Prihrana rasada jedan je od ključnih koraka u proizvodnji zdravih i otpornih biljaka koje će kasnije dati visok prinos. Ipak, mnogi proizvođači greše u načinu i vremenu primene đubriva, što može dovesti do suprotnog efekta – slabijeg razvoja i povećane osetljivosti na bolesti.

U nastavku donosimo osnovna pravila koja treba poštovati prilikom đubrenja rasada povrća.

Kada prihranjivati rasad?

Prihranu je najbolje obaviti ujutru, kada biljke imaju optimalne uslove za usvajanje hraniva. Rasad ne treba đubriti odmah nakon zalivanja, jer to može izazvati prekomjerno zadržavanje vlage u zemljištu i razvoj truleži. Idealno je zaliti dan ranije, a đubrivo primijeniti narednog dana.

Presađene biljke ne treba odmah prihranjivati. Potrebno je sačekati najmanje 7 do 14 dana, dok se sadnice ne prilagode novim uslovima.

Kako pravilno primijeniti đubrivo?

Rastvor namijenjen za ishranu treba primenjivati isključivo u zonu korijena. Kontakt sa listovima i stabljikom treba izbjegavati, jer može izazvati oštećenja. Temperatura rastvora treba da bude približno 20 do 25 stepeni Celzijusa, kako bi se izbjegao temperaturni stres.

Između dva đubrenja neophodno je napraviti razmak od najmanje 7 do 10 dana, kako bi se izbjeglo predoziranje i prekomjeran razvoj zelene mase na uštrb korijena.

Dodatni savjeti za uspješnu prihranu

Prilikom izbora đubriva važno je ne pretjerivati sa azotom i kalijumom, jer visoke koncentracije mogu negativno uticati na biljke. Takođe, nije preporučljivo miješati više preparata, osim ako proizvođač nije jasno naveo da su kompatibilni.

Dobro je naizmjenično koristiti različite vrste đubriva – organska, mineralna, mikrobiološka – kako bi se postigla ravnoteža u ishrani. Nakon đubrenja može se dodati tanak sloj zemljišta u posudu, što smanjuje isparavanje vlage i stimuliše razvoj bočnih korena.

Rastvore đubriva je potrebno iskoristiti odmah nakon pripreme, jer stajanjem gube efikasnost, osim ako u uputstvu nije drugačije navedeno.

Pre svake prihrane obavezno pregledajte biljke. Ako su sadnice zdrave, dobro razvijene i intenzivno zelene, dodatna prihrana nije neophodna.

Zaključak

Za uspješan uzgoj rasada povrća, nije dovoljno samo odabrati kvalitetno đubrivo. Ključ leži u pravilnoj i pravovremenoj primjeni, uz poštovanje potreba biljke. Pravilna ishrana doprinosi boljem ukorenjivanju, otpornosti i budućem prinosu.

Za poljoprivrednike i voćare, zaštita drveća od štetočina jedan je od ključnih zadataka kako bi se očuvala zdravlje biljaka i osigurali dobri prinosi. Da bi tretman bio uspješan, potrebno je pridržavati se nekoliko važnih smjernica koje osiguravaju maksimalnu učinkovitost i sigurnost. U nastavku ćemo navesti preporuke koje treba imati na umu prilikom tretiranja voćaka od štetočina.

1. Odaberite odgovarajući trenutak za prskanje

Prskanje treba obaviti po suvom i bezvjetrovitom vremenu, a idealno je odabrati jutarnje ili večernje sate. Ovo je ključno jer će u tim uslovima preparati ostati na drveću duže i neće se raspršivati zbog vjetra, što može smanjiti učinkovitost tretmana.

2. Koristite ličnu zaštitnu opremu

Bez obzira na to da li koristite hemijske ili biološke proizvode, uvijek je potrebno nositi odgovarajuću zaštitu. To uključuje rukavice, masku, zaštitu za oči i odjeću koja štiti od kontakta s pesticidima. Ovo je izuzetno važno kako biste zaštitili sebe od potencijalno štetnih učinaka preparata.

3. Držite se preporučene doze preparata

Nikada nemojte samostalno smanjivati ili povećavati dozu preporučenu u uputstvu proizvoda. Nepravilno doziranje može negativno uticati na rezultate tretmana i oštetiti biljke. Preporučena doza je ključ za efikasnost i sigurnost tretmana.

4. Provjerite kompatibilnost preparata

Ako koristite mješavinu preparata u rezervoaru, provjerite njihovu kompatibilnost prije primjene. Neki pesticidi se ne mogu miješati, jer to može smanjiti njihov učinak ili čak izazvati oštećenja na drveću. Uvijek se pridržavajte uputstava na etiketi proizvoda.

5. Provjerite vremenske uvjete nakon tretmana

Nakon prskanja, važno je da u narednim danima nema padavina. Ako padne kiša prije nego što tretman ima vremena da se osuši i apsorbuje, morat ćete ponoviti prskanje kako biste postigli željeni učinak.

6. Pesticidi i rokovi upotrebe

Pesticide je preporučljivo koristiti najmanje 20 dana prije žetve (osim ako u uputama nije drugačije navedeno). Ovaj period je važan kako bi se spriječila kontaminacija plodova pesticidima i kako bi se omogućio dovoljni interval za apsorpciju tretmana od strane biljke.

Pročitajte još: Radna karenca – Zaštitite se od pesticida

7. Pravilno prskanje svih dijelova drveća

Prilikom tretmana, obavezno prskajte listove s obje strane, kao i izdanke, deblo, krug debla i malč. Tretman treba biti ravnomjeran kako bi se osigurala potpuna zaštita od štetočina i bolesti.

Zaključak

Pravilno tretiranje drveća od štetočina zahtijeva pažljivo planiranje i pridržavanje smjernica kako bi tretman bio uspješan i siguran za biljke. Uzimajući u obzir ove preporuke, možete osigurati zdravlje vaših drveća i dobiti bolje rezultate u proizvodnji. S obzirom na sve ove mjere, zaštita drveća od štetočina neće biti samo efikasna, već će biti i sigurna za okoliš i vaše zdravlje.

Neparazitske bolesti ili poremećaji na plodovima jabuka nastaju zbog niskih ili povišenih temperatura, nedostatka ili viška vlage u tlu i zraku, manjka ili viška svjetla, olujnih vjetrova, nedostatka ili viška hraniva, toksičnosti nekih elemenata u tlu ili atmosferi, zbog neodgovarajuće pH vrijednosti tla, fitotoksičnosti sredstava za zaštitu bilja i dr.

Neparazitske bolesti izazvane nepovoljnim uvjetima okoliša katkada pridonose pojačanoj osjetljivosti biljaka prema patogenima, osobito u stresnim situacijama.

Niske temperature tijekom zime najčešće ne izazivaju poremećaje, ali niske temperature nakon kretanja vegetacije mogu oštetiti pupove, listove, cvatove i plodove. Ovisno o stadiju razvoja plodova, dolazi do različitih oštećenja. Ako je do mraza došlo ubrzo nakon zametanja plodova, oni pucaju na različite načine. Jak mraz nakon zametanja plodova može uzrokovati pojavu dubokih raspuklina na plodovima. U slučaju pojave slabijeg mraza plodovi pucaju, a na takvim plitkim raspuklinama razvija se plutasto tkivo. Ako je mraz nastupio kasnije, dolazi do stvaranja mrežastog plutastog tkiva u obliku prstena, najčešće uz čašku ploda. Tako oštećeni plodovi od mraza dalje se razvijaju i rastu, a na njima ostaje mrežasti plutasti sloj tkiva u obliku prstena.

Stres od visokih temperatura često je povezan s nedostatkom vlage u tlu pa tada jabuka trpi od suše. Listovi gube turgor, izgledaju „uvenulo“, mijenjaju boju u žutu, a zatim posmeđe i prerano otpadnu. Biljka pod utjecajem suše je odbacuje plodove, a nedozreli plodovi opadaju prerano te urod može biti znatno smanjen. Ako se sušno razdoblje poklopi s fazom formiranja cvjetnih pupova, urod će u sljedećoj godini također biti smanjen. Često se u takvim slučajevima prekasno počinje s navodnjavanjem pa dolazi do pucanja plodova zbog prevelikih obroka vode.

Oštećenja od visokih temperatura i jakog sunčevog svijetla mogu se vidjeti na listovima i plodovima u obliku većih ili manjih ožeglina. Ta je pojava izraženija na južnim dijelovima krošnje, koji su jače izloženi suncu. Do manjih ožeglina može doći nakon ljetne rezidbe kada plodovi ostanu direktno izloženi suncu.

Tijekom ljeta česta je pojava jakih vjetrova praćenih tučom, koja osim ostalih biljnih dijelova oštećuje i plodove. Staklavost plodova proizvođači rijetko primjećuju. Ta oštećenja mogu se primijetiti na prerezu ploda. Pojedini su dijelovi ploda prozirni, jer stanični sok prodire u međustanične prostore. Rjeđe su zahvaćeni dijelovi ploda ispod kožice ploda. Tada se kroz kožicu primjećuju tamnozelene mrlje. To
je tipični fiziološki poremećaj mladih i slabo rodnih stabala na kojima je omjer lisne površine i broja plodova nenormalno velik. Prema tome, pojavi staklavosti pogoduju svi čimbenici, koji pogoduju razvoju relativno prevelike lisne mase u odnosu na broj plodova. To su, primjerice, prejaka gnojidba dušikom, prejako prorjeđivanje plodova, prejaki rez i dr.

Kod rodnih stabala jabuka staklavost mogu izazvati visoke temperature i jako sunčevo svjetlo tijekom zriobe plodova. Pojava je češća kod plodova na južnoj strani krošnje, koji su jače izloženi visokim temperaturama i jakom sunčevom svjetlu. Česta je pojava staklavosti na plodovima na kojima se pojavljuju i ožegline od sunca. Osjetljive su sorte mekog mesa ploda, kao Delicious, Jonathan, Stayman i dr.

Ne postoje stroga pravila za upotrebu mineralnih đubriva pri uzgoju krompira, jer mnogo toga zavisi od vrste zemljišta i njegovih fizičkih karakteristika. Ipak, postoje opšte preporuke koje je korisno poštovati kako bi se postigli visoki prinosi:

• Mineralna đubriva kombinovati s organskim. Tlo obogaćeno organskom materijom bolje zadržava vlagu i hranljive materije.
• U jesen unositi fosforno-kalijumska đubriva, poput superfosfata, kalijum-sulfata i fosforitnog brašna, dok azotna đubriva treba unositi u proljeće, jer se azot brzo ispira iz tla. Kalijum i fosfor ostaju u sloju u koji su unijeti, a fosfati se sporo rastvaraju, pa se i unose na jesen.

Pročitajte: Najbolji prirodni načini za suzbijanje krompirove zlatice

• Koristiti đubriva bez hlora, jer hlor ometa nakupljanje skroba u krtolama. Ako se ipak koristi kalijum-hlorid, unositi ga isključivo u jesen i samo na pjeskovitim ili lako rastresitim zemljištima, da bi se hlor do proljeća isprao iz gornjih slojeva tla.
• Na plodnim ilovačama količina mineralnih đubriva može se smanjiti, dok se na lako rastresitim zemljištima (s pjeskovitom strukturom) treba povećati i unositi i u jesen i u proljeće.
• Održavati pH zemljišta između 5,5 i 6,5. Na kiselim zemljištima u jesen se preporučuje unos dolomitnog brašna, kreča ili đubriva alkalne reakcije kao što su drveni pepeo i fosforitno brašno.

Ako je pH zemljišta u granicama normale, onda se ova sredstva ne koriste kako ne bi došlo do prekomjernog alkalizovanja tla, što povećava rizik od pojave obične krastavosti krompira.