Sredinom februara počinje sjetva ranog povrća u plastenicima bez grijanja. Povrtari će imati pune ruke posla, jer na spisku su paprike, patlidžan, tikvice, paradajz, celer, peršun, blitva, spanać, bosiljak, luk, vlašac, ali i grašak i rotkvice. 

Osvježavajuće povrće ukusnog ružičasto-bijelog korijena može da se sije preko cijele godine, ali najviše se upotrebljava u rano proljeće. Pogodna je za sukcesivno grijanje i sjetva može da se obavlja u intervalima od dvije nedjelje.

Rotkvica može da nikne i na temepraturi od 2 do 3 stepena, mada je optimalna oko 22. Kada nikne, biljka lijepo napreduje na oko 18 stepeni, pa je zbog toga idealna za gajenje u plastenicima pred kraj zime. Mlade biljke su otporne i na blagi mraz. Vegetacioni period je od 30 do 40 dana – kaže savjetodavac za povrtarstvo Ljiljana Vuksanović.

Sjetva se obavlja u redovima. Razmak u redu treba da bude od 3 do 5 centimetara, a između redova od 20 do 30 centimetara.

Pročitajte: Šta saditi zimi u plasteniku?

Mladi kupus teško je proizvesti na otvorenom polju, a još teže u plastenicima ukoliko domaćini žele da ga iznesu na tržište već krajem marta ili početkom aprila. Ranostasne sorte sa veoma kratkom vegetacijom od 55 do 60 dana, počinju proizvodnjom rasada već na početku februara.

Rani hibridi kupusa namijenjeni su za gajenje u plastenicima. Smijeliji proizvođači rasad gaje i ranije, pa ga sade već početkom februara – kaže savjetodavac Ljiljana Vuksanović.

U slučaju veoma niskih noćnih temperatura iskusni proizvođači kupus prihranjuju aminokiselinama preko lista i dodaju gel đubriva, kako bi biljka što lakše podnijela temperaturne stresove. Gustina sadnje u plasteniku je važna, jer je cilj da kupus što prije počne da savija glavicu, kako ne bi išao u visinu. Najbolje se pokazao razmak između redova od pola metra, a 45 centimetara od korijena do korijena.

Gušća sadnja donosi kasniju berbu i gubitak u profitu. Poznato je da ovo rano povrće ima odličnu cijenu u rano proljeće. Za gajenje ultra-ranog kupusa u plastenicima poželjno je imati orošivače, pogotovo kada temperatura malo poraste, a u njih se ubacuju i gel đubriva. Orošivači spuštaju temperaturu ispod folije i ujedno prihranjuju biljke.

Izvor: dobrojutro.co.rs

Krompir (Solanum tuberosum L.) je najznačajnija biljna vrsta iz porodice Solanaceae, roda Solanum. Zbog svog značaja u ishrani ljudi i domaćih životinja tokom cijele godine, kao i u industriji, zauzima najveće površine od svih povrtlarskih kultura kako u svijetu tako i kod nas.

Da bismo ostvarili visoke i stabilne prinose i dobili kvalitetan proizvod u procesu proizvodnje neophodno je ispoštovati niz mjera, a to su:

1. izbor lokaliteta za sadnju zavisno od klimatskih i zemljišnih uslova
2. izbor zdravog sadnog materijala
3. agrotehničke mjere od plodoreda do samog vađenja krompira.

Izbor lokaliteta

Izbor lokacije zavisi prvenstveno od namjene proizvodnje krompira. Proizvodnja sjemenskog krompira odvija se u prodručjima sa višom nadmorskom visinom i u uslovima u kojima neće doći do pojave lisnih vaši koje su najznačajniji prenosioci virusnih bolesti. Proizvodnja ranog krompira moguća je u toplijim područjima i u zaštićenim prostorima (staklenicima, plastenicima, visokim i niskim tunelima). Za proizvodnju ranog krompira u našim uslovima najčešće se vrši nastiranje zemljišta agrotekstilom ili perforiranim folijama.

Izbor sadnog materijala

Izbor zdravog sadnog materijala je od najvećeg značaja za rentabilnu proizvodnju krompira. Izbor sadnog materijala mora se prilagoditi agroekološkim uslovi gajenja i načinu uzgoja, planiranom prinosu, dužini vegetacije i otpornosti na bolesti i štetene organizme. Uzgoj otopornih sorti na najčešće i najznačanije bolesti kao što su plamenjača, alternarija i dr. je od ključnih faktora u proizvodnji krompira. Pored otpornosti na štetne organizme pri nabavci sadnog materijala svaki poljoprivredni proizvođač treba da se informiše o tome koje sorte su adaptibilne na klimatske uslove u kojima se planiraju uzgajati, odabir sorti sa stabilnim prinosima, a takođe i imati u vidu otpornost prema bolestima krtola i drugih štetnih organizama prilikom skladištenja izvađenog krompira. Poštovanjem ovih mjera kod izbora sadnog materijala u značajnoj mjeri smanjuje gubitke, koji u našim uslovima znaju biti jako visoki.

Agrotehničke mjere

Agrotehničke mjere koje se moraju ispoštovati u procesu proizvodnje krompira su: plodored, priprema zemljišta za sadnju, đubrenje, priprema sadnog materijala (naklijavanje) i sadnja, zaštita od bolesti i štetnika, navodnjavanje.

Plodored je značajna agrotehnička mjera u proizvodnji krompira. Dobro isplaniran i organizovan plodored utiče na održavanje plodnosti zemljišta, biodiverziteta i prevenciju pojave štetnih organizama. Najbolji predusjevi za krompir su: leguminoze (lucerka, crvena djetelina, djetelinsko-travne smješe, grašak, bob), dok su žitarice nešto nepovljniji predusjevi. Na isto mjesto ne treba se saditi bar 3 godine. Krompir je dobar predusjev za ostale kulture jer iza sebe ostavlja zemljište čisto, rahlo i bez korova.

Primrema zemljišta za sadnju zavisi od tipa zemljišta, usjeva i klimatskih uslova. Za uzgoj krompira najbolja su laka pjeskovito-humusna zemljišta koja su dobro propusna i rastresita, ph reakcije 5,5-6,5. Priprema se obavlja u jesen zaoravanjem ostataka prethodnog usjeva na dubinu do 30-35 cm, po mogućnosti uz zaoravanje stajnjaka (25-35 t/ha). U rano proljeće kada dozvole vremenski uslovi vrši se zatvaranje brazde s ciljem uništavanja izniklih korova i sprječavanja gubitaka vlage.

Plan đubrenja za sve kulture pa i za krompir sprovodi se na osnovu prethodnih analiza zemljišta i to bar jednom u 5 godina. Količine i vrsta đubriva zavise od: planiranog prinosa, plodnosti zemljišta, izbora i najmene sorte i predusjeva. Za sadnju krompira, odnosno za prinos od 35 t/ha ranog krompira bez upotrebe stajnjaka potrebno mu je obezbjediti:

100-140 kg/ha N; 110-150 kg/ha P₂O₅; 160-260 kg/ha K₂O.

Za prosječan prinos od 35 kg/ha kasnog krompira treba mu obezbjediti:

140-200 kg/ha N; 110-150 kg/ha P₂O₅; 200-350 kg/ha K₂O.

Najbolji rezultati postižu u kombinaciji organsko-mineralnim đubrivima, odnosno kada se u jesen đubri stajnjakom koji u sebi sadrži sve makro (N,P,K) i mikroelemente (Cu, Zn, Mn, i dr.) u količini od 25-35 t/ha, a kao dopuna koristi se mineralno đubrivo. U tom slučaju za prinos od 30 t/ha potrebno je obezbjediti:

60-80 kg/ha N; 60-100 kg/ha P₂O₅; 120-160 kg/ha K₂O.

Potrebne količine đubriva dodaju se u osnovnom đubrenju, kako bi hranjiva biljkama bila dostupna u početnim fazama razvoja, a biljke ta hranjiva iskoriste u periodu između 50-80 dana od sadnje. Za postizanje većih prinosa obavlja se i folijarna prihrana se zajedno sa zaštitom.

Priprema sadnog materijala podrazumjeva naklijavnje krtola u kontrolisanim uslovima kako bi se dobile jake, čvrste i zdrave klice. Za proces naklijavanja krompira nephodno je obezbjediti odgovarajući prostor sa dobrom ventilacijom, odgovarajućom temperaturom, vlažnosti i svjetlosti, zatim odgovarajuću ambalažu (drvene gajbice, sandučiće ili perforirane PVC vreće).

Sa naklijavanjem se počinje 30-40 dana prije sadnje, u početku se taj proces odvija na svjetlosti, koje se kasnije smanjuje. Prve dvije sedmice temperatura treba da je oko 15-18°S, zatim se smanjuje do 15°S, a u poslednjoj sedmici nakon pojave klica od 1-1,5 cm temperatura treba da bude 8-10°S, relativna vlažnost kreće se od 85-90%. U periodu dok traje naklijavanje potrebno je bar dva puta rotirati gajbe i redovno provjetravati prostoriju.

Klica pred sadnju treba da je čvrsta, intenzivne boje karakteristične za sortu (zelena, ljubičasta, roza), veličine 2 – 2,5 cm.

Sadnja se obavlja kada dozvole vremenski uslovi, zavisno od područja na kome se uzgaja. Kod nas se kasni krompir najčešće sadi od aprila do maja, a za ranu proizvodnju kraj februara početak marta, zavisno od vremenskih uslova uz obavezno pokrivanje agrotekstilom.

Pročitajte: Kako uzgojiti mladi krompir u plasteniku?

Sadi se na dubinu od 7-10 cm, sa međurednim razmakom od 60-70 cm i razmakom u redu 20-35 cm.

Njega krompira podrazumjeva: međurednu kultivaciju i ogrtanje, zaštitu od bolesti i štetnika, folijarnu prihranu i navodnjavanje.

Međuredna kultivacija obavlja se s ciljem poboljšanja vodno-vazdušnih uslova za biljke i uništavanja korova u početnim fazama razvoja, tj. nakon nicanja. Ogrtanje se obavlja kada su biljke visine 15-20 cm, kako bi se stolonima i budućim krtolama obezbjedilo više prostora za razvoj.

Navodnjavanjem krompira postiže se visok prinos i kvalitet krompira. Prinos uz navodnjavanje može se povećati i do 40%, naročito u sušnim uslovima i područjima. Sa navodnjavanjem se mora započeti od faze zametanja krtola do kraja vegetacije, odnosno do njegove fiziološke zrelosti, naročito u sušnim uslovima. Najkritičniji period za vodom je u fazi cvjetanja i nalivanja krtola i tada se ne smije zanemariti. Kod postavljanja sistema za navodnjavanje mora se uzeti u obzir koji sistem navodnjavanja postaviti – navodnjavanje rasprskivačima ili kapo kap. Navodnjavanjem rasprskivačima kvasi se i zemljište i biljka te postoji veća mogućnost razvoja i širenja biljnih patogena, naročito plamenjače. U tom slučaju mora se obaviti preventivna zaštita registrovanim fungicidima za tu namjenu. Racionalniji oblik navodnjavanja je kap po kap, nadzemni dio ostaje suv i samim tim je manja mogućnost prisustva bolesti, manja je erozija tla i ispiranje hranjiva, a postoji i mogućnost ishrane vodorastvorljivim đubrivima.

Zaštita od bolesti i štetnika vrši se u toku cijele vegetacije, počev od mehaničkih, bioloških i hemijskih mjera, a sve u cilju očuvanja biljaka od napada bolesti i štetnih insketa, a naročito ako se ostvare povoljni klimatski uslovi za razvoj bolesti. Za zaštitu upotrebljavati registrovana sredstva, voditi računa o izboru pesticida, dozi i karenci.

Uz poštovanje svih ovih mjera počev od izbora sadnog materijala do samog vađenja krompira postiže se veća produktivnost proizvodnje, kvalitet i prinos krompira.