Naslovnica Blog Stranica 791

Radovi u pčelinjaku tokom aprila

Pčele u aprilu sve intenzivnije opšte s okolinom i u košnicu unose nektar, cvetni prah i vodu. U košnici se iz dana u dan pojačavaju aktivnosti: brzo se proširuje leglo, priprema hrana, prerađuje i konzerviše polen. Zadatak pčelara je da pomno prati razvoj pčelinjih društava, blagovremeno proširi pčelinje gnezdo, podstakne razvoj legla, da slabija društva pripoji jačim i kontroliše njihovo zdravstveno stanje.

U aprilu se postavlja ram građevnjak kao biološki metod borbe protiv varoe. Ram se stavlja u centar legla kada je prisutnost legla najveća, što je najinteresantnije za varou. Ram lovac stavlja se kao jedini ram s otvorenim leglom. Tako sve ženke krpelja varoe napadnu ponuđene larve. Kada leglo bude potpuno poklopljeno, ram se vadi iz košnice i pretapa. Postupak se opet može ponoviti.

U aprilu je obimna paša, a čine je: topola, brest, trnjina, kruška, jabuka, razne trave, maslačak, uljana repica, ribizla, džanarika, borovnica, divlje voćne vrste. Veliku pažnju je neophodno pokloniti zdravstvenom pregledu pčelinjih društava.

Potrebno je redovno uzimati uzorke i ispitivati, a ukoliko se utvrdi bolest, treba pravovremeno obaviti lečenje. Jačanjem pčelinja društva mogu dobiti nagon za rojenje, što svakako treba sprečiti. Prihranjivanje društava se vrši tečnim sirupom, uz dodavanje stimulansa za bolje polaganje jaja.

Pčele se redovno prihranjuju, a posebno za vreme hladnih, kišnih i vetrovitih dana kada su letovi onemogućeni. Važno je da se prihranjivanjem ne izazove grabež. Ukoliko se pčelinje društvo nalazi samo u plodištu, a maksimalno se razvija, obavezno je dodati što pre nastavak sa saćem ili satnim osnovama.

Tokom aprila odvija se burni razvoj pčelinjeg društva pa pčelari treba da se angažuju na obezbeđenju uslova neophodnih za odgajanje što je moguće većeg broja radilica. Rezervni satovi se dodaju između okvira s leglom i rama s cvetnim prahom.

U ovom periodu pčelinje gnezdo u košnicama s višekorpusnim plodištem proširuje se u početku preuređenjem, a kasnije dodavanjem novih nastavaka. Pod preuređenjem se podrazumeva promena mesta nastavaka, gde se gornji nastavak postavi dole, a donji nastavak gore.

Blagovremeno se proširuju plodišni, a po potrebi i medišni prostor. Ramovi za proširivanje gnezda dodaju se uvek između poslednjeg rama sa leglom i rama sa medom i cvetnim prahom. Kod LR, fararovih i drugih nastavljača plodišni prostor se proširuje dodavanjem kompletnih nastavaka. Sada se vrši detaljan pregled i društva se razvrstavaju na proizvodna i pomoćna. U aprilu se postavljaju hvatači cvetnog praha, organizuje se setva i sadnja medonosnog bilja. Privode se kraju aktivnosti na pripremanju proizvodnje rojeva, matica, mleča, propolisa i drugih pčelinjih proizvoda.

Ukoliko se u pčelinjem društvu zapazi prisustvo varoe, krečnog legla i simptomi drugih bolesti, treba izvršiti odgovarajuće tretmane, ali uz strogo poštovanje uputstava lekovitih preparata. Slabe zajednice ne treba pojačavati na račun jakih, jer se time jake ometaju u razvoju, a slabe se ne mogu dovesti do optimalne snage. Jaka društva je potrebno podsticati na intenzivan razvoj, s tim da se pazi kako ne bi dobili nagon za rojenjem.

Slaba društva se jednostavno pripajaju društvima srednje jačine i time se ova druga za kraće vreme prevode u kategoriju jakih. Spajanje društava obavlja se u predvečernjim časovima, kada prestane izletanje pčela, kako bi im se mirisi tokom noći izjednačili. Takva društva se prihranjuju sirupom tokom više dana.

Uvek se spaja slabo sa srednje jakim društvom pri čemu se uklanja matica iz slabog društva. Društva koja se spajaju mogu se isprskati kolonjskom vodom, bosiljkom, ljutom rakijom, sokom crnog luka i dr. Sve ove materije mogu se mešati sa šećernim sirupom.

Taj postupak se može izvoditi i preko jednoslojne novinske hartije, gde će je pčele za 24 sata progristi i spojiti se bez ikakve borbe. Utopljavajući materijal se uklanja u vreme kada društvo pojača snagu, dani budu lepši i topliji. Tada se smanjuje broj radilica koje rade na provetravanju gnezda i oslobađanju viška vode iz košnice.
Izvor: Savjetodavna služba u biljnoj proizvodnji

Autor: Mr Nebojša Veličković

 

Evo gdje možete izvršiti kupovinu regresiranog dizel goriva u Gradišci

Gradska uprava Gradiška izdala je obavještenje poljoprivrednim proizvođačima o mjesu kupovine regresiranog dizel goriva.

Nakon preuzimanja zahtjeva, kupovina dizel-goriva može se izvršiti kod sledećih ovlaštenih distributera:

  • “NESTRO PETROL“ – u Gradišci i Novoj Topoli,
  • “KRAJINA PETROL“ – u Gradišci na tranzitu i Gornjim Podgradcima,
  • “MADŽAR“ – Laminci Brezici,
  • “NEŠKOVIĆ“ – u Gradišci, Brestovčini i Novoj Topoli,
  • “BRČKO GAS“ – u Gradišci na tranzitu,
  • “SUPER PETROL“ – u Gradišci,
  • “West Šped“ d.o.o. – u Gradišci i
  • “BP DRAGSTES“ – u Trošeljima i Rovinama

Prilikom kupovine zahtjev se podnosi ovlaštenom distributeru, uz priloženu (neovjerenu) kopiju lične karte ili kopije JIB-a za (pravna lica).

Sve dodatne informacije mogu se dobiti u šalter sali grada Gradiška na šalteru broj 8 ili putem telefona: 051/810-408, 051/810-344 i 051/810-343.

Izvor: micormreza

Folijarna prihrana – Važna mjera u postizanju visokih prinosa

Kao dopuna osnovnom đubrenju folijarna prihrana djeluje brzo i efikasno. U proizvodnji povrća, glavni motiv proizvođača i osnovni cilj jeste postizanje visokih i stabilnih prinosa izuzetnog kvaliteta. Od činioca koji direktno utiču na prinos i kvalitet povrća jedan od najvažnijih je zemljište, osim toga što predstavlja podlogu za biljke, tj. biljke rastu i razvijaju se na njemu. Takođe je glavni izvor vode i hranljivih materija, koje su neophodne za rast i razviće koje biljke usvajaju preko korijena.

Folijarna ishrana

Međutim, i nadzemni organi, prije svih list, mogu da usvajaju mineralne materije i vodu. Sposobnost biljaka da usvajaju vodu i hraniva preko lista danas u savremenoj proizvodnji povrća, kako na otvorenom polju, tako i u zaštićenom prostoru, koristi se kao redovna agrotehnička mjera u ishrani biljaka- folijarna ishrana. Značaj folijarne ishrane je, prije svega, što hranivo aplicirano na ovakav način može brzo da djeluje, brzo dospijeva do hloroplasta, gdje se obavlja proces fotosinteze, a i stepen iskorišćenja hraniva unijetog na ovaj način je izuzetno visok. Pri ovakvoj ishrani povrća izbjegavaju se, gotovo, redovne pojave koje se, inače, javljaju pri ishrani iz zemljišta, prije svih, antagonizam između pojedinih elemenata, fiksacija hraniva u zemljištu, kao i međusobno vezivanje jona u oblike koji nisu pristupačni biljkama.

Folijarna prihrana je važna mjera u uzgoju

Folijarna ishrana nije, niti treba da bude, osnovni ili jedini način ishrane biljaka, već je treba posmatrati kao dopunsku ishranu, odnosno mjeru koja omogućuje brzo i efikasno djelovanje, radi korekcije ishrane biljaka, tj. folijarno đubrenje treba kombinovati s osnovnim đubrenjem, kao i prihranom. Kada je reč o povećanju troškova proizvodnje oni mogu da se smanje ako se folijarna ishrana izvodi i kombinuje sa drugim agrotehničkim mjerama, prije svih zajedno s aplikacijom sredstava za zaštitu bilja. Obično se u prskalicu stavljaju prvo zaštitna sredstva, pa tek onda đubrivo. U tom slučaju, pri primjeni, đubrivo pomaže boljem usvajanju pesticida od strane biljke i rezultira u boljem efektu preparata. Pri intenzivnoj proizvodnji povrća uprkos obilnom i pravilnom unošenju hraniva u zemljište, često se javljaju nedostaci pojedinih hraniva, kao posljedica nemogućnosti korijena da usvaja dovoljne količine hraniva, pa se kao rješenje tada nameće folijarna ishrana. Folijarnom ishranom se uglavnom otklanjaju nedostaci Ca, Mg, B, Fe, Cu, Mn, Mo, Zn, ređe N, P, K, jer takvom mjerom može brzo i kvalitetno da se otkloni taj nedostatak, prije nego prihranom granulisanim hranivima ili prihranom preko sistema kap po kap.

Neki elementi (npr. kalcijum, gvožđe, bor) su slabo pokretni ili gotovo nepokretni i veoma sporo se transportuju, tako da često dolazi do pojave nedostataka tih elemenata, pa se za otklanjanje nedotataka ovih elemenata preporučuje upravo ishrana preko lista. Folijarna ishrana se koristi i u slučaju oštećenja ili bolesti korijena ili ako postoje uslovi koji utiču na slabo usvajanje ili potpuni prestanak usvajanja hraniva iz zemljišta (poremećen vodno-vazdušni režim, nepovoljna pH vrijednost, niska ili visoka temperatura zemljišta, ispiranje hraniva iz oraničnog sloja, fiksacija pojedinih hranljivih elemenata, antagonizam među pojedinim jonima i dr.).

Folijarna ishrana savjetuje se i u slučaju pojave oštećenja, koja su izazvana vremenskim nepogodama (kiša, grad, vjetar) ili oštećenja od bolesti i insekata, kao i fiziološka oštećenja (sunčane pjege).

Izvor: agroinfonet

PROČITAJTE:

Prihrana biljaka za brz početak vegetacije

Prihrana biljaka kvascem /VIDEO/

Grašak – Bolesti i načini zaštite biljaka, pripremite se na vrijeme

Bolesti koje napadaju grašak su česte i mlade biljke traže zaštitu. Treba se na vrijeme pripremiti na “navalu” štetnika kojima toplota pogoduje. Predlažemo Vam i sredstva zaštite.

Antraknoza graška (Ascocyta pisi)

Gljiva se uglavnom prenosi zaraženim sjemenom usjeva a i drugim biljnim delovima. Uzrokuje pjege na listovima blijedosmeđe boje sa vidljivim tamnosivim rubom. Na mahunama su pjege malo udubljene. Micelijum prodire do sjemena koje poprima sivu boju. Najčešće se javlja kada je vrijeme vlažno i nešto hladnije, jer se spore prenose kišnim kapima. Antraknoza se prenosi sjemenom, a mogu se održati i više godina na prezimjelim ostacima na polju. Zato je što širi plodored osnovna preventivna mjera. Druga je pravovremena sjetva i dobra priprema tla.

Plamenjača (Peronospora pisi)

Biljka sporo raste, kolenca su mu skraćena pa su zakržljalog izgleda. Na mahunama stvara se smeđe crna prevlaka (ne pjega). Bolest se javlja najčešće tamo gdje se grašak intenzivno gaji i to pri vlažnijem i hladnijem vremenu. Kod preventivne zaštite vrlo je važan plodored.

Rđa (Uromyces pisi)

Na listovima javljaju se smeđi jastučići, u početku ih je malo, a poslije više tako da ih je lako uočiti. Napad se javlja kasno pa su ekonomske štete male. Parazit u svom razvoju ima prelaznog domaćina – mliječiku.

Zaštita: Duboko zaoravanje biljnih ostataka i trogodišnji plodored. Pri pojavi prvih simptoma oboljenja, kao i u periodu velike osjetljivosti biljaka, od početka cvijetanja koristiti fungicide Bravo, Score i Topas.

Grašak – bolesti i načini zaštite biljaka

Viroze graška

Među ekonomski najštetnije viroze spada virus enacijskog mozaika graška koji može da smanji prinos i do 50%. Na lišću se javlja mozaično šarenilo lišće se kovrdža, a cijela biljka ima žbunast izgled. Na naličju lista javljaju se bradavičasti izraštaji (enacije). Rane zaraze izazivaju kržljavost mahuna. Vektori virusa su biljne vaši. Virusi se u vašima mogu zadržati do 30 dana, ali ne prenose viruse na potomstvo. Zato je osnovna mjera zaštite suzbijanje biljnih vaši i ne gajiti grašak blizu drugih domaćina virusa (bob, lucerka, detelina).

Štetočine graška

Zelena graškova lisna vaš (Acrytosiphon pisum)

Jedna je od najvećih vaši, duga 3.5-6 mm. Štete pravi sisanjem sokova na lišću, a i prenosilac je virusa. Ima potpun razvojni ciklus pa prezimi kao zimsko jaje blizu korijenovog vrta ili na biljnim ostacima. U aprilu izlazi vaš osnivačica koja daje beskrilne generacije. Kad je toplo vrijeme svakih 10 dana pojavljuje se nova generacija. Može imati i 19 generacija godišnje.

Pipe mahunarke (Sitona spp)

To su tvrdokrilci dugi 4-5 mm. Javljaju se u aprilu i na mladim listovima graška izgrizaju lisku sve do glavne žile, a kada list otvrdne onda samo s kraja pa list izgleda kao list hrasta. Ima samo jednu generaciju godišnje. Ženka do polovine ljeta polažu jaja ne birajući mjesta pa mnoga jaja propadnu što se nadoknađuje brojnošću (jedna ženka polaže 1.400-2.000 jaja). Ispiljene larve uvlače se u zemlju, hrane se korijenjem, a potom se uvlače u bakterijalne kvržice i izgrizaju ih. Razvoj traje 6-7 nedelja a odrasli izlaze krajem avgusta. Polno sposobni su tek sljedeće godine.

Suzbijanje se vrši kad je uništeno više od 10% lisne površine odnosno kad se po kvadratnom metru nađe više od 2-3 pipe insekticidima na bazi fosalona (Zolone liq) ili fosalona (Galation, fenitrotion).

Graškov žižak (Bruchus pisorum)

Tvrdokrilac je sivosmeđ dug 4-5 mm sa bijelim pjegama, a larve su duge 0.6 mm. Napada zrno koje nije pogodno za ljudsku i stočnu hranu. Ima jednu generaciju godišnje. Prezimi u ostacima u skladištima ali i na polju. U vrijeme cvijetanja na biljke dolijeću i hrane se polenovim prahom. Nakon parenja, krajem jula, ženka polaže jaja na mahune 1 cm dugačke. Larva čim se izlegne ubušuje se u mahunu i zatim u prvo zrno na koje naiđe. Rupica na mahuni brzo zaraste pa se ne razlikuje od zdravih mahuna. U jednom zrnu razvija se samo jedna larva koja ostaje u zrnu dok se na razvije u tvrdokrilca. Za vrijeme vegetacije možemo da nađemo i jaja i larve i odrasle zbog produženog perioda odlaganja jaja. Žižak se razmnožava samo u polju, a ne u skladištu, pa je zaštita prskanje posle cvijetanja insekticidima na bazi fosalona diazinona, fenitrotiona ili pirimifos-metila (Actellic 50).

Crni i pjegavi graškov savijač (Laspeyresia nigricana, Lasperesya dorsana)

Graškovi savijači imaju samo jednu generaciju godišnje. Prezimljuju u kokonima u tlu, leptiri se javljaju od maja do avgusta. Ženka odlaže jaja na lišće ili mlade mahune. Gusjenice se prvo hrane lišćem a onda se ubušuju u mahunu. Ranija berba i uklanjanje biljnih ostataka spriječavaju da gusjenica dođe u tlo. U slučaju jačeg napada, potrebno je tretirati u vrijeme cvijetanja i još jednom poslije 10 dana sredstvom na bazi fozalona.

Graškov trips (Kakothrips robustus)

Oštećuje vršne djelove cvijetova i izboja, cvijetovi se deformišu, otpadaju, mahune se ne formiraju ili su kržljave sa nerazvijenim sjemenom. Prezimljava u tlu, a imago se javlja polovinom juna. Suzbija se sredstvima na bazi fozalona i fenitrotiona.

Graškova mušica (Contarinia pisi)

Češće se javlja u krajevima sa većom količinom padavina u proljećnim mjesecima. Ženka prve generacije odlaže jaja u čašične listiće i izboje koji zaostaju u rastu. Druga generacija odlaže jaja u mahune koje su sa unutašnje strane obložene bijelim maljama, a sjeme je zakržljalo. Suzbijanje sredstvima na bazi fozalona ili fenitrotiona. Voditi računa o prostornoj izolaciji.

Izvor: PSSS 

PROČITAJTE:

Zaštitite mladi grašak od puževa uz pomoć peršuna

Proizvodnja povrća procijenjena na 240 miliona KM

B ANJALUKA – Sjetva povrća u Republici Srpskoj planirana je na ukupnim površinaSjetva povrća u ma od 19.028 hektara, a procijenjena vrijednost proizvodnje u povrtlarstvu iznosi oko 240 miliona KM.

Dominantna povrtna kultura u sjetvi je krompir koji je planiran da se zasije na 10.475 hektara ili 500 hektara više nego u prošloj godini, navodi se u informaciji o zasnivanju novog proizvodnog ciklusa u poljoprivredi Srpske za ovu godinu.

Procijenjena vrijednost proizvodnje krompira je nešto više od 112 miliona KM, dok se očekivani prinos kreće oko 26 tona po hektaru.

Sjetva paprike planirana je na ukupnim površinama od 1.605 hektara sa planiranim prinosom od 37,8 tona po hektaru i procijenjenom vrijednosti proizvodnje od 36,57 miliona KM.

Planirana je sjetva pasulja na površinama od 1.460 hektara sa očekivanim prinosom od 2,9 tona po hektaru i procijenjenom vrijednosti proizvodnje od 10,65 miliona KM, te kupusa na proizvodnim površinama od 1.434 hektara, očekivanim prinosom od 34,1 tone po hektaru i procijenjenom proizvodnjom od 16,04 miliona KM.

Luk je planiran da se zasije na ukupnim površinama od 1.245 hektara sa predviđenim prinosom od 23,9 tona po hektaru i procijenjenom vrijednosti proizvodnje od 14,5 miliona KM, dok je procijenjena vrijednost proizvodnje krastavca planiranog da se zasije na 1.102 hektara 24,76 miliona KM, sa planiranim prinosom od 33,6 tona po hektaru.

Površine planirane za sjetvu mrkve i cvekle iznose ukupno 463 hektara sa procijenjenom ukupnom proizvodnjom za ove kulture od oko 4,7 miliona KM.

U ovoj godini se očekuje povećanje sjetvenih površina pod industrijskim biljem od 10 odsto u odnosu na prethodnu godinu, a vrijednost proizvodnje procijenjena na 21,38 miliona KM.

Sojom je planirano da se zasiju površine od oko 4.682 hektara sa očekivanim prinosom od 2,5 tona po hektaru, a uljanom repicom je planirano da se zasiju površine od 1.747 hektara sa očekivanim prinosom od tri tone po hektaru

Planirana je sjetva suncokreta na ukupnim površinama od 895 hektara sa planiranim prinosom od 2,9 tona po hektaru, dok je duvan planiran da se zasije na ukupnim površinama od 815 hektara, sa očekivanim prinosom od od 2,5 tona po hektaru.

Informaciju o zasnivanju novog proizvodnog ciklusa u poljoprivredi Srpske za ovu godinu usvojila je Vlada Republike Srpske na sjednici održanoj u četvrtak, 2. aprila.

Izvor: Nezavisne novine

Šakal zaklao osam ovaca i petoro jagnjadi

VIŠEGRAD – Na brdu iznad višegradske ćuprije, u mjestu Povjestača, šakal je zaklao osam ovaca i petoro jagnjadi, vlasništvo Nenada Godića.

Gogić je da mu je šakal pričinio štetu veću od 3.000 KM.

On je ispričao da 20 godina tu čuva ovce i da mu se to nikad nije desilo, pogotovo jer se dogodilo na udaljenosti od jednog kilometra od centra Višegrada.

„Zvao sam policiju, rekli su da će obavjestiti lovačko i opštinu. Dolazim ovdje i plačem kad ih vidim“, kaže Gogić i dodao da su preživjeli ovan i ovce koje su imali okovratnik, što ih je zaštitilo od šakala.

Lovočuvar Miro Šimšić rekao je da se šakal pojavio u naselju Drinsko prije godinu dana, ali da nije u planu za odstrijel Lovačkog društva „Panos“.

„Šakal je predator između lisice i vuka i najviše ide u čoporu i pravi štetu na domaćoj stoci i divljim životinjama“, istakao je Šimšić.

Šakal je životinja veoma slična vuku. Ima šiljatu njušku, duže uši i kraći, debeo rep. Pokriven je kratkom crvenkasto-smeđom dlakom.

Izvor: nezavisne novine

PROČITAJTE:

OSE I STJENICE ZAMJENJUJU PESTICIDE

Zašto kokoške jedu svoja jaja i kako to da spriječite

GAJENJE ŠAMPINJONA U STANU

U Francuskoj, Zapadnoj Njemačkoj, Holandiji, Italiji i drugim zemljama u kojima gljivarstvo ima dugu tradiciju uobičajno je da se gajenje šampinjona može obaviti i u kući, oko nje, čak i na terasama.

U cvjećarama, na benziskim pumpama, u poljoprivrednim apotekama i prodavnicama opereme za domaćinstvo mogu se kupiti male plastične vreće ispinjene podlogom, zasijanom različitim sojevima šampinjona. U posebnom paketu spremljena je pokrivka. Kupac kad dođe kući odmah može da zasnuje svoje gajište. Treba, naravno, odabrati zgodno mjesto gdje postoje uslovi za gajenje šampinjona.

Gajenje šampinjona u kući i u stanu nije tako jednostavno kao što bi se moglo pomisliti.

Najteže je obezbijediti odgovarajuću mikroklimu, posebno tokom ljeta, zbog visoke temperature, a zimi zbog hladnoće. Tokom proljeća i od aprila do polovine juna nije tako. Isto se može reći i za ranu jesen, sve do pojave prvih mrazeva.

Pri gajenju šampinjona u stanu najteže je održavanje odgovarajuće vlage, mada ni sa toplotom nije lako. Sa vlagom je ipak mnogo teže, jer, pokrivka mora biti uvijek dovoljno vlažna.

Prije nego što se stavi na podlogu, treba je zaliti vodom sve dotle dok upija vlagu. Tako vlažnom pokrivkom podloga se pokrije, bez nabijanja. Po potrebi se zaliva, bolje reći, orošava. Tamo gdje je relativna vlažnost visoka dovoljno je jedno zalivanje – orošavanje. Gdje je suvlje, treba vlažiti u više navrata.

Poslije 18 do 20 dana od pokrivanja treba očekivati prve plodove. Od tada zalivanju pristupiti mnogo opreznije. Izbjegavati da gljive budu duže vlažne, jer gube u izgledu i kvalitetu. Nije isključena pojava neke bolesti.

Šampinjonima smeta jako strujanje vazduha. Sitni plodovi brzo gube vlagu i osuše se. Sa osvjetljenjem nije tako. Mogu se gajiti na svjetlu, ali i u mraku. Nikako ih izlagati direktnoj sunčevoj svjetlosti.

Strogo voditi računa i o toploti. Ne držati ih pored radijatora. Novi sojevi šampinjona podnose nešto veće temperature, oko 20 stepeni. Na nižoj temperaturi uspijeh je sigurniji, jer je manja opasnost od bolesti, a manje je i isparavanje vode iz pokrivke.

Sasvim je dovoljna temperatura oko petnaestak stepeni. Iznad takve temperature brže se razvijaju sitne gljive, a veća je opasnost od bolesti i štetočina.

Šampinjone u stanu treba stalno nadgledati. Ne dozvoliti da se pojavi plijesan ili simptomi neke druge bolesti. Sve što je netipično, misli se na plodove, treba na vrijeme odstraniti. Od primjene „hemije“ nema ni govora.

Kada plodovi stignu za berbu, obavezno ih obrati. U ovakvim uslovima gajenja i njege šampinjona neki plodovi rastu u grozdu, neki brže, a drugi sporije.

One koji su dovoljno izrasli obavezno odsjeći i ne dozvoliti da se šeširi otvore. Iz grozdova svaki plod pažljivo odrezati. Kada se skine i poslednji plod, onda se ostatak gljive odstrani da ne služi kao izvor zaraze.

Šampinjoni u stanu mogu dobro da rode. Ako je u vreći dvadesetak kilograma podloge, onda je moguć prinos od 4 do 5 kilograma, zavisno od mikroklime.

Berba treba da traje pet ili šest nedelja. Duže nije potrebno zadržavati podlogu, koja privlači insekte i stvara poteškoće za uspješno gajenje sljedeće partije šampinjona.

Istrošenu podlogu ne treba bacati u smeće, već iskoristiti za gajenje cvijeća ili povrća. Prethodno je malo zalivati i obogatiti humusom.

Izvor: AgroSavjet

Pročitajte još:

Savjeti za uzgoj šampinjona

Zahtjevi povrća prema toploti

Odvijanje svih životnih procesa u biljkama uslovljeno je toplotom. Toplota je potrebna biljci od klijanja do zrenja.

Toplotni raspon za životne procese gajenih biljaka (toplota), pa tako i povrća, kreće se od 0º do 45 ºC.  Za većinu povrtnih vrsta životni procesi počinju na temperaturi od 5 ºC i ista se označava kao biološki temperaturni minimum.

Na temperaturi između 20 ºC i 30 ºC najbrže se odvija većina fizioloških procesa, a naročito fotosinteza.

Temperaturni optimum većine povrtnih vrsta bliži je gornjoj nego donjoj  granici optimuma.

Na 45 ºC prestaje fotosinteza, a na 50 ºC dolazi do usporavanja i prestanka disanja.

Na temperaturi ispod 0 ºC prestaje vegetacija i termofilne povrtne vrste ugibaju. Kriofilne povrtne vrste na tim temperaturama miruju (kriptovegetacija)

PREMA ZAHTJEVIMA POVRTNIH VRSTA ZA TOPLOTOM, DIJELIMO IH NA VIŠE GRUPA:

IZRAZITO TERMOFILNE VRSTE

Imaju visok temperaturni optimum (25ºC do 30ºC) i imaju visoke zahtjeve prema toploti, ne podnose temperaturna kolebanja i osjetljive su na temperature niže od optimuma. Vegetacioni raspon teče u rasponu od 18ºC do 35ºC.

TOPLOLJUBIVE (TERMOFILNE) POVRtNE VRSTE

Imaju optimalni razvoj na temperaturi od 21ºC do 25ºC, a vegetativni u rasponu od 12ºC do 35ºC. Ne podnose niske temperature i na temperaturi od 0ºC do -2ºC ugibaju.

MEZOFILNE POVRTNE VRSTE

Imaju temperaturni optimum oko 20ºC. Ne odgovaraju im visoke temperature, a vegetativni razvoj protiče na temperaturi od 7ºC do 30ºC. Rast zaustavljaju na 5ºC do 7ºC, a mogu podnijeti niske temperature do -8ºC.

KRIOFILNE POVRTNE VRSTE

Imaju temperaturni optimum oko 18ºC. Ne podnose visoke temperature. Vegetativni razvoj najbolje protiče na temperaturi od 7ºC do 25ºC, a razvoj zaustavljaju na 2ºC do 5ºC. Zavisno od vrste mogu podnijeti niske temperature od -8ºC do -15ºC.

POVRTNE VRSTE I NJIHOV ODNOS PREMA TOPLOTI

KRIOFILNE MEZOFILNE TERMOFILNE IZRAZITO TERMOFILNE
Grašak Artičoka Krastavac Bamija
Bob Crveni luk Patlidzan Lubenica
Karfiol Poriluk Paprika Dinja
Brokoli Bijeli luk Tikva Slatki krompir
Kupus Radić Paradajz
Lisnati kupus Kineski kupus Boranija
Kelj Crni korjen
Kelj pupčar
Keleraba
Pekinški kupus
Repa
Rotkva
Rotkvica
Cvekla
Blitva
Peršun
Mirođija
Špinat
Salata
Envidija
Mrkva
Celer
Paštrnjak
Krompir
Rabarbara
Špargla

Izvor: AgroSavjet

Pročitajte još:

Salata u zaštićenom prostoru: Kako dobti kvalitetne glavice?

Ovako plodored donosi veći prinos krompira

Proizvodnja bijelog luka

OSE I STJENICE ZAMJENJUJU PESTICIDE

Insekti iz Njemačke širom Evrope izvršavaju specijalni zadatak – posao im je da unište druge insekte. Ose i stJenice služe kao zamjena za pesticide, ali kako funkcioniše ovaj minijaturni ‘rat’?

Larve osa vole kad je toplo, a najviše im odgovara temperatura od 25 stepeni.

– Na toj temperaturi se i razmnožavaju – zadovoljno komentariše Bernd Virer otvarajući klimatizovani ormarić u kojem gmižu i lete bezbrojni insekti.

Virer nije od onih koji panično posežu za insekticidom – on se raduje b(r)ujanju života.

Ovi insekti za njega nisu gamad već prije svega smrtni neprijatelj štetočina – kukuruznog moljca koji širom svijeta uništava ogromne količine žitarica. I zato je ova specijalna vrsta ose iz roda Trichogramma omiljena kod poljoprivrednika širom svijeta.

Virer (57) je doktorirao biologiju i radi kao direktor njemačke firme AMW. U firmi nadomak Frankfurta se uzgajaju biološke alternative insekticidima. Recimo neke vrste osa i stjenica kojima se uspiješno suzbijaju štetočine. Insekti ratuju protiv insekata.

Insekti iz njemačke firme zatim stižu na polje, u skladišta, staklenike ali i privatne stanove širom Evrope, i obavljaju posao potpuno ekološki bez upotrebe otrova.

Napad osa i stjenica na štetočine mogao bi da posluži i kao inspiracija za horor film – one polažu jajašca u larve ili jajašca štetočine. Njihovi potomci iznutra izjedaju domaćina i štetočine se nikada ne izlegnu.

– To zvuči strašno, ali to je priroda – kaže Virer.

Neke vrste osa čak i koriste odrasle primerke štetočina kao prevozno sredstvo do sljedećeg polja i staništa.

Firma AMW je patentirala metod po kojem se granule sa jajašcima izbacuju iz dronova ili helikoptera. Metod je već stigao i do Kanade, iako sami insekti ne smijeju da se izvoze preko Atlantika.

– Time se spriječava širenje invazivnih vrsta – objašnjava Virer.

Tokom uzgoja insekata, zaposleni u AMW koriste jajašca kukuruznog moljca, a zatim te bube odrastaju i u prirodi traže iste domaćine. Tako se krug zatvara.

Potražnja za živim insekticidima je sve veća, pogotovo u Francuskoj, jer sve više poljoprivrednika prelazi na ekološki način zemljoradnje koji zabranjuje mnoge insekticide i pesticide.

I van Evrope i Kanade ima potencijalnih kupaca, ali sa njima se posluje vrlo oprezno, jer postoji opasnost da se poremeti prirodna ravnoteža. Virer već neko vrijeme sarađuje sa jednim kolegom sa fakulteta koji živi u Egiptu.

– Mnogi paraziti na sjeveru Afrike liče na one koje srećemo u Evropi – kaže Virer i dodaju:

– Ipak, postoje mnoge prepreke.

U isto vrijeme, Evropljanima su potrebna znanja kolega van ovog kontinenta.

– Zbog toplijih ljeta, blagih zima i lakšeg transporta, odjednom se u Evropi susrećemo sa insektima kojih ovde prije nekoliko godina uopšte nije bilo – objašnjava direktor AMW-a.

Na primjer, nedavno je u Evropu stigla takozvana pirinčana stjenica, koja jede pirinač, ali i druge vrste žitarica. Ali u AMW vjeruju da će i za nju naći rješenje u obliku insekata.

Izvor: agrotv.net

PROČITAJTE:

Čim nema ljudi, priroda se budi: Divlje koze sišle sa planine pravo na ulice

Uvozni med: U pakovanju od 1 kg samo 30 dag pravog meda?