Izuzetne mogućnosti iskoristivosti gljiva su već dobro poznate; od njihove hranjive i ljekovite vrijednosti pa sve do eliminacije toksina iz tla i vode. No, domišljati su ljudi otkrili još jednu mogućnost njihove upotrebe, a to je da se gljive mogu koristiti za izradu takozvane veganske kože, koja oponaša teksturu kože od životinja.
Materijal nalik koži dobijen od gljiva ima značajan potencijal, prije svega u pogledu održivosti. Bečki naučnici proizveli su vegansku kožu od gljiva, što svakako mami osmijehe svima koji brinu o okolini.
Koža je izdržljiv i svestran materijal koji se u svakodnevnom životu koristi u raznim područjima kao što su industrija namještaja i odjeće.
Postupak proizvodnje prave kože sve se više smatra upitnim s ekološke strane, a neki od razloga za to su krčenje šuma u svrhu prenamjene u pašnjake, upotreba opasnih tvari u procesu štavljenja i emisija stakleničkih gasova.
Za izradu umjetne kože koriste se materijali na bazi plastike poput polivinilhlorida i poliuretana, a u njihovoj se proizvodnji koriste i fosilne sirovine.
Ekološki prihvatljiviju varijantu predstavlja zamjenski materijal nalik koži dobijen od gljiva.
Međunarodni tim naučnika pod vođstvom hemičara Aleksandera Bismarka i Mitčela Džounsa sa Univerziteta u Beču u članku objavljenom u časopisu „Nature Sustainability“ objašnjava da održiv materijal na bazi biomase gljiva ima značajan potencijal. Obično je potpuno biorazgradiv, a prilikom njegove proizvodnje ne oslobađa se ugljen-dioksid.
Takva vrsta inovativne zamjene za životinjsku i umjetnu kožu proizvodi se recikliranjem nusproizvoda u poljoprivredi i šumarstvu kao što je piljevina.
Oni služe kao podloga za micelij gljiva, odnosno vegetativni dio s razgranatim nitima koji potiče njihov rast.
Nakon što micelij naraste do određene veličine, može se prikupiti biomasa za dalju obradu. Biomasa gljiva naposlijetku je po izgledu i svojstvima vrlo slična koži.
Bečki naučnici dodaju da prve biotehnološke kompanije već plasiraju na tržište materijale dobijene od gljiva.
Uzimajući u obzir tu činjenicu kao i znatan napredak u ovoj tehnologiji, ističu da sve ukazuje na to da će ovaj novi materijal igrati značajnu ulogu u budućnosti kao ekološki prihvatljiva varijanta.
Otpornost čuvarkuće najbolje opisuje njeno latinsko ime Sempervivum, što u prevodu znači “uvijek živa”.
Čuvarkuća raste od Maroka do Irana, kroz planine Pirinejskog poluostrva, Alpa, Karpata, Balkana, Turske i Kavkaza. Na našim područjima češće služi kao ukrasna nego ljekovita biljka.
Neki od nas možda je se sjećaju i kao biljku s kojom su vam u djetinjstvu liječili bolove u uhu.
Sastav i ljekovito delovanje čuvarkuće
Čuvarkuća sadrži tanin, biljnu sluz, masno ulje, smolu, kalcijev malat, mravlju i jabučnu kiselinu. Moderna su istraživanja potvrdila da posjeduje vrlo vrijedne kiseline, flavonoide i ugljikohidrate.
U narodnoj medicini koristi se zbog svojih antiupalnih, adstringentnih i diuretičkih svojstava. Primjenjuje se u obliku soka, obloga, masti, tinkture ili čaja.
Najbolji prirodni lijek za uhobolju
Čuvarkuća je stari narodni lijek za uhobolju, oštećenja bubnjića i gubitak sluha. Njen sok rastvara višak skrućene smole u uhu i uopšteno smanjuje bol.
Mnogi su se uvjerili da djeluje bolje nego kapi iz apoteke, a čak je i neki pedijatri preporučuju za djecu. Da bi se njome liječili dovoljno je istisnuti 2 do 3 ml soka iz lista, ukapati u uvo, malo odležati i nakon nekoliko minuta pustiti da sok iscuri van iz uha.
Izvanredan lijek za kožne bolesti i rane
Čuvarkuća ima slično djelovanje aloe veri, koja je poznata u liječenju različitih kožnih tegoba. Ova biljka se smatra jednim od najsigurnijih lijekova za širok spektar kožnih bolesti. Zbog antiupalnih i antiseptičkih svojstava služi i kao odlična prva pomoć kod opekotina, uboda i ugriza, jer pruža brzo olakšanje i smirenje. Problematično mjesto jednostavno premažite sokom čuvarkuće ili stavite oblog od prerezanog lista.
Sok čuvarkuće
Sok čuvarkuće sadrži polisaharide i antibakterijske spojeve koji se uspiješno bore protiv bakterija. Pomaže i kod nervnih smetnji, strahova i padavice, te protiv crijevnih parazita. Može se piti ili grgljati u slučaju bronhitisa, gnojne upale zuba, uva i grla. Preporučuje se kod zloćudnog tumora materice i usne šupljine. Pijte tri kašike soka na dan ili pojedite nekoliko listova ove biljke.
Čuvarkuća u medu
Ova smjesa uspiješno liječi miome i ciste na maternici te probleme sa štitnom žlijezdom. Djeluje detoksikacijski te se preporučuje nakon neumjerenosti u jelu i piću. Pomiješana s vrućom vodom, smjesa čuvarkuće i meda snižava temperaturu. Sameljite 750 g listova čuvarkuće i pomiješajte ih s kilogramom meda. Uzimajte jednu kašiku ujutro na prazan želudac i tokom dana jednu do dvije kašičice.
Čaj od čuvarkuće
Čaj od čuvarkuće izvrstan je kod obilnih menstruacija, menstrualnih grčeva, proliva i čireva. Kuvajte 10 g svježe ili 12 g osušene čuvarkuće 15 minuta u 250 ml vode. Procijedite i pustite da se ohladi. Ujutro natašte popije čašicu čaja, a nakon toga svaki sat po jednu kašičicu čaja.
Uzgoj čuvarkuće
Čuvarkuću je lako uzgojiti iz njenih podanaka. To je vrlo otporna biljka koja se može uzgajati u teglama ili na otvorenom. Dostupna je u različitim bojama, a naraste do dvadesetak centimetara. Gde god da je posadite nećete pogriješiti. Imaćete lijep ukras, a uz to i lek nadohvat ruke.
Zanimljivo je da čuvarkuća djeluje i nakon zamrzavanja. To je logična posljedica njene visoke tolerancije na hladnoću i sposobnosti preživljavanja u zimskim uslovima. Bere se od marta do oktobra, a ako je u tegli onda i tokom čitave godine. Trudnice i dojilje trebaju izbegavati čuvarkuću.
Mlijeko je sjajan izvor proteina, zdravo je za kosti, a najviše benefita ima kada se pije pred spavanje, baš kao kad smo bili djeca.
Na primjer, šolja mlijeka pred spavanje pomoći će vam da brže zaspite, spavate mirno bez buđenja usred noći, čak i da ubrzate mršavljenje
Evo zbog čega je dobro piti mlijeko pred spavanje:
1. Moć triptofana i melatonina
Više studija na ljudima i životinjama pokazale su da ispijanje mlijeka pred spavanje podstiče bolji san. Mlijeko sadrži triptofan i melatonin, koji pomažu da zaspite lakše i brže. Tirptofan igra važnu ulogu u proizvodnji serotonina, koji poboljšava raspoloženje, opušta i zapravo je preteča melatonina, koji reguliše bioritam i priprema organizam za san. Uz to, nauka je pokazala da unošenje dovoljno triptofana i melatonina snižava anksioznost i depresiju koje se mogu pogoršati tokom perioda spavanja.
2. Fantastičan izvor proteina
Ako večerate dosta prije spavanja, moguće je da ćete imati problem sa spavanjem tokom noći. Da biste sprečili buđenje zbog gladi, popijte šolju mlijeka pred spavanje.
3. Psihološki aspekt
Osim fizičkog uticaja na tijelo, ispijanje mleka pred spavanje nas podsjeća na djetinjstvo, što nam vraća lijepe uspomene i ima smirujući efekat.
4. Pomaže mršavljenju
Ako vam ispijanje mlijeka pomaže da bolje zaspite, pomoći će vam i da smršate! Loš san može biti uzrok gojenja, pa bi popravljanje kvaliteta sna moglo da bude rješenje i za tih nekoliko dobijenih kilograma. Osim toga, mlijeko je prepuno proteina, pa je odlična zamjena za kasnu „užinu“ koja takođe može biti krivac za povećanje kilaže.
5. Povećava čistu mišićnu mas
Mliječni proteini su kazein i protein surutke. Nekoliko studija pokazalo je da konzumiranje oba uveče pojačava sintezu mišićnih proteina tokom noći.
Ne trebaju vam plastične saksijice, samo čuvajte potrošene rolne toalet papira i lako možete da uzgojite sadnice.
Potreban materijal:
Potrošene rolne toalet papira
Makaze
Maraker
Zemlja za sadnice
Sjeme
Kutijica
Na svakoj rolni napišite ime biljke koju ćete posijati. Ako je potrebno malo makazama skratite rolne. Savijte karton na rolnama kao što je prikazano na fotografijama da biste dobili malu saksiju. I ne treba da vas brine što dno nije savršeno zatvoreno, većina zemlje će ostati u rolnici.
Napunite rolnice zemljom, stavite sjemenke (po dve-tri) u svaku rolnicu (pročitajte na kartici sa semenom koliko duboko trebate posaditi sjeme). Pospite sjeme sa još malo zemlje, pa ponovite sa ostalim rolnicama. Redajte saksijice u kutiju koju ste pripremili i zalijte malo vodom. (Možete ih držati pokrivenima plastičnom folijom u prvih 7 dana).
Čuvajte na vlažnom i toplom mjestu sa malo sunca (trapovi su najbolja opcija). Mada možete kutiju staviti čak kod kuhinjskog prozora. Klice će izrasti za par sedmica i biće spremne za rasađivanje. (Potrebno je najviše 6 sedmica). Ne zaboravite ih povremeno zaliti i pobrinite se da imaju dovoljno sunca.
Možete staviti cijele rolnice (samo otvorite dno) ili ih izvaditi iz “saksijica” i posaditi u zemlju.
Susam je jedan od najkorisnijih dodataka u ishrani, a susamovo ulje je jedno od najkvakitetnijih ulja za kuvanje koje blagotvorno utiče i na zdravlje kose, kože, zuba i desni.
Susam ili sezam je biljka koja potiče iz tropske Azije i južne Afrike i gaji se radi sjemena. Sjeme sadrži 45-60% ulja koje se upotrebljava za kuvanje i salate i kao tradicinalni preventivni lijek.
Susam je važan izvor fito hranljivih sastojaka kao što su omega-6 masne kiseline, flavonoidi, vitamini i biljna vlakna. Ima anti-kancerogena svojstva. Sjemena susama su mala, gotovo spljoštenog oblika.
Zdravstvene koristi susama
Ukusna je, hrskava i zdrava hrana. 100 ga sjemena ima 573 kalorije od kojih veći deo odlazi na masti, a ostatak su zdrave hranljive materije kao što su minerali i vitamini.
Susam je posebno bogat mono-nezasićenim kiselinama, oleinskom kiselinom koja pomaže da se održi dozvoljen nivo lošeg holesterola i spriječi bolest arterija i moždani udar.
Sjeme susama je i veoma bogat izvor proteina koji su neophodni za rast, posebno kod dece. Samo 100g sjemenki sadrži oko 18g proteina (32% dnevnih preporučenih vrijednosti).
Sadrži jedinjenja sesamin i sesamolin, antioksidantna biljna vlakna, koja regulušu holesterol i spriječavaju zgrušavanje krvi pa se preporučuje u svakodnevnoj ishrani osobama kojima prijeti stvaranje tromba.
Ulje od sjemenki susama pokazuje i izuzetna laksativna svojstva, pa se upotrebljava u slučaju dugotrajnog zatvora i neredovne stolice, za elimininaciju crijevnih parazita i za čišćenje crijeva. Ovo ulje koristi se i za liječenje hemoroida koji mogu biti praćeni krvarenjem i bolovima, kao i za promjene na koži kao što su bradavice, čirevi, bubuljice i opekotine. Blagotvorno utiče na zdravlje zuba i desni, i preporučuje u terapiji mućkanja ulja u ustima koje eliminiše toksine.
Lijek protiv hemoroida
Priprema: Samljeti kašiku susamovog sjemena i mješati sa 2 kašike vode dok se ne napravi pasta, a zatim dodati kašičicu putera i sve dobro sjediniti. Ovo je gotov namaz koji se koristi u ishrani, i kao pomoć u liječenju hemoroida.
Savjet: Sjeme susama može biti braon, žute ili bijele boje, i treba ga čuvati u hermetički zatvorenim posudama i na tamnom mjestu.
Čišćenje organizma treba provoditi najmanje jednom u šest mjeseci, odnosno dva puta godišnje, jer nagomilani toksini mogu dovesti do različitih bolesti. Uz recept u nastavku teksta očistite organizam od toksina.
Česte prehlade, infekcije, umor, pospanost, dekoncentracija – sve je to dokaz prisutnosti toksina u organizmu, malignih bakterija i drugih, ne manje štetnih tvari.
Mnogi od vas znaju da je kefir “eliksir mladosti i zdravlja”, a heljdino brašno posjeduje izuzetna ljekovita svojstva: jača organizam, pomlađuje krvne žile, otklanja umor, povećava cirkulaciju u rukama i nogama, pojačava lučenje urina.
Odlično je za pamćenje i koncentraciju, osobito za starije osobe. Snižava pritisak, liječi arteriosklerozu i opstipaciju.
U kombinaciji s kefirom, smanjuje razinu šećera u krvi, čisti crijeva i krvne žile, normalizira metabolizam i rad gušterače, povećava razinu hemoglobina u krvi. Ovo je zaista čudesno narodno sredstvo.
Ljekovita smjesa kefira i heljdinog brašna – recept
Sastojci: 1 žlica heljdinog brašna, 180 ml kefira, po želji malo meda.
Priprema:
Žlicu heljdinog brašna preliti sa čašom (180ml) kefira i dobro promiješati. Učinite to navečer i ostavite u hladnjaku. Ujutro, još jednom promiješajte i pojedite ga. Najbolje je ovu smjesu uzimati umjesto doručka.
Po želji zasladite s malo meda. Poslije nemojte ništa jesti 3 sata. Kura čišćenja neka traje 14 dana.
Postoji mnogo razloga zašto bosiljak treba češće da dodajete u jela. Bosiljak (lat. Ocimum basilicum) je žbunata i veoma aromatična biljka, ovalnih i uglavnom zelenih listova.
Postoji oko šezdeset vrsta bosiljka, a sve su različite po izgledu i ukusu.
Snažan antioksidans
Bosiljak ima veoma jaka antioksidativna svojstva. Antioksidansi iz bosiljka, koji su važan dio zdrave ishrane i zdravog načina života, šite tijelo od slobodnih radikala, sprečavaju starenje ćelija i nastanka nekih vrsta raka.
Jedan od njih je beta-karoten, koji se u tijelu pretvara u vitamin A. On sprečava oksidaciju holesterola štiteći srce i krvne sudove.
Beta-karoten je odličan za prevenciju bolesti kao što su astma, osteoartritis i reumatoidni artritis, koje nastaju zbog slobodnih radikala.
Odličan za srce i krvne sudove
U bosiljku ima puno vitamina B6 i magnezijuma. Vitamin B6 sprečava nakupljanje opasne supstance homocisteina, a magnezijum podstiče jačanje kardio vaskularnog sistema čime djeluje prevntivno protiv infarkta.
Opuštajući mišiće i krvne sudove on pospješuje protok krvi i smanjuje rizik od aritmije.
Prirodni antibiotik
Po novim istraživanjima, ulje bosiljka pozitivno djeluje na imunitet. S obzirom da njegovi listovi poseduju antibakterijska i antiseptička svojstva, mogu se koristiti za liječenje bakterijskih infekcija.
Bosiljak u kulinarstvu
Bosiljak je nezaobilazan začin u raznim kuhinjama,a odlično se slaže sa velikim brojem jela. Bosiljak uvijek dodajte u jelo na kraju, kako biste sačuvali njegov ukus.
Ako možete da birate, uvijek odaberite svjež bosiljak jer ima jači ukus. Najpoznatije jelo koje uključuje bosiljak je Pesto Đenoveze, koje sadrži zeleni umak od bosiljka, pinjola i parmezana.
Od svježe nasjeckanog bosiljka s bijelim lukom i maslinovim uljem može se napraviti odličan sos, koji možete poslužiti kao prilog uz razna jela poput tjestenine, pirinča i brusketa.
Od bosiljka se može napraviti i jednostavan ledeni desert. Isjeckajte bosiljak i pomiješajte s limunovim sokom, sokom šećerne trske i vodom, pa smjesu zamrznite kao kockice leda.
Kad se smjesa zamrzne, blenderom ih usitnite i poslužite kao ledeni desert u mediteranskom stilu. Možete napraviti i svježu, ukusnu i višebojnu italijansku salatu od svežeg bosiljka, mocarele i paradajza.
Popijte osvježavajući čaj od bosiljka koji ćete pripremiti tako što ćete nasjeckane listove bosiljka preliti vrućom vodom, ostaviti da odstoji osam minuta, a zatim procijediti.
Za mnoge je doručak bez domaće marmelade ili džema nezmisliv. Tačnije, mnogim ljudima je domaći pekmez daleko ukusniji od kupovnog.
Razloga za to je više: domaći pekmez sadrži mnogo više voća i nije presladak, a u sve to je to prste umiješala i činjenica da bakini pekmezi sjećaju na dobra stara vremena.
Dok su početkom 20. vijeka prosječne porodice punile 70 tegli džemom, marmeladom i slatkom, krajem osamdesetih godina to je činilo svega dvije trećine stanovništva, pokazala je statistika.
Kuvanje slatke zimnice nije tako teško ukoliko se pridržavate uputstava. Vrlo je važno da dobro izaberete voće, a za pripremu birajte lonac sa debelim dnom. Koristan je i termometar za utvrđivanje temperature želiranja, za šta treba da upotrijebite pektin ili želirajući šećer. Pektin možete nabaviti u tečnom stanju ili kao prašak (želatin).
Kompoti od raznog voća, pekmezi, marmelade i džemovi, slatko, sokovi ili žele – recepata je mnogo, a veselja nakon konzumacije još više.
Slatko od lubenice
Sastojci:
1 kg kore lubenice
1.250 g šećera
2 dl vode
2 limuna
štapić vanilije
Priprema:
Očistiti koru lubenice ostavljajući tanak sloj crvenog ploda i isjeći na željene oblike. Preliti vodom i kada provri vodu prosuti. Ponovo preliti mlakom vodom, pustiti da provri, odliti vodu. Postupak ponoviti šest puta. Ostavite da se ocijedi. Šećer preliti sa dva dl vode i kuvati na tihoj vatri da se dobije gust sirup. U sirup dodati kocke lubenice i kuvati na jakoj vatri dok ne dobijete sirup gustine meda. Pred kraj dodati limun isječen na kolutove i štapić vanilije. Slatko prekrijte vlažnom krpom i ostavite da se ohladi. Potom sipajte u suve tegle, prekrijte celofanom i zatvorite.
Džem od narandži
Sastojci:
1,5 kg narandži
20 g limunske kiseline
1 vrećica želatina
500 g šećera
Priprema:
Narandže ogulite, odstranite im bijelu kožicu i narežite ih na manje komade. Želatin dobro izmiješajte s dvije kašike šećera i dodajte ga narezanom voću pomiješanom s limunskom kiselinom. Zagrijavajte uz miješanje do vrenja. Stalno miješajte uz postupno dodavanje preostalog šećera. Pustite da masa zavrije, nastavite kuvanje oko tri minute i pritom uklonite pjenu. Vruće stavljajte u čiste i zagrijane tegle, malo ohladite i zatvorite celefanom koji ste prethodno umočili u alkohol (rum ili rakiju).
Marmelada od banana
Sastojci:
1 kg zrelih banana
500 g šećera
1 dcl vode
1 limun
1 mahuna vanilije
kašičica naribanog svježeg đumbira
2-3 grančice metvice
Priprema:
U lonac stavite vodu i šećer pa kuvajte dok se ne počne zgušnjavati. U međuvremenu ocijedite sok limuna, a banane ogulite i zgnječite viljuškom. Poprskajte ih sokom limuna da ne oksidiraju. Mahunu vanilije uzdužno prerežite i ostružite unutrašnjost pa je dodajte u banane. Pire od banana istresite u vodu, dodajte đumbir i kuvajte otprilike pola sata dok se smjesa ne počne stvrdnjavati. Sitno nasjeckajte metvicu pa je umiješajte u pire. Još kuvajte otprilike pet minuta pa pekmez punite u vruće tegle sterilisane u rerni. Dobro zatvorite i kad se pekmez ohladi, držite na tamnom i hladnom mjestu.
Pekmez od krušaka
Sastojci:
1 kg očišćenih krušaka
35 dkg šećera
korica i sok jednog limuna
1 vrećica želatina
Priprema:
Kruške (sa korom) narezati na komadiće, staviti ih u lonac i malo izmiksati štapnim mikserom. U lonac dodati naribanu koricu i limunov sok. U šolji izmiješati želatin sa dvije kašike šećera i dodati kruškama. Staviti lonac na vatru i miješati dok smjesa ne zavri, pa dodati šećer. Polako uz miješanje skidati pjenu i kuhati 5-6 minuta. Vruće uliti u još tople, sterilisane tegle, staviti poklopac i okrenuti naopačke. Ostaviti da tako stoje desetak minuta i onda ih uspraviti.
Odstranite peteljke sa latica pa ih prelijte vrelom vodom, potom nakratko potopite u hladnu vodu i stavite na krpu da se osuše. Zakuvajte sok zajedno sa šećerom i kuvajte pet minuta na jakoj vatri, stalno odstranjujući pjenu. Dodajte latice i kuvajte još četiri minute, zatim provjerite da li je postignuta tačka želiranja, a po potrebi nastavite da kuvate. Kada počne da želira, preručite u teglu i zatvorite.
Lonac ruma
Sastojci:
1 kg voća
1 litra ruma
1 kg šećera
Priprema:
Operite voće, osušite ga, pa u zavisnosti od vrste, izvadite košpice i usitnite. Kajsije, brekve i kruške ogulite. U lonac uvijek stavite male količine zrelih plodova. Upotrijebite uvijek istu količinu voća, šećera i ruma i čuvajte na hladnom. Nakon dodavanja posljednje vrste voća, ostavite sve da odstoji jedan mjesec.
Dobri savjeti
PEKMEZ se kuva obično od jedne vrste voća i to od voćne kaše ili usitnjenog voća. Kuva se sa šećerom da se voće raspadne, a uglavnom se možete držati omjera koliko voća, toliko i šećera.
MARMELADA se priprema kao i pekmez, ali može biti od više vrsta voća smrvljenog u sasvim glatku kašu.
DŽEM se pravi od cijelog sitnog voća (ili narezanog većeg), kuvanjem u vlastitom soku. Najbolji su džemovi od šljiva, marelica, breskvi, ribizli, malina, kupina i jagoda.
KOMPOT je proizvod od svježeg voća zaronjenog u sirup te pasterizovanog u teglama, a visoka temperatura na kojoj se priprema sprečava kvarenje.
SLATKO je poseban način konzervisanja voća: priređuje se od cijelog voća, uzastopno nekoliko puta prokuvanog u gustom šećernom sirupu, a stavite li tako pripremljeno voće da se osuši, dobićete ušećereno voće.
ŽELE se priprema samo od voćnog soka koji se kuva sa šećerom (sa ili bez dodatka sredstva za želiranje).
Fiziološki razvoj nadzemnih dijelova krompira potpuno se završava krajem avgusta i početkom septembra, što zavisi od sortimenta i podneblja gdje se krompir gaji. Sa vađenjem krompira je najbolje započeti kada je vrijeme sunčano i suvo, zbog lakše obrade, čišćenja i transporta krompira, pri čemu treba paziti da ne dođe do oštećenja pokožice i prevelikog izlaganja suncu uslijed čega dolazi do pojave ožegotina. Pokožica treba da je čvrsta i da se ne ljušti.
Vađenje predstavlja važnu i složenu operaciju jer je krtola zbog povoljnog hemijskog sastava idealan supstrat za razvoj mikroorganizama i prouzrokovača bolesti. Da bi vađenje bilo uspješno i ne ometano, a izvađene krtole mogle da se čuvaju duži period tokom skladištenja potrebno je prethodno obaviti uništavanje cime. Uništavnje cime može se obaviti na dva načina:
mehanički (košenje ili trupiranje)
hemijski (desikacija)
Poslije uništavanja cime krompir ostaviti u zemlji najmanje 14-20 dana. Vađenje se obavlja ručno, vadilicama ili kombajnima. Kod nas se najčešće za vađenje koriste vadilice.
Krompir se skladišti u skladištima, podrumima ili trapovima na mračnom prostoru. Većina proizvođača krompir skladišti u improvizovanim objektima sa nešto lošijim uslovima. Malo lošije uslove pruža skladištenje i čuvanje u podrumima, šupama, stajama (gubici su do 15%), a najlošije uslove za čuvanje pruža čuvanje u trapovima.
Krtola nakon vađenja sadrži dosta vode zbog čega je podložna ošećenju ili procesu klijanja ukoliko se ne izvrši pravilno skladištenje. Posebno se mora paziti da ne bi došlo do mehaničkog oštećenja prilikom utovara, transporta i istovara krompira. Kada se krompir sa njive doveze u skladište potrebno je da prođe period adaptacije koji traje 2-3 nedelje zavisno od sorte i temperature na kojoj se krtole trebaju čuvati. Zbog različitih površinskih povreda, krtole se drže na temperaturi od 10-15°S da rane zarastu, nakon čega se sortira i pakuje u vreće ili boksove. Kod skladištenja u boks paletama brži je utovar i istovar, veća je ušteda u radnoj snazi i veća efikasnost prilikom ventilacije i pakovanja.
Dobro prosušene krtole, bez primjesa vlažne zemlje, oštećenja, sa čvrstom pokožicom i visokim sadžajem suve materije (23-25%) uspješno mogu da se čuvaju 6-8 mjeseci, u modernim specijalizovanim skladištima sa ventilacijom i kontrolisanim uslovima krompir se može čuvati i do 10 mjeseci.
Optimalna temperatura za čuvanje merkantilnog krompira je 4-8°S, a sjemenskog 3-4°S. Ako je temperatura niža od 4°S merkantilni krompir dobija sladunjav ukus, zbog povećanog sadržaja šećera.
Optimalna vlažnost vazduha u skladištima je od 92-95%.
Klijanje krtola je problem koji se javlja u nekoliko navrata tokom zime i vidno umanjuje svježinu krtola. Prema tome, u slučaju korištenja preparata protiv klijanja krompira, obavezno se mora obratiti pažnja na vrijeme karence, koja je obično za većinu preparata oko 40 dana.
Komercijalna proizvodnja krompira zahtijeva velika ulaganja, sa dosta ljudskog rada, prinose često umanjuju mnogobrojne bolesti i štetočine, a variranje cijena predstavlja najveći problem naših proizvođača. Savremena proizvodnja karakteriše učešće kvalitetne i skupe mehanizacije, kao i savremene objekte za skladištenje sa poboljšanom regulacijom mikroklime.
Da li ste znali da na planeti postoji čak 20000 vrsta pčela, ali da ih jedino nema na Antarktiku? Ipak najraspotrostranjenija vrsta plčele je Apisi milifera koja je porijeklom iz Afrike a u evrospke zemlje se doselilia prije nego sto je naselila Aziju, Australiju i Sjevernu ameriku.
U Evropi Postoji nekoliko vrsta pčela koje se razlikuju se po boji, građi tijela, ponašanju, sposobnosti prikupljanja nektara, i dr.
KRANJSKA PČELA
Nama je napoznatija Kranjska pčela (apis mellifica var. carnica Pollm) – ili siva pčela nju nazivamo još i „domaća pčela“. Pripada grupi tamnih pčela. Njeno tijelo je crne boje i obraslo sivkastosrebrnastim dlačicama. Matica ove vrste leže oko 2000 jajašaca dnevno što nam govori da ima iuzetnu plodnost. Postoji više podvrsta ove pčele koje zovu alpska, panonska i sredozemna.
ITALIJANSKA PČELA
Italijanska pčela apis meliffica var. ligustica, je sa Apeninskog poluostrva žućkaste boje navikla na dugotrajne paše i blagu klimu. Italijanska pčela ima vrlo blagu ćud, slabo izražen nagon za rojenjem, snažan razvoj tokom ljeta i jeseni te vrlo visoka plodnost matice. Ova pčela prezimljuje u jakim zajednicama i u tom period troši mnogo hrane. Za ovu vrstu karakteristično je da ima slabiji instinkt za sakupljanje propolisa i nektara, međutim ima odličnu sposobnost korišćenja slabijih paša.
KAVKASKA PČELA
Kavkaska pčela (apis mellifica var. caucasica) – prijeklom je sa Kavkaza te je tako i dobila ime. Na osonovu spoljašnjeg izgleda može se reći da liči na Kranjsku ali kod nje razlikujemo sivu i žutu. Ovu vrstu karakteriše odlična obrambena sposobnost prema uljezima. Sama pčela ima duže rilce i marljivi je radnik na svim pčelinjim pašama, ali je sklona grabeži. Njena značajna sposobnost je skupljanje propolisa.
TAMNA EVROPSKA PČELA
Tamna evropska pčela (apis mellifica var. mellifica L.) – dominantna je u proizvodnji meda u Njemačkoj. Karakteriše je krupna građe s tamno siva gotovo crna boja. Otporna je i prilagođena za duge i hladne zime. Zbog te osobine ova ova se vrsta pčela može naći u Sjevernoj i Južnoj Americikao i Sibiru. Otporna je na bolesti dok med unosi slabije od Ialijanske i sive Kranjske pčele.
PČELA „MELIPONA ANTHIDIOIDES“
Pčela „melipona anthidioides“ česta je u Brazilu. Ovo su male tropske pčele koje nemaju žalac. Obično se nastanjuju sa gnIJezdima u šupljem drveću sa jednom maticom, a saće grade vodoravno.
PATULJASTA PČELA
Patuljasta pčela (Apis florea F.), vodi porijeklo iz Indije. Osobina ove vrste je da gradi jednostruko saće na otvorenom prostoru, obično na nekom stablu. Specifičnost kod njenog saća je u tome da ova pčela gradi ćelije raznih veličina za radiličko saće, trutovsko i matičnjake koji imaju oblik žira.
DIVOVSKA PČELA
Divovska pčela (apis dorsata) izgrađuje jednostruko saće na kojem živi. Sve ćelije saća gradi jednake veličine, bez razlike za trutovsko, radiličko ili za matičnjake. Dubina ćelija saća divovske pčele je i do 34mm. Kod ovih pčela nema razlike u veličini između radilica i matica. Radilice kod ove vrste su dvostruko veće nego kod kranjske pčele. Divovska pčela živi na otvorenom pa je prema tome prilagodila način života. Obrambeni mehanizmi kod ove pčele su posebno izraženi i odlično čuva svoje leglo.
AFRIKANIZIRANA PČELA
Afrikanizirana pčela – kako bi se dobila medonosna pčela sposobna da i u tropskoj klimi sa puno vlage uspešno oprašuje floru i da pritom sakupi što veće količine meda Brazilska vlada finansirala je nastanak ove vrste pčela.
SOLITARNE PČELE
Solitarne pčele ili pčele samice za razliku od medonosnih pčela ne prikupljaju veće količine meda u svoje nastambe. One žive usamljenički život tako da svaka ženka gradi svoje gnijezdo.
