Naslovnica Blog Stranica 91

Jesenje đubrenje voćnjaka

Jesen je ključno vreme za pravilno đubrenje voćnjaka, a korišćenje stajskog đubriva, bilo da je zgorelo ili poluzgorelo, donosi značajne prednosti. U ovom periodu, voćnjak se hrani organskim i mineralnim đubrivima koja se ravnomjerno raspoređuju po celoj površini voćnjaka.

Organsko đubrivo – snaga stajnjaka:

Najčešće korišćeno organsko đubrivo u voćnjacima je stajnjak, a posebno se ističe goveđi stajnjak. Ovo đubrivo treba unositi u zemljište svake 3-4 godine u količini od 30-40 tona po hektaru. To postaje posebno važno na zemljištima s manjkom humusa.

Pročitajte: Vrste stajnjaka i njihov značaj

Stajnjak igra ključnu ulogu u regulisanju ishrane voćaka, poboljšava fizičke karakteristike zemljišta i održava vodno-vazdušni režim. Takođe, doprinosi strukturi zemljišta, poboljšava aeraciju i vodopropusnost. Nakon rasturanja, stajnjak se mora odmah zaorati kako bi se obezbijedilo efikasno delovanje ili unijeti u zemljište oko voćki, a unošenje se obavlja u plitkom površinskom sloju. Što je dublje kopanje, to može doći do većeg oštećenja korijena. Zbog toga unijeto đubrivo ostaje u površinskom sloju.

Pravilna primjena đubriva u jesen:

Jesenje đubrenje obuhvata organska, mineralna i kombinovana đubriva. Za mlada stabla preporučuje se dodatak organskog đubriva u količini od jedne kante (10 litara), dok se za starija stabla ova količina može povećati do pet kanti. Ovo đubrenje ima za cilj da nadoknadi potrebne hranljive materije koje voćke koriste tokom vegetacije za rast i razvoj.

Organska đubriva za unapređenje zemljišta:

Pored stajnjaka, kao organsko đubrivo, koristan je i kompost. Ova organska đubriva imaju dvostruki zadatak: poboljšanje strukture zemljišta i podrška razvoju zemljišnih mikroorganizama, koji značajno doprinose apsorpciji hranljivih materija iz zemljišta.

Mineralna podrška za voćnjake:

Osim organskih, mineralna đubriva igraju ključnu ulogu u održavanju plodnog voćnjaka. Preporučuje se unošenje mineralnih đubriva u količini od 400-800 kg/ha, pri čemu se ta količina prilagođava starosti voćnjaka i nivou osnovnih hranljivih elemenata u zemljištu. U ovom periodu, preferiraju se mineralna đubriva s niskim ili bezazotnim sadržajem, dok je prisustvo fosfora i kalijuma povećano.

Đubrenje voćnjaka stajskim đubrivom u jesen zahtijeva pažljiv pristup i planiranje, ali pravilno sprovođenje ovih koraka obezbeđuje optimalne uslove za zdrav rast i obilan rod u narednim sezonama.

PO SAVJETU MESARA: Ovo je najbolji način sušenja slanine

Priprema slanine od svinjskog mesa jednostavan je, ali dugotrajan proces i zato treba poznavati pojedinosti koje će da omoguće da se na kraju dobije proizvod najboljeg mogućeg kvaliteta. Pročitajte savjete za sušenje slanine, mesara Vladimira Đukića iz Banjaluke.

Za pripremanje slanine najbolje je uzeti meso svinje koja je teška od 120 do 145 kilograma. Od takve svinje najlakše se vadi mast, odvaja slanina, peka, vrat, but, kaže Vladimir Đukić, mesar iz Banjaluke kome je uža specijalnost upravo priprema slanine, rekao je prošle godine za Agroklub.

– Moj recept je jednostavan. Za solenje koristim pola morske, pola kuhinjske soli. To je zbog boje mesa koja onda ide na crveno – naglašava Đukić koji so utrlja u komad slanine, dakle koristi suvi pajc, nakon čega odležava 21 dan. Sitne kosti, tj. koljenice i rebra, tako drži tri do pet dana.

Nakon 21 dan, svo meso se rasoljava, odnosno, drži se u vodi 21 sat. Dakle, koliko dana je odležalo, toliko časova bude u vodi jer na taj način višak soli će da izađe iz mesa“, ističe Vladimir.

Koristi bukovo ili grabovo drvo

Nakon rasoljavanja, slanina se veže špagom i jedan dan, tj. 24 časa, cijedi se u sušnici. Drugi dan loži se vatra i koriste se samo suva bukova ili grabova drva, jer su najčistija. Dimi pet do sedam dana, ali dim mora da bude „lagan“, to jest da temperatura u sušnici ne prelazi 40 stepeni.

Pročitajte: Kako se pravi domaća kobasica /RECEPT/

– Poslije toga, meso ide na drugu etažu, na veću visinu, gdje se provjetrava i suši. Meso tada sazrijeva. Držim ga do 30 dana, nakon čega ga držim u tamnoj, hladnoj prostoriji – precizirao je Vladimir.

Pravi i čvarke i kobasicu

Dodaje da je za kosti procedura brža. Dime se pet dana u sušnici nakon čega se mogu konzumirati. Za mast i čvarke koristi čvrsto masno tkivo. Otprilike treba dva časa da se istopi mast u kazanu, a od 40 kilograma tkiva dobije se 18 do 20 kilograma masti i tri do pet kilograma čvaraka.

Vladimir je specijalista i za pravljenje kobasica.

– Koristim većinom svinjsko meso s buta i plećke i to 85 posto mesa i 15 posto čvrste masnoće, odnosno leđne slanine. Sve se melje u krupnoj šajbi, dodaje se dva odsto soli i po želji začini. Puni se u pripremljena svinjska ili vještačka crijeva. Prosječno kobasicu sušim tri do pet dana na laganoj vatri, a rok trajanja joj je dva mjeseca – kaže Vladimir kojem je žao što se omladina više ne bavi ovim poslom.

Iako postoje podsticaji za upis mesarskog zanata, samo mali broj omladinaca odlučuje se na ovaj zanat što je velika šteta jer se od ovog posla može pristojno živjeti i zaraditi. Posla sigurno ima, naročito u jesen, kada se kolju svinje jer skoro da nema porodice koja na svom stolu tokom zime, ne želi da ima kvalitetnu slaninu i druge tradicionalne proizvode.

FENOMENALNI TRIK PROFESIONALNIIH CVJEĆARA ZA ČUVANJE BILJAKA TOKOM ZIME – Uz ovu caku će vam bujati kao da je proljeće

Trik cvjećara uz koji će vam biljke bujati tokom zime veoma je jednostavan, a caka je u svjetlu.

I tokom zime u vašem domu cvijeće može da vam buja kao u rano proljeće, ali je potebno da primijenite sljedeće smjernice iskusnih cvjećara! Rezultat će vas iznenaditi, a divan prizor tokom zime će postati vaš omiljeni kutak za topao čaj i kavu.

1. Održavajte biljke toplim – ali ne previše

Mnoge biljke su izuzetno osjetljive na hladan vazduh. Prvi korak u brizi o kućnim biljkama zimi je da se uvjerite da su zaštićene od istog. Ovo možete djelimično riješiti tako što ćete zapečatiti prozore i izolovati vrata svog doma. Takođe, ako tokom toplijih mjeseci držite biljke pored spoljnih vrata ili prozorskih klupica koje propuštaju, postarajte se da ih premjestite u druge prostorije gde ih hladni vazduh neće šokirati. Potrudite se da biljke držite dalje od izvora toplote, kao što su kamini, radijatori, pa čak i otvori za grijanje.

Eksplozija toplog vazduha može biti jednako loša za vašu biljku kao i nalet hladnog vazduha. Držite svoje biljke na stalnoj temperaturi između 18 i 24 stepena tokom dana i iznad 10 stepeni noću.

Pročitajte: Oporavite svoje biljke sa samo TRI sastojka: Recept za domaći preparat koji vraća cvijeće u život

2. Smanjite zalivanje i koristite toplu vodu

Iako su vaše biljke unutra, većina sobnih biljaka se nekako „uspava“ u jesenjim i zimskim mjesecima. Manje svjetlosti znači manji rast, a manji rast znači da im je potrebno manje vode i đubriva. Ovo takođe može značiti da treba i manje da hranite vaše sobne biljke tokom zime.

Zalivajte samo ako je tlo suvo centimetar ili dva ispod površine. Morate biti sigurni da vaše biljke ne ostaju u vodi jer to može dovesti do truleži korijena, gljivica, buđi i niza drugih problema. Ako vidite žuto lišće ili pljesnivu zemlju, to je znak da morate smanjiti učestalost zalivanja. Zalivanje biljaka toplom vodom zimi je bolje jer ne samo da pomaže da rastu brže i veće, već će ih i održavati toplim.

3. Povećajte vlažnost u svom domu

Niska vlažnost u hladnim mjesecima nije problem samo za ljude – već i za biljke. One uživaju u vlažnosti od oko 50 – 60 procenata, tako da se trudite da im to i obezbijedite. To možete uraditi tako što grupišete biljke u najvlažnijim prostorijama vašeg doma (obično u kupatilima ili kuhinji) ili ih stavite na veliki pleh ili lim za pečenje napunjen vodom. Imajte na umu da saksije ne smiju da dodiruju vodu, pa ubacite kamenje i stavite biljke na njega.

4. Pažljivo očistite biljke

Glavna stvar koje zimi nedostaja je sunce. Da biste bili sigurni da mogu u potpunosti da iskoriste malo svjetla koje imaju, uvjerite se da lišće biljaka ostane čisto i bez prašine. Svakih nekoliko nedjelja, stavite svoje biljke u kadu i koristite ručni raspršivač da biste lišće nježno istuširali ili koristite vlažan peškir da obrišete prašinu i prljavštinu sa lišća. Održavanje listova čistim znači da oni mogu biti efikasniji u fotosintezi.

Pročitajte: Starinski recept za raskošno cvijeće – Ključalom vodom prelijte 1 namirnicu i imaćete najbolju prihranu

5. Obijezbedite im dosta svjetla

Posljednji trik podrazumijeva da je biljkama potrebna svjetlost više nego bilo šta drugo na jesen i zimu. Moraćete da budete posebno pažljivi i da rotirate saksije, kako biste bili sigurni da svaka biljka dobija potrebnu sunčevu svjetlost.

Ako prirodna sunčeva svjetlost nije dovoljna, koristite sijalicu punog spektra u standardnoj stonoj lampi i uperite je na biljke najmanje između 12 i 14 sati dnevno. Ako već niste, raspitajte se malo o postavljanju lampe za uzgoj ili kupite LED lampu za ovu namjenu.

Zimsko prskanje voćnjaka i vinograda

Zimsko prskanje ili kupanje voćaka je jedna od neizostavnih mjera koju voćari moraju da obave ako žele kvalitetan rod i manje problema sa bolestima i štetočinama tokom vegetacije.

Dobra voćarska paksa insistira na kvalitetnim preventivnim mjerama kao što su plavo prskanje, sanitarne mjere i zimsko prskanje.

Plavo prskanje je mjera kojom počinje zaštita u narednoj vegetacionoj sezoni i obavlja se nakon berbe plodova dok još ima lišća na granama, kako bi se uradila dezinfekcija lišća i smanjio infektivni potencijal fitopatogenih gljiva koje prezimljavaju u tom opalom lišću.

“Za ovo prskanje se preporučuju preparati na bazi bakra kod čije primjene moramo voditi računa na spoljašnu temperaturu koja treba da bude iznad 10°C stepeni.”, kaže Dejan Mujakić savjetnik iz vranjske PSSS.

Po njegovim riječima tokom kasne jeseni ili u zimskom periodu, kada to vremenski uslovi dozvole, treba pristupiti sprovođenju sanitarnih mjera u zasadu, a koje podrazumijevaju odsijecanje sasušenih grana i grančica, uklanjanje cijelih stabala po potrebi, struganje i skidanje kore ispod koje rade štetočine kao što su drvotočci i strižibube, uklanjanje mumificiranih tj. sasušenih plodova i lišća.

Pročitajte: Kako obaviti đubrenje u rupe pri sadnji voćaka?

“Tek nakon svega ovoga treba pristupiti rezidbi. Ove mjere se završavaju iznošenjem biljnog materijala iz zasada i spaljivanjem.”, podvlači Mujakić.

Zimsko prskanje se izvodi od bubrenja pupoljaka do fenofaze mišje uši i treba ga obaviti kombinacijom mineralnih ulja, insekticida (iz grupe Piretroida) kao i fungicidima na bazi bakra (Bakar hidroksid).

Mineralno ulje djeluje mehanički, jer naneti na prezimljujuće forme insekata spriječava razmjenu kiseonika i dovodi do gušenja prezimljujućih formi, a samim tim i do smanjenja populacije štetočina za narednu vegetaciju.

Preparati na bazi bakra uništavaju prezimljujuće organe biljnih parazita čime se smanjuje njihov infekcioni potencijal.

Poštovanjem svih navedenih postupaka od plavog prskanja preko sanitarnih mjera do zimskog prskanja, proizvođači će obezbijediti voću bezbijedan ulaz u novu vegetaciju, a voćarima malo mirnog sna.

Ukusni sosevi od bijelog luka

Bijeli luk je jedna od najzdravijih namirnica čija čudesna ljekovita svojstva čine nevjerovatne blagodeti za zdravlje. Ljudi su ga od davnina koristili u liječenju mnogih zdravstvenih tegoba. Sosevi od bijelog luka će upotpuniti svaku trpezu, a donosimo vam i recepte za njihovu pripremu.

Pikantan sos od bijelog luka

Ako vam je ostalo šaka-dve očišćenih čenova bijelog luka, ne brinite da ćete morati da ih bacite. Pretvorite ih u pikantan, blagi ili sladak sos. Ovo je osnovni recept za pripremu sosa od bijelog luka, a začine i količinu možete slobodno prilagođavati svojim potrebama i ukusima. Od navedenih sastojaka dobićete teglu od pola litra sosa, a potrebno je dvije kašike masti ili tri kašike ulja (suncokretovog ili maslinovog), dvije-tri kašike brašna, četiri-pet čenova bijelog luka, pola litra vode ili čorbe od povrća, so i biber po ukusu. U tiganju zagrijte ulje ili mast i dodajte brašno. Veoma lagano pržite, da smjesa ostane svijetla.

Bijeli luk oljuštite, očistite, isjeckajte ili ispasirajte, dodajte u smjesu i pržite na umjerenoj vatri uz povremeno miješanje. Kada luk pusti miris i malo promijeni boju, dodajte hladnu vodu ili čorbu. Sve promiješajte i kuvajte oko 15 minuta. Sos posolite i pobiberite i pustite da ponovo provri, pa procijedite. Sipajte u prethodno sterilisane tegle, dobro zatvorite i čuvajte u frižideru.

Pročitajte: BIJELI LUK, MED I LIMUN – Moćna mješavina koja čisti organizam i jača imunitet

Slatki sos uz piletinu

Ukoliko ste ljubitelj slatkih i začinjenih soseva, onda je ovo recept za vas. Odlično ide uz pečenu piletinu, a priprema je veoma jednostavna. Pravi se od četiri kašike tečnog meda, tri veća čena bijelog luka, mljevenog bibera, aleve paprike i soli po ukusu. U manju činiju dodajte med, isjeckan bijeli luk, mljevenu papriku, so i biber, promiješajte da se sastojci sjedine. Ako želite, možete ga štapnim mikserom pretvoriti u pastu. Gotov sos sipajte u prethodno sterilisanu teglu i čuvajte u frižideru.

Blagi sos uz pečenje i roštilj

Blagi sos od bijelog luka odlično ide uz pečenje, roštilj i kao preliv za salatu. Priprema je veoma jednostavna, potreban je samo blender ili štapni mikser, a začine i količinu sastojaka prilagodite svom ukusu.

Pripremite 250 g krem sira, 200 ml pavlake, tri kašike limunovog soka, dva čena bijelog luka (ili tri ako volite jači ukus), vezu peršuna, malo mljevenog šarenog bibera i soli po ukusu. Očistite i sitno isjeckajte luk i stavite u blender pa dodajte krem sir, pavlaku, limunov sok i so. Miješajte dok se svi sastojci ne sjedine. Istresite sos u činiju, dodajte po želji mljevenu papriku i sjeckani peršun i sve promiješajte. Gotovo preručite u prethodno sterilisane tegle, dobro zatvorite i čuvajte u frižideru, najviše tri do četiri dana.

Kako se pravi domaća kobasica /RECEPT/

Domaća kobasica se lako pravi, ali je samo za strpljive, jer je dug proces dimljenja i sušenja. Domaća kobasica predstavlja pravi delikates i pikantni specijalitet poznat na celom Balkanu, a i šire. Tanko narezana i servirana kao meze ili hladno predjelo nikog ne ostavlja ravnodušnim.

Sremska kobasica se tradicionalno pravi od čistog svinjskog mesa i čvrstog masnog tkiva, ali mnogi domaću kobasicu u kućnim uslovima prave kombinujući svinjsko, goveđe meso i slaninu zbog boljeg ukusa. Za šta god da se odlučite, tajna domaće kobasice leži u kvalitetnom mesu i domaćem bijelom luku.

Sastojci:

  • 7 kg svinjskog mesa + 2 kg goveđeg mesa (ili samo svinjsko meso),
  • 1 kg svježe slanine bez kožurice,
  • 25-30 g mljevenog crnog bibera,
  • 200 g soli,
  • 100 g slatke mljevene paprike,
  • 50 g ili manje ljute mljevene paprike prema želji i ukusu (mnogi stavljaju koliko bibera, toliko i ljute paprike),
  • 100 g bijelog luka,
  • Svinjsko crijevo veličine 28-32 (oko 20 m).

Postupak pravljenja domaće kobasice

Najbolje je kupiti prirodno svinjsko crijevo, a ista je potrebno potopiti u vodu noć ranije ili bar nekoliko sati pre pripreme kobasica kako bi se razmekšalo.

Svinjsko meso od plećke i dodatak goveđeg mesa od vratine, najpre očistiti od žilica, iseći na kocke meso i slaninu, a zatim se sve samelje u mašini za meso (kroz rešetku 8 mm), zajedno sa očišćenim bijelim lukom. Doda se so, biber i paprika, pa se rukama mesi najmanje pola sata. Nakon toga slijedi punjenje crijeva.

Pročitajte: Kako se čiste svinjska crijeva?

Zaveže se početak crijeva, pa se nadeva punilicom. Potrebno je voditi računa da se ne stvaraju vazdušni džepovi. Kada se crijevo napuni prave se parovi dužine oko 40 cm, tako što se prstima napravi prostor (lagano se potiskuje meso) da crevo može da se okrene i dobro uvrne. Zadnji kraj se uvrne ili zaveže (kako ko želi).

Kobasice treba ostaviti da „odleže“ dan ili dva dana kako bi se ocijedile i spolja osušile (treba da budu suve na dodir). Nakon toga se dime u pušnici na hladnom dimu (ne preko 18-20 stepeni) oko 2 nedelje.

Nakon dimljenja, kobasice se stavljaju na sušenje i dozrevanje na prirodnoj promaji bar 30 dana. Temperatura bi trebala da bude u rasponu od -5 do 5 stepeni Celzijusa i vlažnost vazduha niska, bez padavina i magle.

Najbolje drvo za dimljenje mesa

Izbor drva za dimljenje mesa može učiniti mnogo veću razliku u krajnjem rezulatu nego što mislite. Dovoljno je eksperimentisati – meso možete dimiti u četinarskom drvetu, a ono će imati potpuno drugačiju boju nego nakon dimljenja u listopadnom drvetu. Osim toga, menja se i ukus proizvoda.

Poznavaoci mogu zaključiti koje drvo je korišćeno za dimljenje kobasice samo po ukusu. Međutim, nije važna samo vrsta drveta. Mnogo zavisi i od količine proizvedenog dima. Ako je pušnica puna dima, meso će biti tamnije nego kada se koristi manje dima. Domaća pušnica prilika je za eksperimentisanje sa vrstama drveta, načinom i vremenom dimljenja. Na ovaj način ćete otkriti koja vrsta mesa vam najviše odgovara.

Kakvo drvo treba da bude za dimljenje?

Prije svega, mora biti suvo. Maksimalna dozvoljena vlažnost vazduha je 25%, što znači da se drvo nakon sječenja mora čuvati u suvim uslovima najmanje tri mjeseca. Previše vlažno drvo za dimljenje čini kobasice i meso kiselim, garavim i nema baš dobar ukus. Vrijedi dobro pogledati svaki komad koji se stavi u pušnicu – drvo mora biti suvo, lijepo, čisto, bez plijesni i trulih dijelova.

Drvo za dimljenje mesa

Četinarsko drvo se nekad koristilo za dimljenje ribe ili mesa. Međutim, to nije popularno rešenje i potrebno vam je neko iskustvo da biste posegnuli za njim. Četinarski dim sa sobom nosi izgorela jedinjenja smole, koja dimljenom mesu daju intenzivan, ali nažalost ne baš prijatan miris. Osim toga, ponekad im daju pomalo gorak ukus koji ne odgovara svima.

Pročitajte: Domaće dimljene kobasice – Recept, dimljenje i dozrijevanje

Tradicija dimljenja sa četinarskim drvetom i dalje se javlja u Nemačkoj. Međutim, to nije tako jednostavno i vrlo je lako postići nezadovoljavajući efekat. Zato je bolje da se suzdržite. Za dimljenje možete dodati malo kleke – njeno voće ili grančice. Daju lijep miris, posebno dimljenoj kobasici.

Drvo za dimljenje mesa najčešće se dobija od listopadnog drveća. I ukrasne, šumske i voćne. Svako treba sam da odluči koji je najbolji način za dimljenje mesa i koji efekat mu najviše odgovara. Svaka vrsta ima drugačiji efekat, pa vredi obratiti pažnju.

Prije svega, vrijedi znati da se za dimljenje najčešće koristi drvo od bukve ili graba, a pored njih tu su još i: 

  • Drvo jabuke ispušta blag dim. Mesu daje poseban, voćno-slatki ukus, smeđe je boje i lijepo izgleda. Ovo drvo se najčešće koristi za dimljenje živine.
  • Trešnja je takođe pogodna za živinu, ali može dati malo gorčiji ukus. Ako se dobro naloži, meso će biti savršeno smeđe boje i slatkog ukusa.
  • Orah daje pomalo gorak ukus, što mesu dodaje raznolikost i daje tamnožutu boju. Posebno je pogodan za živinu i govedinu.
  • Lješnik je veoma popularno drvo za dimljenje mesa. Čini meso smeđim ili tamno žutim. To je najuniverzalniji izbor, pogodan za sve vrste mesa.
  • Javor je jedan od najslađih izbora. Zahvaljujući njemu, meso postaje slatko i zlatno žuto, izgleda prelijepo. Savršeno drvo za dimljenje govedine.
  • Hrast se smatra najboljim drvetom za dimljenje mesa. Nije ni čudo – veoma je svestran – pogodan je za dimljenje govedine i živine, a istovremeno daje odličan ukus i aromu.
  • Bagrem daje mesu svijetlo žućkastu boju. Delikatnog je ukusa, čak i blago slatkast. Bagrem je savršen za živinu i svinjetinu.
  • Breza bez kore se takođe koristi za grejanje pušnice. Njegov zadatak je da osuši proizvode i pripremi pušnicu za rad. Međutim, breza se ne koristi za dimljenje jer aroma i ukus mesa nisu posebno privlačni.

Koje drvo je za dimljenje ribe?

Dimljenje ribe je umjetnost. Zaista je lako pokvariti delikatan ukus ribljeg mesa, pa vrijedi pažljivo razmisliti o izboru prave vrste drveta. Samo su neke od gore navedenih vrsta pogodne za dimljenje ribe, to su hrast, bukva i javor. Međutim, za pripremu takvog jela možete koristiti i druge vrste drveta.

DA LI JE SLANINA ZDRAVA?

Često čujemo da slanina nije zdrava i da je treba što manje jesti, ali da li je to zapravo tačno? Naime, ona je puna proteina i vitamina, a nema mnogo ugljenih hidrata.

Jedina je hrana koja je slana i slatka u isto vrijeme. Osim toga, ukusna je. Slanina je slano-slatki užitak u kome su ova dva ukusa racionalno raspoređena. To je hrana koja spaja suprotnosti. Uopšte ne sadrži ugljene hidrate.

Suprotno popularnom vjerovanju, masti nisu ono što nas čini debelim, nego ugljeni hidrati.
Nauka potvrđuje da možete izgubiti težinu uz pomoć dijete sa malo ugljenih hidrata.

Mnogi ljudi misle da nam ugljeni hidrati daju energiju, ali to nije tačno.

Čak su i naši preci svoju energiju dopunjavali mastima. Masti su mnogo efikasnije u održavanju energije. Slanina je vrhunsko oružje za mamurluk.

Pročitajte: BARENA SLANINA IZ TEGLE – Da li ste probali ovaj neobičan recept?

Ništa ne liječi mamurluk kao masna slanina i šolja kafe

To je univerzalna istina. Nema boljeg lijeka za mamurluk od slanine i čizburgera, ili njihove kombinacije.

Smanjuje glad

Bogata je zasićenim mastima, što znači da ćete duže biti sitiji nego da ste jeli ugljene hidrate. Ako ste gladni, slobodno jedite slaninu i izdržaćete od doručka do ručka ili ručka do večere. U stvari, između svih obroka. Ponekad je život bolji kada je malo hrskav. Činjenica je da u životu nije sve glatko, a slanina dokazuje da je tako bolje.

Ima li išta bolje od buđenja uz miris pržene slanine?

Bez obzira kakva je noć iza vas i kakav dan pred vama, jutarnji miris slanine sigurno će vam podići raspoloženje. Puna je vitamina. Slanina je puna esencijalnih vitamina B, koji su nam potrebni za održavanje našeg imunološkog sistema.

Sadrži 65 odsto preporučenog dnevnog unosa tiamina, 47 odsto niacina, 38 odsto vitamina B12 i 36 odsto cinka. Zaboravite multivitamine i okrenite se slanini. Ne treba da se plašite da ćete se udebljati.

Dobro je s vremena na vrijeme zabrljati, posebno ako to radite sa slaninom.

Pročitajte: Domaće dimljene kobasice – Recept, dimljenje i dozrijevanje

Jeli su je i naši preci

Paleo dijeta je najnoviji hit, ali datira još iz antičkih vremena. Tako su se hranili primitivni ljudi, prije nego što je prerađena hrana postala deo naše ishrane. Možete je jesti uz bilo koji obrok. Slanina za doručak? Može! Slanina za ručak? Može! Slanina za večeru? Može! Slanina uvijek zvuči dobro, bez obzira na doba dana.

Uvijek postoji način da uživate u slanini, uprkos svim ograničenjima. Bogata je proteinima. Proteini su ključni sastojak zdrave ishrane, a na sreću slanina je puna proteina.

Kako pripremiti ribu a ne usmrditi kuću

Mnogi misle kako moraju da se odreknu omiljene hrane tokom posta, ali to nije istina, jer sada gotovo svaka mrsna namirnica ima i svoju posnu zamjenu.

A osim posta počela je i sezona slava, a u ovom periodu svinjsko pečenje mijenja riba. Ako želite da oduševite goste, treba da naučite da je spremate savršeno.

Ribu nije teško pripremiti bilo da ste ljubitelj morske ili riječne ribe.

Takođe, kod nas svježa riba nije toliko česta, pa ako koristite smrznute filete ili cijelu ribu samo je pravilno odmrznite pre upotrebe.

A sada dolazimo i do trika za prženje.

Već smo naglasili da je riba jednostavna za pripremu, ali može da se desi da bude žilava ili da ima neprijatan miris ili ukus. Ako želite da budete sigurni da će uvijek ispasti savršeno morate da dodate jednu namirnicu u tiganj.

U tiganj sipajte 100-125 ml mlijeka, pa kada se malo zagrije dodajte ribu. Prženje u mlijeku je čini mekanom i ovaj napitak upija neprijatne mirise, pogotovo riječne ribe, piše Stvar ukusa.

Kako ubrzati proces kiseljenja kupusa?

Bez kiselog kupusa ne možemo da zamislimo zimu, a ako ove godine pravite zimnicu, bitno je da cijeli proces kiseljenja obavite kako treba, jer se samo tako neće pokvariti. Kako ubrzati proces kiseljenja kupusa pročitajte u nastavku teksta.

Od kiselog kupusa se prave neki od tradicionalnih specijaliteta, kao što su sarma ili podvarak, a on sadrži i dosta vitamina i minerala. Ako želite da ubrzate proces kiseljenja onda dodajte šećer, a razno povrće ili začini mogu drastično da poboljšaju ukus kupusa.

Koji kupus je pogodan za kiseljenje?

Najbolje je izabrati srednje i kasne sorte belog kupusa. Sadrže više šećera, koji je neophodan za fermentaciju. Glave kupusa treba da budu guste, sa jakim listovima. Grube gornje i oboljele listove nemojte da koristite.

Pročitajte: KOLIKO SOLI IDE NA 10 L VODE ZA KISELI KUPUS – Ovo je idealna količina

Sa čime kiseli kupus?

So je neopohodna ako želite da ukislite kupus i ako želite da duže traje. Obično ide jedna kašika na kilogram kupusa. Takođe, dodaje se i šargarepa, a na kilogram kupusa obično ide nekih 100 g, a uz nju ili umesto nje možete da dodate i cveklu ili bundevu, jabuku, lovorov list, mljevenu crvenu papriku, mirođiju, kim, ren, listove ribizle ili neki drugi začin. Naravno, ne koristite sve odjednom.

Odaberite pravu posudu

Najbolje je da kupus kiselite u buretu, ali mogu da posluže i staklene tegle ili emajlirane posude. Izbjegavajte aluminijumske posude jer u njima kupus dobija sivu boju i imaće neprijatan ukus.

Pročitajte: Kako da vam kiseli kupus bude žut kao dukat

Kako ubrzati proces kiseljenja kupusa?

Kiseli kupus se čuva na sobnoj temperaturi (19-22°C), a ako ga stavite na toplije mjesto ubrzaćete proces fermentacije, a proces ubrzava i dodavanje šećera u bure. Za 1 kg kupusa dovoljno je 1/2 kašičice. Kupusu će trebati 2-7 dana da se ukiseli, a za to vrijeme skidajte pjenu. Ovo se najviše odnosi na sjeckani kupus ribanac, cijelim glavicama je potrebno minimum dvije nedjelje.

Kupus može da se kiseli i bez soli, samo je potrebno da posudu napunite ključalom vodom i ostavite pod pritiskom. Samo vodite računa, jer ovako kiseljen kupus ima manji rok trajanja, jer je so konzervans.