Naslovnica Blog Stranica 64

Umijeće proizvodnje rasada – Ključni faktori za visok prinos i kvalitet

Umijeće proizvodnje rasada – Uspjeh u povrtarstvu je dobar ako ste obezbijedili kvalitetan rasad jer sve ostale mjere tokom gajenja će vam dati manje rezultate ( prinos, kvaitet, prihod ) jer nije odabran kvalitetan rasad. Zato pažljivo birajte sjemena, osvijetljenost plastenika, izaberite prave temperature zagrijavanja.

Proizvodnja rasada je jedna od naosjetljivijih i najvažnijih faza u proizvodnji povrća. Iskusni povrtari znaju da od kvaliteta proizvedenog rasada direktno zavisi i prinos i kvalitet, odnosno ekonomska opravdanost proizvodnje. Rasad je mlada biljka sa 4-10 stalnih listova, dobro razvijenog korjenovog sistema, čvrstog, temeljnog i elastičnog stabla, visine 10-35 cm, zavisno od biljne vrste.

Umijeće proizvodnje rasada

Kvalitet rasada zavisi od:

  1.  temperature,
  2. svjetlosti,
  3. hranjivog supstrata,
  4. kvaliteta sjemena,
  5. preciznosti sjetve,
  6. vode i
  7. đubriva.

Dužina rasadničkog perioda:

 -paradaz i paprika   50-70 dana

 -kupusnjača            30-50 dana

 -krastavca               20-25 dana

 Dužina nicanja:

 – paradajz i paprika   6-12 dana

 – kupusnjače             4 – 6 dana

 – krastavac                4 – 6 dana

Temperatura vazduha je jedan od osnovnih elemenata, a optimalne vrijednosti zavise od biljne vrste i fenofaze razvoja.

 Za većinu toploljubivih kultura (paprika, paradajz, krastavac) optimalna temperatura za nicanje je 25-28 C. Izuzetno je važno nakon nicanja sniziti temperaturu na 18-20 C, da ne bi došlo do izduživanja rasada.

Kvalitetan rasad

Relativna vlažnost vazduha i provjetravanje

 – paradajz     50-60%, jako

 – paprika       60-70%, jako

 – kupusnjače 60-70%,  jako

 – krastavac umjereno

Dužina stabla od korjenovog vrata do kotiledona, kao i od kotiledona do prvih listova treba da je kraća, jer izdužen rasad nije dobar rasad.

 Dužina od korjenovog vrata do vrha lista:

 – paradajz        25 – 30 cm

 – paprika         15 – 25 cm

 – kupusnjače   12 -15 cm

 – krastavac     15 – 20 cm

Sjetva rasada PIKIRANOG:

 – paradajz i paprika   10 -15. januar

 – rani kupus               15 – 20  januar

Nepikiranog

 – paradajz i paprika    5 – 15. mart

 – kupus rani                1 – 15. februar

 – krastavac                25 – 30. mart

 Autor: Dipl.ing. Mira Miljković

Luk nipošto nemojte ovako čuvati ako želite da vam duže traje

Ako imate veću porodicu u kojoj se svakodnevno kuva, praktično je napraviti zalihu luka. No ako ga ne čuvate na ispravan način, velika je šansa da će proklijati ili se pokvariti, a miris pokvarenog luka jako je neprijatan. Evo kako ga pravilno skladištiti tako da ostane zdrav i kvalitetan duže od šest mjeseci.

Kao prvo, luk uvijek stavljajte u taman i hladan, suv te dobro provjetren prostor. Idealni su podrum ili garaža jer najbolja temperatura za čuvanje luka je između -1 i 10 stepeni Celzijusa. Ako živite u stanu, stavite ga u ostavu, a ako nemate mjesta i morate ga držati u kuhinjskom ormariću pazite da je udaljen od štednjaka, jer mu toplota škodi pa će brzo propasti.

Pročitajte: 5 savjeta za uzgoj bijelog luka koje ne smijete propustiti

Ne stavljajte ga u frižider, jer mu je tamo prehladno i prevlažno pa će s vremenom omekšati i pokvariti se. To ima smisla jedino ako vam je ostala polovina glavice luka koju ćete uskoro iskoristiti. Takođe, nikada ga ne držite u plastičnim kesama. U njima se zadržava vlaga, posebno ako su u frižideru, što dovodi do plijesni. Ako luk držite u plastičnoj kesi van frižidera, brže će proklijati. Zato ga kad dođete iz prodavnice odmah prebacite u drvenu gajbicu ili papirnatu kesu, odnosno mjesto gdje vazduh oko njega može slobodno cirkulisati.

Imate li biljku lavande u posudi? Evo kako se brinuti za nju tokom zime

Lavanda je lončanica prisutna u mnogim domovima: šarena i lijepa, opija svojim nježnim mirisom, a ima i mnoga blagotvorna svojstva za tijelo (opušta i podstiče dobar odmor) i za okolinu.

Ipak, podsjetimo da je lavanda biljka koja cvate tokom ljetnih mjeseci, između juna i avgusta.

Ako biljku lavande ugostite na balkonu ili terasi, zimi je morate zaštititi od hladnoće i lošeg vremena kako bi idućeg ljeta ponovno bujno procvjetala.

Dovoljno je nekoliko jednostavnih mjera opreza:

1. Posuda

Prednost posjedovanja lončanica (lavande, ali ne samo) je u tome što ih možete premjestiti kako biste povećali izloženost malom zimskom svjetlu ili ih sklonili kad je vani loše vrijeme.

Ako vam je balkon izložen suncu, čak i samo nekoliko sati dnevno, biljke izložite prirodnom svjetlu, a ne zaboravite ih skloniti u slučaju kiše ili tijekom noći pod trem ili u otvorenu i negrijanu garažu.

Lavandu nije dobro unositi u zatvorene prostore jer je u stanu temperatura previsoka (i zbog prisutnosti peći ili radijatora) pa biste rizikovali oštećenje biljke.

Pročitajte: Recept za ulje protiv bolova – Lavanda, kamfor i maslinovo ulje

2. Malč

Ako je posuda mala i biljka mala, sloj malča na dnu je suvišan – ali situacija se mijenja u slučaju vrlo velike biljke.

Možete napraviti tanak sloj malča koji ćete staviti na podnožje stabljika pomoću slame ili suhog lišća grubo izmrvljenog rukom: ovo će prekrivanje zaštititi biljku od oštećenja mrazom.

3. Drenaža

Dobra drenaža neophodna je za zdravu i uspješnu biljku: ako želite izbjeći opasnost od plijesni na korijenu i odumiranja biljke, pobrinite se da posude imaju rupe za drenažu pri dnu.

Takođe stvorite drenažni sloj na dnu posude, ispod zemlje, koristeći šljunak ili kore od kikirikija.

4. Zalijevanje

Imajte na umu da lavandi zimi treba manje vode nego ljeti, budući da je biljka u fazi “mirovanja”.

Savjet za savršeno zalijevanje čak i zimi je dodirnuti tlo rukama prije zalijevanja i nastaviti sa zalijevanjem samo ako je potpuno suvo.

Pročitajte: Lavanda: Kako da uzgajate lavandu u saksiji

5. Izolacija

Naposljetku, vrlo je važno izolovati posudu s lavandom kako biste je zaštitili od hladnoće, a istovremeno osigurali pravilnu cirkulaciju vazduha.

Oko posude možete omotati staru plahtu ili vreću od jute, ako je imate: tako će korijenje biljke biti zaštićenije od hladnoće.

Kako spriječiti smrzavanje vode u pojilicama?

Smrzavanje vode u pojilicama – Zima može biti izazov za stočare koji svom stadu moraju osigurati vodu za piće na otvorenom polju. Najveća opasnost je kada temperature ispod nule potraju nekoliko dana ili duže vremenske razdoblje.

Osim nedostupnosti, ovakva pothlađena voda ima negativno djelovanje na opće stanje životinja i njihovih proizvodnih performansi. U slučaju da pojilice i korita za vodu nisu smješteni u zaštićenim objektima, neophodno je da imaju grijače s termostatom koji će spriječiti stvaranje leda. Osim električnih, postoje i razne izvedbe pomoću plina ili preko solarnog napajanja.

Vrlo su efikasne i termo pojilice, ali se treba dobro izolirati priključak za vodu. Postoji mnoštvo načina da se spriječi formiranje leda na niskim temperaturama alternativnim metodama.

Porčitajte: Durok svinja – Karakteristike i značaj

Kako spriječiti smrzavanje vode u pojilicama – alternativne metode

Za malo niže i kratkotrajne niske temperature dovoljno je da su pojilice i korita s vodom zaštićena od udara hladnog vjetra i nisu izravno izložena vanjskim utjecajima. Postavljaju se na osunčanoj, južnoj strani. Izravna sunčeva svjetlost može doprinijeti bržem otapanju, kao što je to slučaj s mrazom ili snijegom na krovovima, ulicama i drugim osunčanim mjestima. Zaštićeni prostori i razni poklopci će imati sličnu ulogu.

Korita za vodu trebaju imati veću zapreminu, jer se manja količina brže zamrzava. Dodatnu zaštitu možemo napraviti postavljanjem izolacije što je jeftin način da omogućimo životinjama da piju tijekom cijele zime. Uspjeh ovisi o vrijednosti temperature. Kao izolacijski materijal koristi se slama, gume.

Jednostavan način izolacije je kad se u veće korito stavi sloj izolacijskog materijala zatim manje korito koje punimo vodom. Postoji mogućnost djelomičnog ukopavanja korita koje se dodatno zaštiti. Mogu se postavljati i zaštitni zidovi, privremeni ili trajni, koji sprječavaju hladan vjetar da rashlađuje vodu.

Na površinu korita se postavljaju predmeti koji plutaju. Voda koja se kreće se ne smrzava. Životinje ih mogu pomicati dok piju vodu i tako utjecati na kretanje tekućine. Najjednostavnije je postaviti lopte ili plovke.

U cilju sprječavanja stvaranja leda može se u korito dolijevati svježa voda nekoliko puta na dan.

Jesu li listovi vaše biljke ruzmarina pocrnili? Objasnit ćemo zašto se to događa

Može se dogoditi da lišće ruzmarina poprimi neprirodnu crnu boju

Ruzmarin je jedna od najomiljenijih i najkorištenijih aromatičnih biljaka za obogaćivanje jela, ukusne priloge, krumpir i još mnogo toga.

Također je vrlo koristan za njegu kose i vlasišta, može se koristiti i za osvježavanje kućnih prostora ili čak kao prirodni repelent protiv komaraca tokom ljetne sezone.

Ukratko, to je biljka s hiljadu namjena, u kuhinji i izvan nje. Mnogi ljudi, kako bi kod kuće uvijek imali svježi ružmarin, odlučuju ga uzgajati na balkonu ili terasi, budući da je to biljka relativno jednostavna za njegu.

Međutim, može se dogoditi da lišće vaše biljke iznenada poprimi neprirodnu tamnu boju, koja teži crnoj. Zašto se to događa i što možete učiniti da to popravite?

Zašto ruzmarin pocrni?

Ruzmarin je biljka tipična za hladna područja i na visokim geografskim širinama (raste u planinama, iznad 800 metara nadmorske visine), a za preživljavanje treba vrlo malo vode.

Čak i ako je moguće uzgajati ruzmarin na balkonu kuće, važno je zapamtiti karakteristike biljke kako biste se brinuli o njoj na najispravniji način.

Ako primijetite da lišće progresivno crni (prvo na vrhovima, a zatim po cijeloj dužini), razlog bi moglo biti pretjerano zalijevanje koje uzrokuje truljenje korijena u tlu.

Kako biste riješili ovaj problem prije nego što bude prekasno, preporučljivo je presaditi biljku.

Biljku izvadite iz zemlje i pažljivo očistite korijenje: po potrebi odrežete ono koje je trulo i nepopravljivo, a ono koje je još zdravo zadržite.

Uzmite novu posudu za vašu biljku i odaberite drenirajuće tlo, stavite sloj kamenčića ili gline na dno posude, kako biste pomogli da višak vode pobjegne.

Najbolji način za održavanje luka i češnjaka svježim do 6 mjeseci

Nakon što ste se vratili iz trgovine s vrećicom prepunom povrća, najlogičnije je to povrće pohraniti u frižideru, no ovo je jedno od najgorih mjesta za čuvanje luka i češnjaka. Luk i češnjak će postati kašasti kada se čuvaju u hladnjaku jer će uslovi biti previše hladni i vlažni. To uzrokuje da povrće postane previše mekano ili čak postane pljesnivo ako upije previše vlage.

Da bi luk i češnjak što duže ostali svježi, potrebno ih je držati u hladnom, tamnom i dobro prozračenom prostoru, gdje mogu trajati između tri do šest mjeseci. Međutim, to nije tako jednostavno jer ih treba pohraniti na pravilan način, a ne ih samo odložiti u tamnu i hladnu prostoriju.

Monica Matheny, kuvarica i osnivačica The Yummy Life, ispričala je kako je imala problema s održavanjem luka i češnjaka svježima unatoč tome što ih je držala u kuhinjskoj ladici, prenosi Express.

Međutim, Monica je otkrila savjet svoje majke koji joj je pomogao u održavanu ovih namirnica svježima. “Zadnji put kad sam je posjetila, pokazala mi je kako spremati luk, češnjak i ljutiku”, kazala je.

Pročitajte: Vađenje i čuvanje crnog luka: Kako osigurati kvalitet

Monica je nastavila: “Oduševila sam se kako stavljanje luka i češnjaka u običnu papirnu vrećicu s rupama može produžiti njihovo trajanje mjesecima. Na početku sam bila skeptična, ali sam odlučila pokušati.”

Očigledno, probušene papirne vrećice dopuštaju dovoljno cirkulacije vazduha  da se ovo povrće sačuva duže vrijeme.

Za pravilno skladištenje luka i češnjaka trebat će vam smeđa papirnata vrećica, bušilica za rupe, marker i spajalice. Provjerite jesu li luk dovoljno čvrsti i bez mrlja jer je vjerovatnije da će duže ostati svježiji.

Dovoljno je probušiti rupe na vrećici

Prvo probušite rupice duž papirne vrećice, zatim napunite vrećicu do pola lukom i češnjakom. Označite markerom što se unutra nalazi, a zatim upotrijebite spajalice na vrhu kako biste vrećicu održali zatvorenom.

Vrećice se naravno mogu koristiti sve dok se ne potrgaju.

Kada spremate luk i češnjak, pazite da ih držite na tamnom i hladnom mjestu koje nije pretrpano jer će im trebati puno cirkulacije vazduha.

Monica je napisala: “Vazduh mora cirkulisati oko vrećica – to je poanta bušenja rupa. Ova metoda bušenja papirnate vrećice trebala bi produžiti vijek trajanja luka, češnjaka i ljutike u većini situacija. Međutim, njihov specifični životni vijek može varirati ovisno o temperaturi, vlažnosti i svjetlosnim uslovima u kojima su vrećice pohranjene.”

Nemojte skladištiti luk ili češnjak pored krompira jer mladice proizvode etilen, hormon rasta koji uzrokuje brže sazrijevanje povrća na što su osjetljivi i češnjak i luk.

Ako se slijedi metoda papirnate vrećice, luk i češnjak mogu trajati mjesecima prema stručnjacima Stop Food Waste.

Uzgoj živine – Ovi faktori utiču na NOSIVOST JAJA

Nosivost je najvažnija proizvodna osobina živine svih vrsta i rasa, bez obzira na to da li se one gaje za proizvodnju jaja ili radi mesa. To je i razumljivo, jer od nosivosti živine ne zavisi samo količina mase jaja koja se od nje dobija, već i brzina razmnožavanja, što je od velikog značaja kako za proizvodnju jaja, tako i za proizvodnju mesa. Zato je nosivost jedno od osnovnih mjera rentabilnosti gajenja određene vrste, rase ili hibridne linije živine.

Nosivost je nasledna, pa zavisi od osobina vrste, rase kao i samih jedinki. Međutim, nosivost jaja se kao i mnoge druge osobine, nasljeđuje samo kao sklonost, ali da li će se ona ispoljavati kod potomstva i u kojoj mjeri zavisi i od niza drugih okolnosti, a prije svega od uslova ishrane, držanja i njege. Zato se stalnim poboljšavanjem ovih uslova, uz odabir za priplod najproizvodnijih jedinki, može znatno uticati na nosivost kao i na druge osobine živine.

Uslovi držanja – Obratite pažnju na vodu

Kada smo kod uslova držanja i njege važno je znati da voda ima poseban značaj i može biti glavni uzrok smanjenja nosivosti, posebno u kaveznom sistemu držanja. Kokoške na nedostatak vode skoro momentalno reaguju. Naime, dešava se da se zapuše neke pojilice, a da proizvođač to ne primijeti. Ako kokoške  1 dan ostanu bez hrane, neće se primjetno smanjiti nosivost, ali ako ostanu bez vode – drastično će se smanjiti. Dovoljna su samo 3 dana bez vode da bi počele da se mitare i da prestanu da nose jaja u potpunosti, navodi dip.inž.Petrović Duška iz PSSS Prokuplje.

Što manje stresa

Premiještanje kokošaka i bilo koji drugi oblik izazivanja panike, nagla promjena temperature u objektu, paraziti… sve to mogu biti uzroci stresnih situacija za kokoške, što direktno dovodi do smanjenja nosivosti ili potpunog prestanka nošenja jaja.

Brzina polnog sazrevanja

Nosivost živine u velikoj mjeri zavisi od brzine polnog sazrijevanja. Treba imati u vidu da suviše rano polno sazrijevanje nije poželjno, jer u tom slučaju podmladak zaostaje u tjelesnom razvitku, a pored toga nosi sitna jaja, i to ne samo u početku nosivosti već i kasnije.

Brzina polnog sazrijevanja jednog grla određuje se prema njegovoj starosti u momentu kada je snijelo prvo jaje. Kod kokošaka, zavisno od rase i u uslova ishrane, držanja i njege, polna zrelost nastupa u starosti od 140-240 dana.

Rase dobrih nosilja pronesu najranije, već sa 140-150 dana. Rase kombinovanih sposobnosti (jaja-meso) nešto su kasnostasnije, jer pronesu obično sa 180-195 dana. Najkasnostasnije su teške rase, koje pronesu tek u starosti od 200-240 dana, pa i kasnije.

Ćurke, takođe zavisno od rase i uslova gajenja, pronesu sa 180-240 dana, plovke sa 140-180 dana, a guske znatno kasnije, u starosti od 280-350 dana.

Vrijeme i dužina mitarenja

Vreme i dužina mitarenja takođe utiču na nosivost. Kokoške, loše nosinje, počinju mitareje već u junu ili julu, mitare dugo, po 4 i više mjeseci, i za to vrijeme ne nose. Sa druge strane, dobre nosilje mitare znatno kasnije (septembar-novembar) i kraće. Većina dobrih nosilja ne prekida nošenje u prvoj polovini mitarenja. Najbolje nosilje mitare najbrže, jer se kod njih istovremeno zamjenjuje veći broj letnog i pokrovnog perja , i što je najvažnije, ne prekidaju nošenje za sve vrijeme mitarenja.

Njega CVIJEĆA preko zime: Četiri trika koja vam mogu pomoći da ih sačuvate tokom hladnih dana

Isprobajte trikove koji vam mogu pomoći u njezi vašeg cvijeća

Standardni plan rotacije usjeva za 3 godine koji preferiraju mnogi vrtlari

Ovakva rotacija usjeva je snažno promovisana za vrijeme Drugog svjetskog rata kao dio plana usjeva koji je osmišljen kako bi pružio porodicama potrebno povrće za ishranu sa parcele standardne veličine.

Nije savšen i uvijek može bolje, ali je jednostavan za razumijevanje i lak za praćenje.

Ono što bismo istakli je da se u ovom planu pretpostavlja da ćete uzgajati puno korijenastog bilja, krompira i kupusnjača.

Najvažnija stvar koju treba imati na umu kod plodoreda je izbjegavanje uzgajanja istog usjeva na istom mjestu dvije godine zaredom.

Trogodišnji plan rotacije usjeva

Postupak se započinje na zimu, kako bi se tlo pripremilo, a bašta se dijeli na 3 dijela.

Pročitajte: Plodored u povrtarskoj proizvodnji

Na parcelu 1 stavlja se stajsko đubrivo samo na dio gdje će se posaditi krompir, što će da ga hrani tokom vegetacije. Azot u stajnjaku će tlo učini blago kiselim, što je u redu za krompir. Ostale korjenaste biljke ne vole đubreno zemljište, pa prelaze u drugu polovinu.

Na parceli 2 dodaje se kreč da bi nivo pH narastao na neutralnih 7 za porodicu kupusnjača.

Na parceli 3 se ne radi ništa, iako bi malč sa kompostom, ako je dostupan, bio od koristi.

PARCELE Prva godina Druga godina Treća godina
Parcela 1 Korjenasto povrće i krompir, nakon čega slijedi kreč u jesen Kupusnjače i mahunarke, nakon čega slijedi malč sa kompostom Sve ostalo, nakon čega slijedi stajsko đubrivo u jesen
Parcela 2 Kupusnjače i mahunarke, nakon čega slijedi malč sa kompostom Sve ostalo, nakon čega slijedi stajsko đubrivo u jesen Korenasto povrće i krompir, nakon čega slijedi kreč u jesen
Parcela 3 Sve ostalo, nakon čega slijedi stajsko đubrivo u jesen Korenasto povrće i krompir, nakon čega slijedi kreč u jesen Kupusnjače i mahunarke, nakon čega slijedi malč sa kompostom

 

Teška, glinena zemljišta vjerovatno ćete prekopati prije svake zime kako biste omogućili da mraz smrzavanjem i odmrzavanjem razbije tlo.

Kod laganih tla bilo bi dobro da se zasiju usjevi koji prezimljavaju i predstavljaju biljno đubrivo kako bi se zadržale hranljive materije koje bi kiša isprala.

Zeleno đubrivo od biljaka može da se ukopa u zemlju na proljeće kako bi se oslobodili hranljivi sastojci i poboljšao nivo humusa u tlu.

Izvor:  Allotment / agromedia.rs

Sjeme neće da klija i pored povoljnih uslova sredine?

Na uspijeh u biljnoj proizvodnji utiču brojne spoljnje osobine semena od kojih su neke vidljive, ali neke i nisu. Najznačajnije spoljne osobine sjemena su: čistoća, klijavost, energija klijanja, masa hiljadu sjemena, hektolitarska masa, udio vode u sjemenu (vlažnost), snaga nicanja, dormantnost sjemena…

Dormantnost sjemena označava njegovu privremenu nesposobnost da klija nakon fiziološkog zrenja, odnosno branja ploda. Drugim riječima, to je situacija kada klijavo sjeme neće da klija i pored povoljnih uslova sredine (povoljna vlaga, temperatura i priliv kiseonika). U pitanju je mehanizam biljke da odloži klijanje sjemena radi uspostavljanja biološke ravnoteže. Kako bi ovako sjeme klijalo, potrebno je da prođe fazu mirovanja, odnosno naknadno dozrijevanje sjemena.

Sjeme većine vrsta drveća i žbunja pokazuje različite stepene dormantnosti, ali se dešava i sa različitim povrtarskim i drugim biljnim kulturama.

Na primjer, nakon berbe plavog patlidžava određivanje klijavosti sjemena je problematično baš zbog dormantnosti sjemena. Agbo i Nwosu (2009) su ispitivali dormantnost sjemena plavog patlidžana i zaključili da najveću klijavost, od 90%, sjeme postiže poslije tri mjeseca čuvanja u skladištu. Ovaj period je različit kod različitih vrsta biljaka, kao i između različitih sorti iste vrste.

Period mirovanja sjemena može da se prekine korišćenjem različitih metoda, a u zavisnosti od vrste dormantnosti, kao što je ispiranje sjemena u tekućoj vodi čija je temperatura 20-25 °C, kod sjemena sa tvrdom semenjačom se vrši skarifikacija, hlađenjem sjemena na temperaturi od 5 °C u trajanju od 5 dana do jedne godine, zagrijevanjem sjemena na 40 °C u trajanju od 7 dana, primjena svjetlosti (kod trava).

Izvori: Agronomski fakultet u ČačkuCeon (Dormantnost semena selekcionisanih linija plavog patlidžana, Institut za povrtarstvo, Smederevska Palanka, Srbija)