Naslovnica Blog Stranica 854

Slanina liječi mamurluk

Slanina je jedna od najpoznatijih namirnica na našim prostorima. Ne postoji trpeza na nekom slavlju na kojoj se ne nađe ovaj suhomesnati proizvod. Međutim, ove činjenice o slanini možda niste znali.

Slanina zbog visokokog nivoa zasićenih masti koje sadrži, pruža osjećaj sitosti, pa ćete duže osjećati sitost nego ako budete jeli samo ugljene hidrate, a njen slatko slani neodoljivi ukus će vam „olakšati“ konzumaciju. I s obzirom da je je puna B vitamina, koji su od vitalnog značaja za naš imunološki sistem i zdravlje, ona sadrži 65% preporučenog dnevnog unosa tiamina (vitamina B1), 47% niacina (vitamina B3), 38% vitamina B12 i 36% cinka. Tako da treba jesti slaninu, ali u umjerenim količinama kao i svu drugu hranu.

Britanski istraživači otkrili su da slanina sadrži neke aminokiselin koje pomažu da se nadoknade naurotransmite čiji nivo opada tokom unosa velikih količina alkohola. Tako da slanina liječi mamurluk, vjerovali ili ne.

Pasta s ovim dimljenim sastojkom čisti zube na tradicionalan način, ali vam osigurava svež dah. Zaboravite na pastu za zube s eteričnim uljima hibiskusa, mente i drugog osvežavajućeg bilja – potražite onu s mirisom slanine.

Istraživanja su pokazala da ishrana bogata kalorijama i masnoćama, uključujući i čestu konzumaciju slanine – stimuliše centar u mozgu zadužen za užitak. Na taj način izaziva telesnu potrebu koja se graniči sa zavisnošću. Ukoliko jedete slaninu često postoji mogućnost da se na nju navučete!

Slanina nam pomaže da bolje pamtimo jer sadrži mikronutrijent po imenu kolin, koji je važan za razvoj hipokampusa u mozgu, dela upravo rezervisanog za pamćenje. Jedna studija sugeriše da ukoliko trudnica konzumira hranu bogatu tim elementom doprinosi boljem razvoju mozga kod nerođenog deteta.

Izvor: Vestionline

Procjena posljedica požara u Astraliji mjeri se milijardama

Australija će se suočiti sa gubicima od pet milijardi australijskih dolara (3,5 milijardi američkih) zbog razornih požara 

Prema prognozi australijske banke Vestpak, ova prirodna katastrofa bi takođe mogla da „proguta“ 0,2 do 0,5 odsto bruto domaćeg proizvoda zemlje.

Najveće štete trpe turistički i poljoprivredni sektor, a najteže pogođena teritorija čini oko jedan odsto nacionalne ekonomije.

Od 8. novembra, kad je proglašeno vanredno stanje zbog požara, osiguravajućim kućama je podnijeto oko 10.550 zahteva za naknadu štete u ukupnom iznosu 939 miliona australijskih dolara.

Mada je ukupni ceh katastrofa poput ove (uključujući i osigurane i neosigurane gubitke koji zahtjevaju državnu pomoć) otprilike dva puta veći od osiguranih gubitaka, pun ekonomski uticaj je „visoko neizvestan“, navodi banka.

– Procjena ekonomskih posljedica katastrofa uvek je veoma teška, posebno kada je još uvek nepoznat pun obim štete – navode analitičari Vestpaka.

Sadašnja kriza sa požarima ima veće posljedice od požara u Viktoriji 2009. godine nazvanog „Crna subota“, jednom od najrazornijih u istoriji Australije, u kojem je poginulo više od 170 ljudi, uništeno 2.029 kuća, i spaljeno više od 400.000 hektara zemlje.

Samo su poplave u Kvinslendu 2010-11. godine nanijele veće štete sa ukupno procenjenim troškovima od 6,4 milijarde australijskih dolara, dodaju iz Vestpaka.

Bonitetna agencija S&P Global Rejtings saopštila je da kriza s velikim požarima neće ugroziti kreditni rejting zemlje AAA. Ova agencija smatra da će lokalne samouprave moći da „apsorbuju fiskalne izdatke, koji su relativno mali u odnosu na njihove budžete“.

Izvor: AgroTV

Komisija EU razmatra zabranu korištenja plastičnih pakovanja

Evropska komisija razmatra zabranu korištenja plastičnih vrećica i priprema nove zahtjeve za proizvođače.

„Želimo proširiti pravila za plastiku za jednokratnu upotrebu i trenutno istražujemo u kojem smjeru bi to bilo moguće. Bitan korak bi bio, naprimjer, zabraniti plastična pakovanja ili propisati korištenje reciklirane plastike“, rekao je komesar EU za okoliš i okeane Virginijus Sinkevičisu u intervjuu za njemački list Die Welt.

Nova uredba EU o plastici za jednokratnu upotrebu prijeti tržištu vrijednom 10 milijardi dolara, pri čemu su polipropilen i polistiren najviše izloženi plastici, ističe Bloomberg.

Direktiva o jednokratnoj upotrebi plastike kojom se zabranjuju plastični proizvodi kao što su pribor za jelo, slamke, štapići za uši i neke posude, donesena je prošle godine.

Evropska komisija istražuje i kako bi se proizvođači proizvoda kao što su gume ili kozmetika mogli obavezati da dramatično smanje upotrebu mikroplastike u svojim proizvodima.

„Mikroplastika je u našoj agendi. Do kraja godine napravit ćemo detaljnu listu proizvoda koji sadrže mikroplastiku ili koriste mikroplastiku“, rekao je Sinkevičius.

Izvor: Klix

Da li će proizvođači duvana odustati od ugovorene proizvodnje za 2020. godinu?

Organizatori proizvodnje duvana Semberije i Posavine održali su sastanak sa proizvođačima na temu – da li će krenuti u proizvodnju duvana u ovoj godini, javlja RTRS.

Opterećeni su velikim i, kako kažu, nepravednim milionskim nametima Uprave za indirektno oporezivanje BiH, koja, prema njihovom mišljenju, obračunava i duži ih za nešto što nije urađeno. Ukoliko ne dođe do poništavanja štetnih odluka, najavljuju mirne proteste.Odlukom Uprave za indirektno oporezivanje BiH, organizatori i proizvođači duvana dovedeni su u situaciju da u potpunosti obustave proizvodnju.

– Prošle godine sam smanjio proizvodnju i nažalost, mislim da je posve prekinem, jer je ova situacija postala bezizlazna – ističe Mirko Mitrović, proizvođač duvana iz Donjeg Žabara.

– Oni kažu: koliko ste dali sjemenki proizvođaču toliko se moralo predati duvana, te za sav duvan koji po toj računici nije predao, obračuna se PDV. Koliko tu sve uslova ima da ta sjemenka dođe do biljke i da se osuši, ubere, i proizvede taj duvan, to je stvarno van svakog zdravog razuma – kaže proizvođač iz Pučila kod Bijeljine Branimir Andrić.

Uprava za indirektno oporezivanje BiH je fakturisala porez u milionskom iznosu organizatorima proizvodnje na području Semberije i Posavine. Oni smatraju da su te odluke potpuno neosnovane i neutemeljene u zakonima, i nešto što se nije dogodilo za prethodnih 100 godina iskustva struke kada je u pitanju proizvodnja sirovog duhana sa kooperantima.

U ovakvoj situaciji organizatori su prinuđeni da obustave proizvodnju, a prema njihovim riječima, ovo je interes velikih koorporacija, sa izgovorom da su to mjere kojima žele suzbiti crno tržište.

U toku je žalbeni postupak u Upravi za indirektno oporezivanje BiH, a organizatori proizvodnje se nadaju da će se doslijedno primjenjivati Zakon o duvanu, te da će sporne odluke biti poništene. Ukoliko se ne ponište, 8. februara će organizovati protesti.

Izvor: RTRS

Na farmi ćurki u Mađarskoj otkriven ptičji grip tipa H5N8

Mađarska je detektovala virus ptičjeg gripa tip H5N8 na jednoj velikoj farmi ćurki u sjeverozapadnom djelu zemlje, saopštila je danas mađarska Nacionalna agencija za bezbednost lanca ishrane, javlja Rojters.

U saopštenju se navodi da će sav fond ćurku na toj farmi, više od 50.000 komada, biti uništen i da će se preduzeti druge mjere predostrožnosti kako bi se spriječilo širenje zaraze.

Izvor: Tanjug

Objavljena vremenska prognoza do kraja mjeseca

Stabilne vremenske prilike, vedro i sunčano, zadržaće se do subote 18. januara.

U ovom periodu uz riječne tokove centralne, sjeverne, istočne i sjeveroistočne Bosne prognozira se magla ili niska oblačnost.

Od nedjelje 19. januara izgledna je promjena vremenskih prilika uz snježne padavine, posebno na zapadu i u centralnim krajevima Bosne. Nestabilno vrijeme zadržaće se do ponedjeljka 20. januara, nakon čega slijedi postepena stabilizacija i prestanak padavina.

U periodu od 12. do 19. januara, jutarnje temperature u Bosni prognoziraju se od -2 do 3, u Hercegovini od 3 do 7. Vrijednosti dnevnih temperatura u Bosni se očekuju od 3 do 9, a u Hercegovini od 8 do 13 °C.

Pad temperatura zraka izgledan je od 20. do kraja prognoznog perioda 27. januara, sa jutarnjim u Bosni od -6 do -1, na jugu od 0 do 3 stepena, a dnevne u Bosni od -2 do 3, u Hercegovni od 5 do 9 °C.

Izvor: N1

Kravu zaskočile tri bijele argentinske doge i izgrizle do smrti

Pola tone teška krava Tajči nije imala šanse.

Krava imenom Tajči koja se nedavno otelila, jednostavno nije imala šanse. Zaskočile su je i do smrti izgrizle tri bijele argentinske doge.

Nemili događaj, kako piše slobodnadalmacija, dogodio se u petak oko 18 sati na području Podmosorja, blizu Kučina. Prema onome što su neslužbeno doznali, 10-ak krava vraćalo se s ispaše, no jedna od njih još se malo zadržala kad su se pojavila trojica mladića s tri bijele argentinske doge.

Psi koji nisu imali brnjice zaskočili su 500 kilograma tešku kravu.

Kako doznaje Slobodna Dalmacija, vlasnici pasa s vlasnikom zaklane Tajči pokušat će dogovoriti eventualnu odštetu. Policija je vlasnike evidentirala te će protiv njih ići i odgovarajuća prijava. Na teren su izašli i veterinar te veterinarska inspekcija.

Kako podsjećaju, da nije riječ o bezazlenim psima već onima koji spadaju u skupinu opasnih pasa, govore prošlogodišnji događaji. U ožujku 2019. godine bebu staru dva mjeseca u okolici Đurđevca izgrizla je doga. Par dana kasnije, u Ferdinandovcu u Koprivničko-križevačkoj županiji doga je ugrizla 15-godišnjaka za lice.

Slični događaj napada pasa na stoku, barem prema naših podacima, duže vrijeme nije zabilježen. No jesu napadi vukova, medvjeda pa i vukopasa. Riječ je o križancu vuka i nepoznate pseće pasmine. Indikativna je boja dlake, krajnje atipična za vuka, što je izraženo zastupljenošću svijetlijih boja. Ono po čemu se posebno razlikuje je bijela mrlja na prsima i  njuški.

Vukovi i medvjedi stalna su prijetnja tamošnjoj stoci. Tako su mještani Aržana, Sviba, Studenaca u zadnje vrijeme i Lovreća svjedoče nemilim događajima noćnih pokolja ovaca i koza. Jedan slučaj posebno ih je zaintrigirao.

U studenačkom zaseoku Podjaram nedaleko od državne granice pod čudnim okolnostima Jozi Biliću Pižiću nestalo je trideset koza.

Broj farmi opada, baš onoliko koliko rapidno raste broj kladionica

Kakvo je to selo gdje te više horoz ne budi svojim jutarnjim pjevom, gdje tek poneka krava šeta livadom, gdje je 100% stanovništvo u penziji, gdje se traktori više ne voze, a plastovi sijena mogu izbrojat na prste jedne ruke ?

Odlični zemljišni i vodni resursi, nevjerovatan potencijal za razvoj organske proizvodnje, nepregledne poljane, livade, pašnjaci, visoravni, tradicionalni domaći proizvodi bez konkurencije, razvoj sela i ruralnih potencijala, odobrene dozvole za izvoz…  Samo su neki od spektakularnih naslova o bh poljoprivredi. Realno stanje na terenu u vrlo malim procentima i jeste tako, za one koji znaju iskoristiti potencijal, imaju sluh za biznis, hoće i znaju se uhvatiti u koštac sa tržištem i zaradom. Znaju šta selo pruža i može.

Odemo li ispod površine, dublje, kad sagledamo realno stanje, pitanje je ko će sve te resurse u budućnosti koristiti, gdje su mladi ljudi na selu, osim što zemlju napuštaju, simptomatično nove generacije gube radne navike, idu linijom manjeg otpora, sve što je nekad bila blagodat danas je sramota. Sramota je u današnjem društvu objaviti story sa kravom, na njivi, pa čak samo i posjetiti farmu goveda, voziti traktor i slično.

Mladima poljoprivreda nije u fokusu

Kažu da je William Shakespeare uzimao umjetnost kao mjesto pojavljivanja istine, ako je tako, onda citat iz remek djela „Hamlet“ opisuje bh poljoprivredu ovako: „Nešto je trulo u zemlji bosanskoj„! Razumljivo, svaki početak je težak, nije lahko započeti bilo koju poljoprivrednu proizvodnju i ostvariti zaradu i egzistenciju. Fabrika pod otvorenim nebom, kako poljoprivredu još nazivaju je vrlo rizičan biznis, i često ne zavisi samo od vlastitog rada i truda. Međutim mnogo je pozitivnih priča ispričano, priča koje i dalje traju, te su odličan primjer.

Danas većinom to izgleda ovako: porodica se tradicionalno bavi poljoprivrednom proizvodnjom, desetak muznih grla, 50 dunuma obradivog zemljišta, zaključen ugovor o otkupu mlijeka, usput  i 2-3 tovna bika tokom godine, traktor u funkciji, štala sagrađena, višak mlijeka se preradi u sir za kojim se na tržnici traži kilogram više. Sve to, prethodne generacije poljoprivrednika su baš tu na selu gradile, pradedo, dedo, pa otac i tu nažalost danas priča završava u većini slučajeva.

Ipak nije sve tako crno, ima onih koji i nastavljaju dalje, sin preuzima već utemeljenu proizvodnju i prodaju. Ipak jedno pitanje „visi u zraku“, zašto mnogi mladi na već „razrađen“ porodični poljoprivredni biznis ne nastavljaju dalje, ne interesuje ih to zanimanje, idu sa sela, svjesno za manju plaću od onoga što bi na kućnom pragu zarađivao!? Pitanje kojim se današnji sistemi i društvo ne bave, onoliko koliko bi trebalo, stoga i utemeljen odgovor i ne postoji, samim time ne nazire se niti rješenje!

Ruralno nije sramota

Kakvo je to selo gdje te više horoz ne budi svojim jutarnjim pjevom, gdje tek poneka krava šeta livadom, gdje je 100% stanovništvo u penziji, gdje se traktori više ne voze, a plastovi sijena mogu izbrojat na prste jedne ruke? Silni programi pomoći, poticaji, programi ruralnog razvoja ne nude pravo rješenje. Na žalost, sve dok  se u pojedinim kantonima Federacije u toku godine više registruje kladioničarskih poslovnica od registrovanih farmi, silni programi poticaja nemaju svrhu. Ustvari imaju, ali samo za one koji ih donose, što se kaže neka ima na papiru i pokoji društveno politički poen!?

Svijest, a i mentalitet mladih već je odavno daleko od poljoprivrede, a osim što nema zainteresovanosti, prešlo se izgleda na veći stepen, poljoprivreda i selo postaju sramota u društveno socijalnim kretanjima.

Mnoge zemlje EU odavno su prepoznale ovaj problem, sistemski ga rješavaju multidisciplinarno od obrazovnog sistema do novih proizvodnih tehnologija kako bi ruralna područja ne samo oživjeli već ih učinili samoodrživim. Dovoljan je podatak da svima bude jasno koja važnost se ovom problemu u EU daje, a to su finansijske potpore. Za razdoblje od 2007. do 2013. godine, programu je namijenjeno 96,4 milijarde eura. U novom financijskom razdoblju od 2014. do 2020. godine, predviđena sredstva za poljoprivredni program i ruralni razvoj iznose 95,577 milijardi eura. Ako već oni koji trebaju ne znaju, neka prepišu od uspješnih, to nije sramota ako je cilj ruralne sredine učiniti samoodrživim i primamljivim za stanovništvo.

Izvor: Agroklub.ba

Kako sam izliječio rak pšeničnom travom: Detaljna uputstva i recept čovjeka koji je odbio hemioterapiju!

Pored toga što ubija maligne ćelije, specifičan nutritivni sastav lišća mlade pšenice osigurava povoljno delovanje na kožu, kosu i nokte, kao i na probavu, prevenciju bolesti srca i krvnih sudova, i uopšteno obogaćuje ishranu

Kada su lekari rekli 74-godišnjem Deniju Mek Donaldu iz Irske, da ima rak želuca, tako žestok da je najverovatnije da će ga ubiti u roku od tri meseca, on je odlučio da ignoriše njihove savete kako bi izbegao tretman toksične hemioterapije i da prihvati prehrambeni pristup ozdravljenju.

Četiri godine kasnije, Deni je sjajno, zahvaljujući dnevnom protokolu koji je usvojio i koji uključuje i ispijanje sokova pšenične trave (mlade pšenice), hranjive guste “superhrane” s raznim neverovatnim zdravstveneim beneficijama.

Prema pisanju medija Sunday World, Deni je postao svestan svog stanja kada mu je čir na želucu odjednom eksplodirao u njegovom stomaku. Nakon što je prevezen u bolnicu s farme na kojoj živi, lekari su se borili da suzbiju krvarenje, da bi pritom otkrili da je Deni zapravo imao težak oblik raka želuca koji se proširio po celom telu.

Oni su ga upozorili da je jedini način na koji bi se oslobodio od raka, prema njihovom mišljenju, bio prolaz kroz konvencionalno lečenje – hemioterapija i zračenje.

Za razliku od većine ljudi, Mek Donald je odlučio da istraži druge metode lečenja. Kasnije je obavestio svoje lekare da se opredelio za vlastiti domaći tretman koji uključuje mladu pšeničnu travu.

Nimalo iznenađujuće, doktori su bili prilično ljuti, ističući kako će on biti “mrtav u roku od nekoliko nedelja”, ako bi odbio njihove doktorske savete. Ali Deni je izabrao pšeničnu travu umesto hemioterapije.

“Rekao sam doktorima da nisam bio spreman da se podvrgnem toku lečenja koji mi je predložen. Znao sam da će me ubiti. Oni su bili besni što sam došao do tog zaključka. Moj privatni doktor me je upozorio da ću biti mrtav za tri meseca”, istakao je Mek Donald.

Denijev izbor za korišćenje pšenične trave kao tretmana za njegov rak se temeljio na brojnim iskustvima za koje je čuo od prijatelja o čudesnom lekovitom svojstvu zelene pšenice.

“U roku od sedam dana osećaj peckanja koji sam imao je otišao, i ja sam se osećao puno bolje. Prestao sam da uzimam tablete koje su mi bile propisane i od tada nisam uzeo ni jednu tabletu do dana današnjeg. Mesec dana kasnije bol je potpuno nestao i znao sam da sam na putu oporavka. Pšenična trava je delovala. Napravio sam pravu odluku nakon odbijanja saveta doktora”, rekao je on.

Takođe, Mek Donald je dobio svu težinu koju je izgubio kao rezultat korišćenja lekova za njegovu bolest. Počevši sa samo jednom 28 grama pšeničnog soka dnevno, kasnije je stigao do 200 grama pšenične trave na dan. Deni kaže da je uspešno izlečio rak.

“Znam puno doktora koji misle da pšenična trava nema kvalitete i sposobnosti za ubijanje raka, ali ja sam živi dokaz da to nije istina i da ona funkcioniše”, dodaje on.

Šta je to mlada zelena pšenica ili pšenična trava?

Mlade zelene travke žitarica, koje se melju, danas su apsolutni hit za sve moderne ljude kojima je potrebna dodatna snaga prirode.

Lišće mlade zelene pšenice jedna je od spektakularnih namirnica krcatih materijama sa dobrim efektom na organizam. To je zapravo mlada zelena pšenica ubrana pre razvitka zrna (plodova) i transformacije u stabljiku zlatnih klasova. Kao mlada biljka, pšenica sastavom više liči na zeleno lisnato povrće nego na žitarice. Bere se kada je visoka oko 15 do 20 cm kako bi se optimalno iskoristili nutrijenti koji iz zrna prelaze u lišće. Potom se provodi ekstrakcija i sušenje, a zatim nastaje zeleni prah koji se može otopiti u vodi ili dodati raznovrsnim zdravim voćnim i povrtnim sokovima.

Ispijanje sokova od mladih zelenih žitarica danas pouzdano predstavlja snažno detoksikacijsko sredstvo i izvor antioksidanata, pa se veruje da može da zaštiti čoveka od brojnih bolesti današnjice.

Nutritivne i zdravstvene karakteristike mlade pšenice

Kada se uzgaja u organskim uslovima, lišće mlade pšenice zadržava 82 od 92 minerala prisutnih u zemlji, a procenjuje se da 1 kašičica praha mlade pšenice (3g) sadrži istu količinu minerala kao i pola kilograma organski uzgojenog voća i povrća.

Lišće mlade pšenice sadrži vitamine A, C, B, E i K, kao i minerale koje nalazimo u zemlji uključujući kalcijum, magnezijum, gvožđe, cink, kalijum, fosfor i kobalt.

Odličan je izvor aminokiselina i enzima, a budući da sok lišća mlade pšenice nije termički obrađen, ne dolazi do promene njihove strukture uzrokovane toplinom.

Specifičan nutritivni sastav lišća mlade pšenice osigurava povoljno delovanje na kožu, kosu i nokte. Zbog brojnih biljnih hemikalija koje sadrži smatra se da poseduje antikarcinogeni i detoksikacijski efekat. Deluje povoljno i na probavu, prevenciju bolesti srca i krvnih sudova, i uopšteno obogaćuje ishranu.

Posebno se preporučuje kod oslabljenog imuniteta, osobama izloženim povećanim psihičkim i fizičkim naporima, sportistima, nakon operacija i u vremenu oporavka od bolesti, dijabetičarima, a i kod neredovne i jednolične ishrane.

Mlada pšenica odlično se uklapa u strategiju očuvanja zdravlja na prirodan i ekološki održiv način u svrhu povećanja nivoa životne energije.

Recept za detoksikaciju

Ukus soka mlade pšenice u početku se može činiti neobičnim, pa se preporučuje da se pšenica kombinuje sa nekim drugim voćnim ili sa sokom od povrća. Posebno se dobro slaže sa sokom od jabuke.

Zbog intenzivnog ukusa i visokog sadržaja nutrijenata, počinje se sa oko 3g dnevno (jedna kašičica praha), a zatim se postupno povećava količina do oko 6 g dnevno (dve kašičice praha).

izvor: stilkurir

Otac i sin pokrenuli uspješan posao kod kuće

Privatno preduzeće “GSG-metal” iz Dervente, koje su pokrenuli otac i sin Grozdan i Grozdan Simikić, uspješan je primjer firme koja je pokrenula proizvodnju u vlastitom dvorištu, a već tri godine proizvode mašine za tržište BiH, Crne Gore, Srbije i Hrvatske.

Proizvodnju u ovom porodičnom preduzeću Simikići uglavnom zasnivaju na pravljenju mašina za rezanje i cijepanje drveta, te za pilane.

Dvadesetpetogodišnji Grozdan, koji je po zanimanju metalski bravar, kaže da je vremenom proizvodni program proširen na mašinsku obradu metala, kovanje, presovanje, štancovanje, valjanje metala, te metalurgiju praha.

On je imao je priliku da bude zaposlen u firmama na području Dervente i mogućnost da ode iz zemlje, ali kaže da kad čovjek hoće da radi, onda može da ostvari svoj san i kod kuće.

Nakon školovanja odmah sam počeo da radim i bavim se onim za šta sam učio. Možda bih u svijetu imao veću platu, ali teško da bih bio zadovoljan kao sada. Ovdje radim kod kuće, imam vremena za prijatelje, imam slobodu.

Ističe Simikić.

On navodi da preduzeće, kvalitetom svojih proizvoda i konkurentnom cijenom, pokušava da obezbijedi dugotrajan opstanak na raznim tržištima, što u današnjim uslovima nije jednostavno.

Sve je ručni rad. Do sada nije bilo pomoći i sve smo uradili sami. U pregovorima smo sa jednom njemačkom firmom da za njih radimo serijsku proizvodnju određenih dijelova za građevinske i druge radne mašine i, ukoliko dođe do realizacije tog posla, moraćemo da zaposlimo ljude, jer nas dvojica nećemo moći sve da stignemo.

Priča Simikić.

Njegov pedesetpetogodišnji otac Grozdan kaže da je 12 godina proveo u Fabrici cijevi “Unis” u Derventi, zatim u još nekim privatnim preduzećima, a sada radi sa sinom u vlastitom pogonu.

Do penzije je ostalo 10 godina, ako ne povećaju starosnu granicu. Prijavljeni smo, uplaćujemo obaveze, radimo kod kuće i to je najvažnije. U planu imamo kupovinu CNC mašine jer će biti potrebna u proizvodnji. Moraćemo da kupimo i trafostanicu jer nam problem predstavlja sadašnji napon.

Ističe stariji Simikić.

Simikići su svom dvorištu napravili 150 metara kvadratnih radnog prostora u kojem se odvija proizvodnja.

Izvor