Naslovnica Blog Stranica 89

Umjesto hemije koristite ovaj domaći rastvor i biljke će rasti kao lude

Biljke su ukras svakog doma, a da bismo uživali u njima i da bi nam ljubav vratile dvostruko, potrebno je da ih njegujemo. Međutim, često se desi da naprasno počnu da venu, a da ne znamo koji je razlog.

Ukoliko je to slučaj i sa vašim biljkama, s ovim rastvorom ćete ih vratiti u život. Umjesto hemije, koristite ovaj domaći rastvor i biljke će rasti kao lude.

Potrebni su vam sledeći sastojci:

  • kora od 1 banane;
  • 1 kašika mljevene kafe;
  • ljuska od 1 jajeta;
  • 300 ml vode.

Priprema:

Sve sastojke stavite u blender i zajedno ih izmiksajte. Ovim rastvorom zalijte vaše svele biljke i rezultat će biti vidljiv već sljedećeg dana.

Rastvor možete da sipate i u saksiju sa zdravim kućnim lepoticama i one će postati još bujnije i zelenije. Ukoliko želite da vaše cvijeće uvijek izgleda zdravo i zadivljujuće, postupak ponavljajte povremeno.

Kako ovi sastojci djeluju na biljke?

Banane imaju kalijum, fosfor i kalcijum, pa baš iz tog razloga imaju pozitivan efekat na biljke. Ovi hranljivi minerali izuzetno pogoduju biljkama u procesu oporavka. Fosfor u banani takođe pomaže u dobrom rastu korena i novih izdanaka.

Ljuske sadrže više od 30% kalcijuma. Približno svaka ljuska daje oko 4 miligrama kalcijuma. Pored kalcijuma, sadrže i magnezijum, fosfor, kalijum i natrijum i oko 5% organske materije koja je od velikog značaja za kvalitet zemljišta. Organska materija nalazi se u opni koja ostaje na ljusci u obliku proteina i značajan je izvor azota. Ukoliko ne perete ljuske od jaja, sadržaj organske materije može biti i veći.

Savjet je i da se biljka barem jednom nedeljno prebriše vlažnom krpom kako bi se skinula prašina i omogućilo da biljka diše.

Kako spasiti orhideju od sušenja

Ako cvijeće na vašoj orhideji izgubi boju i lišće krene da otpada, vrijeme je da izvadite orhideju iz saksije i počnete sa presađivanjem.

Razlog za to je truli koren koji je izgubio vitalnost i to se najčešće dešava zbog pretjeranog zalivanja. Ako se oko korena stvorio sunđer, koji je potpuno žilav, to znači da treba obratiti pažnju na količinu vode koju koristite pri zalivanju.

U ovom slučaju, prva stvar koju treba da uradite je da isječete truli koren. Nakon toga, obavezno operite i dezinfikujte listove orhideje

Za ovo će vam trebati bijeli luk. Prednost bijelog luka je u tome što ubija sve bolesti i bakterije koje se lako zalepe za koren orhideje, što ubrzava njegovo propadanje.

Zgnječite čen bijelog luka i pomiješajte ga sa malo vode, pa samo tu tečnost (bez bijelog luka) sipajte u drugi litar vode i potopite orhideju sa listovima 10 minuta. Nakon toga ostavite i koren i listove da se dobro osuše.

Preporučljivo je otkinuti grančice cvijeta jer je koren već slab, a listovi mekani.

Zatim uzmite plastičnu ili staklenu šolju, bitno je da bude providna, dodajte malo vode i ubacite listove tako da vrhovi dodiruju vodu dok je stabljika podignuta. Zatim uzmite još jednu takvu čašu, napravite male rupe na vrhu i preklopite biljku da dobijete efekat staklenika. Najbolje bi bilo da dvije šolje pričvrstite selotejpom ili selotejp trakom i postavite ih blizu prozora kako bi biljka dobila dovoljno svjetlosti.

Poslije dvije do tri nedjelje primjetićete prve korene, a za tri mjeseca trebalo bi da imate zdrav i jak koren spreman za sadnju.

Ako ste već isprobali ovakve trikove i nisu uspjeli, razlog je vjerovatno pogrešno vlaženje novog korena.

Ovi orašasti plodovi pomažu u snižavanju holesterola

Ishrana bogata orasima mogla bi da smanji vrednosti holesterola i suprotstavi se upalnim procesima, koji ujedno predstavljaju i faktore rizika za kardiovaskularna oboljenja, kažu naučnici sa Harvard University, u studiji koju je publikovao American Journal of Clinical Nutrition.

„Orasi imaju jedinstven profil – bogatstvo polinezasićenih masnih kiselina, koje mogu da poboljšaju stanje lipida u krvi i utiču na faktore rizika za bolesti srca i krvnih sudova“, objašnjavaju istraživači i podsećaju da su “orasi i bogat izvor vlakana, magnezijuma, B vitamina, E vitamina i drugih antioksidanata”.

Naime, analizirano je 13 različitih studija na ovu temu gdje je kalorijski unos režima ishrane 365 osoba, tokom 4 do 24 nedelje, obuhvatao 10 i 24 % kalorijskog unosa oraha.

Hljeb sa čvarcima – Ostaje mekan i sutradan /RECEPT/

Došla nam je zima i stigli su i njeni mirisi i ukusi, kako po pitanju slatkih jela, tako i po pitanju slanih. Tu je gravče na tavče, tu se vade ajvari iz podruma i kobasice od prošle zimine da se pojede prije li nego stignu nove s dima.

Zato danas jedan hljeb s mirisom zime, čvarci umiješeni u meko tijesto, poput pogačica, samo ovog puta u šnitama hljeba. Hljeb s čvarcima nije suv, a mekan ostaje i sutradan.

Hljeb s čvarcima
Sastojci:
  • 1 dl mlijeka
  • 1 kašikica šećera
  • 1 suvi kvasac
  • 350 g glatkog brašna (ili pola oštro, pola glatko)
  • 1 kašika kiselog vrhnja
  • 50 g mljevenih čvaraka
  • 0.5 dl ulja
  • 1 dl vode
  • 1 kašikica soli
  • 1 kašikica papra (po želji)
Priprema:
  1. Zamijesite tijesto od svih sastojaka, ne treba dodavati dodatnu tekućinu niti brašno.

  2. Zamiješeno tijesto ostavite da toplom dok ne udvostruči volumen. Nauljite posudu, stavite tijesto, pokrijte i ostavite da se diže.

  3. Kada se je tijesto diglo, premijesite ga i oblikujte hljebčiće u željeni oblik. Premjestite ga u tepsiju i ostavite ga na toplom još 30 minuta da naraste.

  4. Šporet zagrijte na 200 ºC.

  5. Po želji hljeb prije pečenja premažite jajetom i pospite sjemenkama ili ga nauljite.

  6. Kada se hljeb digao, stavite ga peći oko 45 minuta.

Da li je zdravije bezalkoholno ili pivo sa alkoholom?

Ljubitelji piva se često okreću bezalkoholnoj verziji ovog napitka, naročito onda kada nakon izlaska treba da voze. Međutim, to što je pivo bezalkoholno uopšte ne znači da je ono zdravo. Na osnovu čega su američki naučnici došli do ovog zaključka?

Pivo je jedno od omiljenih napitaka na svijetu, naročito ukoliko posmatramo mušku populaciju. Druženje posle posla, gledanje utakmice, proslava bilo koje vrste – sve ove događaje je gotovo nemoguće zamisliti bez piva.

Bezalkoholno pivo, doduše, nije toliko čest izbor, osim u situacijama kada je ono zaista neophodno, kao na primer kada je nakon druženja potrebno sjesti za volan – tada je ono najbolje i najmudrije rešenje. Međutim, da li je zdravije? Bezalkoholno pivo je izvor patogena?

Radovi u vinogradu u zimskom periodu

Godišnji ciklus vinove loze možemo podijeliti na dva perioda, a to su period vegetacije i period zimskog mirovanja vinove loze. U periodu jesen-zima od radova u vinogradu možemo izdvojiti jesenje đubrenje vinograda, jesenju duboku obradu zemljišta, zaštitu vinove loze od niskih zimskih temperatura i rezidbu vinove loze.

Đubrenje vinograda se može obavljati tokom cijele godine, ali zbog različitih fakotra pretežno se izvodi u jesen i rano proljeće i jedan deo tokom vegetacionog perioda. Klimatski uslovi i vrsta đubriva u najvećem stepenu određuju vrijeme izvođenja đubrenja. Po vremenu, tehnici izvođenja i uticaja na lozu razlikuju se dvije vrste đubrenja loze: redovno, koje se obavlja u periodu mirovanja i prihranjivanje loze koje se vrši tokom vegetacionog perioda.

Redovno đubrenje se na težim zemljištima obavlja isključivo u jesen, a na lakšim i sa lakše rastvorljivim đubrivima može i u proljeće. Blagovremeno izvođenje đubrenja omogućuje da se do početka vegetacionog perioda izvrši mineralizacija organskih đubriva i migracija hranljivih elemenata do rizosfere. Redovno đubrenje vršimo organskim i mineralnim đubrivima. Organska đubriva, stajnjak i kompost, unose se u jesen na dubinu od 15 do 20 cm. U zavisnosti od veličine parcele, sistema gajenja loze i raspoložive tehnike mogući su različiti postupci njegovog unošenja u zemljište.

Pročitajte: Vinova loza i osjetljivost na minus temperaturu

Mineralna đubriva se unose u zemljište u jesen, proljeće i tokom zime ukoliko vremenski uslovi to omogućavaju. Teže rastvorljiva fosforna i kalijumova đubriva i kompleksna đubriva u kojima ova dva elementa dominiraju se unose u jesen, a jednokomponentna azotna đubriva isključivo u proljeće. Tehnika unošenja mineralnih đubriva može biti različita: rasturanje po celoj površini neposredno pred duboku obradu zemljišta, deponovanje na dubinu do 35 cm pomoću plugova podrivača s depozitorom i injektiranje kada su u pitanju tečna đubriva.

Osnovna podjela obrade zemljišta se zasniva na dubini i vremenu izvođenja i dijeli se na duboku obradu zemljišta koja se izvodi tokom zimskog mirovanja loze i plitku obradu zemljišta koja se višekratno izvodi tokom vegetacionog perioda. Duboka obrada obuhvata podrivanje zemljišta, jesenju duboku obradu zemljišta i zagrtanje.

Podrivanje se izvodi pomoću posebnih traktorskih plugova podrivača. Glavno obilježje ove radnje je da se zemljište u međurednom prostoru, na udaljenosti 1 do 1,5 m od reda, prosječe i rastrese. Nož podrivača mora biti oštar kako ne bi dolazilo do čupanja debljih korenova. Dubina podrivanja se kreće od 40 do 70 cm u zavisnosti od klimatskih i zemljišnih uslova. Podrivanje se izvodi u jesen u periodu od otpadanja lišća do jačeg zamrzavanja zemljišta.

U klimatskim oblastima u kojima se tokom zime javljaju temperature niže od -15°C vrši se zagrtanje kako bi se stablo vinove loze zaštitilo od izmrzavanja. Pri zagrtanju se znatan dio zemlje nabacuje na red u obliku banka ili humke na svaki čokot pojedinačno. Sloj zemlje koji se nabacuje prilikom zagrtanja na čokot zavisi od oblika čokota, širine međurednog rastojanja, tipa zemljišta i sredstava s kojima se vrši zagrtanje. Zagrtanje vinove loze se vrši u jesen posle otpadanja lišća.

U zavisnosti od ekoliških uslova i ciljeva koji se žele postići rezidba loze se obavlja u različito vreme. Postoje dva perioda rezidbe a to su tokom zimskog mirovanja loze i tokom vegetacionog perioda. Rezidba u toku zimskog mirovanja loze se naziva još i rezidba na zrelo i može se raditi za sve vrijeme zimskog mirovanja.

Posadite voće bez greške – Koraci za siguran prijem sadnica

U našim agroekološkim uslovima sadnja voća se vrši u toku zimskog mirovanja – od opadanja lišća u jesen pa do kretanja vegetacije u proljeće. Najbolje je ako se obavi u jesen ili u rano  proljeće.

Jesenja sadnja ima niz prednosti u odnosu na proljećnu: sadnice imaju dovoljno vlage u zemljištu, presjeci na korjenovom sistemu dobro kalusiraju i na njima se tokom zime obrazuju sitne -apsorpcione žilice koje u proljeće, sa nastupanjem povoljnih uslova, počinju da usvajaju vodu i hranljive materije.Takođe, tokom zime dolazi do sleganja zemljišta u jamićima i uspostavljanja dobrog kontakta između njega i korjenovog sistema. Takve sadnice u proljeće brzo startuju sa vegetacijom i bolje se razvijaju.

Priprema zemljišta za dobru sadnju

Sadnja se obavlja na dobro pripremljenom zemljištu. Ova priprema podrazumijeva duboko oranje – rigolovanje na dubini 60-80 cm čime se oranični, plodni sloj zemljišta spušta u zonu rasta budućeg korjenovog sistema sadnica, a donji, dublji i manje plodni slojevi zemljišta se izbacuju na površinu zemljišta. Rigolovanje treba obaviti u septembru mjesecu kako bi se do sadnje zemljište  sleglo i usitnilo pod dejstvom padavina i sunca. Prije sadnje se obavlja dopunska obrada teškim tanjiračama ili roto drljačama kako bi se zemljište usitnilo i poravnalo.

Pročitajte: Sadnja voćaka u martu je rizična, ali može donijeti dobre rezultate

U posljednje vrijeme umjesto rigolovanja vrši se podrivanje, nakon čega se vrši oranje na manjoj dubini od oko 40 cm. Izvodi se pomoću podrivača koji mogu imati fiksna ili aktivna radna tijela. Ovim priključnim mašinama se dobro poboljšavaju vodni, vazdušni i toplotni režim zemljišta.

Nakon pripreme zemljišta pristupa se razmjeravanju i obilježavanju sadnih mjesta. Razmjeravanjem se svakoj biljci obezbjeđuje isti hranidbeni prostor. Na većim površinama razmjeravanje obično obavlja geometar, dok se na manjim površinama može obaviti pantljikama. Prilikom razmjeravanja treba na krajevima budućih redova ostaviti prostor za okretanje mehanizacije. Takođe, između krajnjih redova i susednih parcela treba ostaviti slobodan prostor, bar za jednu polovinu međurednog rastojanja. Razmak sadnje zavisi od voćne vrste, bujnosti sorte i podloge na koju je nakalemljena, uzgojnog oblika, nagiba zemljišta.

Sjever – jug je najbolji pravac

U zasadu treba odrediti osnovni red od koga polaze ostali redovi. Pravac osnovnog reda se, obično, pruža po najkraćoj strani parcele. Od osnovnog reda se postavljaju pravi uglovi da bi se odredili pravci ostalih redova u zasadu. Najbolji je pravac redova sjever-jug jer obezbjeđuje najbolju osvijetljenost i provjetrenost. Na terenima sa nagibom pravac redova određuje nagib terena.

Sadna mjesta se obilježavaju kočićima,  a zatim se pristupa kopanju jamića. Ako je zemljište rigolovano dubina jamića treba da bude 30-40 cm, a prečnik 40-50 cm. Kopanje jamića se može vršiti ručno – ašovom ili traktorskim burgijama, što je znatno lakše i brže. Ako zemljište nije rigolovano ili podrivano onda dimenzije moraju biti znatno veće, pri čemu dubina treba da iznosi 60 cm a prečnik 100 cm.

Treba naglasiti da se pripremom zemljišta sadnicama trebaju obezbijediti najbolji uslovi za razvoj korjenovog sistema, jer od razvoja korjenovog sistema zavisi i razvoj nadzemnog dijela biljke, dobra rodnost i dugovječnost zasada. Sve greške učinjene prilikom podizanja zasada kasnije se teško mogu ispraviti.

Pročitajte: Jesenja sadnja voćki – Izbor sadnog materijala

Važno je kako sadite

Prilikom sadnje spojno mjesto mora ostati 4-5 cm iznad zemljišta na ravnim terenima, odnosno 7-8 cm na nagnutim terenima zbog kasnijeg zatrpavanja spojnog mjesta prilikom obrade, jer dolazi do svlačenja zemljišta sa viših tačaka na niže. Često se u praksi sreću sadnice koje su nisko kalemljene, 5 cm iznad zemlje. Takve sadnice se ne mogu posaditi na željenu dubinu i kasnije može doći do njihovog izvaljivanja. One, takođe, teže podnose sušu. Naučno je dokazano da preduboko posađene sadnice (spojno mjesto u zemlji) kasnije ne rađaju.

Sadnju sadnica obavljaju dva radnika pri čemu jedan drži sadnicu i gazi nanetu zemlju, a drugi zemljom popunjava jamić. Korjenov sistem sadnice treba zrakasto rasporediti i zatim dodavati sitnu zemlju. Sadnicu treba povremeno protresti da zemlja uđe između žilica. Kada se korjenov sistem prekrije slojem zemlje od 10 cm vrši se gaženje kako bi se uspostavio što bolji kontakt između korjenovog sistema i zemljišta. Ako se sadnja obavlja u proljeće potrebno je nakon prekrivanja korjenovog sistema zemljom, izvršiti zalivanje sa 10 litara vode po sadnici i sačekati da se ona procijedi u dublje slojeve. Zatim se dodaju (ako ranije prije pripreme nisu dodavana) dvije lopate zgorelog ovčijeg ili goveđeg stajnjaka i 100-150 grama NPK mineralnog đubriva formulacije 8:16:24 ili slično. Ostatak jamića se popunjava preostalom zemljom i opet dobro nagazi.

Ako se radi o proljećnoj sadnji , prekraćivanje sadnica se može izvršiti odmah, a ukoliko je u pitanju jesenja sadnja onda skraćivanje treba ostaviti za proljeće.

Ako proizvođači nisu u mogućnosti da sadnju obave u jesen , treba da nastoje da je obave u rano proljeće, tokom februara mjeseca. Kasnija sadnja – u martu mjesecu ima za posljedicu slabiji prijem i porast sadnica. Ovakva sadnja može biti uspješna ako proizvođači imaju mogućnost navodnjavanja.

Za sadnju treba koristiti jednogodišnje sadnice visine 130-170 cm sa dobro razvijenim korjenovim sistemom. Takve sadnice treba da imaju 3-5 jačih skeletnih žila i mnoštvo obrastajućih žilica, da je spojno mjesto dobro sraslo i da nemaju mehaničkih oštećenja. Prije sadnje se jače žile skraćuju na dužinu 20-25 cm. Ukoliko su oštećene onda se skraćuju do zdravog dijela. Nakon toga se potapaju u kašu napravljenu od jednog dijela svježe goveđe balege, dva dijela zemlje i jednog dijela vode. Ovaj sloj prekriva korjenov sistem, stvara film i omogućava bolji kontakt sa zemljom. Fitohormoni iz balege ubrzavaju diobu ćelija korijena i stvaranje sitnih, apsorpcionih žilica. Poželjno je da su kalemljene na visini od 10-15  cm, jer treba da budu posađene na nešto većoj dubini nego što su rasle u rastilu.

Milivoj Timotić, savjetodavac za voćarstvo i vinogradarstvo, PSSS Valjevo

Iskoristite orezane grane voćaka – Napravite super đubrivo za baštu BIO-UGALJ!

Orezivanjem voćki dobija se dosta drvenastog materijala, a njegovih sagorevanjem dobija se biougalj i to kada se sagorijevanje prekine u fazi žara. Dodaje se u zemljište kako bi se povećala plodnost na duži rok. Kako se može koristiti u baštenskoj proizvodnji povrća, voća, cveća…

Za dobijanje biouglja (ili bio-ćumura) može da se koriste suve grane i grančice voćki, poput oraha, trešnje, jabuke, osušenog biljnog materijala kao što su stabljike kukuruza, višegodišnjih korova. Prvi, jednostavniji način, jeste da se iskopa rov ili rupa, stavi se mješavina suvih grančica i osušenog biljnog materijala i zapali. Zatim se dodaju novi slojevi na vatru, ali debljih grana, dok se ne napuni čitava rupa. Zatim se sve ugasi vodom kada je u fazi žara. Kada se dovoljno ohladi, proseje se od pepela, dodatno usitni ako treba, škladišti ili odmah koristi.

Drugi metod je malo kompleksniji. Iskopa se rov ili rupa, napuni materijalom i zapali vatra, te se sačeka da inicijalno beli dim (mahom od isparavanja vode), pređe u žućkastu boju, koja nastaje zbog gorenja smola u drvetu i šećera u biljnom materijalu. Žućkasti dim će na kraju da pređe u sivi dim. Kada dim postane siv, prekrije se zemljom i busenjem i ostavlja se samo mali otvor za dovod vazduha. Tako će materijal sigurnije da postane ugalj. Kada postane ugalj, gasi se vodom. Na ovaj način će se dodatno „razbiti“ ugalj, jer se stvaraju mikro pore termičkim šokom. Ukloni se pokrivač i iskopa biougalj.

Biougalj nije novotarija, već je reč o znanju koje je hiljadama godina staro, a zaboravljeno sa pojavom vještačkih đubriva. Zemljišta koja sadrže biougalj otkrivena su u oblasti Amazona i stekla su svjetsku slavu pod imenom Terra Preta.

Kako bio-ugalj djeluje u bašti

Biougalj ima poroznu strukturu i veliku moć apsorpcije vode i rastvorljivih materija. Konkretno, apsorpciona moć je 5 puta veća od njegove težine. Druga bitna karakteristika, pored upijanja, jeste i čuvanje važnih hranljivih materija u zemljištu.

Upravo zbog svoje porozne strukture, biougalj može da upije hranljive materije i da ih sačuva od ispiranja, a istovremeno da ih čini dostupnim za biljke i mikroorganizme.

Pročitajte: Više nećete bacati pepeo iz šporeta: Spas je u kući i za vaše biljke

Biougalj poboljšava aeraciju, odnosno povećava prisustvo kiseonika u zemljištu, smanjuje ispiranje hranljivih materija i pomaže radu azotnih bakterija. Kada azotne bakterije dobro funkcionišu smanjuje se narušavanje mikroklime koja nastaje isparavanjem metana i oksida azota iz zemljišta.

Pored navedenog, bio-ćumur može da upija i toksične materije iz zemljišta. Samim tim će se smanjiti količina štetnih materija u zoni korijena biljaka i one će ih manje apsorbovati.

Za razliku od drvenog uglja za roštilj, kod biouglja je poželjna izvijesna vlažnost, da kod dalje prerade ne stvara prašinu i da ne apsorbuje vodu iz tla.

Primjena

Biougalj može da se koristi kod baštenskoj uzgoja povrća, voćki, cvijeća, itd. Važno je istaći da on nije đubrivo, već rezervoar i nosač za hranljive materije. Zato se miješa sa kompostom ili drugim supstancama koje sadrže azot.

Može da se kombinuje sa kompostom ili tresetom u zavisnosti od toga šta se gaji. Takođe, može da se kombinuje i sa stajnjakom.

Unosi se prilikom sjetve ili sadnje i to u razmeri:
1) stajnjak : biougalj = 2:1
2) kompost: biougalj = 2:1

Izvori: Allotment-garden, Ithaka-journalAgro-eko magazinBasna,

Cvijeće koje se ne poklanja: Ima ga skoro svako dvorište, a vjeruje se da ukoliko ga dobijete od nekog unosi u vaš dom OČAJ i ljubomoru

Cvijeće koje privlači posebnu energiju.

Vrijeme je za uzimanje i sadnju reznica ruža

Želite obogatiti svoj ružičnjak? Možda ga učiniti gušćim s postojećim sortama ili isprobati neke nove? Kasna jesen i početak zime pravi je trenutak za uzimanje reznica ruža. To je doba kada je s biljke već otpalo gotovo sve lišće ili je u fazi intenzivnog opadanja. Jednostavno je i uspjeće i totalnim početnicima pa nema razloga da ne probate.

Uzimanje i sadnja reznica ruža

Prvo odaberite mjesto gdje ćete saditi reznice. Ako je riječ o vrtu, neka to bude mjesto puno svjetla, da se na njemu ne zadržava voda i ne pušu jaki vjetrovi. Bolja opcija je posadite reznice u posude, jer ćete tako biti sigurniji da će se primiti. Posude stavite u prostoriju u kojoj temperatura nikada ne pada ispod 10 stepeni.

Pročitajte: Kada i kako orezivati ruže i zašto je to važno

Odaberite grane debele poput olovke, bez ikakvih oštećenja, s dobro razvijenim pupoljcima, kojih treba biti između tri i pet. Režite ih na duljinu od 15 do 20 centimetara. Donji rez neka bude ravan, a gornji kos. Kod sadnje, idealno je da barem dva pupoljka budu u zemlji, jer će se iz njih razviti korijen.

Dva pupoljka na reznici trebaju da budu iznad tla, jer će se iz njih razvijati nadzemni dio buduće ruže. Reznice posadite u pjeskoviti, rahli supstrat. U startu budite svjesni da sve reznice neće uspjeti izrasti u zdrave biljke pa ih posadite više. One koje se prime, presadite na mjesto koje ste im namijenili sljedeće godine u isto vrijeme.