Naslovnica Blog Stranica 85

Koliko sarme mogu da izdrže u frižideru, a koliko u zamrzivaču?

Sarma i uopšte sva jela od kiselog kupusa koje kuvamo sa dosta suvog mesa, kao što je podvarak i svadbarski kupus, mogu dugo da stoje ako se na pravilan način čuvaju…

Zima je nezamisliva bez sarme, a njih obično skuvamo više, pa podgrijavamo ili stavimo u zamrzivač. Zbog toga smo pitali nutricionistu kako i koliko smijemo da je čuvamo.

Prema riječima nutricioniste Branke Mirković, sarme u frižideru mogu da ostanu svježe i do nedelju dana, a u slučaju da ne planirate da ih sve pojedete za ovo vrijeme, dobro rješenje predstavlja zamrzivač u kom mogu da ostanu sveže 3 do 4 mjeseca, prenosi Žena Blic.

Pročitajte: Kako da napravite posnu sarmu

– Sarma i uopšte sva jela od kiselog kupusa koje kuvamo sa dosta suvog mesa, kao što je podvarak i svadbarski kupus, mogu dugo da stoje ako se na pravilan način čuvaju, jer se želatiniraju i to je ono što ih održava. U međuvremenu podgrijevamo samo ono što mislimo da pojedemo, jer kupus i sve ostalo čestim podgrijevanjem gubi nutritivnu vrednost. Sarma se može i zamrznuti, a u zamrzivaču može da stoji do četiri mjeseca. Pre zamrzavanja sarmu treba ohladiti i razdijeliti u porcije. Kad je odmrzavamo, to treba da činimo polako u frižideru. Isto tako, treba da pazimo da odmrznemo samo koliko ćemo da pojedemo, jer jednom odmrznutu hranu nije dobro ponovno zamrzavati – upozorava nutricionista.

Kiseli kupus ima vrlo malo kalorija i izvrstan je izvor vitamina C koji štiti imunitet. Kako savjetuje nutricionista, jela od kiselog kupusa trebalo bi spremati u pekaču u rerni na umjerenoj temperaturi par sati i, pri tome, izbjegavati jake zaprške.

blicžena.rs / nsuzivo.rs

Greška koju većina pravi kad zaliva orhideje: Samo ovako će bujati tokom cijele godine

Uz pravilnu njegu i održavanje, orhideja može prelijepo cvjetati i po nekoliko godina. Najvažnije je da im se obezbijedi ambijent koji liči na njihovo prirodno stanište, sa dosta svjetlosti i vlage.

Orhideje se najčešće zalivaju na 10-15 dana, ali mnogi ne znaju da pri zalivanju prave grešku zbog koje orhideja može da uvene.

Većinu biljaka zalivamo tako što vodu sipamo direktno u zemlju, ali sa orhidejom to ne bi trebalo da radimo.

Pročitajte: Kako spasiti orhideju od truljenja

Savjet je da u kadu, tuš kabinu ili veću posudu sipate vodu i nju stavite orhideje. Važno je da orhideje izvadite iz dekorativne saksije i ostavite te ih samo u onim providnim u kojima su bile kada ste ih kupili.

Ostavite ih u vodi nekoliko minuta, a onda ih vratite u dekorativne saksije, piše Telegraf.

Proizvodnja bijelog luka: Naučite iz iskustva drugih

Proizvodnja bijelog luka nije ni malo jednostavna, već se radi o zahtjevnoj proizvodnji koja iziskuje puno pažnje, a najvažnija je blagovremenost svih koraka. Takvog je stava i Vukašin Ivanović iz Kule, koji iza sebe ima četiri godine staža u proizvodnji bijelog luka.

Prije nego što je posadio prvi čen, obišao je i Bačku i Banat kako bi na terenu sagledao najbitnije momente u ovoj proizvodnji, međutim, sa tih putovanja se vratio sa spoznajom da je reč o nauci i da svaki proizvođač ima neku svoju teoriju. Tada je shvatio da je iskustvo bogatstvo, te se veoma temeljno posvetio uzgoju bijelog luka na svom porodičnom imanju u Kruščiću.

“Učio sam na svojim greškama, ali sam se zakleo da ću svoju proizvodnju dovesti do savršenstva, i u trećoj godini sam to dokazao i prinosom i kvalitetom. Ali, moram da naglasim, nije lako, puno je detalja o kojima se mora voditi računa. Bijeli luk je osjetljiva biljka, pa onaj ko se boji rada, neka ne radi luk.” – kaže Vukašin za portal agrosaveti.rs

Kvalitetno sjeme belog luka temelj uspijeha

Za one koji se ipak ne boje rada, u ovoj priči Vukašin će nam izdvojiti nekoliko najvažnijih segmenata u proizvodnji bijelog luka. Naravno, priprema zemljišta i prihrana su prvi detalji, pa naš sagovornik analizu zemljišta izdvaja kao obavezan korak.

“Znamo da bijeli luk uzvuče iz zemlje puno azota, kalijuma, fosfora, pa bez analize vi ne znate šta vašoj zemlji treba dati. Inače, bijeli luk ne voli stajska đubriva, pa je bolje pribeći mineralnim, namjenskim. Na osnovu analize, ja sam prihranio sa 6 : 12 : 24. Jako je važno da sjeme bijelog luka bude kvalitetno i na to se mora staviti akcenat. Mi smo sadili u optimalnom roku, tačnije 11. oktobra, pa evo sada u januaru on izgleda odlično, ima 4-5 pera. Ne preferiram gustu sadnju. Išao sam u redu, čen od čena od 10 do 15 centimetara, a red od reda 40 centimetara, da bih mogao sa špartačem da prođem.” – kaže naš sagovornik.

U februaru slijedi prihrana bijelog luka

Prihrana bijelog luka se ne smije zanemari, te će Vukašin u februaru mjesecu luku dati prije svega azot.

“Mi sve radimo ručno, pa ćemo sa ručnom sijačicom proći sa obe strane reda, kako bi luk adekvatno usvojio đubrivo. Azot mu je sada najpotrebniji, kasnije kalijum. Nakon prihrane, kada se proljećne tempertaure ustale, kreću i prvi problemi, a to su lukova muva, plemenjača, rđa, trulež. Mora se reagovati na vrijeme. A kada radim te tretmane, uradim i prihranu preko lista.” – dodaje naš sagovornik.

Što se borbe protiv korova tiče, Vukašin je radio tretman posle sadnje, a prije nicanja. Naš sagovornik ističe da bijeli luk ne voli vodu, ali u aprilu-maju, ako je proljeće sušno, poželjno je izvršiti navodnjavanje.

Kada se vadi bijeli luk

Bitno u proizvodnji bijelog luka je i kako odrediti momenat vađenja. To je važno i zbog kvaliteta, ali i čuvanja bijelog luka.

“Luk vadimo krajem juna, početkom jula, a tada su temperature visoke. Može vrlo lako doći do prezrevanja luka, on se prosto rascvjeta. Glavica izgubi vezu sa trskom, glavica dobije vazduh i taj luk je osuđen na propast, ne može izdržati ni mjesec dana, a ne, dočekati novu godinu u skladištu. Zato je važno izabrati pravi momenat za vađenje. Ja to radim kada oko 60% listova onako svene, to je moje iskustvo.” – ističe Vukašin.

Čuvanje bijelog luka

Vukašin kaže da je proizvodnja luka zapravo jedna “spora priča”, jer ga sadite u oktobru, vadite na ljeto, a prodajete i tokom naredne godine. Zato je adekvatno skladištenje takođe važan momenat.

“Bijeli luk se čuva recimo kao suvo meso, mora imati vazduha, mora biti na provetrenom mjestu. Luk je jako zahtjevan. O svemu se mora voditi računa. Džabe sve uradite kako treba na njivi, ako pogrešite tokom čuvanja.” – ističe naš sagovornik.

Kvalitet ima cijenu

Dosta se pričalo o perspektivi u proizvodnji bijelog luka, a nesporno je da uvoz kvari tu sluku, međutim, kvalitetan domaći bijeli luk ima svoje tržište.

“Kvalitet sam određuje vaše mjesto na tržištu. Naš beli luk ima bolju aromu, vole ga mesne industrije. Glavica mora biti krupna, mora imati od 10-12 čenova, mora biti beo, bez fleka, itd. Ja nisam hteo da odstupim od svoje cene, jer sam zaista imao kvalitet. Bez obzira na to što sam sa cijenom bio usamljen, sve sam prodao. Mislim da kvalitet uvijek nađe kupca. Da, uvoz ga ubija, ali znamo da taj kineski ne može da se poredi sa domaćim bijelim lukom.” – dodaje Vukašin.

Bijeli luk iz Kruščića sve više tražen

Ono što je pozitivno je da u Kruščiću ima sve više mladih proizvođača bijelog luka, te su se zajedničkim snagama izborili i postali prepoznatljivi po kvalitetu.

“Ja sam generalno optimista, raditi se mora, učiti, pa ako je čovek uporan, taj rad se mora isplatiti. Ne može se do rezultata preko noći. Ali pozitivno je i to što su mladi ljudi ovde u Kruščiću pokazali interesovanje za proizvodnju bijelog luka, ja nesebično pomažem kome treba, tako da je kruščićki bijeli luk postao prepoznat na tržištu.” – dodaje Vukašin.

Fikus će narasti do plafona, samo ga poprskajte ovom vodom

Fikus ili gumijevac je omiljena sobna biljka i spada u porodicu dudova (Moraceae), to je biljka koja se odlikuje mnogobrojnim vrstama različitog rasta i listova.

Primjera radi, ficus elastica ima veliko lišće oblika bucmaste elipse i šiljate crvene pupoljake listova koji izgledaju vrlo je dekorativno dok fikus bendžamina ima puno malih listova i vrlo podsjeća na drvo.

Razmnožavanje i Orezivanje fikusa

Većina fikusa će dobro tolerisati orezivanje i to možete učiniti ako želite da ograničite njegov rast. Ove gornje reznice možete koristiti za razmnožavanje tako što ćete ih staviti u zemlju nakon što ih tretirate prahom za korijenje ili ih stavite u vodu, a kada se ukorijene, presadite ih u zemlju. Nakon rezidbe biljke, pažljivo je zalijte i čuvajte tek nakon mjesec dana.

Briga o fikusu

Fikusi često gube lišće nakon sticanja. Ovo je posljedica šoka selidbe, pa ficus_benjamin obezbjeđuje redovno zalivanje i obilje svjetlosti i vlage u periodu adaptacije na novo stanište. Svakih 14 dana, a tokom ljeta češće, prskajte biljku ili joj operite listove mlakom vodom. Ako perete listove, možete rastvoriti malo deterdženta u vodi, a zatim isprati listove čistom vodom. Uglavnom se peru listovi krupnolisnih fikusa jer se listovi sitnolisnih fikusa mogu oštetiti i to može dovesti do sušenja.

Poželjno je da uz biljku zalijepite štap za koji ćete je vezati tako da ima oslonac dok je stabljika još mlada. Tokom starenja najčešće otpadaju najstariji listovi, ali ako se to dogodi mladoj biljci, vjerovatno je previše zalivate. Ako opadajuće lišće imaju smeđe mrlje, to ukazuje da je prostorija u kojoj se nalazi fikus previše hladna.

Zalivanje, prskanje, voda i vlaga za fikus

Fikus je veoma osjetljiv na prekomjernu vlagu u zemlji kao i na neredovno zalivanje, pa mu u takvim slučajevima listovi žute i opadaju. Zato treba obratiti pažnju na dobru drenažu, odnosno odvod vode iz saksije. Uvjerite se da je zemlja uvijek umjereno vlažna i nikada potpuno suva. Zalivajte ga jednom nedjeljno zimi i dva puta nedjeljno ljeti.

Fikus ne voli da voda ostane u njegovoj podlozi, pa nakon zalivanja uklonite višak vode iz supstrata.

Transplantacija fikusa

Fikuse, kada su mladi, treba presađivati jednom godišnje, dok se starije biljke mogu presađivati svake dvije do tri godine. Dodajte pijesak, malo ilovače i treseta u humus, rastresito tlo za saksije.

Fikus godinama razvija vazdušne korijene, koje ne treba sjeći. Mlade biljke se presađuju u malo veće saksije, a kada su biljke stare i otežane za presađivanje, skinite gornji dio zemlje i prekrijte ga svežom zemljom. Ako su gornji listovi fikusa manji od donjih, to znači da biljka gladuje, odnosno da joj je potrebna hitna transplantacija.

Pastrmka s povrćem koja obara s nogu /VIDEO/

Pastrmka sa porćem je neodoljiv specijalitet, a pravi se toliko lako, da ne možete ni da pretpostavite.

Ukus je očaravajući, a imaćete i obrok koji je veoma zdrav, te možete jesti bez griže savjesti.

Sastojci:

3 pastrmke 2 čena bijelog luka ruzmarin, peršunov list maslinovo ulje biber morska so 4 krompira 1 paradajz 1 tikvica 2 šargarepe 2 zelene paprike 2 crvena luka limun

Pročitajte: Kako da prepoznate da li je riba svježa?

Priprema:

1. U činiju sipati malo ulja, dodati morske soli, izdrobljen bijeli luk, nasjeckan peršunov list i ruzmarin. Tom smjesom malo napuniti i istrljati ribu, pa je poređati u podmazan pleh.

2. Povrće iseći na krugove, pa ga uvaljati u marinadu od ulja i belog luka. Poređati ga po ribi i između nje.

3. Peći na 200 stepeni oko 40 min.

Servirati i jesti, prenosi Kurir recept sa kanala Bakina kuhinja.

5 vrsta povrća koje možete posaditi u januaru

Januar je, kao početak nove godine, idealan mjesec za započinjanje raznih poslova. Iako januar važi za ,,mrtav” mjesec u pogledu povrtarstva, uz adekvatnu opremu (zagrijavanje plastenika. staklenika, tunela itd.) možete posaditi brojne kulture i postaviti temelje za uspješan početak godine u povrtarskom smislu. Pripremili smo za vas nekoliko povrtarskih kultura koje možete posaditi i gajiti već u januaru.

PATLIDŽAN

patlidžan
Foto: agrosavjet.com

Elegantan, sjajan i zaobljen – patlidžan (Solanum melongena) je na našoj listi povrća za sadnju u januaru. Uzgajan u Kini i Indiji više od 1.500 godina, ova botanička ljepotica je odličan izvor vitamina B1, kalijuma i folata. Nekada glavni sastojak musake i baba ganuša, patlidžan možete uzgajati u različitim uslovima. Sve što mu je potrebno je toplo mjesto, sunčeva svjetlost, vlažan kompost i uravnoteženo đubrivo.

Potrebno je strpljenje sa patlidžanom jer se sporo pokreće, zbog čega je dobra ideja da počnete sa patlidžanom upravo u januaru. Što ih ranije posadite, to bolje. Pronađite mjesto sa suncem i držite ih unutra dok ne prođe opasnost od mraza. Ovi usjevi najbolje uspijevaju u zagrijanom stakleniku. Inače, pri sadnji je patlidžan idealna prateća biljka paradajza i paprike.

Pročitajte: Kako se gaji zdravo povrće PATLIDŽAN?

Iako su lako dostupne u tamnoljubičastim nijansama, takođe možete eksperimentisati sa bijelim, zelenim i prugastim varijantama. Odlične sorte koje možete isprobati uključuju „Long Purple“ visokog prinosa i „Moneimaker“ u ranom usjevu.

CELER

List celera
Foto: AgroSavjet/List celera

Botanički poznat kao Apium graveolens var. rapaceum, celer nije teško uzgajati – samo je potrebno vrijeme. Zahvaljujući sporom klijanju i dugoj sezoni rasta, sada bi trebalo da ga sijete u plitke saksije, održavajući kompost samo vlažnim. Zaštitite ga od hladnoće i slobodno navodnjavajte.

Održavajte tlo plodnim i vlažnim dok se usjevi gomilaju, dobro zalijte i pokušajte sa malčiranjem za maksimalan prinos. Braćete ga od kraja septembra, ostavljajući ga u zemlji što duže za intenzivnije ukuse. Celer je dobra prateća biljka za prokelj i zelenu salatu.

Inače, celer se odlično skladišti i čuva osam mjeseci.

KARFIOL

karfiol
Foto: Pixabay

Za one koji žele da uzgajaju karfiol (Brassica oleracea), najsjajnije bijele sorte su najbolje za sadnju u januaru, najbolje u stakleniku. Krafiolu su potrebne stalne hladne temperature, plus bogato, vlažno tlo ispunjeno đubrivom. Ovim kupusnjačama je u hladnoj sezoni takođe potrebno mnogo svjetlosti da bi razvili slojeve lišća kako bi zaštitili glavicu.

Posadite ga na sunčanom mjestu, dok je još relativno svježe, što će omogućiti stabilan rast. Dodavanje stajnjaka daje biljkama podsticaj pri sadnji, a malčiranje održava tlo hladnim i vlažnim. Uzgajajte ga zajedno sa brokolijem, a prostor popunite rotkvicama i cveklom. Berba ide na tri-četiri mjeseca, u zavisnosti od sorte, kada su glavice pune i čvrste.

BATAT

batat

Ukusnija, hranljivija alternativa klasičnom krompiru? Slatki krompir, batat (Ipomoea batatas) je i mnogo više od toga, a jedna je od najboljih povrtarskih kultura koju možete posaditi u januaru. Bilo da se odlučite za crvenokožne, ili mekše narandžaste američke tipove, početak nove godine je ključan za to da znate kako da uzgajate slatki krompir – zato nemojte odlagati.

Tehnički, ono što radite u januaru je da spakujete jednu gomolju u topli, vlažni, pjeskoviti kompost ili pijesak. Kada su izdanci dužine prstiju, mogu se odvojiti i staviti u saksiju na toplo, svijetlo mjesto. Dok batat raste, preporučuju se veliki kontejnere i štapove. Uz pravu podršku za biljke penjačice, nebo je granica!

Kako vaš slatki krompir raste, možete ga držati unutra ili okušati sreću napolju.

PARADAJZ

Paradajz se sa razlogom našao na našoj listi povrća za januarsku sadnju. Topli staklenik će osigurati uspijeh sadnje paradajza – sve dok možete da regulišete temperaturu i uredite prostor.

Započnite tokom januara i eksperimentišite sa različitim sortama (ili jednom sortom u uzastopnim sjetvama) za vrhunske prinose usjeva u staklenicima. Ako ste zapeli za idejama, razmotrite „Sweet Million“, sočni mesnati biftek „Tomande“ i prepoznatljivi „Heinz 1350 Souper Tomato“.

Klijavost je jaka i brza kod paradajza u staklenicima: dovoljno je malo komposta sa dobrim zalivanjem sjemena. Jednom kada se pojavi prva cvijetna stabljika, posadite u zemlju u stakleniku, stavite u velike kade ili vreće za uzgoj ili okačite u korpe ako prostorija dozvoljava. Ovi usjevi uspijevaju u tandemu sa rotkvicama, bosiljkom, zelenom salatom i vlašcem.

Izvor: Gardening etc / preuzeto sa: agromedia.rs

Prednosti sadnje voćaka u jesen i zimu

Sadnja voćaka može započeti već u jesen i zimu. Velike su prednost te sadnje, upravo zbog povoljnih klimatskih uslova radi čega se posađene sadnice bolje primaju i ujedno bolje rastu tokom prve vegetacijske godine.

Proteklih nekoliko godina kasna jesen i početak zime su relativno topli i bez veće količine padavina. Upravo je takvo vrijeme idealno za sadnju voćaka.

Sadite samo deklarisan voćni materijal

Već na početku sadnje treba obratiti pažnju na činjenicu, koja se najčešće zanemaruje, a to je da se sadnice nabavljaju samo od povjerljivih dobavljača. Znači, sadni materijal mora imati deklaraciju o vrsti i porijeklu sadnog materijala.

Sadnice voćaka treba nabaviti što ranije, odnosno u jesen ili zimu jer je u jesen najbolja ponuda različitih sorti. U rasadnicima se obično nalaze jednogodišnje ili dvogodišnje sadnice. Ukoliko sadite sadnice golog korijenja prednost je u jednogodišnjim sadnicama, a ukoliko se radi o kontejniranim sadnicama onda one mogu biti stare dvije ili više godina.

Pročitajte: Sadnja voćaka u martu je rizična, ali može donijeti dobre rezultate

Sadnica voćke mora ispunjavati sljedeće uvjete

Spoj podloge i plemke mora biti čvrst i bez napuknuća, stablo mora biti ravno i mora imati 2 do 4 pravilno raspoređene primarne grane, korijen mora biti dobro razvijen i nijedan pup na grani ne smije biti otvoren. Korijen mora biti dobro razvijen i bez oštećenja. Prije neposredne sadnje predstoji priprema tla, koja se odnosi na duboko oranje tla u ljeto ili početkom jeseni. Uz to se u tlo unose neophodna đubriva, to je meliorativnošubrenje s ciljem poboljšanja plodnosti tla.

Sadna mjesta pripremite barem dvadesetak dana ranije

Sadnji voćaka prethodi priprema sadnog mjesta, koja se obavlja kopanjem jame dimenzija 50×50 cm ili 60 x 60 cm. Dubina jame, odnosno sadnog mjesta, zavisi od tipa tla, a najčešće iznosi 50 cm do 60 cm. Poželjno je kopanje jame za sadnju obaviti 2 do 3 sedmice prije same sadnje.

Treba voditi računa da kalem ostane na visini 10-ak cm iznad tla. Nakon sadnje je obavezno dodati organsko đubrivo oko sadnice.

Pročitajte: Kako obaviti đubrenje u rupe pri sadnji voćaka?

Prednosti sadnje u jesen i zimu

Sadnja voćaka i vinove loze može biti u jesen-zimu i na proljeće, dakle u mirovanju vegetacije. Prednost sadnje voćaka i vinove loze u jesen i zimu leži u više činilaca. Veoma je važno da tlo nije smrznuto i da je temperatura iznad nule, što je u južnom dijelu zemlje veća vjerovatnoća. Naime, u tom razdoblju je tlo još toplo i vlažno, pa tako posađene sadnice imaju povoljne uslove za ukorjenjivanje u tlu, a s tim i mogućnost obnove korijenove mreže.

Oštećena mjesta na korijenu lakše zacijele i omogućuje se rast obrastajućeg korijenja. Pored toga, tlo se slegne pa se uspostavi bolji kontakt između tla i korijena. U proljeće prije početka vegetacije korijenje nastavlja intenzivan rast i sadnica tako postane sposobnija da nadzemni dio bude opskrbljen potrebnim hranjivima i vodom za daljnji rast. Sve je to razlog boljeg primanja posađenih sadnica, a s tim brže i bolje nastave svoj razvoj u proljeće.

Metanol u rakiji – Kako ga eliminisati?

Metanol ili metilni alkohol vrlo je često tema rasprava između proizvođača rakija. Uglavnom se raspravlja o njemu kao štetnom produktu u destilatima i mogućim načinima otklanjanja toga spoja. Njegove velike koncentracije teško je smanjiti pri samoj destilaciji i odvajanjem prvoga toka, već je potrebno obratiti pažnju prilikom prerade voća. Kako bi što bolje razumjeli pojavu ovog štetnog spoja, potrebno je detaljno objasniti njegovo porijeklo.

Metanol se još naziva i metilnim alkoholom, jer po hemijskom sastavu spada u grupu alkohola. Molekula metanola vrlo je jednostavne građe i sastoji se od jednog ugljenikovog atoma i jedne hidroksilne grupe (CH3OH). Metanol je vrlo važan spoj u proizvodnji voćnih rakija. Po ukusu i mirisu metanol je sličan etanolu ili etilnom alkoholu koji je najzastupljeniji spoj u destilatima. Pojedini autori čak navode da je metanol pozitivan aromatski spoj u destilatima i da pridonosi organoleptičkim svojstvima destilata. Stoga je njegova potpuna eliminacija iz destilata nepotrebna.

Međutim velike koncentracije metanola su toksične. Upravo zbog toga propisi Evropske unije (EC No 110/2008) propisuju maksimalne količine metanola u destilatima ovisno o sirovini koja se prerađuje u svrhu destilacije. Pa se tako za destilate od voća propisuje 1000 g/hL apsolutnog alkohola (a.a.), 1200 g/hL a.a. za destilate od šljive, jabuke, kruške, marelice, 1350 g/hL za destilate od kruške Viljamovke, dunje, crvenog i crnog ribizla.

Metanol može utjecati na nervne ćelije i uzrokovati glavobolje, opštu slabost i povraćanje kod ljudi. Također može uticati na vid te uzrokovati sljepilo kao i disfunkcije jetre i bubrega. Metanol se u ljudskom tijelu metabolizuje do formaldehida koji je također opasan za zdravlje ljudi. Zanimljivo je da je prilikom akutnog trovanja metanolom protivootrov etanol, stoga niske koncentracije metanola u jakim alkoholnom pićima ne predstavljaju problem za zdravlje.

Od kuda potiče metanol u destilatima?

Vrlo male koncentracije metanola mogu nastati kao nusprodukt alkoholne fermentacije, međutim glavni izvor metanola je PEKTIN. Pektin je polisaharid koji se sastoji od međusobno povezanih molekula galakturonske kiseline. Metanol se oslobađa iz pektina enzimatskom hidrolizom metoksilnih skupina koje se nalaze u njegovu sastavu. Metanol će tako uvijek biti prisutan u destilatima svih voćnih vrsta obzirom da pektin ulazi u sastav svih plodova.

Pročitajte: Evo kako da prepoznate falsifikovanu rakiju

Pektin služi kao „vezivni materijal“ između biljnih stanica i tokom dozrijevanja plodova dolazi do njegovog razlaganja. Zbog toga dolazi do mekšanja plodova. U razgradnji pektina sudjeluju tri enzima prisutna u plodovima, a to su pektinesteraza, poligalakturonaza i pektin liaza. Pektinesteraza je odgovorna za oslobađanje metoksilne skupine iz pektina i nastanak metanola koji završava u destilatu.

Pojedine voćne vrste koje se najčešće koriste za proizvodnju destilata razlikuju se po količini pektina u plodovima (između 1 i 20 g/kg). Skladno tome se razlikuju i zakonske regulative, te maksimalno dozvoljene koncentracije metanola u destilatima.

Danas se sve češće koriste pektolitički enzimi u preradi voća s ciljem što većeg iskorištenja soka/mošta pri prešanju plodova. Za tu svrhu dodaju se komercijalni enzimi koji se mogu naći na tržištu. Ovakvi preparati su znatno jačeg i bržeg djelovanja od pektolitičkih enzima već prisutnih u plodovima. Međutim taj postupak je „mač sa dvije oštrice“ za destilere, jer time povećavaju iskorištenje, ali i povećane koncentracije metanola u voćnim kašama.

Smanjenje koncentracija metanola zagrijavanjem voćne kaše

Formiranje metanola iz pektina uz pomoć enzima pektinesteraze sasvim je prirodan proces koji ne možemo izbjeći. Proizvodnja destilata s malom koncentracijom metanola ne može se riješiti odjeljivanjem prvoga toka u frakcijskoj destilaciji iako metanol ima nižu tačku vrelišta od etanola (64.7 °C i 78.3 °C) i spada u grupu spojeva koji se većinom nalaze u prvom toku. Metanol jednako tako možemo naći u srednjem te zadnjem toku, što znači da izlazi tokom cijelog procesa destilacije. To se događa zbog toga jer je topljiv u alkoholu i u vodi. Zbog tog svojstva vrlo ga je teško u potpunosti ukloniti iz destilata upotrebom jednostavne destilacije.

Potpuno uklanjanje moguće je jedino upotrebom specijalnih destilacijskih uređaja s kolonama, što rezultuje destilatom vrlo neutralnog okusa i mirisa. Jedan od mogućih načina smanjenja koncentracije metanola je zagrijavanje voćne kaše na temperature od 80 – 85 °C čime se inaktiviraju pektolitički enzimi. Zagrijavanje mora početi ubrzo nakon muljanja plodova zbog toga što djelovanje enzima i stvaranje metanola počinje već unutar jednog sata. U provedenim istraživanjima utvrđeno je da nema razlike u aromatskom profilu između zagrijavanih i kontrolnih kaša. Jednako tako utvrđeno je da koncentracije metanola padaju tokom dozrijevanja destilata u drvenim bačvama.

Izvor: gospodarski kalendar

Prenosivi MOBILNI KOKOŠINJAC: Kokoške su zdravije i daju više jaja

Samosnadbijevanje zdravim i svježim namirnicama je svijest koji se jako brzo širi jer donosi samo benefite. Zbog toga sve više ljudi u svojim dvorištima prigradskih i gradskih naselja razvijaju bašte i gaje kokoške. Za uzgoj kokošaka koriste mobilne kokošinjce. O čemu je riječ i zašto baš njih?

Omogućavanje kokoškama da se slobodno kreću po dvorištu je najidealniji način njihovog uzgoja. Poznato je da kokoške koje su gajene u uslovima takozvanog „slobodnog uzgoja“ su zdravije, imaju kvalitetnije meso i proizvode neuporedivo bolja jaja od kokošaka koje su stalno zatvorene na istom mestu.

Međutim neki ljudi, jednostavno, nemaju uslove da ih na taj način uzgajaju ili su prisutni razni izvori stresa, a svima je poznato da, kada su kokoške pod stresom, slabije ili uopšte ne nose jaja. Kao rijšenje osmišljen je mobilni kokošinjac.

Mobilni kokošinjac: Više jaja i zdravije kokošker © Wiki
Mobilni kokošinjac: Više jaja i zdravije kokošker © Wiki

Šta je mobilni kokošinjac (Chicken Tractor)?

Mobilni kokošinjac je zapravo kokošije pokretno „dvorište“. To je okvir sa žicom koji nema pod i čiji je jedan dio natkriven kako bi pravio hlad, bio sklonište od kiše i mjesto gdje im stoji voda. Mobilni kokošinjac se uveče dogura do stalnog kokošinjca kako bi kokoške tu prenoćile.

Samostalna i veća varijanta mobilnog kokošinjca se sastoji od 2 dijela: zatvoreni – gdje kokoške spavaju i gdje su im gnijezda i od ograđenog „dvorišta“.

Ukoliko su manji mobilni kokošinjci, jednostavno se prenesu na drugo mjesto (nisu potrebni točkići). Ako su mobilni kokošinjci veći, obično imaju točkove i ručice, kako bi mogli da se guraju.

Prednosti mobilnog kokošinjca

Običan kokošinjac je trajna konstukcija, što znači da kokoške vrlo brzo neće imati svježe trave na tom mjestu i ostavljaće mnogo nečistoća koje morate stalno i redovno da čistite. Mobilni kokošinjac ima točkove, može da se kreće po dvorištu i donosi niz prednosti.

Obnavljanje travnate površine: Ukoliko kokoške stalno borave na jednom mjestu neminovno će taj prostor biti potpuno ogoljen bez i jedne travke. Pomijeranjem kokošinjca omogućavate zemlji da se oporavi i da trava ponovo izraste.

Bolja ishrana za kokoške: Pomijeranjem kokošinjca obezbeđuje se stalan izvor insekata, svježe trave i sjemena trave, koje kokoške vole da kljucaju.

Zaštita kokošaka od parazita: Nakon nekog vremena boravka kokošaka na jednom mjestu ostane gola zemlja jer one unište svu travu. U vrijeme kiša ta gola zemlja se pretvara u blato, što može da bude izvor patogena i veća je verovatnoća da će kokoške dobiti parazite. Kada borave u mobilnom kokošinjcu toga nema jer im je podloga uvijek trava.

Zaštita kokošaka od predatora i štetočina: S obzirom da mobilni kokošinjac ima žicu kokoške su zaštićene od pasa koji mogu da ih pojure ili nekih drugih predatora. Kod stalnog kokošinjca, pacovi mogu biti ozbiljan problem jer ih to mjesto privlači, s obzirom da tu imaju stalan izvor hrane i vode. Iskustva ljudi koji koriste mobilne kokošinjca je da nemaju problem sa pacovima, iz prostor razloga što on ne ostaje dovoljno dugo na jednom mjestu da bi problem mogao da se napravi.

Prirodno đubrenje tla: Pomijeranjem kokošinjca kokoške đubre svojim izmetom mnogo veću površinu, sasvim prirodno, bez ikakvog vašeg angažovanja. Kako se pomijeranje mobilnog kokošinjca vrši rotiranjem, sljedeći put kada budete došli na isto mjesto kokoške će imati još bolju ishranu jer će pod uticajem njihovog đubrenja trava biti hranljivija i bujnija.

Povećanje količine i kvaliteta jaja: Iskustva ljudi koji gaje kokoške u prenosnim kokošinjcima govori da im kokoške nose više jaja i da su jaja kvalitetnija nego kada su bile zatvorene u običnom kokošinjcu.

Prenosni kokošinjac je idealan za sve vrste dvorišta je ispunjava nekoliko potreba: može da se uklopi u mali prostor, lako se sa njim manerviše i manje je potrebno održavanja, što znači da štedi dosta vremena.

Salata od cvekle za čišćenje organizma

Cvekla se koristi za čišćenje organizma od toksina i predstavlja najbolji prirodni lijek kod liječenja anemije.

Sadrži određenu količinu kobalta koji učestvuje u stvaranju vitamina B12, a njegov nedostatak može dovesti do jedne vrste anemije. Zato danas spremite salatu čiji je glavni sastojak upravo cvekla. Prijaće nakon prazničnog prejedanja.

Salata sa cveklom, celerom, krompirom i jabukom

Potrebno je:

300 g cvekle, 6 krompira, 1 srednji celer, 2 jabuke, sok od jednog limuna, 2 kašike maslinovog ulja, na vrh kašičice šećera, malo morske soli i bibera

Pročitajte: Cvekla u tegli – Bez konzervansa, može se odmah jesti

Priprema

Krompir očistiti i skuvati. Oguliti celer i jabuke, pa narendati. Isto to uraditi i sa skuvanim krompirom, a cveklu isjeckati na kockice.

Pomiješati u sudu, pa dodati malo šećera, soli i bibera. Maslinovo ulje pomiješati s limunovim sokom, pa preliti salatu.

Crvena boja cvekle potiče od antocijana koji utiče na obnavljanje krvi, a dokazano je da ona spada u antikancerogene biljke.