjuju prinosi.

Treba da se nabavi seme, đubriva i sredstva za zaštitu za usjeve koji se siju u aprilu i maju.

Ako ozimi usjevi nisu prihranjeni, prihranjuju se sada, u vreme bokorenja.

Poljoprivredni stručnjaci kažu da je ovo pravo vrijeme za uzimanje uzoraka za hemijsku analizu zemljišta.

Povrtari u martu nastavljaju na otvorenom polju sjetvu ranih proljetnih usjeva: mrkve, peršuna, paštrnjaka, rotkve, rotkvica, spanaća, graška, lukova.

Sade se lukovi, ren, salata, kelj, kupus, keleraba.

Mrkva klija i niče na temperaturi tri-četiri stepena, za tri do šest nedelja. Sije se od početka marta do početka juna, zavisno od cilja i uslova proizvodnje – navodnjavanja.

Tako isto može da se sije i rotkva.

U zaštićenom prostoru za proizvodnju rasada za srednjeranu proizvodnju siju se kupusnjače, plavi patlidžan, krastavac, a za kasnu paprika.

Siju se i celer, salata, paradajz, praziluk.

Već uveliko se beru spanać, mladi crni luk i jesenja salata. Krajem marta počinje direktna sjetva cvekle i paprika.

Stočari u martu moraju da budu oprezni sa ishranom stoke. U nizijskim krajevima jagnje se ovce i tom poslu treba pokloniti odgovarajuću pažnju. Ovce se često jagnje noću ili rano u zoru pa po mogućnosti treba dežurati. Ovcama poslije jagnjenja treba dati mlak slankast napoj od mekinja i najkvalitetnije sijeno. Ovcama, i drugim preživarima, treba davati stočnu so, koja se najčešće prodaje u obliku čvrstih komada u kojima su uz kuhinjsku so i drugi korisni mineralni dodaci. I u ovom mjesecu često se tele krave pa treba sa njima postupati oprezno. U jednom uglu, prethodno očišćenom, treba prostrijeti čistu slamu. Pri teljenju poželjno je da prisustvuju iskusna lica koja će pomoći ako dođe do nekih komplikacija. Provjerite na vrijeme broj telefona dežurnog veterinara koji može zatrebati. Kada se krava oteli, pupak treba obavezno dezinfikovati u jodnoj tinkturi, a oteljenoj kravi dati mlak napoj: vodu u kojoj su razmućene najkvalitetnije mekinje. U jasle se stavlja najkvalitetnije sijeno. Ako tele treba da sisa, dovoditi ga na podoj svaka tri sata, ili ga ostavljati kraj krave da sisa po volji. Posle zimske ishrane stoku treba dovesti u dobru kondiciju. Posebnu brigu posvetiti izbalansiranoj ishrani. Stoku ne ispuštati na ispašu i čuvati je od prehlade jer se počinje linjati.

Voćari i vinogradari u martu podižu matičnjake vegetativnih i generativnih podloga, rastila i zasade voćnjaka. Završava se rezidba jabučastih i koštičavih voćnih vrsta. Suzbijaju se korovi u voćnjacima i obavlja međuredna obrada oranjem. To je veoma važan posao jer vegetacija uveliko kreće i teba se pobrinuti da korov bude blagovremeno uništen kako ne bi korisnim biljkama trošio dragocjenu hranu. Obavlja se skraćivanje okulanata u rastilu, te podmlađivanje i prekalemljavanje voćaka.

Orezuju se kupine i maline i izvodi plavo prskanje breskve i kajsije. U rasadniku i voćnjacima obavlja se prihranjivanje. Posađene sadnice se prekraćuju.

U vinogradu se utvrđuje broj izmrzlih okaca. Kalemi se na zrelo. Obavlja se stratifikacija kalemova i sade se kalemovi vinove loze. Ogrću se mladi čokoti i uklanjaju površinske žile. Stajnjak i mineralna azotna đubriva rasturaju se po vinogradu. Vrši se rezidba vinograda na zrelo. Treba skinuti staru koru sa čokota. Obavlja se duboka obrada zemljišta u redovima i između njih. Popunjavaju se prazna mesta u vinogradu.

U vrtu i na okućnici sadi se ukrasno drveće i grmlje. Korovi pored puteva pršću se herbicidima. U drugoj polovini mjeseca treba okopavati ili odmotavati ruže i propisno ih orezati. Ukrasno drveće i grmlje koje nije orezano u prošlom mjesecu, što prije orezati. Svi koji sakupljaju ljekovito bilje kreću na posao. Kucnuo je njihov čas. Vreme je za hrastov lišaj, podbjel…