Naslovnica Blog Stranica 88

Kako pravilno pripremiti ribu?

Agrosavjet
-
0
Kako pravilno pripremiti ribu?

Riba je namirnica koja obiluje omega 3 masnim kiselinama, bjelančevinama, vitaminima i odlikuje je mnogo drugih dobrih karakteristika i s pravom zaslužuje da se prema njoj odnosimo s poštovanjem. Neki je, neopravdano, izostavljaju sa jelovnika.

Ukoliko je razlog to što ne poznajete dovoljno ribu kao namirnicu, nastavite pažljivo čitati savjete kako pravilno pripremiti ribu i saznajte sve ono što vam je potrebno za spremanje svih ribljih specijaliteta.

Kako pravilno pripremiti ribu?

RIBLJA ČORBA

Riblja čorba prvi je slijed na meniju. Obično se sprema od nekoliko vrsta ribe, a najbolje je da koristite minimalno tri ili četiri. Kao obavezan komad neka se nađe šaran, a ostale vrste mogu biti po vašem izboru, u zavisnosti šta se nudi. Ipak, najčešće su to deverika, štuka, smuđ i kečiga.

Iako se za riblju čorbu mogu koristiti svi dijelovi ribe, nemojte dodavati samo glavu i rep, jer je kvalitetno meso ribe upravo ono što će učiniti da čorba bude gušća i još boljeg okusa. Možete ih kuvati u komadu pa kada su kuvani očistiti od većih kosti i usitniti ili poslužiti cijele komade kako su se kuvali.

Prčitajte: Čišćenje ribe u svega nekoliko minuta – Veoma brz i efikasan način

KOTLETI OD RIBE

Riblji kotleti karakteristični su po tome što takav komad ribe ima malo kosti i mnogo više mesa oko nje, a najčešće su to kotleti od lososa, tolstolobika, šarana, ali i mnogih drugih vrsta. Marinada je ključna stvar u pripremi kotleta.

Kotleti se prže na tavi gdje se zapeče okolo, a u sredini ostaje sočan i ukusan. Samo prženje kotleta je veoma brzo, ali je proces pripreme dugotrajan jer kotleti treba da odstoje nekoliko sati u marinadi kako bi bili savršenog okusa.

PEČENJE RIBE U RERNI

Pečenje ribe u rerni podrazumijeva pečenje cijele ribe sa ili bez povrća sa strane. Možete je peći u tepsiji sa poklopcem ili umotanu u foliju, a prije samog pečenja ribu uvijek malo zarežite kako bi se istakle sve arome tokom pečenja.

Možete peći skoro sve vrste ribe, iako su za ovakvu pripremu najbolji krupniji komadi koji se neće isušiti tokom pečenja jer je važno da unutrašnjost ribe fina i sočna. Možda i najpoznatiji specijalitet među pečenom ribom kod nas je šaran, posebno onaj „pijani“ koji se sprema u vinu.

RIBLJI FILETI

Postoje i oni koji se pribojavaju ribljih kosti i najčešće se odlučuju za riblje filete. Ipak, drugi jednostavno vole ribu i uživaju u njenom mesu pa biraju upravo filete jer su oni najljepši i najmesanitji dio ribe.

Pročitajte: Korisni savjeti za sušenje i dimljenje ribe

Da biste dobili fine riblje filete potreban vam je tanki nož za filetiranje, ali i vještina jer je riba veoma mekana namirnica koja zahtijeva posebnu pažnju prilikom obrade i pripreme. Riblji fileti najviše se spremaju pohovani, sa kukuruznim brašnom.

Nadamo se da će vas ovaj tekst inspirisati i ohrabriti da spremate ribu češće u svojoj kuhinji jer, osim što ćete obogatitit svoja kulinarska znanja, sebi i svojoj porodici poslužićete zdrav, lagan i ukusan obrok.

Koji je najzdraviji način pripremanja mesa?

Agrosavjet
-
0
Koji je najzdraviji način pripremanja mesa?

Meso je odličan izvor visokokvalitetnih proteina i drugih važnih hranljivih materija kao što su gvožđe, selen, cink.

Treba imati na umu da različite metode pripremanja utiču na kvalitet ove namirnice i nije isto ako meso kuvamo, „bacimo“ na roštilj ili pržimo.

Često imamo dilemu kako da spremimo meso, a da ono ne izgubi svoju nutritivnu moć. Da li da ga dinstamo sa povrćem, kuvamo ili pržimo u dubokom ulju? Pitanje je na mjestu, kažu nutricionisti i ističu da izbor metode pripremanja može minimigubitak hranljivih materija.

Koje osobe bi trebalo da izbjegavaju čaj od kamilice?

Agrosavjet
-
0
Koje osobe bi trebalo da izbjegavaju čaj od kamilice?

Pojedine studije ukazale su na opasnost od spontanog pobačaja ili prevremenog porođaja ako se u trudnoći svakodnevno konzumira čaj od kamilice.

Čaj od kamilice, posebno u kombinaciji sa medom izuzetno je efikasan kod mnogih zdravstvenih problema i ima brojne koristi za naše zdravlje. Nikako ga nemojte davati bebi prije konsultacije sa pedijatrom, a postoje još neke grupe ljudi koje moraju da budu oprezne.

Kod kojih stanja pomaže čaj od kamilice

Ovaj napitak koji se koristi od davnina smiruje iziritirano grlo i pomaže da se umanji kašalj. Kod hemoroida, dolaze do izražaja antiupalna svojstva kamilice. Kamilicu neki zovu i „ženskom” biljkom jer je blaga i može da se koristi i za spoljnu i za unutrašnju njegu intimne regije.

Blagotvorna je za smirenje i kanalisanje stresa, što pogoduje regulisanju nivoa krvnog pritiska i smanjenju anskioznosti. Čaj od kamilice je dobar za probavu i za sprječavanje zatvora, ali i dijareje (važno je samo konzumirati ga u umjerenim količinama). Kamilica dobro djeluje i na smirivanje urinarnih infekcija.

Pročitajte: Kada i kako obaviti sjetvu kamilice?

Da li je čaj od kamilice bezbjedno davati bebama

Iako mnogi bebama daju ovaj čaj, ne preporučuje se bez prethodne konsultacije sa pedijatrom. Ukoliko se ljekar saglasi sa korišćenjem i da preporuku, čaj od kamilice bebama može da ublaži grčeve i smanji simptome prehlade. Međutim, kamilica može da sadrži spore botulizma, a na taj vid infekcije bebe i odojčad ne mogu da odreaguju adekvatno, jer još uvijek nemaju stabilan imunski sistem.

Koje osobe bi trebalo da izbegavaju kamilicu ili da je konzumiraju uz oprez

  • osobe sa teškim alergijama
  • osobe alergične na ambroziju, neven, tratinčicu ili hrizantemu (pojedine studije su potvrdile da kod njih kamilica može da izazove čak i anafilaktički šok)
  • ljudi sa istorijom čak i blagih alergijskih reakcija na kamilicu ili srodne biljke
  • pacijenti na terapiji lijekovima za razrjeđivanje krvi trudnice (neke studije kažu da često konzumiranje čaja od kamilice može da poveća rizik od prevremenog porođaja ili pobačaja, pa se savjetuje izbjegavanje)

Pročitajte: Da li ČAJ OD KAMILICE zaista pomaže da lakše zaspimo?

Simptomi anafilaktičkog šoka mogućeg usljed korišćenja kamilice

Anafilaksa je teška alergijska reakcija i potencijalno životno ugrožavajuće stanje. Simptomi se razvijaju iznenada i mogu da budu:

  • oticanje lica ili usta
  • ubrzano, plitko disanje
  • poremećen (ubrzan) rad srca
  • pojačano znojenje i ljepljivost kože
  • konfuzija ili anksioznost
  • vrtoglavica
  • mučnina
  • povraćanje
  • poplavele ili pobelele usne
  • nesvjestica ili gubitak svijesti

Napomena:

Prirodni lijekovi na našem portalu su preporuke preventivnog karaktera za vođenje zdravog načina života. Ukoliko imate neki zdravstveni problem prvo što trebate uraditi jeste da se konsultujete sa ljekarom. Ni u kakvom slučaju se nemojte oslanjati na alternativnu medicinu bez stručnog mišljenja.

Bukovača je prilika da ostvarite dobit uz mala ulaganja

Agrosavjet
-
0
Bukovača je prilika da ostvarite dobit uz mala ulaganja

Bukovača je zahvalna gljiva za uzgoj. Pruža vam se prilika da je proizvedete jer se jednostavno uzgaja, na jeftinim materijalima (slama, sijeno itd…) i ne traži posebne uslove.

Pogodnosti gajenja:

  • velika tolerancija prema temperaturi, od 5 do 30°C, optimalno 18 °C
  • nema velikih rizika pri uzgoju, kao, npr. kod šampinjona,
  • ima velike prinose, isplativost i dobru prodajnu cijenu,
  • osigurana je prodaja sve količine uzgojenih gljiva na domaćem i stranom tržištu,
  • mala početna ulaganja za pokretanje proizvodnje i gajenja naspram drugih djelatnosti,
  • prilično je otporna na bolest i štetočine, odličnog je ukusa i ljekovitih svojstava.

Uslovi gajenja bukovače

U prostoru gdje se uzgaja  – gljivarniku – mora biti optimalna temperatura i stalna visoka vlažnost vazduha. Takav se prostor mora lako provjetravati, makar i pomoću ventilatora i mora biti osvijetljen potrebnom količinom svjetla.

Pogodan prostor je gljivarnik koji je opremljen sa odgovarajućim sistemima pomoću kojih se može osigurati optimalna temperatura od 18°C i odgovarajuća vlaga. U neposrednoj blizini gljivarnika mora biti dostupan priključak na električnu energiju i vodovod. Tehnologija uzgoja gljiva bukovača je izuzetno jednostavna, te za to nije potrebna posebna prethodna stručnost uzgajivača.

Bukovača je prilika da ostvarite dobit uz mala ulaganja

Osnovno ulaganje je u gljivarnik koji je montažno – demontažnog tipa, za koji nije potrebno tražiti odgovarajuće građevinske dozvole jer se radi u osnovi o plasteniku čije su dimenzije 24 m dužine 5 m širine i 2,5 m visine.

Te kako takav objekat gradjevinski trpi 100% vlagu i kako je takav prostor moguće vrlo jednostavno i vrlo efikasno dezinfikovati, mi mislimo da svako ko od potencijalnih investitora svoj novac i vrijeme investira u objekat, vrlo brzo vraća uloženo.

Početni kapital se odnosi na pokriće samo stvarnih troškova, kao što su uređenje, hladjenje-grijanje, obezbjedjenje vlage, ventilacije i rasvete, kupovinu repromaterijala za pripremu supstrata, prevoz materijala, izradu supstrata i sl. Ulaganje u opremanje prostora je jednokratno, dok se kasnije samo ponovo nabavlja novi hranjivi supstrat i micelij.

Za početno pokretanje proizvodnje nije potreban veliki prostor.

Razlog tome je da je razvijen posebni sistem slaganja vreća sa supstratom u redove između okomitih držača i to do visine dva reda. Primjer – na 120 m2 moglo bi se kvalitetno smjestiti maksimalno do 290 vreća sa supstratom, težine do 9.000 kg na kojima rastu gljive i gde je očekivani prinos 23% odnosno oko 2.000 kg sveže gljive bukovače.

Pročitajte: Uzgoj bukovača

Bukovača u ishrani

Bukovača spada u Basidiomycete, porodica Agaricaceae, rod Pleurotus.

U našim listopadnim šumama rađa na topoli, vrbi, bukvi, brezi, hrastu, grabu, jovi, jasenu, dudu, pa čak i na voćkama, uglavnom u jesenjem periodu. Na živom drvetu se nalazi rijetko, a ako se javlja to je znak da je drvo zbog nečega oslabilo.

Klobuk gljive je u početku konveksan (okrugao), a tokom rasta postepeno postaje pljosnat. Stručak je retko smješten na sredini klobuka. Plodna tijela su uglavnom raspoređena u grozdovima, tada se klobuci nalaze jedan iznad drugog, slično kao crijepovi na krovu. Boja kape može biti tamno-sivkasta, sivkastoplava, sivkastomrka, mrkoplava, ponekad i krem boje, a kasnije postaje sve bleđa. Promjer klobuka je u prosjeku 8-15 cm, ali može da dostigne i 35 cm. Stručak je obično dugačak 1-2 cm, mada, u nedostatku dovoljno svjetlosti, može dostići i 30 cm.

Lamele ispod kape su bijele kao što su i spore na njima. Ako se zrela bukovača ne skine na vrijeme, ispustiće spore koje će se na donjim klobucima pojaviti u vidu fine bijele prašine. U klobuku meso je najdeblje oko stručka, dok se prema rubu postepeno istanjuje. Meso je bijelo, prijatnog mirisa i ukusa, čak i u sirovom stanju gljiva je vrlo ukusna.

Plodno tijelo bukovače se sastoji od hifa (vlakana), slično kao vegetativno tijelo gljive. U stručku hifa su paralelno i vrlo gusto postavljene jedna pored druge zbog čega je stručak čvršći od klobuka.

Pročitajte: Kako uzgojiti bukovače na talogu od kafe? Detaljan postupak proizvodnje

Po hranljivoj vrijednosti, bukovača kao namirnica, zauzima mjesto između povrća i mesa, ali je bliža mesu. Zimska bukovača sadrži 85% vode (goveđe meso 72%, gljiva šampinjon 89%), a to znači da među gajenim pečurkama ona sadrži najveći procenat suve materije u sebi. Značaj sadržaja vode u nekoj hrani je sekundaran, jer za vrijeme kuvanja iz namirnice sa dosta vode (meso, povrće, gljive) višak će ispariti. Gotova kuvana jela od pečuraka sadrže otprilike istu količinu vode kao i druga jela.

Od 15% suve materije koje sadrži zimska bukovača oko 50% su bjelančevine. Među vrstama bukovače najveći procenat bjelančevina i mineralnih soli sadrži zimska vrsta. Bjelančevine čini kompletan aminokiselinski sastav koji je sličan sastavu aminokiseline mesa. Sadržaj masnoća, i ugljenih hidrata je neznatan.

Kilogram bukovače sadrži oko 2000 KJ (oko 500 kalorija), što je jednako kalorijama 200 g hljeba, ili 250 goveđeg mesa. Sa aspekta savremene ishrane niskokaloričnost bukovače se posebno cijeni jer većina ostalih namirnica obiluje kalorijama. Mada bukovača sadrži neznatnu količinu ulja, ono je ipak veoma značajno zato što je sastavljeno od eteričnih ulja. Ona daju specifičnu aromu gljivi, a u želucu povećavaju lučenje želudačnih sokova, i s tim povećavaju apetit. Gljiva može da služi i kao prijatan začin (naročito u obliku praška), koji se dodaje jelima. Praksa je dokazala da ljubitelji dobrih jela, ako jednom stave na svoj jelovnik bukovaču, postaju stalni njeni potrošači.

Bukovači ne nedostaju ni vitamini. Sadrži znatniju količinu D vitamina, koga, inače, nema u povrću, ali se njome ne može dnevna potreba tog vitamina sasvim obezbijediti.

Osim toga bukovača sadrži znatnu količinu mineralnih soli, dosta kitina, hemiceluloza i celuloza. Vlakna gljive deluju povoljno na rad crijeva povećavajući motilitet, te postaje ritmičniji njihov rad.

Kako spriječiti kokoške da kljucaju jaja?

Agrosavjet
-
0
Kako spriječiti kokoške da kljucaju jaja?

Kako spriječiti kokoške da kljucaju jaja – Kokoške kljucaju jaja iz nekoliko razloga, a to može biti izazvano različitim faktorima.

Evo nekoliko mogućih uzroka i načina kako to možete spriječiti:

  1. Nedostatak kalcijuma: Nedostatak kalcijuma može dovesti do slabljenja ljuske jaja, što podstiče kokoške da kljucaju jaja kako bi dobile potrebne minerale. Osigurajte da kokoške imaju pristup dovoljnoj količini kalcijuma, obično putem dodataka poput ljuski od jaja, ljuskastog kreča ili posebne hrane koja sadrži kalcijum.
  2. Stres: Kokoške mogu ključati jaja kao odgovor na stresne situacije. Pobrinite se da im pružate mirno okruženje, dovoljno prostora, i minimalne promjene u njihovoj okolini. Održavanje redovnog rasporeda hranjenja i čišćenja takođe može pomoći u smanjenju stresa.
  3. Nedostatak gnijezda: Kokoške traže sigurno i udobno gnijezdo za polaganje jaja. Osigurajte im dovoljno mjesta u gnijezdu, idealno postavljajući ih na tamnom i mirnom mjestu.
  4. Zdravstveni problemi: Ako kokoške imaju zdravstvene probleme, to može uzrokovati kljucanje jaja. Pobrinite se da ih redovno pregledate i da su podvrgnute veterinarskom nadzoru kako bi se identifikovali eventualni problemi i liječili.
  5. Zabava i dosada: Ako je kokoškama dosadno, mogu početi kljucati jaja iz dosade. Osigurajte im dovoljno zanimacije ili društva drugih kokoši kako biste smanjili dosadu.

Uzimanje u obzir ovih faktora i pružanje odgovarajuće brige i uslova može pomoći u smanjenju ili sprječavanju kljucanja jaja kod kokoški. Ako problem i dalje postoji, preporučuje se konsultacija s veterinarom kako bi se utvrdio specifičan uzrok i pružilo odgovarajuće liječenje.

Pročitajte: Za koke nosilje je opasnije ako nemaju vodu nego hranu – Savjeti za veću nosivost jaja

Kompot od jabuka – Iskoristite jabuke na najbolji način

Agrosavjet
-
0
Kompot od jabuka – Iskoristite jabuke na najbolji način

Kompot od jabuka je izvrstan način da iskoristite blagodati ovog sočnog voća. Osim što je osvježavajući i ukusan, kompot od jabuka pruža niz zdravstvenih prednosti, uključujući regulaciju probave, jačanje imunološkog sistema i smanjenje rizika od srčanih bolesti.

Možete lako napraviti vlastiti kompot i uživati u njegovim mnogobrojnim prednostima. Uključite kompot od jabuka u svoju prehranu i počnite se osjećati bolje već danas.

Pročitajte: KAKO DA JABUKE TRAJU MJESECIMA – Odmah spremne za upotrebu, a možete da pravite kompot, pite, kolače

Kako napraviti kompot od jabuka

Jabuke možete oguliti ili ostaviti s korom, zavisno od vaših preferencija. Ako koristite oguljene jabuke, pobrinite se da uklonite samo spoljašnji sloj kore kako biste zadržali veći dio hranjivih materija.

Narežite jabuke na tanke ploške ili kockice, zavisno od toga kakvu teksturu kompota želite postići.

Stavite narezane jabuke u lonac i prelijte ih vodom. Za svaku kilogram jabuka, dodajte oko pola litre vode. Dodajte zaslađivač po želji (šećer, med, steviju) kako biste poboljšali ukus kompota.

Dodajte začine poput cimeta, vanilije ili klinčića kako biste obogatili okus kompota. Ovi začini takođe imaju brojne zdravstvene prednosti.

Pročitajte: Sok od dunja – Recepti i dobrobiti

Stavite lonac na peć i zagrijte na srednje jakoj vatri. Kuvajte jabuke dok ne postanu mekane i lagano se raspadaju, obično oko 20-30 minuta. Nakon što su jabuke skuvane, sklonite lonac s vatre i ostavite da se malo ohlade.

Možete ostaviti kompot na sobnoj temperaturi da se potpuno ohladi ili ga staviti u frižider  kako biste ga poslužili hladnog.

Poslužite kompot  kao osvježavajući napitak ili kao dodatak raznim desertima. Takođe ga možete konzumirati kao zdravu užinu tokom dana.

Savjeti za povećanje nosivosti koka nosilja tokom zime

Agrosavjet
-
0
Savjeti za povećanje nosivosti koka nosilja tokom zime

Osnovno pravilo za gajenje kokošaka glasi: Koliko pažnje posvetite kokama toliko će vam one podariti jaja. Ovo prije svega važi za periode jesen i zimu, kad je napolju hladno i kad počinje proces smanjenja nosivosti kod kokošaka. Ali nema razloga da seoska domaćinstva oskudjevaju u ovoj životnoj namirnici, koju u svakom trenutku mogu i da ponude na pijaci.

Niske temperature u zimskom periodu smanjuju nosivost kokošaka. Ako su uslovi gajenja loši, a u isto vrijeme se beleže niske spoljne temperature, može da dođe do potpunog prestanka nosivosti i ponovnog pronošenja tek na proljeće. Naravno da do te pojave ne mora uvijek da dođe.

Savjeti za povećanje nosivosti koka nosilja tokom zime

Uslovi smještaja koka nosilja

Ako se kokoške dobro hrane, dobro njeguju i ako imaju odgovarajuće uslove smještaja, onda im se i u zimskom periodu, može održati, ili čak i povećati nosivost. Iznad svega je neophodno u kokošinjcu održavati higijenu na zavidnom nivou, sprovoditi kontinuirano preventivnu veterinarsku zaštitu, jer je dobra zdravstvena kondicija od presudne važnosti za maksimalnu mogućnost korišćenja hrane i dobru nosivost kokošaka!

Osnova nosivosti u zimskom periodu je gajenje kvalitetnih rasa, čija je prirodna odlika visoka nosivost. Važno je u cilju očuvanja nosivosti kokošaka u hladnom periodu godine ostaviti samo mlade kokoške koje su u odličnom zdravstvenom stanju.

Pročitajte: Banatski gološijan – Otporan na klimatske promjene i bolesti, dobra nosivost i kvalitet mesa

Temepratura u kokošinjcu

Kokoške je u zimskim uslovima potrebno gajiti u kokošinjcima koje je moguće zagrevati, što podrazumeva da budu zidani od kvalitetnih i nepropusnih materijala. Potrebno je i da budu prostrani da kokoške mogu da se slobodno kreću i da pri tom održavaju svoju normalnu tjelesnu temperaturu koja iznosi od 40,5 do 43 stepena celzijusa.

Kokoške nosilje zahtijevaju i odlično osvjetljene prostorije u kojima borave pa je potrebno voditi računa da osvjetljenje bude od najmanje 3,5 w po jednom metru kvadratnom. Pri tome treba temperaturu vazduha u prostoriji u kojoj borave kokoške održavati na 20 stepeni. Neophodno je i da vlažnost vazduha bude visoka od 65-75%.

Ishrana kokošaka

Tokom čitave jeseni i zime je neophodno obezbijediti izuzetno kvalitetnu hranu za kokoške, i treba ih pustiti da same odrede koliko im je dovoljno, odnosno voditi računa da hranilice uvijek budu pune, kako bi koke nosilje mogle da se hrane po svojoj slobodnoj volji, i to isključivo koncentratom za koke nosilje. Neophodno je da svaki dan u hranilicima bude najmanje 110 gr koncentrata na jednu kokošku nosilju.

Treba naglasiti da je limitirajući faktor ishrane u zimskom periodu kvalitetna svježa zelena hrana, ali zato taj nedostatak treba nadoknaditi namirnicama koje se lakše nalaze, kao što su kupus, šargarepa, ali i stočna repa. Ovaj zeleniš treba okačiti u prostoru gdje su smještene kokoške nosilje na visinu od oko 50 cm, kako bi ih nosilje kljucale po želji i na taj način direktno uticale na svoju produktivnost.

Pročitajte: Kalcijum, fosfor i vitamin D su neophodni za pravilan rast brojlera

Šargarepa je izuzetno korisna namirnica za ishranu kokošaka nosilja u zimskom periodu zbog izuzetno visokog sadržaja provitamina A, koji podstiče nosivost. Kokama nosiljama je moguće spremiti i naklijale žitarice, kao što su ječam i pšenica ali i druge ako ih ima na imanju. Naklijavanje žitarica u ove svrhe se vrši u mračnom prostoru, jer takve klice sadrže velike količine vitamina E, koji direktno utiče na povećanje nosivosti kokošaka.

Kao i svoj drugoj gajenoj živini i kokama nosiljama je neophodno obezbijediti dovoljne količine svježe vode za piće. Za koke nosilje je to od dva do tri decilitra vode.

Uz primjenu ovih mjera osigurana je nosivost i tokom zimskog perioda, a i lijepi dani nam se približavaju pa o ovome nećemo mnogo ni razmišljati. Nadamo se da će vam ovo savjeti za povećanje nosivosti koka nosilja tokom zime biti od koristi.

Mješavina ova tri sastojka sačuvaće vas od virusa

Agrosavjet
-
0
Mješavina ova tri sastojka sačuvaće vas od virusa

Sa dolaskom hladnijeg vremenom sve su češće prehlade kod ljudi. Zato je važno na vrijeme ojačati imunitet i očuvati zdravlje.

Napravite sami prirodni lijek protiv virusa i prehlade za koji vam trebaju samo med, limun i orasi.

Med i orasi su vrlo zdrave namirnice. Naučnici su odavno dokazali da sadrže veliku dozu važnih vitamina i minerala, tako da blagotvorno djeluju na čovjekov organizam, a njihova smjesa pomaže da se riješite mnogih opasnih bolesti.

Da biste poboljšali rad unutrašnjih organa i cijelog sistema, trebalo bi da češće jedete med sa orasima. Koristiće vam i ako ste pod emotivnim stresom ili radite teške fizičke poslove.

Svjež limunov sok je popularan lijek za kašalj. Limun pomaže iskašljavanju i čišćenju respiratornog trakta. Ima veoma visok sadržaj vitamina C. Sok od jednog limuna sadrži 1/3 preporučene dnevne doze za odraslu osobu. Tako je i preporuka da u gore navedenu mješavinu nacijedite i limunovog soka.

Kada redovno jedemo ovaj trio, u našem organizmu se dešava sljedeće:

Ako ste patili od glavobolje, proći će.

Normalizuje rad sistema za varenje. Da biste se riješili zatvora, ćešće jedite ovu slatku smjesu.

Pomaže bržem oporavku od porođaja.

Med i orasi su nezamjenljivi za žensko zdravlje jer sadrže supstance koje poboljšavaju dotok krvi organima u maloj karlici, a time povećavaju i libido.

Za jačanje imuniteta – dovoljno je svakodnevno pojesti malu količinu smjese.

Ako ste već dobili prehladu, pomoći će vam da se brzo oslobodite zapušenog nosa i upale grla.

Ako patite od anemije, jedite ove namirnice jer sadrže gvožđe, cink, mangan i gvožđe.

Med i orasi stabilizuju metaboličke poremećaje.

Preporučuje se da tokom intenzivnog umnog rada jedete više ovih namirnica, koje poboljšavaju koncentraciju.

Orasi sadrže sastojke koji ublažavaju reumatične bolove.

Sastojci:

  • 200 g oraha
  • 200 g meda
  • 2 limuna

Priprema:

Limunove dobro oprati i potopiti 20 minuta u hladnu vodu u kojoj ste rastvorili 2 kašičice sode bikarbone. Zatim isperite u čistoj vodi. Isjecite limun na male komade. Stavlite ih u blender, dodajte orahe i med. Blendajte. Mješavinu čuvajte u staklenoj tegli u frižideru. Svakog jutra, na prazan stomak, uzimajte 1 supenu kašiku tokom zimskog perioda.

 

Pet namirnica koje mogu smanjiti želju za slatkišima

Agrosavjet
-
0
Pet namirnica koje mogu smanjiti želju za slatkišima

Ove ukusne i zdrave namirnice možete jesti bez grižnje savjesti.

Ako previše popustimo žudnji za šećerom u prerađenoj hrani, uzrokovaćemo brz rast, a potom i jednako brz pad glukoze u krvi. Taj nagli pad podstiče još veću potrebu za šećerom, pa se stvara začarani krug. Možete ga prekinuti samo jedući zdravu hranu koja sprječava žudnju za šećerom, tvrde nutricionisti. I složeni ugljenkohidrati, odnosno polisaharidi, proizvode jednak učinak u pogledu serotonina, samo to čine sporije.

Sljedeće namirnice zadovoljiće vaše potrebe za slatkim, bez štete za vaše zdravlje.

Paradajz

Paradajz je djelotvoran protiv žudnje za šećerom, jer sadrži visoku razinu triptofana – materije koju tijelo pretvara u serotonin. Ovaj plod bogat je i hromom, mineralom koji umanjuje žudnju za hranom i reguliše holesterol i nivo glukoze u krvi.

Jabuka

Jedno od najboljih voća za zadovoljavanje želje za slatkišima je jabuka. Lako ju je nositi sa sobom i nije je potrebno guliti ili rezati kao drugo voće. Čak i kisele sorte jabuke sadrže mnogo zdravih ugljenih hidrata. Ovo je voće bogato i prehrambenim vlaknima, koja daju osjećaj sitosti i smanjuju glad.

Kukuruz šećerac

Slatki kukuruz još je jedna zdrava namirnica koja vam može pomoći u “odvikavanju od slatkiša”. Posebno dobro suzbija želju za slatkim kad je skuhan. Obiluje antioksidansima, vitaminima, mineralima i prehrambenim vlaknima. Osim poriva za jedenje šećera smanjuje i glad.

Slatki krompir

Još jedno povrće koje vam može pomoći je slatki krompir ili batat. Ova namirnica neće samo zadovoljiti vašu žudnju za slatkim, nego će dodatno organizam snabdjeti vitaminom C, D i B6 i željezom. Hranjive materije u slatkom krompiru mogu spriječiti bolesti srca, rak i druge degenerativne bolesti.

Cimet

Cimet je fantastičan začin koji ima izvrstan ukus i miris, pa ga možete dodati mnogim jelima. Cimet odlično pomaže protiv želje za slatkim. Ovaj začin sprječava nagle oscilacije u nivou glukoze koje pridonose žudnji za šećerom i time odlaže potrebu za unosom nove porcije šećera.

(Ljepota&Zdravlje)

Kontrola plodnosti zemljišta

Agrosavjet
-
0
Kontrola plodnosti zemljišta

Zemljište sa svojim fizičkim, hemijskim i biološkim osobinama,  je osnov biljne proizvodnje. Ono ima sposobnost da biljkama obezbjedi dovoljne količine hranjiva, vode, kiseonika, toplote, kao i prostor za normalan rast i razvoj podzemnih i nadzemnih organa biljaka. Svake godine zavisno od biljne vrste koju uzgajamo iz zemljišta se iznese određena količina hranjivih materija, koju je potrebno vratiti u zemljište upotrebom organskih ili mineralnih đubriva u određenim količinama.

Na našim zemljištima najveći problem pravi nedostatak humusa, povećana kiselost  i nedostatak fosfora, koji je potrebno nadomjestiti meliorativnim mjerama, a to su: humifikacija, kalcifikacija zemljišta i fosfatizacija. Danas se često srećemo s tim da naši poljoprivrednici iz godine u godinu primjenjuju đubrenje orjentaciono. Međutim, za sprovođenje svih mjera popravke plodnosti zemljišta neohodno je prvo uraditi agrohemijske analize, te na osnovu rezultata uz  preporuke pristupiti istom.

Sa ciljem očuvanja fizičkih, hemijskih i bioloških osobina i njegove plodnosti pristupa se kontroli plodnosti zemljišta. Pored primjenjenih agrotehničkih i meliorativnih mjera kontrola plodnosti je preduslov za racionalnu upotrebu đubriva, na osnovu hemijskih analiza u cilju ostvarivanja visokih, kvalitetnih i stabilnih  prinosa gajenih biljaka kao i zaštite životne sredine i biosfere u cjelini. Laboratorijska  analiza poljoprivrednog zemljišta obuhvata:

  • pH vrijednost zemljišta (kiselost)
  • Sadržaj CaCO3
  • Sadržaj organske materije (% humusa)
  • Sadržaj azota (%)
  • Sadržaj lakopristupačnog fosfora (mg/100 g zemlje)
  • Sadržaj lakopristupačnog kalijuma (mg/100 g zemlje)
  • Sadržaj mikroelemenata

Kontrolu plodnosti zemljišta obavljaju ovlaštene institucije uz  davanje određenih preporuka nakon utvrđene hemijske analize.

Uzorkovanje zemljišta za analizu i ispitivanje plodnosti uzima se najčešće nakon skidanja usjeva (prije zasnivanja novog) ili u toku vegetacije (kod prihrane). Ukoliko se ubrzo nakon prethodnog usjeva zasniva nova kultura onda se uzorak može uzeti i u toku vegetacije, s tim da treba imati u vidu da se tada uzorkovanje može izvršiti tek nakon 3 mjeseca od poslednje primjene fosfornih i kalijumovih đubriva.

Pročitajte: Kako pripremiti zemljište za sljedeću sezonu?

Uzorci se uzimaju sa parcele od 1,5 do 5 ha, krećući se dijagonalno ili  cik-cak po parceli. Sa parcele se uzima više pojedinačnih uzoraka zavisno od veličine parcele, od kojih se formira jedan reprezentativni uzorak za analizu težine 1-1,5 kg. Dubina uzimanja uzoraka za ratarske i povrtlarske kulture kreće se od 0-30 cm, a za višegodišnje zasade i vinograde  0-30 cm i 30-60 cm.

Podaci koje treba da sadrži jedan uzorak su: ime i prezime proizvođača, naziv ili oznaka parcele, površina, predusjev, naredni usjev, zasad i godina zasada (kod voćnjaka ili vinograda) dubina i datum.

Preporuke koje se mogu dobiti analizom plodnosti zemljišta su:

  • mogućnost gajenja pojedinih vrsta
  • mjere popravke zemljišta (kalcifikacija, humifikacija, fosfatizacija, kalinizacija)
  • vrsta organskog i mineralnog đubriva
  • količina i vrijeme primjene pojedinih đubriva
  • vrsta i količina đubriva za prihranu tokom vegetacije

Tokom uzimanja uzoraka za agrohemijsku analizu veoma je bitno da se uzorci zemljišta uzmu pravilno kako bi se dobili što precizniji rezultati i adekvatna preporuka đubrenja, kako bi se na kraju ostavirili visoki i stabilni prinosi, uštedio novac i sačuvala životna sredina.

Obaveza poljoprivrednika trebala bi biti da na svake četiri godine izvrše ispitivanje zemljišta sa svojih parcela, naročito onih na kojima primjete pad prinosa ili loše zdravstveno stanje biljaka.

Pored ispitivanja parametara plodnosti zemljišta radi racionalne primjene mineralnih đubriva, trebao bi se ispitati i sadržaj štetnih elemanata, odnosno teških metala, naročito na zemljišta koja su izložena zagađenjima od poplava, izlivanja otpadnih voda, blizine hemijskih  fabrika i dr. zagađivača.

Ministarstvo poljoprivrede šumarstva i vodoprivrede svake godine subvencioniše analizu kontrole plodnosti poljoprivrednog zemljišta na osnovu Programa pedoloških analiza.

1...878889...1.015Stranica 88 of 1.015

NAJČITANIJE

POPULARNI POSTOVI

POPULARNE KATEGORIJE

O nama

Naš cilj je omogućiti čitaocima da na jednostavan način dođu do najbitnijih informacija vezanih za poljoprivrednu.

Kontakt: [email protected]

Telefon: +38766112694

PRATITE NAS


Uslovi korištenja
Impressum

© 2021. AGRO SAVJET - Sva prava zadržana.

Created by: MicroMedia