Blog | Страница 9 од 1008

Farma bez antibiotika: Revolucija u svinjarstvu

Stočarstvo

Agrosavjet

-

18/02/2025

Farma bez antibiotika: Revolucija u svinjarstvu

U srcu Srbije, u selu Skupljen kod Vladimirca, jedna farma ruši stereotipe o uzgoju svinja. Priča počinje 2017. godine, kada je Darko Gajić odlučio da napuštenu farmu NAIS, zaraslu u korov, pretvori u moderno gazdinstvo. Danas se ovde proizvodi oko 18.000 grla godišnje, a posebno se ističe inovativan pristup uzgoju bez antibiotika.

„Kada sam prvi put ušao na farmu, bilo je kao da prolazim kroz napušteni park – drveće je raslo iz napuštenih objekata, sve je bilo u ruševinama. Međutim, sa porodicom sam krenuo u obnovu i korak po korak podigli smo sistem koji danas funkcioniše besprekorno“, priča Darko Gajić.

Sistem proizvodnje je u potpunosti modernizovan. Sa najsavremenijom opremom i strogo kontrolisanim uslovima, farma sada radi po principu nedeljnog menadžmenta – 52 ciklusa godišnje, u kojima se precizno prate prašenje, zaleženje i odgajanje svinja. Koriste se najsavremenije metode kao što su sistemi podnog grejanja, lampe i ventilacija, koji osiguravaju optimalne uslove za prasce.

Bez antibiotika, ali sa algama i eteričnim uljima

Jedan od glavnih izazova bio je prelazak na uzgoj bez antibiotika. „Hteli smo da svedemo upotrebu antibiotika na minimum, i uspeli smo. Danas, osim neophodnih vakcina, ne koristimo ništa drugo. Umesto toga, primenjujemo prirodna rešenja – alge, eterična ulja i specijalne minerale koji održavaju zdravlje prasadi.“

Tajna uspeha leži u pravilnoj nezi. Prvih dana prasadi dobijaju specijalnu pastu bogatu mineralima, vitaminima i energijom, a koristi se i puder koji održava kožu suvom i čistom. „Vlaga je jedan od najvećih neprijatelja u stočarstvu, jer omogućava razvoj bakterija. Zato koristimo mineralne absorbente koji održavaju prostorije suvim, a eterična ulja dodatno poboljšavaju ambijent.“

Takođe, na farmi se primenjuje koncept mirisne memorije, gde se uz pomoć eteričnih ulja obezbeđuje da sve prasad imaju isti miris, što smanjuje stres prilikom zaleženja i prelaska na čvrstu hranu.

Finansijske uštede i bolji kvalitet mesa

Osim zdravstvenih prednosti, ovaj sistem značajno smanjuje troškove. „Ranije smo trošili milione na antibiotike. Danas su nam troškovi za zdravstvenu zaštitu za 50% niži. Osim toga, kvalitet mesa je znatno bolji, što nas čini konkurentnijima na tržištu.“

Farma zapošljava dvadeset radnika, uglavnom iz lokalne zajednice. „Od početka smo želeli da uključimo ljude iz okoline, i uspeli smo. Danas imamo tim koji se ponosi onim što radi.“

Iako je sistem uzgoja bez antibiotika pokazao brojne prednosti, Darko Gajić ističe da postoji jedan veliki izazov – nestabilnost cena. „Najveći problem nam je što ne znamo šta nas čeka sutra. Ako bi postojala sigurnost cene od 200 dinara po kilogramu, mogli bismo da planiramo razvoj bez straha.“

Osim toga, postoji i problem prilagođavanja savremenih tehnologija srpskom stočarstvu. „Mnoge tehnologije koje se koriste u inostranstvu kod nas ne mogu biti primenjene zbog ograničenja u snabdevanju električnom energijom, radnom snagom i ambijentalnim uslovima. Ipak, trudimo se da maksimalno iskoristimo raspoloživa rešenja.“

Bez obzira na to, optimizam ne izostaje. „Svaki dan na farmi rađa se novi život. I to je ono što mi daje snagu da nastavim dalje“, zaključuje Darko Gajić uz osmeh.

Izvor: RTS, Znanje imanje, Ljiljana Petrović

Niste čuli za ovu biljku: Liči na krompir, pun je vitamina i antioksidansa

Povrtarstvo

Agrosavjet

-

16/02/2025

0

Niste čuli za ovu biljku: Liči na krompir, pun je vitamina i antioksidansa

Dok krompir dominira našim tanjirima, postoji biljka koja mu nevjerovatno sliči, ali je nutritivno bogatija i gotovo nepoznata u našem regionu.

Njeno ime vjerovatno nikada niste čuli, ali u Aziji i Karibima je prava kulinarska zvijezda

Ova biljka, poznata pod nazivom taro ili eddoe, ima jestivi korijen koji se, poput krompira, kuva, prži ili peče. Njena krtola obiluje vlaknima, vitaminima i mineralima, a posebno se ističe visokim sadržajem vitamina C, E i B6, kao i kalijuma, koji pomaže u regulaciji krvnog pritiska. Osim toga, taro je bogat antioksidansima, koji štite organizam od upala i starenja ćelija.

Takođe, taro ne sadrži gluten, što ga čini odličnom alternativom za osobe koje imaju celijakiju ili izbjegavaju gluten iz drugih razloga.

Ipak, postoji važna napomena – sirov korijen nije bezbjedan za konzumaciju! Sadrži kalcijum oksalat, jedinjenje koje može izazvati iritaciju grla i stomaka. Zato je ključna pravilna termička obrada – kuvanje ili pečenje potpuno eliminišu ovu opasnost, čineći taro sigurnim i izuzetno zdravim dodatkom jelovniku.

Gornji dio biljke, poznat kao „slonovo uvo“ zbog svojih velikih listova, koristi se u dekorativne svrhe, ali i u kulinarstvu. U nekim kulturama se listovi jedu nakon kuvanja, dok se u drugima uzgajaju isključivo zbog svoje egzotične ljepote.

Iako je kod nas gotovo nepoznat, taro je odlična zamjena za krompir – ima sličnu teksturu, ali blaži, orašasti ukus i niži glikemijski indeks, što ga čini pogodnijim za osobe koje paze na nivo šećera u krvi.

Možda ga još uvijek ne možete pronaći u lokalnim prodavnicama, ali ako naiđete na njega u nekom specijalizovanom marketu, znajte da ste otkrili pravu nutritivnu riznicu. Vrijedi probati!

Izvor: nezavisne

Zašto svaki ozbiljan poljoprivrednik mora imati biznis plan?

Agro Savjet

Agrosavjet

-

16/02/2025

0

Zašto svaki ozbiljan poljoprivrednik mora imati biznis plan?

Ozbiljan poljoprivredni proizvođač bi trebao da sve uredno planira, jer ukoliko radi napamet, uspjeh nije zagarantovan. Prema tome, da bi se uspješno bavio poljoprivrednom proizvodnjom, današnji farmer mora da bude i preduzetnik i menadžer, tj. trebao bi da ima jasan biznis plan. Da li će ga raditi sam ili će taj posao povjeriti nekom stručnjaku iz oblasti agroekonomije, zavisi od veličine domaćinstva, raznovrsnosti proizvodnje, dostignutog nivoa tehnologije na imanju, kao i planiranih ciljeva. Međutimi i kada taj posao povjeri agroekonomisti, farmer ne može ostati potpuno po strani.

Svaki biznis plan je poseban na svoj način i ne može se prekopirati sa jednog domaćinstva na drugo, pa makar se radilo o istoj ili sličnoj vrsti proizvodnje. Svaki biznis plan bi trebao da se sastoji od tri dijela, a to su: plan proizvodnje, finansijski plan i marketing plan. U dijelu biznis plana koji se odnosi na plan proizvodnje, trebalo bi obuhvatiti sve faze i aktivnosti vezane za tehnologiju poljoprivredne proizvodnje, rokove, sredstva, reproduktivne materijale, radnu snagu i dr.

Pročitajte: BIZNIS IDEJA: Znate li za potencijal poljoprivredno-prehrambenih NUSPROIZVODA?

Što se tiče finansijskog plana on bi trebao da se odnosi na novčane tokove po mjesecima. Planira se priliv odnosno odliv novčanih sredstava i to na taj način da uvijek može da se obezbjedi podmirivanje stvorenih obaveza. U ovom dijelu biznis plana poseban akcenat mora da se stavi na ekonomisanje sa obrtnim sredstvima. To jeste čitava nauka, ali ukratko, mora se voditi računa da se raspoloživa novčana sredstva ne ulože u gradnju objekata ili nabavku opreme u tolikoj mjeri da domaćinstvo ne može normalno funkcionisati tj. da ne mogu da se nabave dovoljne količine mineralnih đubriva, sjemenskog materijala, sredstava za zaštitu, stočne hrane i dr. U koliko se ne vodi računa o tim stvarima, neminovno je uzimanje pozajmnica, što je po pravilu dosta skupo i rizično.

Kada je riječ o marketing planu, on treba da evidentira kupce, da se zna ukupna količina i vrijednost poljoprivrednih proizvoda koja će bit isporučena svakom kupcu, kao i da se izračuna učešće svakog kupca u ukupnom prometu. To nam govori da nije svaki kupac podjednako važan, tako da po pravilu oni krupniji kupci koji davaju avans, zaslužuju veću pažnju.

Danas je svako veće poljoprivredno gazdinstvo gotovo nezamisljivo bez računara odnosno adekvatanog programa za knjigovodstvo na farmi.

Izvor: pssrs.net

Kako treba da izgleda „prava“ slanina?

Zdravlje i ishrana

Agrosavjet

-

15/02/2025

0

Ekipa portala „Ona“ posjetila je ovogodišnju Slaninijadu u Kačarevu, manifestaciju koja je postala pravi magnet za sve ljubitelje slanine i mesnih delicija. Kao i svaki put, na ovom događaju nije nedostajalo ukusa, tradicije i naravno, dobro pripremljene slanine.

Međutim, ove godine odlučili smo da saznamo šta zapravo znači „prava“ slanina i da otkrijemo šta ljudi traže i kupuju.

Šta je prava slanina?

Kroz razgovore sa proizvođačima, shvatili smo da postoji jasna podjela u mišljenjima. Mnogi od njih kažu da potrošači žele slaninu koja je pretežno mesnata, ali to nije ono što bi slanina trebalo da bude. Slanina, kako je to objasnio jedan od proizvođača, treba da bude balans između mesa i masnoće, što omogućava specifičnu teksturu i bogatstvo ukusa. Ako je previše mesnata, nedostaje joj sočnost i bogatstvo koje pravi komadići masti donose, dok previše masti može učiniti slaninu preteškom za ukus.

Na Slaninijadi, organizovane su različite kategorije takmičenja, kao što su domaća slanina, najdeblja slanina, slanina od mangulice, zanatska i industrijska slanina. Svaka od ovih kategorija nudi nešto specifično, i dok se domaća slanina najviše traži, mnogi kupci biraju slaninu koja je uravnotežena, sa pravilnim procentom mesa i masti.

Manifestacija koja spaja ljubitelje slanine

Turistički klub Slaninijada Kačarevo, organizator ovog događaja, sa ambicijom da stvori manifestaciju koja će ostvariti značajan komercijalni efekat na širem području opštine, može se pohvaliti velikim uspjehom. Slaninijada je postala ne samo prilika za razmjenu recepata i degustaciju specijaliteta, već i prostor gdje se razvija proizvodnja i tov svinja u individualnom sektoru.

Ovaj događaj doprinosi podizanju kvaliteta mesnih proizvoda, a posebno slanine, dok istovremeno pokreće razvoj seoskog turizma. U razgovoru sa posjetiocima, vidjeli smo entuzijazam i želju za unapređenjem kvaliteta domaćih proizvoda, kao i povećanom potražnjom za organskim i zanatskim proizvodima.

Zanatska slanina protiv industrijske

I dok su zanatski proizvođači ponosni na svoju autentičnost, industrijska slanina ima svoje mjesto, uglavnom zbog pristupačnosti i kontinuiteta u proizvodnji. Međutim, većina ljubitelja dobre slanine složila se da ništa ne može da se uporedi sa tradicionalnim metodama prerade, koje uključuju prirodno dimljenje i duži proces sazrijevanja.

Kroz razgovor sa posjetiocima, jasno je da je slanina omiljeni proizvod na Slaninijadi. Ljudi ovdje dolaze ne samo da to kupuju, već i da razmjenjuju savjete o tome kako najbolje pripremiti raznorazne suhomesnate proizvode, ili jednostavno, kako uživati u dobroj slanini.

Za sve ljubitelje mesa, Slaninijada je prava prilika da upoznate ljude sličnih interesa, da razmjenite recepte i da uživate u najboljoj ponudi mesnih proizvoda koja se može naći na jednom mjestu. Ovog vikenda – pravac Kačarevo, prenosi „Ona„.

Kako pripremiti zemljište u plasteniku za optimalan rast povrća?

Agrosavjet

-

15/02/2025

0

Kako pripremiti zemljište u plasteniku za optimalan rast povrća?

Najzastupljeniji oblik zaštićenog prostora je plastenik, koji je u potpunosti prilagođen gajenju povrtarskih kultura. Stvarajući mikroklimatske, hranljive i ostale uslove pogodne za rast i razvoj biljke, moguće je proizvesti povrće koje je vrlo kvalitetno, i ostavariti veći prinos u odnosu na proizvodnju na otvorenom polju. Zaštićeni prostori osiguravaju intenzivnu proizvodnju, kombinovanu proizvodnju povrća van sezone, veću kontrolu od bolesti i štetočina uz primjenu biološke kontrole, a što dovodi do sigurnije i zdravije hrane.

Prije sadnje povrtnih kultura zaštićeni prostor i zemljište neophodno je pripremiti na pravilan način. Prije agrotehničkih mjera đubrenja i obrade zemljišta mnogo je važno izvršiti njegovu dezinfekciju.

Jedna od najznačajnijih fitosanitarnih mjera prije početka novog proizvodnog ciklusa je dezinfekcija i sterilizacija zemljišta u zaštićenom prostoru. Najčešći načini dezinfekcije zemljišta su: fizička, hemijska i termička dezinfekcija. U zavisnosti od vrste i obima prisutnosti štetnih organizama u zemljištu, bira se mjera koja je primjenljiva i neophodna. Opšti preduslov za dezinfekciju je odgovarajuće fizičko stanje zemljišta, što se prije svega odnosi na dobru usitnjenost i vlažnost zemljišta. Osnovni način održavanja „čistoće zemljišta“, u širem smislu dezinfekcije, je fizičko uklanjanje biljaka ili njihovih dijelova čupanjem, i odnošenjem van objekta. To je rezultat dobrog zdravstvenog nadzora i ima karakter prevencije. Fizičkim mjerama ne mogu se eliminisati mikroorganizmi ili njihovi reproduktivni organi, ali se može spriječiti njihovo širenje. Hemijska dezinfekcija zemljišta podrazumjeva uništavanje patogena hemijskim sredstvima (fumigantima) na direktan način. Fumigacija je najefikasnija dezinfekcija zemljišta, a fumiganti su jaki otrovi i treba biti obazriv sa njima. Najbolji period za fumigaciju je jesen, kada je plastenik prazan.

Pročitajte: KAKO DA PODIGNETE PLASTENIK SA MALO PARA?

Za dezinfekciju zemljišta može se upotrjebiti i 2% rastvora formalina (40% formaldehid). Potrebno je 5-10l rastvora za 1m². Danas se često primjenjuje i biološki način dezinfekcije, koji podrazumjeva sjetvu kadifice ili bijele slačice kao bioloških „čistača“ zemljišta od nematoda i izazivača polijeganja rasada. Termička sterilizacija je najpogodniji način uništavanja patogena, čija suština je izlaganje čestica zemljišta visokim temperaturama u kraćem ili dužem trajanju. Tretiranje vodenom parom se zasniva na djelovanju visoke temperature na žive organizme. Pri 90ºC uništavaju se paraziti, štetočine i inaktivira se sjeme korova. Dezinfekcija zemljišta u zaštićenom prostoru vrši se posebnim poklopcima za parenje koji su povezani generatorom pare. Dovoljno je da u zemljište, kroz rupičaste cijevi koje se nalaze na unutrašnjoj strani poklopca, para prodire oko 10 minuta, da se u sloju zemljišta od 10-12cm postigne temperatura od 80-90ºC.

Tokom pripreme zemljišta prvo je potrebno izvršiti osnovno đubrenje organskim i mineralnim đubrivima ili njihovom kombinacijom. Đubrenjem, povrtnim kulturama se obezbjeđuje pravilna i pravovremena ishrana, održavaju se i popravljaju hemijska i fizička svojstva zemljišta. U intenzivnoj proizvodnji povrća u zaštićenom prostoru količine đubriva treba prilagoditi prethodno urađenoj hemijskoj analizi zemljišta i zahtjevima buduće kulture. Hemijskom analizom zemljišta postiže se značajna racionalizacija u poljoprivrednoj proizvodnji, odnosno smanjuje se nesavjesna upotreba i korištenje prevelikih količina đubriva, što ujedno doprinosi i boljoj ekonomskoj isplativošću i rentabilnošću. Uzimanje uzoraka zemljišta odgovoran je posao i povjerava se osobama koje poznaju tehniku pravilnog uzimanja. Od pravilnog uzimanja uzoraka zemljišta zavise i rezultati analize, pa prema tome i ispravnost zaključaka i mjera koje se predlažu. Hemijska analiza zemljišta treba da se obavlja svake, odnosno minimalno svake druge godine.

Poslije osnovnog đubrenja vrši se obrada zemljišta, koja ima zadatak da održi i poboljša strukturu, fizičke, hemijske i mikrobiološke osobine, odnosno plodnost zemljišta. Ovo je posebno značajno za proizvodnju u zaštićenom prostoru, gdje se zbog intenzivne proizvodnje većeg broja različitih povrtnih kultura, narušava struktura i smanjuje plodnost zemljišta. Neophodno je izvršiti kvalitetnu, ne samo osnovnu već i predsjetvenu obradu zemljišta. Osnovna obrada zemljišta se obavlja pred početak proizvodnog ciklusa, oranjem na dubini od 25-30cm, kada se izvrši i zaoravanje đubriva. Postiže se bolje čuvanje zemljišne vlage, popravka fizičkih i hemijskih osobina, bolje uništavanje korova i smanjenje opasnost od bolesti i štetočina. Predsjetvena obrada se vrši pred sadnju svake vrste, i rezultira stvaranjem sitnog i rastresitog sloja zemljišta. Osnovna i predsjetvena obrada mogu se uraditi zajedno kao jedna operacija (frezanje na dubinu od 15 do 20cm) ako buduća kultura ima plitak korijen i ne zahtjeva duboku obradu. Poslije frezanja obavezno se rasturi jedan od zemljišnih insekticida (Galation, Volaton) u cilju preventivne zaštite zasađenih biljaka od zemljišnih štetočina. Rastureni insekticid se plitko unese u zemljište, a potom se pristupa markiranju redova i mjesta za sadnju. Zbog dugogodišnje proizvodnje i poboljšanja, prije svega, vazdušnih uslova u zemljištu neophodno je ponekad izvršiti i podrivanje zemljišta.

Izvor: psssrs.net

Vodič za proljećnu sjetvu bašte

Povrtarstvo

Agrosavjet

-

13/02/2025

0

Iskusni baštovani kažu da je uzgoj povrća na svom komadu zemlje najbolji lek za svakodnevni stres. Doduše, ima i onih koji tvrde da nije vredno vremena, energije i novca. Ali, njima ovakav tekst i ne treba, pa ga pišemo za baštovane amatere i sve one koji u baštenskim poslovima vide višestruku dobit koja ne mora da se odnosi samo na uštedu u novcu. Prvo, svaki rad u bašti donosi neophodnu fizičku aktivnost na svežem vazduhu, drugo gledate kako raste nešto što ste vi posadili i, treće ali ne i najmanje važno, na tanjiru ćete imati povrće koje je sigurno manje tretirano raznim hemikalijama, pa je samim tim i zdravije u odnosu na ono koje kupujete u supermarketima.

Plan sadnje

Ukoliko živote na selu onda je bašta obavezan deo svakog seoskog domaćinstva i nemate problem sa prostorom. Ukoliko pak živite u gradu, mogućnosti su vam znatno manje ali to ne znači da na terasi ne možete da posadite cveće i začinsko bilje u saksijama. Kako savetuju baštovani, bez obzira na veličinu budućeg povrtnjaka najpre treba pripremiti zemlju, jer od njenog kvaliteta zavisi i rod. Ukoliko je u pitanju manja površina biće vam dovoljan ašov i motika, dok je za veće povrtnjake ipak potreban motokultivator.
Krajem aprila, mogu se posejati lubenice, dinje, krastavci i boranija, ali treba biti oprezan zbog mogućih kasnih mrazeva pa ukoliko je potrebno, izniklo povrće štititi od hladnoće pokrivanjem folijom, novinskom hartijom, lišćem ili slamom. Upravo zbog mogućih mrazeva sa sadnjom rasada osetljivih povrtarskih kultura kao što su paprika, paradajz, patlidžan i tikvice treba sačekati do polovine maja. Niske noćne temperature im je ne prijaju i mogu ozbiljno da im naškode. Ovo važi i za krompir koji je osetljiv na niske temperature posle nicanja.

Polovinom maja počinje sadnja cveća. Koren rasada cveća mora da bude zdrav, a biljka otvoren bar jedan pupoljak pa o tome posebno vodite računa prilikom kupovine. U maju se mogu sejati kadifice, lepe kate, dalija, kao i lukovice gladiola i ljiljana.
Za one koji bi da naprave mini baštu na terasi preporučuje se sadnja začinskog bilja. U saksijama dobro uspeva bosiljak, mirođija, majčina dušica, nana čak i peršun ukoliko mu obezbedite dovoljno veliku saksiju. Na terasi možete posaditi i koji struk čeri paradajza koji lepo uspeva u saksijama, pa ćete tokom leta uvek imati svež paradajz za salatu pravo sa balkona.

Izvor: etnosrb.rs

Vuna umjesto stiropora: Inovativno rješenje iz Srbije osvaja svijet

Agrosavjet

-

13/02/2025

0

Vuna umjesto stiropora: Inovativno rješenje iz Srbije osvaja svijet

Dok je tragao za alternativom stiroporu, agroekonomista i inženjer poljoprivrede Nikica Marinković otkrio je da se u Srbiji godišnje baci oko 2.000 tona vune. Upravo ta činjenica dala mu je ideju – proizvodnju termoizolacionih kutija od vune.

„Reč je o iglanoj, odnosno kompresovanoj vuni, koja se oblaže vodonepropusnim papirom. Taj sloj, zajedno s kartonskom kutijom, čini termalni uložak koji omogućava održavanje temperature u hladnom i toplom režimu“, objašnjava Marinković.

Njegovo rešenje je prepoznato na takmičenju Švedskog instituta, što je bio podstrek za dalji razvoj. Usledile su nagrade za globalnu inovaciju u Dubaiju, a 2022. godine na takmičenju globalne mreže preduzetništva u Rijadu, u konkurenciji od 30.000 startapa, njegova ideja se našla među 40 najboljih.

Pročitajte: Kako treba da izgleda objekat za ovce?

Za razliku od stiropora, vuna se u zemlji razgrađuje za samo šest meseci i može se reciklirati. Osim toga, ove kutije mogu se koristiti više od 50 puta. Nakon toga, vuna dobija novu funkciju kroz proizvode s dodatnom vrednošću.

„Najčešće se koriste za transport namirnica osetljivih na temperaturu, poput mleka, jaja, sira, raznih pića, lekova, pa čak i sladoleda“, ističe Marinković.

Kao sirovina koristi se vuna ovce pramenke, koja zbog kvaliteta nije pogodna za druge industrije, ali zahvaljujući svojim termoizolacionim svojstvima, predstavlja idealno rešenje za ambalažu. Ove kutije se sada izvoze širom sveta, a inovacija iz Srbije dobija sve veću primenu.

Izvor: RTV / etnosrb.rs

Šta se dešava sa krompirom kada se podgrije?

Zdravlje i ishrana

Agrosavjet

-

11/02/2025

0

Šta se dešava sa krompirom kada se podgrije?

Narodno vjerovanje da je podgrijavanje krompira štetno zbog toksičnosti ili kancerogenosti nije potpuno tačno. Istina je da podgrijavanje već termički obrađenog krompira neće direktno izazvati trovanje ili rizik od kancera.

Međutim, postoji jedan važan aspekt koji treba uzeti u obzir, prenosi Krstarica sa portala mondo.rs.

Kada podgrijemo krompir, skrobna zrna u njemu rekristalizuju se, odnosno ponovno se organizuju. Ovo može dovesti do promjene u teksturi i sastavu krompira. Konkretno, ovaj proces može učiniti krompir težim za varenje, posebno za ljude koji već imaju osjetljiv stomak ili probleme sa varenjem. Osobe koje su sklonije nadimanju ili osjećaju težinu u stomaku nakon jela mogu posebno primijetiti ovaj efekat.

Dakle, iako podgrijavanje krompira ne predstavlja pretnju po zdravlje u smislu toksičnosti ili kancerogenosti, može dovesti do nelagodnosti u stomaku zbog promjena u skrobnoj strukturi krompira.

Potkivanje konja

Stočarstvo

Agrosavjet

-

11/02/2025

0

Potkivanje podrazumijeva pripremu i korekciju kopita s ciljem postavljanja potkovice. Potkivanje se može vršiti s ručno izrađenom ili tvorničkom potkovicom koja može biti napravljena od čelika, aluminija ili neke plastične mase.

Potkovica se na kopito može pričvrstiti pomoću potkivačkih čavala ili se može zalijepiti. Potkovice mogu imati po jednu do dvije kapice koje se mogu nalaziti na prstu ili postranom dijelu. Kapice mogu biti izvedene iz dodanog ili osnovnog materijala od kojeg je izrađena potkovica. Na potkovicu se dodatno mogu montirati navojni švarci s ili bez vidijskog vrha ili obični konusni vidijski usadnici. Usadnici i švarci olakšavaju kretanje konjima po cestama i sklizavim putevima te sprečavaju klizanje i ozljede nogu do kojih može doći.

Kada govorimo o pričvršćenju potkovice pomoću potkivačkih čavala, potkivanje može biti vruče ili hladno. Kod hladnog potkivanja, prije pričvršćenja potkovice na kopito ne vrši se njeno zagrijavanje dok se kod vručeg potkivanja potkova zagrijava na temperaturu od cca. 1000 °C i na kratko prislanja na prethodno obrađeno kopito.

Takav način potkivanja ima u odnosu na hladno potkivanje nekoliko prednosti, a to su:

1. Vrućim potkivanjem ne dolazi do prekomjernog isušivanja kopita. Naprotiv, ono zapravo pomaže u regulaciji sadržaja vlage u kopitu jer se njime zapravo vlaga koja je prisutna u kopitu, u kopitu i zadržava. Ispitivanja su pokazala da su vruće potkivani konji u dolini rijeke Rio Grande u Texasu, SAD gdje prosječna godišnja količina oborina iznosi svega 33 cm, imali puno bolja i zdravija kopita od konja koji su bili hladno potkivani. S druge strane vruće potkivani konji koji su većinu godine stajali u vodi i blatu imali su vidno jača kopita bez pojave raspucanih kopitnih zidova.

2. Pošto je kopitni zid sastavljen od tisuće tankih prozirnih vlakana koje nazivamo tubulusi, vrućim potkivanjem dolazi do njihove kauterizacije i očvršćivanja, a time i do očvršćivanja kompletnog kopitnog zida. Kod hladnog potkivanja vrhovi tubulusa ostaju oštećeni zbog povlačenja turpije po kopitu. To možemo usporediti s npr. konopom koji smo netom presjekli. Ako nekim izvorom topline ne obradimo završetak konopa, konop će nam se listati i za par dana postati će neupotrebljiv.

3. Od vrućeg potkivanja, potkivaču je puno lakše fino podesiti i oblikovati potkovu u odnosu na kopito. Također, puno je jednostavnije postići idealno poravnanje kopita u odnosu na potkovu. Možemo reći da je spoj kopita i potkove kod vrućeg potkivanja puno čvršći i stabilniji.

4. Još jedan razlog je sposobnost topline da uništi sve bakterije i gljivice na površini kopita prije nego oni uđu unutar kopita i izazovu neku infekciju. Dokazano je da se vrućim potkivanjem sprečava bolest bijele linije (SEEDEY TOE). Možemo reći da se vrućim potkivanjem provodi sterilizacija kopita.

Izvor: agroportal.hr

Pravilna rezidba lijeske: Ključ za visoke prinose i zdrav žbun

Voćarstvo

Agrosavjet

-

11/02/2025

0

Pravilna rezidba lijeske: Ključ za visoke prinose i zdrav žbun

Kod žbunastog, koji je kod nas i najčešće zastupljen uzgojni oblik lijeske, rastojanje između žbunova je 5×5 ili 5×4 metra. Formiranje ovog uzgojnog oblika počinje tako što se nakon sadnje, posađene sadnice prikrate na visinu oko 20-30 cm.

“Tokom vegetacije po žbunu se ostavlja četiri do pet izdanaka, koji su pravilno raspoređeni u obliku kruga udaljenih jedni od drugih oko 50 cm“, u drugoj godini, vrši slabije prikraćivanje izdanaka u cilju što boljeg grananja i dobijanja što većeg broja sekundarnih grančica te uklanjanja konkurentnih izdanaka.

Lijeska rađa na jednogodišnjim prirastima dužine 15-25 cm zavisno od sorte. S obzirom na to da je izrazito heliofitna voćka, svi ljetorasti koji rastu ka unutrašnjosti žbuna ili imaju nepovoljan rast, uklanjaju se do osnove.

“Suština je da se dobije maksimalno osvetljena unutrašnjost žbuna jer se na taj način postiže dobro diferenciranje cvijetnih pupoljaka kao i dobra prozračnost istog“, ističe Galić. Ne treba primjenjivati oštru rezidbu

Kod leske, osim u izuzetnim slučajevima, poput šteta uzrokovanih gradom, ne treba primenjivati oštru rezidbu i uglavnom se izvodi blaga. Kao i kod svake druge voćne vrste kod već formiranog žbuna, ona se vrši na način da se nastoji održati odnos između nadzemnog i podzemnog dijela voćke te uzgojni oblik. Tokom perioda zimskog mirovanja, najbolje je izvoditi zimsku rezidbu kada su temperature iznad 0°C.

Pročitajte: Prednosti i mane kalemljene lijeske i izdanka

Smatra se da lijeska ima najduži period cvjetanja, koji započinje već u jesen, kada se pojavljuju muški cvjetovi – rese, a zatim u februaru, martu ili aprilu kada se pojavljuju ženski cvjetovi – pup. Uglavnom se preporučuje vršenje rezidbe nakon što se pojave prvi ženski cvjetovi te shodno tome i prilagoditi rezidbu.

“Suština rezidbe se sastoji na uklanjanju suhih, slabih, isprepletenih, deformisanih grana te onih koje rastu ka unutrašnjosti žbuna ili imaju previše vertikalan rast“, navodi savjetodavac, pojasnivši da se takve grane uklanjaju do osnove, a ostale se proređuju po sistemu “riblje kosti”.

Prikraćivanje ramene grane

Ramene grane u žbunu mogu dostići visinu od četiri do pet metara. Kako bi se spriječilo njihovo izduživanje te premeštanje rodnih elemenata na periferiju žbuna i sprečilo zasenjivanje žbunova iz sledećeg reda, potrebno je izvršiti njihovo prikraćivanje. Ono se izvodi tako što se na ramenim granama izvodi rezidba na bočni prirast. Posle 15-20 godina zavisno od kondicije zasada, žbun je potrebno podmladiti jer mu produktivnost opada.

Na mjesto uklonjene grane dolazi nova koja se postepeno formira u žbunu

“Na ramenim granama dolazi do smanjenja prinosa, pa je u tom smislu izrođene potrebno zameniti. To je postupak koji se ne izvodi odjednom, već u periodu od dve do tri godine, postepeno zamenjujući izrođene grane“, ističe Galić.

Na mjesto uklonjene grane dolazi nova koja se postepeno formira u žbunu kako bi zamijenila uklonjenu izrođenu ramenu granu. Tako se osigurava redovan i stabilan prinos po žbunu. Ljetna rezidba, koja se obavlja u periodu juni-juli, ima za cilj bolju diferencijaciju cvijetnih pupoljaka za narednu vegetaciju, a radi se proređivanjem viška mladara koji crpe hranjiva te i onih koji nisu potrebni za uzgojni oblik.

Izvor: www.psss.rs

Farma bez antibiotika: Revolucija u svinjarstvu