Naslovnica Blog Stranica 968

Kako napraviti prirodna đubriva

Za povrtare gavez je korisna biljka. Sadrži gvožđe, kalijum, kalcijum, fosfor i mangan. Od njega se pravi odlično tekuće prirodno đubrivo koje svojim mineralnim sastojcima obogaćuje zemljište. Također, isječeni listovi mogu se stavljati između slojeva komposta.

Zemljište se vremenom iscrpljuje i neophodno mu je dodavati elemente potrebne za rast i razvoj biljaka jer će one bez prihranjivanja postepeno propadati.

Zaštitu možete potražite u prirodi i biljkama koje su lako dostupne ili ih već uzgajate u bašti.

Gavez – vrlo cijenjen kod povrtara

Gavez je višogodišnja biljka koja raste u svijetlim šumama, na vlažnim livadama i uz obale potoka i rijeka. Mladi listovi mogu se koristiti za jelo dok su nježni i ukusni. Korijen je krupan, busenast, tamnosmeđ i izuzetno je ukusan.

Za povrtare i vrtlare, ovo je korisna biljka. Sadrži gvožđe, kalijum, kalcijum, fosfor i mangan. Od njega se pravi odlično tekuće prirodno đubrivo koje svojim mineralnim sastojcima obogaćuje zemljište. Takođe, isječeni listovi gaveza mogu se stavljati između slojeva komposta. Preporučuje se da se jednom sedmično primjenjuje u usjevima.

Najlakše je pripremiti preparat tako što će se u deset litara vode potopiti kilogram svježeg gaveza. Nakon nekoliko dana, kada se smjesa prestane pjeniti, javlja se smeđa boja i jak miris koji podsjeća na stajnjak (zato što sadrži i bjelančevine). Upotrebljava se samo razblaženo vodom, odnosno po prestanku vrenja, razrijedi se litra đubriva na 10 l vode.

Koristi se tokom ljeta za đubrenje povrća. Može se napraviti kombinacija đubriva od koprive i gaveza koji se pomiješaju u odnosu 1:1 i razrede sa desetostrukom količinom vode.

Pepeo kao odlično prirodno đubrivo

Mnogi voćari u dilemi su da li pepeo drveta utiče na prinos koštičavog voća. Stručnjaci tvrde da ima izvjesni utjecaj na kvalitetu voća, na bolju obojenost plodova i na njihovu slast.

Pepeo je proizvod sagorijevanja organske tvari. Prema tome, on je prirodno đubrivo nastalo kao nusproizvod sagorijevanja. U njemu se nalaze soli raznih minerala, a najviše soli kreča i kalijuma. Kalcijum pomaže da pravilno rastu i obrazuju se koštice, a kalijum pomaže da se lakše obavlja prijenos organskih tvari prema plodovima i drugim organima koji rastu.

Ima veliki značaj za smanjenje kiselosti zemljišta, kao i za popravljanje njegovih fizikalnih osobina, kao što su struktura agregatnih čestica, čime se postiže rastresitost zemljišta. On povećava propustljivost vode pa se tako izbjegava prevlaživanje, a povećava i količina zraka u zemljištu, poboljšava poroznost i provjetrenost, savjetuju FAO stručnjaci.

Svježa zelena masa kao đubrivo

Zaoravanje svježe nadzemne mase biljaka, koje se posebno uzgajaju za ovu namjenu sa ciljem da se zemljište obogati organskom materijom predstavlja zeleno đubrivo. Na ovaj način poboljšavaju se fizikalne, biološke i hemijske osobine tla. Zaoravanjem samoniklih biljaka neće se dobiti zeleno đubrivo.

Razne vrste djetelina i lupina, grašak, grahorica i neleguminoza kao što su: uljana repica, raž, zob, ječam, facelija, engleski i francuski ljulj, najbolji su izbor biljaka za ovaj tip đubriva. Ovi usjevi mogu u relativno kratkom vremenskom roku dati mnogo organske mase.

Primjer dobre prakse: Kada je glavni usjev pšenica u fazi kada dostigne visinu od 10 cm, odnosno kada se još nije zatvorio sklop, usijava se bijela djetelina koja nikne, a zatim joj onda neko vrijeme miruje vegetacija. Kada se pšenica skine, počinje nagli rast djeteline koja se u jesen zaorava kao zeleno đubrenje.

Kako prirodnim putem zaštititi biljke?

Soda bikarbona koristi se protiv gljivičnih i virusnih bolesti. Preparat se priprema tako što se na pet litara vode dodaju tri do četiri žličice sode bikarbone, 15 kapi biljnog ulja i tri kapi deterdženta za suđe.

Bakreni spojevi (bakar oksihlorid i bakar hidroksid) predstavljaju jedinu direktnu mjeru za suzbijanje većeg broja štetočina u biljnoj proizvodnji (povrtarstvu, ratarstvu, voćarstvu). Ograničavajući faktori za primjenu bakrenih spojeva su što se u voćarstvu mogu koristiti tijekom mirovanja vegetacije i što mogu biti fitotoksični za neke vrste.

S obzirom na to da bakar spada u teške metale, u budućnosti treba očekivati njegovu smanjenu primjenu ili čak zabranu daljeg korištenja. Osim bakarnih spojeva koja služe za suzbijanje uzročnika plamenjače, dozvoljena je i primjena elementarnog sumpora kao efikasnog fungicida za suzbijanje pepelnice.

Primjena sumpora vezana je za visinu dnevne temperature, tako da ga ne treba primjenjivati ako ona prelazi 22-23 stepeni jer može biti fitotoksičan za usjev.

Izvor: Agrokulub

PROČITAJTE:

ORGANSKA ĐUBRIVA nejednako djeluju na različito povrće

Bordovska čorba – Organska mješavina koja štiti biljke od mnogih bolesti

Tečna organska đubriva

Studentkinja iz Njemačke kod Bihaća podigla plantažu lješnika

BIHAĆ – Studentica završne godine Poljoprivrednog fakulteta u njemačkom gradu Štutgartu Ena Zolić (23) podigla je plantažu lješnjaka u Gati, kod Bihaća, rodnom selu svojih roditelja.

Dodaje da je rođena u Njemačkoj, ali da je za zavičaj njenih roditelja vežu čvrste i trajne niti.

„Prije godinu dana podigla sam zasade lješnjaka na površini od oko pet dunuma, na imanju koje su naslijedili moji roditelji i posadila 250 sadnica. Kvalitet zemljišta testirali smo u Njemačkoj i potvrđeno je da se radi o plodnoj zemlji koja je idealna za uzgoj ovakvih kultura uz vrlo mala ulaganja“, priča Zolićeva.

Prema njenim riječima, sva teoretska i praktična znanja stečena kroz vlastiti projekat biće joj dragocjena u odbrani diplomskog rada.

„Kada sam na fakultetu iznijela ovu ideju, dobila sam punu podršku od mentora i ostalih. Njima se ova tema mnogo svidjela i već sam dobila ponudu da se nakon diplomskog rada upišem na magisterij“, kaže ova studentica.

Međutim, uporedo sa stručnim usavršavanjem planira napraviti biznis s uzgojem lješnjaka i kaže da su plodovi te kulture veoma traženi na tržištu.

„Ustanovila sam da se u BiH proizvodi samo oko 10 posto lješnjaka koji se prodaju na domaćem tržištu, što znači da se 90 posto uvozi po dosta visokoj cijeni. Trenutno im je cijena na svjetskom tržištu oko sedam eura“, priča Zolićeva.

Ističe da na ovim prostorima postoje svi potrebni preduslovi za uzgoj lješnjaka, kao što je kvalitetno zemljište, a klima i nadmorska visina su također odgovarajući.

Dodaje da je razgovarala sa nekim proizvođačima koji već imaju pozitivna iskustva u ovoj vrsti proizvodnje te je ustanovila da na svjetskom tržištu proizvođači imaju stalnu potražnju za lješnjacima.

„Sadnicama će trebati tri do četiri godine kako bi dale prve plodove. Ako sve bude teklo po planu, zasadiću još pet dunuma“, kaže ona.

Dodaje da u svemu ima veliku podršku porodice i da je mnogo putovala i vidjela mnogo lijepih mjesta.

„Ipak, nigdje nije tako lijepo kao ovdje, kod kuće. Imamo idealne prirodne uslove za razvoj poljoprivrede, ali nam nedostaju bolja organizacija i stručnjaci. Vidjela sam kako se poljoprivreda organizuje u Njemačkoj, a kako ovdje kod nas, i mislim da znam šta treba promijeniti“, kaže Zolićeva.

Na kraju ističe da je spremna vlastite kapacitete u budućnosti staviti na raspolaganje u cilju razvoja poljoprivredne proizvodnje na ovim prostorima.

Izvor; NN

Savjeti stručnjaka: Oprez sa samoniklim biljem! Obavezno pročitajte ovaj tekst

Sa lijepim vremenom zaljubljenici u biljke koje se koriste u ishrani kreću u prirodu kako bi ubrali one za koje misle da su ljekovite i jestive, a ujedno otkidaju grane određenih drveća zbog dekoracije prostora. Dešava se da pogriješe i uberu „lažne” biljke, koje mogu da budu i otrovne zbog čega završe u ordinaciji ljekara.

Treba znati da sve biljke koje se svrstavaju u otrovne nemaju podjednak stepen toksičnosti, što zavisi od vrste i intenziteta aktivnih materija biljke. Kada se progutaju veoma otrovne biljke, izazivaju teška trovanja koja, ako se ne ukaže pomoć, mogu da dovedu i do smrti. Na sreću, mnogo je više biljaka koje sadrže otrovne sastojke koji su, ipak, manje toksični pa su i one manje opasne. Trovanja su najčešća u proljeće i ljeto, kada mogu biti i masovna.

Ljudi treba da znaju da je na primjer drvo tise cijelo otrovno, dok cvijet bagrema nije toksičan, ali otrovnih sastojaka ima u celoj biljci.

– Do trovanja najčešće dolazi slučajno, iz neopreznosti ili neznanja, zamijenom neotrovnih biljaka sa onima koje su toksične. Simptomi trovanja zavise od vrste biljke. Najčešće tegobe su mučnina, bolovi u želucu, povraćanje, nakon čega, usled izbacivanja sadržaja, dolazi do olakšanja. U težim slučajevima simptomi su različiti u zavisnosti o kojim se sastojcima radi. Pored gastrointestinalnih poremećaja može doći do otežanog disanja, vrtoglavice i mnogih drugih tegoba. Potrebno je potražiti ljekarsku pomoć – dodaje dr Vučinić.

Ona napominje da se ljudi u želji da se hrane zdravo pribegavaju ishrani kojoj dodaju samoniklo bilje. Ali, mogu da pogreše tako što će zamijeniti pravu biljku lažnom.

Jedan od primjera je biljka mrazovac, koji se smatra i biljnim arsenikom. Mrazovac se često zamijeni sremušem, samoniklom biljkom, lukovicom širokih, jestivih listova, blagog ali prepoznatljivog mirisa na luk. Zato se ne savjetuje da se bere bez dobrog znanja. Mrazovac sadrži antimitotik koji blokira mitoze sprečavanjem sinteze DNK. Kada se otruju njihovim konzumiranjem, ljudi prolaze kroz tri faze.

Prvo se javljaju mučnina, povraćanje i proliv, a druga faza se javlja nakon jednog do tri dana i manifestuje se srčanom slabošću, aritmijama, bubrežnom slabošću, oštećenjem jetre, respiratornom insuficijencijom, poremećajima funkcije kostne srži, smanjenjem krvnih loza, posebno leukocita. Treća faza nastupa nakon pet do sedam dana s povećanjem broja leukocita, što znači da se pacijent postepeno oporavlja.

NETAKNUTI BISER Na mjestu rudnika nastala močvara s više od 200 vrsta ptica i 122 vrste biljaka

Na samo nekoliko kilometara udaljenosti od Kaknja u blizini naselja Haljinići nalazi se zaštićeno područje s močvarom Bistrik na kojem se nalazi oko 212 vrsta ptica.

Močvara koja se nalazi u prirodi, nastala umjetnim putem kao posljedica eksploatacije podzemnog rudnika, sastavljena od tri vodene površine, mir je za svakog ko je posjećuje.

Na njoj se nalazi više od 122 vrste biljaka, 212 vrsta ptica, 30 vrsta vilinih konjica, osam vrsta vodozemaca, sedam vrsta gmizavaca i 13 vrsta sisara. Sve to je čini netaknutim biserom kakanjske prirode, a s obzirom na to da među svim nabrojanim vrstama ima i onih koji su zaštićeni za mnoge je ova močvara prirodni park endemskih vrsta.

– Na ovom mjestu ptice selice provode određeno vrijeme prilikom svog neprestanog migrirajućeg putovanja, što predstavlja jedinstvenu priliku za njihovo detaljnije proučavanje i posmatranje – piše Mirza Imamović.

Prema zvaničnim podacima, ovdašnji ptičji fond predstavlja dvije trećine njihovog ukupnog registriranog broja u BiH.

– Iako se nalazi relativno blizu naseljenih mjesta i samog grada, dolazak na ovaj lokalitet daje osjećaj potpune izolovanosti, sklada i spokoja, zbog čega se tokom toplijih dana, naročito vikendima, ovdje često mogu sresti mnogi Kakanjci, kao i ljubitelji naturalnog opuštanja iz drugih gradova, a u posljednje vrijeme sve više i bicklisti – kaže Imamović.

Dodao je da je močvara u najljepšem izdanju tokom proljetnih i ljetnih mjeseci kada se na njenoj površini reflektiraju pejzaži okoline.

– U prenesenom značenju, rekao bih da nosi vrijednost neprocjenjivog blaga, otvorenog i datog u amanet. A amanet nam valja čuvati – dodao je Imamović.

Mještane, ali i one koji brinu o močvari raduje da su ekosistemi na području ove močvare još uvijek solidno očuvani i da zbog budućeg opstanka ovaj lokalitet mora prerasti u zaštićenu zonu.

Iz Opštine Kakanj su kazali kako su preduzete sve aktivnosti kako bi močvara i zakonski postala zaštićeno područje, ali da postoje određene poteškoće koje bi se trebale ukloniti u narednom periodu.

(Klix)

Prva Api komora u Tuzli: Liječenje mnogih bolesti pomoću udisanja zraka iz košnica

Api inhalacija, odnosno inhalacija zrakom iz košnice, koja se koristi za liječenje mnogih, ali prije svega respiratornih oboljenja, uskoro će biti dostupna i u Tuzli, kao prva Api komora u sjeveroistočnom dijelu Bosne.

Api komora je poseban objekat u kojem korisnici udišu zrak iz pčelinjih košnica, a jedan takav napravljen po evropskim standardima, smješten u Gornjoj Tuzli sa radom počinje 5. aprila.

Radi se o objektu izrađenom od prirodnih materijala u čijoj unutrašnjosti se nalaze pčelinje košnice koje obnašaju svoju normalnu funkciju unošenja i skladištenja meda, a služe kao izvor čestica zraka iz košnica, koje su dostupne kroz inhalator koji je direktno spojen na košnicu.

Zrak iz košnice, koji korisnik apiinhaliacije udiše pomoću profesionalno kreiranih aparate u te svrhe, koristan je kao pomoć u liječenju kod bolesti respirativnog sistema, bronhitisa, alergija, astme, infekcija usne šupljine, infekcija respiratornog trakta, migrena,oboljenja sinusa, a koristan je i za za dizanje imuniteta organizma, poboljšanje općeg psihofizičkog stanja organizma, kardiovaskularnih bolesti, stresa, depresije, tokom oporavka nakon moždanog udara, a api inhalacije se preporučuju sportistima zbog povećanja plućnog volumena.

Čudesni rastvori za ljepše cvijeće!

Želite da vaše sobne biljke cvjetaju često i bogato? Onda će vam ove preporuke sigurno koristiti u nastojanju da vaše cvijeće buja.

1. Sve biljke vole šećer

Praktično, sve biljke vole šećer, a kaktusima je to omiljen slatkiš. Može se, pre zalivanja, zemlja u saksiji posuti jednom kafenom kašikom šećera, ili možete napojiti biljku slatkom vodicom (jedna kafena kašika šećera na jednu čašu vode).

Fikuse možete jednom mjesečno zalivati zaslađenom vodom. Na jedan litar vode uzima se jedna kafena kašika šećera. Listovi fikusa mogu se brisati mlijekom. To će doprineti sjaju i ljepoti biljke.

Mlijeko je, inače, veoma korisno za biljke. Neke domaćice ubrizgavaju špricem mlijeko, direktno u stablo biljke.

2. Prihranjivanje ricinusovim uljem

U litru vode, koja je odstajala nekoliko dana, treba dodati jednu kafenu kašiku ricinusovog ulja. Flašu dobro zatvorite i dobro promućkajte. Ricinusovo ulje treba da se rastvori i dobro sjedini sa vodom, da ne bi opeklo korijenje biljaka. Odmah, nakon mućkanja, dok se ulje nije podiglo, zalivamo cveće.

Ako biljka cvjeta jednom godišnje, dovoljna je jedna takva prihrana. Ako biljka cvjeta stalno, potrebno ju je prihranjivati jednom mjesečno.

3. Čudo-rastvor za najbeznadežnije cvijeće

Sve što je potrebno za ovaj rastvor jeste voda i ljuske od jaja. Ljuske od jaja prelivaju se vodom, i ostavljaju  pet do sedam dana na sobnoj temperaturi. S vremena na vrijeme, treba promiješati. Nakon toga, ovim rastvorom zalivajte cvijeće.

4. Ojačajte imunitet sobnih biljaka rastvorom aspirina (andola)

Jednu tabletu od 300 mg treba rastvoriti u jednoj litri vode. Nakon toga, biljke prskati raspršivačem.

5. Biljke možete zalivati sledećim rastvorom:

Uzmite korice nara ili bilo kojih citrusa, i prelivamo vodom. Ostavljamo da prenoći. To je sve! Hranljivi rastvor za zalivanje biljaka je spreman.

6. Odbranite biljke od štetočina

Ako ste primetili da vaše biljke počinju da venu iz neobjašnjivih razloga – uzrok mogu biti  sitne štetočine, mušice, koje je teško uočiti golim okom.

U ovom slučaju, biće od koristi sledeći trik: Za njegovu realizaciju biće potrebno samo nekoliko običnih šibica. Jednostavno, zabodite ih glavicama u zemlju, na udaljenosti 5 cm od ruba saksije, i zalijte cvijeće. Nakon 2 dana, zamijenite šibice novim, a nakon još dva dana mušice će nestati.

Od sada ne morate zalivati sobne biljke insekticidima. Fosfor i sumpor, koji se sadrže u sastavu smjese glave šibica, prodiru u zemljište i pouzdano oslobađaju biljku od nezvanih gostiju.

Da biste spriječili pojavu gljivica, koristite bakarne novčiće. Stavite nekoliko novčića u zemljište oko biljke, i bakar će uništiti sve spore gljiva.

PROČITAJTE:

PIVO kao prihrana – Od njega cvijeće BUJA

Balkonsko cvijeće – uzgoj i njega

Plamenjača i pepelnica na vinovoj lozi – zaštitite vinograd

Plamenjača i pepelnica – Klimatske prilike i temperaturni uslovi pogoduju infekcijama uzročnicima plamenjače (Plasmopara viticola) i pepelnice (Erysiphe necator) zbog čega je potrebno uraditi zaštitu vinograda. Puno padavina, a onda naglo otopljenje, idealni su uslovi za razvoj infekcija uzročnicima plamenjače i pepelnice.

Zbog plamenjače zaraženi listovi odumiru

Podsetimo, plamenjača vinove loze (naslovna fotografija) zarazna je bolest, koja može zahvatiti vinograd tokom toplog i kišnog perioda. Tada se na listovima loze prvo pojavljuju hlorotične, a nakon 2- 3 dana i uljaste pege dok se na naličju lista u okviru tih pega formira beličasta navlaka. Oboljeli listovi odumiru i izgledaju kao sprženi. Osim lišća, ova bolest napada i cvast i to prije nego što se otvori. Oboljela cvast takođe se suši i opada, s tim da se  i na njoj može javiti bijela prevlaka.

Za zaštitu od plamenjače može se koristiti jedan od preparata: GalbenonRidomil Gold CombiAcrobat MZ WGElectis 75 WGPergado C 27 WG i sl.

Pepelnica se prvo primjećuje na listovima i peteljkama

Kada je riječ o pepelnici, ona se prvo primjećuje na listovima i peteljkama, ali se najveća šteta pojavljuje na grozdovima.

Najpogodnije vrijeme za razvoj pepelnice je kada je temperatura od 25°C do 28°C. Na višim i nižim temperaturama sporije se razvija i širi po vinogradu. Nije potrebna veća vlaga, da bi se ova bolest pojavila. Problem nastaje kada se tokom infekcije desi jedan dan sa jakom kišom, a nakon toga uslijedi nekoliko lijepih dana sa suvim vremenom.

Za zaštitu od pepelnice koristiti jedan od preparata: Postalon 90 SCTopas 100 ECTalendoDynali 090 DCVivandoStroby DFFalcon EC 460Collis.

Preparate koristiti prema uputstvima proizvođača!

PROČITAJTE:

Tipovi rezidbe vinove loze na zrelo

Gdje je najbolje saditi vinovu lozu?

Sorte groždja koje se ne prskaju: Koje su to otporne sadnice vinove loze

Medvjed ubio dvije svinje

KNEŽEVO – Jedan medvjed koji već dvije godine kruži okolinom Kneževa i pravi štetu na imovini, u petak ujutru je u selu Bokani, zaseoku Mitrovići, na imanju Bogdana Mitrovića napravio štetu ubivši dvije svinje ukupne težine više od 400 kg.

Bogdan kaže da je prije odlaska na spavanje pregledao imanje i sve je bilo u redu.

„Ukupno sam imao tri svinje, medvjed je jednu ubio, drugu smo morali priklati kako bih iskoristio bar nešto od nje. A treća je malo povrijeđena i ona je preživjela. Te dvije stradale svinje su imale više od 400 kg i mjesečno sam za njih davao 180 KM, te sam i zbog toga u gubitku“, rekao je Mitrović za „Nezavisne“.

On kaže da je ujutru ustao, ne znajući da je medvjed bio u njegovom dvorištu.

„Ujutru kada sam se probudio, došao je zet da tovarimo piljevinu i pitao me gdje su mi svinje. Rekao sam mu da su u svinjcu. Međutim, onda smo vidjeli da su vrata provaljena i krenuo sam u potragu za svinjama. Prateći trag krvi kud je medvjed vukao svinju, sreo sam i medvjeda koji je bio na metar i po od mene. Kada me je ugledao, riknuo je i otišao niz jarak“, rekao je Mitrović.

Nebojša Vuković iz Poljoprivredne službe u opštini Kneževo kaže da već skoro dvije godine jedinka medvjeda pravi štetu u zaseocima, brdima oko Kneževa, počevši u proljeće.

„U više sela i zaselaka oko Kneževa, Bokana, Mitrovića, Pavlovića, medvjed pravi problem svakih 15 do 20 dana i ove godine uglavnom napada svinje, a po jednom je napao pčelinjak i kravu, očigledno je navikao na svinjsko meso“, rekao je Vuković za „Nezavisne“.

On je istakao da su zaprimili prijavu u petak ujutru da je medvjed počinio štetu na jednom imanju.

„Medvjed je kroz zidani objekat povrijedio i izvukao jednu od svinja kroz otvor za izđubrivanje. Vlasnik je imao tri svinje, jednu je odmah usmrtio, druga je morala biti prinudno zaklana, a treća je imala male povrede i preživjela je. Lovci nemaju potrebu ići na teren, ne vrijedi da traže medvjeda, jer je on zaštićen i šteta se plaća“, kaže Vuković.

Dodaje da lovci mogu ustrijeliti medvjeda jedino ako se obrate nadležnima i dobiju dozvolu, jer se radi o jedinki koja već duži period pravi štetu, iako ove godine ima hrane u prirodi u izobilju. On kaže da su svinje bile teške po 220 kg, a da je cijena sada po kg možda oko 3,5 KM.

Marija Markanović, portparol PU Banjaluka, rekla je da su policijski službenici nakon prijave izašli na teren i konstatovali da je u mjestu Bokani, kod Kneževa, medvjed usmrtio dvije svinje, te su obavijestili o tome Komunalnu policiju i Lovačko udruženje.

Tokom prošle godine medvjed je u mjestu Kobilja, kod Kneževa, ubio kravu tešku oko 400 kilograma, koja je bila na ispaši na njivi. Ona je pronađena sa djelimično iskidanim mesom, a na mjestu događaja pronađeni su i otisnuti tragovi medvjeda. Vlasniku krave pričinjena je materijalna šteta od 2.000 KM.

Medvjed je i u prošloj godini i u naselju Bregovi, kod Kneževa, ušao u dvorište jednog od mještana i tamo napao i povrijedio svinju tešku oko 170 kilograma.

Izvor: NN

NE DOZVOLITE DA VAS PREVARE: Evo kako ćete prepoznati razliku između pravog i LAŽNOG MEDA!

Med je veoma zdrav, jača naš imunitet, bogat je vitaminima i ostalim hranljivim materijama. Umjesto da koristite bijeli šećer i slične zaslađivače, radije koristite med jer je prirodan, a i ukusan.

Ipak, dobro otvorite oči odakle uzimate med jer na tržištu često možemo naletjeti i na lažni. Evo kako da provjerite da li je med kojeg ste nabavili pravi:

Uzmite čašu vode i u nju stavite kašiku meda. Ako je pravi, past će na dno i neće se rastvoriti. Ako se rastvori i bude pri vrhu, lažni je. Također, treba da znate da se nakon dugog stajanja pravi, kvalitetni med ušećeri, a lažni to ne može.

Evo nekih vrsta meda i kako da ih prepoznate

Bagremov med je svijetložućkaste boje. Preporučuje se maloj djeci, te osobama koje se oporavljaju poslije bolesti. Djeluje umirujuće(dobar je za smirenje u kombinaciji sa čajem od matičnjaka), a i prepručuje se pušačima.
Kestenov med je tamnosmeđe do crvenkaste boje, jakog ukusa. Dobar je kod probavnih tegoba, pomaže kod zatvora, čira itd..

Livadski med je blagog ukusa, preporučuje se kod alergija i jačanja imuniteta.

Glogov med je smeđe boje i gorkog ukusa. Preporučuje se srčanim bolesnicima jer jača srčani mišić, pomaže kod angine pectoris, arteroskleroze, visokog krvnog pritiska..

Lipov med je gotovo proziran, pomaže kod astme, grčeva, potiče znojenje i preporučuje se kod prehlada. Ne smiju ga koristiti srčani bolesnici.

Izvor:megagiga.info

Kako, kada i koliko treba zalivati koje vrste povrća

Kako, kada i koliko treba zalivati koje vrste povrća – Uz đubrenje i obradu, zalivanje je jedna od najvažnijih radnji želimo li dobar urod. Koliko biljkama zaista treba vode, zvisi od više faktora.

Ljeto je tu, vrelih dana sve je više, a to za  vrtlare znači samo jedno – povećana potrošnja vode. Oni iskusniji tu su problematiku riješili skupljanjem kišnice, pumpama iz obližnjeg potoka ili kopanjem bunara, ali bez obzira na to jeste li iskusni ili početnik, uvijek se postavlja pitanje: koliko biljkama zaista treba vode?

Svaka kap vrlo je važna za rast korijena, a dugoročno je važna i za rast velikih i kvalitetnih plodova. Za razliku od voća ili cvijeća, povrće  tokom vegetacije neprekidno treba vodu. Uz đubrenje i obradu, zalivanje je jedna od najvažnijih radnji želimo li dobar urod. U pravilu zbog slabe opskrbe vodom povrće počinje nepravilno rasti, kržljavo je, ali i lako podliježe napadima bolesti i štetnika. Uz to, zbog manjka vode gubi se zdrav izgled i dobar ukus. No, dobija li povrće previše vode, ono postaje vodenasto, gubi aromu i brzo se kvari.

Dakle, koliko biljkama zaista treba vode?

Odgovor zvisi od vrste povrća, tj. od svojstava biljke, njenim sposobnostima da uzima vodu iz zemljista, ali i od faza razvoja u kojima biljka ima različite potrebe za količinom vode. Postoji velika vjerojatnost da se nepravilnim zalivanjem na pojedinom povrću razviju bolesti koje će tada u vrlo kratkom periodu uništiti čitav urod.

Kako onda pravilno zalijevati biljke?

Sve vrste povrća u početku vegetacije trebaju vlagu, posebno u vrijeme klijanja. Kad je riječ o uzgoju presadnica, treba naglasiti da takvom bilju treba više vode i nakon presađivanja. Vlaga je najpotrebnija u sloju zemljišta u kojem se razvija korijenov sistem, i to na dubini od oko 30 cm, što potvrđuje pravilo obilnijeg, ali rjeđeg zalivanja. Plodovito povrće poput paradajza, paprika, tikvica i graha, ali i začinsko bilje, zaliva se isključivo uz stabljiku prema korijenu jer, prskamo li spomenuto bilje po lišću, zbog visokih temperatura postoji mogućnost pojavljivanja bolesti poput plijesni ili rđe.

Suprotno njima, lisnato povrće poput salate i kupusnjača poželjno je, osim uz korijen, zalijevati prskanjem jer zahtijeva veću vlagu prilikom rasta. Kod kupusnjača poželjno je pojačati zalivanje prilikom oblikovanja glavica. Korjenasto povrće pak tokom cijele vegetacije zahtjeva kontinuirano zalijevanje. Nedovoljno vlage u tlu rezultovati će drvenastim i neukusnim mrkvama, peršunom, cveklom ili rotkvicama.

Pročitajte: Zalivanje paprike – Pazite na temperaturu vode kojom zalivate

Jako važna stvar prilikom zalivanja je temperatura vode. Suviše hladna voda nepovoljno djeluje na dozrijevanje plodovitog povrća, koje zbog iznenadnog šoka stvara nekvalitetne plodove. Događa se da cvjetovi ili zametnuti plodovi opadaju, a korijen smanjuje usisnu snagu, zbog čega lišće počinje venuti i biljka propada.

Ako ne možete temperirati vodu, u npr. vanjskim bazenima, i osuđeni ste na korištenje hladne bunarske vode ili vode iz vodovoda, zalivanje obavite tokom noći ili rano ujutru. U slučaju da imate problema s puževima u vrtu, poželjno je večernje zalivanje zamijeniti jutarnjim.

U vrijeme toplih mjeseci vrijedi dobro poznato pravilo – zalivati rjeđe, ali obilnije. Pod obilnim zalivanjem kao najbolji primjer možemo navesti zalijevanje paradajza: jedna stabljika – 10 litara vode. Ne zaboravite na okopavanje usjeva, osim što se popravlja rastresitost tla, sprečava se i kapilarno isparavanje vlage. Takođe je potrebno redovno plijevljenje jer će razvoj korova biljkama oduzimati vlagu.