Naslovnica Blog Stranica 56

Zašto baštensku zemlju ne treba koristiti za saksijske biljke

Ukoliko gajite ili razmišljate da gajite povrće ili cvijeće u saksijama sigurno djeluje primamljivo iskopati nešto zemlje iz bašte ili dvorišta i njome ispuniti saksiju, a ujedno proći bez troškova. Ipak, iskušenju treba odliti, a evo i zašto.

Dobre drenažne karakteristike zemlje su od presudnog značaja. Drugim riječima, zemlja treba da je takva da lako propušta vodu da otekne iz nje. Ukoliko umesto toga, zemlja u saksiji ostaje natopljena vodom, korijen biljke će se ugušiti i odumrijeti.

Istovremeno, zemlja treba da zadržava dovoljnu količinu vlage u sebi i da nikada ne ostane suva. Iako djeluje kontradiktorno, to je moguće postići a zemlja treba da je vlažna otprilike koliko i iscijeđen sunđer.

Dobre vazdušne karakteristike zemljišta i dovoljna količina kiseonika za korijen biljke, još jedan je od imperativa za uzgoj biljaka u saksijama. Konačno, biljkama su potrebne i hranljive materije koje one usvajaju kroz makroelemente, azot, fosfor i kalijum.

Šta nedostaje baštenskoj zemlji?

Ako probate da iskopate nešto zemlje iz bašte ili sa travnjaka, primijetićete da je ona ili vrlo blatnjava i da se cijedi od vode ili da je toliko suva da je maltene nemoguće probiti je sa ašovom. To govori da je zemlja iz bašte mnogo gušća i zbijenija nego što je to supstrat za saksije. Kada naspete baštensku zemlju u saksiju, primetićete da je saksija prilično teška. Uzrok tome leži u njenoj zbijenosti te je samim tim pristup kiseoniku do korena biljke otežan ili čak i onemogućen kada se ova zemlja dodatno sabije u saksiji.

Baštenska zemlja, takođe, sadrži su sebi i semena mnogih korova. Kopanjem zemlje i njenim prevrtanjem, sjeme korova dolazi na površinu i klija te postaje konkurent gajenim biljkama. Uz to, ova zemlja sa sobom nosi i obilje gljivica kao i buba koje ne samo da mogu naškoditi biljci gajenoj u saksiji već, kao oblik života, nisu poželjni ni u kući.

Koju zemlju koristiti, ako ne baštensku?

Za one koji bi da se oprobaju u saksijskom uzgoju biljaka po prvi put, najbolji izbor bi bio gotov supstrat za cvijeće ili povrće, po mogućstvu organski.

Tokom godina prakse, baštovani često sastave neku svoju mješavinu, birajući sastojke na osnovu iskustva.

Dobar izbor sastojaka bi svakako uključivao treset, kao organski materijal koji ima moć dobrog zadržavanja vlage, poput sunđera. Uz to, treset poboljšava strukturu zemjišta i zadržava nutrijente. Pored treseta, saksijska mješavina bi trebalo da sadrži i vermikulit. To je lagani mineral koji pored svojstava koje ima i treset, ujedno pomaže biljkama da apsorbuju hraniva iz zemljišta poput amonijuma, kalijuma, kalcijuma i magnezijuma. Treći sastojak mješavine, uključivao bi perlit, koji je u osnovi vulkansko staklo podvrgnuto zagrevanju na visokim temperaturama što kao rezultat daje lagani materijal čija osnovna uloga je da obezbijedi dobru ovazdušenost same saksijske zemlje odnosno mješavine.

Odnos navedenih sastojaka treba da je takav da treset učestvuje sa četiri dela u smješi a vermikulit i perlit sa po jednim dijelom. Budući da je ta smješa sama po sebi suva, u nekoj većoj posudi u kojoj se ona meša, potrebno je natopiti je vodom tako da dobije tamnu boju i da prilikom stiskanja iz nje iscuri koja kap vode.

Dodatni savjeti

Ako u dubljim saksijama sadite biljke koje imaju plitak korijen poput salate, cvijeća i td., dobro bi bilo ispuniti trećinu saksije nekim materijalom koji bi omogućio dobru drenažu, poput komadića drveta, šljunka ili lišća.

Biljkama je pored podloge na kojoj će biti gajene potrebno obezbediti i hraniva. Po mogućstvu, kao sredstvo prihrane trebalo bi izbegavati sintetička đubriva već bi u zavisnosti od mogućnosti trebalo napraviti sopstveno đubrivo. S tim u vezi, pokazalo se da biljke najbolje reaguju na kompost i glistenjak kao đubriva.

Zašto neke kokoške imaju smanjenu nosivost i nose meka ili jaja bez ljuske?

Na nosivost kokošaka mogu da utiču brojni faktori od hrane, vode do neadekvatnih uslova držanja, nedovoljno svjetlosti i starosti jedinke. Najčešće ni sami uzgajivači živine ne primjećuju prve znake pada nosivosti, a kad se to dogodi pokušavaju da utvrde zašto je došlo do ovog problema.

Jedan od uzroka može biti i bolest poznata pod imenom sindrom pada nosivosti. U pitanju je infektivno oboljenje kokošaka, koje pored vidno smanjene nosivosti, karakterišu i jaja sa mekom ljuskom ili jaja bez ljuske.

Šta je sindrom pada nosivosti?

Sindroma pada nosivosti je virusno, infektivno oboljenje koka nosilja ili roditeljski jata koje karakteriše nagli pad broja snesenih jaja, ali i njihov izgled i kvalitet. Ovaj sindrom prvi put je opisan 1976. godine i vjeruje se da je bolest nastala kao posljedica korišćenja vakcine za životnu koja je nastala na kulturi pataka. U pitanju je Atadenovirus čiji su prirodni nosioci guske i patke ali se one od njega ne razboljevaju. Klinička slika bolesti se razvija samo kod kokošaka. Na ovaj virus su osetljive sve starosne kategorije kokošaka, ali je najuočljiviji upravo kod nosilja zbog izgleda jaja.

Postoje tri najčešća načina prenošenja infekcije:

  1. Vertikalni odnosno preko jaja zaraženih roditelja na potomstvo pri čemu se virus aktivira nakon dostizanja polne zrelosti kokoške. Veoma često ovako zaražene jedinke ne izlučuju virus u spoljnu sredinu, niti stvaraju antitela sve dok nosivost ne dostigne 50 i više procenata od očekivanog broja jaja.
  2. Drugi je horizontalni i najčešće ima endemičnu formu bolesti. Naime, virus koji je prisutan na spoljašnjoj ljusci jajeta kontaminira posude i kolica za transport odakle se prenosi na druge predmete koje se koriste na farmi. Infekcija se može prenijeti iz jednog jata u drugo jato i preko ljudi koji nadziru rad, kao drugim indirektnim načinima zaražavanja i najčešće se javlja na farmama koka nosilja.
  3. Treći način je sporadičan i do infekcije dolazi u direktnom kontaktu kokošaka sa jatima pataka ili gusaka. Do zaražavanja dolazi kad živina koriste istu posudu za vodu ili hrane koja je uprljane izmetom gusaka ili pataka.

U poslednja dva slučaja prenosa infekcije virus se razmnožava u nosu kokoške, a potom se limfom širi do slezine i grudne žlezde. Inkubacioni period je vrlo promjenljiv i može da traje od pet dana do deset nedelja. Prenos virusa sa ptice na pticu je vrlo redak i najčešće se dešava prilikom transporta živine.

Simptomi i preventiva

Simptomi bolesti se uočavaju tek kad zaražene kokoške počnu da nose jaja sa mekom ljuskom koje same koke najčešće pojedu. Jaja zaraženih kokošaka su vidno manja, dolazi do gubitka boje ljuske kod pigmentisanih jaja, potom tanke i meke ljuske ili jaja bez ljuske. Jaja tanke ljuske često su rapavog izgleda sa vodenastim bjelancetom.

Uprkos bolesti jato izgleda zdravo samo se ponekad kod zaraženih jedinki može primijetiti potištenost, slabiji apetit ili prolazna vodena dijareja. Pad nosivosti kod zaraženih kokošaka može da dostigne i 40 odsto a najčešće traje između četiri i deset nedelja posle čega se nosivost i kvalitet jaja vraća na uobičajeni novo.

Pročitajte: Kako osigurati da vaše kokoške daju više jaja u proljeće?

Ova bolest ne utiče na mortalitet, niti dovodi do smanjene oplodnje jaja. Kliničkim ispitivanjem je utvrđeno da zaražene jedinke imaju blago uvećanu jetru, upalu jajovoda u kojim se mogu pronaći jaja u različitim fazama formiranja. Bolest se dijagnostikuje serološkim ispitivanjem.

S obzirom na to da ova infekcija ne utiče na smrtnost živine terapije nema. U slučaju zaraze stručnjaci savjetuju povećanje proteina u ishrani uz dodavanje vitamina. Kako se ova infekcija može prenositi sa zaraženih roditelja na potomstvo važno je proizvodnju jaja započeti sa zdravim jatom. U slučaju da do zaraze dođe indirektnim putem neophodno je sprovesti temeljnu higijenu i posebno voditi računa o načinu transporta i skladištenju jaja.

U cilju sprječavanja pojave sindroma pada nosivosti vrši se i vakcinacija pilića u periodu od 14 do 16 nedelje života čim sprečava ispoljavanje kliničke slike bolesti i gubitaka novca uslijed pada novosti koka nosilja. Vakcina ne sprečava širenje virusa već ga samo umanjuje. Nakon vakcinacije kokoške su najčešće zaštićene u periodu od oko godinu dana, navodi portal Agro biznis magazin

Nikad ne sadite bijeli luk bez ovoga – Glavice će biti zdrave i krupne

Bijeli luk može da se sadi već od februara, ako to vremenske prilike dozvoljavaju.

Nema mnogo štetočina koje napadaju bijeli luk, ali postoji jedna koja može ozbiljno smanjiti prinose. Lukova muva je opasna štetočina za bijeli luk, luk, praziluk i druge lukovice. To je insekt sličan običnoj muvi, samo manjig dimenzija.

Lukova muva je jedna od najopasnijih štetočina koji prijete bilo proizvodnji tog povrća u malim vrtovima ili u većim zasadima. Javlja se uglavnom u proljetnim mjesecima kada je prisutna veća vlažnost nego inače. Napada još nerazvijene biljke koje nisu otporne i ne mogu se same zaštititi od vanjskih uticaja.

U našim klimatskim uslovima, ova štetočina ima 2 – 3 generacija godišnje. Prezimljuje kao lutka u tlu, a leti u drugoj polovini aprila sve do prve polovine maja. Destak dana nakon početka leta ženka odlaže jaja između listova, na vrat korijena i u samu lučicu ili na tlo u blizini luka. Tokom nekoliko dana ženka može odložiti od 50 do 100 jaja. Sedmicu dana kasnije izlegu se larve koje se odmah ubušuju u mlade stabljike i intenzivno se hrane. Zbog njihove ishrane lišće žuti, vene i suši se. Nakon 15 do 20 dana intenzivne ishrane larve se izvlači iz biljke i kukulji u tlu ili čak i u lukovici.

Stadijum kukuljice traje 2 sedmice nakon čega izlijeće odrasla muva druge generacije čije larve prave manje štete jer je luk već dobro razvijen. Druga generacija može napraviti veće štete na poriluku.

Prenosimo video za one koji izbjegavaju hemijska sredstva, a hoće da zaštite usjeve i povećaju prinose:

Na ovaj način se smokva orezuje u februaru za obilniji rod

Da bi rodnost smokve bila visoka i redovna, pored pravilne sadnje i agrotehničkim mjera, treba da se izvede i pravilna rezidba. Kako se smokva orezuje u februaru za obilniji rod pogledajte u videu u nastavku teksta.

Neko voće ili drveće „krvari“ kada ga sječete, odnosno pušta sok mnogo više nego drugo, a to je slučaj i sa smokvom. Takvo puštanje soka može da poveća rizik od prodiranja bolesti u ranu, te zbog toga treba izbjegavati rezidbu u periodu kada smokva može da „krvari“.

Najsigurnije vrijeme da obavite rezidbu smokve je dok je u stanju mirovanja. Kako je riječ o listopadnoj biljci, lako je da utvrdite kada ide na spavanje: tokom zime, kada joj otpadne svo lišće.

Detaljan postupak kako se smokva orezuje u februaru pogledajte u videu ispod:

 

Napitak od suvih smokvi i jabukovog sirćeta protiv masnoće

Sastojci – suve smokve i jabukovo sirće. Napitak napravite uveče, a pijte ga ujutro.

Uzmite tri suve smokve i dobro ih izbockajte čačkalicom za zube sa svih strana, a potom ih ubacite u staklenu posudu u koju ste stavili dva decilitra jabukovog sirćeta.

Neka odstoje preko noći, a ujutru pojedite te tri ukiseljene smokve. Ostatak sirćeta nemojte baciti, već u to isto sirće narednu noć ponovno stavite tri smokve pripremljene na isti način.

Ta dva decilitra sirćeta koristite sedam dana, većinu će smokve upiti. Osmi dan uzmite nova dva decilitra sirćeta i postupak ponovite još sedmicu dana.

Gdje treba da postavite drvo novca u domu ako želite pare

Krasula je prelijepi sukulent i važi za najmoćniju biljku u Feng šuiju. A gdje treba da postavite drvo novca u domu ako želite da privučete finansijsko izobilje?

Zbog Feng šui i oblika listova krasule nazivaju je drvo novca, jer aktivira finansijsku sreću. Bogata zelena boja i sočnost njenih listova vezani su za simboliku rasta i obnove. Aktiviranje pozitivne energije biljke koja privlači novac, to jest njeno pozicioniranje u domu i njeno pravilno održavanje, od ključnog su značaja ako želite da ova biljka „radi“.

Gdje treba da postavite drvo novca u domu

Ima li koristi od vještačke krasule

Živo drvo novca, koje je zdravo i dobro održavano, donijeće najviše koristi kada je riječ o privlačenju novca. Ali, šta ako u domu nema uslova za držanje krasule? Ako živite u kući ili stanu koji ne obezbjeđuje adekvatno osvjetljenje za zdravu biljku, onda možete koristiti vještačko drvo novca. Vještačka krasula, po Feng šuiju, mnogo je bolja opcija od slabašne, uvele biljke, koja privlači negativnu energiju i treba je odmah eliminisati.

Koje je idealno mjesto za drvo novca?

Pravilno postavljanje krasule veoma je važno ako želite da privučete izobilje. Postoji nekoliko idealnih lokacija za postavljanje ove biljke, kao i onih koje treba izbjegavati. Korišćenje bagua mape u domu, ili čak u jednoj prostoriji, može vam pomoći da pronađete savršeno mjesto za otključavanje srećne energije drveta novca. A možete koristiti i svoju intuiciju i staviti biljku tamo gde po vama to ima najviše smisla.

Pročitajte: Krasula će rasti i cvjetati kao nikada, samo pomešajte ova dva sastojka iz kuhinje i sipajte ih u saksiju

Ako se u jugoistočnom sektoru vašeg doma, koji se smatra sektorom bogatstva i prosperiteta u Feng šuiju, nalazi kupatilo, i pritom nije dobro osvjetljeno, onda tu nećete postaviti drvo novca. Povoljna alternativa za nezgodne lokacije identifikovane na vašoj bagua mapi je da pronađete željeni sektor u drugoj prostoriji.

Trpezarijski sto je dobra lokacija za aktiviranje blagodati krasule, posebno kada se ogleda u ogledalu. To umnožava finanijsko obilje. Postavljanje ove biljke jugoistočni sektor doma (bogatstvo i prosperitet) smatra se veoma srećnim. Drvo novca u kućnoj kancelariji može poboljšati poslovnu sreću kada se postavi u jugoistočni ugao kancelarije ili jugoistočni ugao radnog stola.

Pročitajte: Krasula – Da li ste znali da ima ova ljekovita svojstva?

Podstaknite dobro zdravlje postavljanjem krasule u centar vašeg doma. Privucite pozitivan či tako što ćete postaviti ovu biljkuu predsoblje, odmah pored ulaznih vrata. Drvo novca u saksiji, postavljeno napolju, pored ulaznih vrata, može „pozvati srećnu či da uđe u vaš dom“. U poslu, vjeruje se da postavljanje krasule pored kase povećava bogatstvo i uspjeh. Postavljanje ove biljke na ulaz u vašu radnju, ili neki drugi poslovni objekat, smatra se povoljnim za osiguranje uspjeha i kontinuiranog rasta.

Gdje krasuli nije mjesto?

Spavaće sobe mogu biti problematične za postavljanje biljaka, jer mnogi Feng šui praktičari vjeruju da rastuća energija biljaka može poremetiti san, dok drugi vjeruju da biljke donose obnavljajuću energiju. Pošto se drvo novca smatra generatorom sreće i prosperiteta, biće efikasnija u drugim prostorijama koje nisu posvećene spavanju i odmoru.

Šta posijati od povrća u FEBRUARU

Februar je mjesec kada se obavljaju mnogi radovi u bašti, a počinje i sadnja određenih vsta povrća, ukoliko vremenske prilike to dozvoljavaju.

Februar je mjesec kada je vrijeme nestabilno i može još uvijek biti snijega. Međutim, čim vremenske prilike to dozvole, vrijeme je za akciju.

Ukoliko je februar bez snijega, a niste napravili toplu leju, vrijeme je da je napravite i obavite sjetvu. Sugerišemo da pročitate članak: Priprema tople leje za vrhunski rasad ranog povrća.

U prvih 10 dana februara u toplu leju se može posejati paradajz, paprika, keleraba i kupus. Sjetva se može obaviti i u zatvorenom prostoru (plasteniku, stakleniku, kod kuće).

Što se tiče bašte na otvorenom, u drugoj dekadi februara se priprema bašta za ranu sjevu, pa se obavlja sjetva. Obrada zemlje se radi ručnim alatima, kultivatorom ili mehanizacijom (ko šta ima). Jako je bitno da zemlja bude dovoljno suva da se može obrađivati. U podignutim lejama, ukoliko nema snijega, skida se zimski malč, posipa kompost i ostavlja zemlja da se ugreje i obavlja se setva.

Postoji nekoliko vrsta, svima dobro znanog, povrća koje podnosi niske temperature. U februaru se može posejati crni i bijeli luk, zelena salata, peršun, šargarepa, rotkvice, spanać, grašak, paškanat.

Zapravo, neke od ovih povrtarskih kultura moraju da se poseju baš tada, ako hoćemo da uživamo u njima kasnije. Naime, rana sjetva je važna za biljke kao što su grašak, spanać, luk i rotkvica, jer klijaju na temperaturama od tri do pet stepeni.

ISHRANA KOKOŠAKA? Zahvaljujući ovom triku, oni će položiti 2 puta više jaja!

Najbolja jaja su naravno domaća. Briga o kokošima je prilično jednostavna i ne zahtijeva puno vremena ili novca. Međutim, dešava se da potpuno prestanu da polažu ili polože samo nekoliko jaja. Uzrok ove pojave leži u mnogim faktorima.

To mogu biti pogrešni uslovi uzgoja ili pogrešna prehrana.

Kako postići visoku proizvodnju jaja?

Domaća hrana treba da se sastoji od mješavine žitarica, mješavine bilja i povrća, školjki ili ljuske jaja.

Takođe bi uvek trebalo da imaju čistu i svežu vodu.

Pilići mogu patiti od parazita koji žive u njihovom perju.

Pročitajte: Kako spriječiti kokoške da kljucaju jaja?

Stoga bi posvuda trebale biti velike zdjele ili kutije s mješavinom pijeska i drvenog pepela.

Pilići se rado kupaju u njima i tako bježe od štetnih insekata.

Vodite računa o raznovrsnoj prehrani

Glavna hrana za ishranu pilića je pšenično zrno, koje bi trebalo biti posvuda.

Početkom proljeća, kada mladi grmovi koprive počnu rasti, prikladno je pomiješati je s kuhanim ili sirovim ribanim povrćem.

U mješavine povrća vrijedi dodati korisne vitamine i elemente u tragovima.

Takođe sjeckani kupus, sušena ili svježa kopriva, bilo koje zelje iz bašte ili cvekla.

Dodavanje komada krede zajedno sa šelakom, proklijalim žitaricama i koštanim brašnom.

Sadrži dosta kalcijuma, pa pilići sa zadovoljstvom jedu perje, posebno u hladnim zimskim danima.

Popularno povrće koje kokoške sa zadovoljstvom jedu: svježe tikvice sa bundevom, stočna repa, kupus i drugo.

A gomolj krompira se pticama daje samo skuvan i zgnječen uz dodatak žitnih mekinja i kolača.

Da bi kokoške dobro nosile jaja, važno je održavati temperaturni režim u njihovim prostorijama u rasponu od +4 do +8°C i osvjetljenje ovisno o godišnjem dobu.

Zahvaljujući ovim savjetima, možete povećati proizvodnju jaja.

Čime hraniti kokoške nosilje

Jelovnik pilića zavisi od namene uzgoja, ali i od starosti ptica.

Hrana za kokoši i brojlere zasebna je tema, a o hrani za kokoši nesilice više ćemo govoriti u ovom članku.

Bez obzira na dob kokoši, uvijek trebaju imati na raspolaganju sljedeće proizvode:

  • koštano brašno,
  • riblje brašno,
  • isprani riječni
  • pijesak prečnika zrna oko 5 mm i
  • krečnjak.

Osim toga, dobra je ideja dati pticama barem nekoliko sati šetnje na otvorenom kako bi pronašle crve, gusjenice, korijenje i lišće.

Hrana za piliće do 5 mjeseci

Do 5-6 mjeseci starosti kokoši rijetko polažu jaja, jer su u procesu rasta i jačanja. Tokom ovog perioda, glavni zadatak farmera je uzgoj zdravih ptica. Naglasak je na proteinima i vitaminima. Ishrana ptica treba da sadrži mešavine žitarica, povrće, koštano brašno i mineralne dodatke.

Pročitajte: ŠTA kad kokoške PRESTANU da nose jaja? IMA REŠENJA!

Udio za jednu pticu se izračunava na sljedeći način:

  • – mješavina žitarica – 50 g;
  • – mljeveno ili koštano brašno – 50 g;
  • – kuvano ili sirovo povrće – do 70 g;
  • – sol, mineralni dodaci – do 6 g;
  • – proteini – 15-20 g.

Mješavina žitarica sadrži 60-70% pšenice i 10% zobi, raži i ječma.

Hrana za piliće od 5 mjeseci do 1 godine

Bliže 6. mjesecu kokoške počinju da nose jaja, pa se u redovan jelovnik dodaju namirnice ili namirnice sa povećanim sadržajem kalcija.

U tom periodu mnogi uzgajivači peradi prelaze na hranjenje kombiniranom hranom, ali se možete ograničiti na kupovinu dodataka prehrani za kokoške nesilice. Tokom ovog perioda, visokokvalitetni vanjski prostor je posebno važan za ptice.

Hrana za kokoške nakon 1 godine

Nakon godinu dana broj položenih jaja se smanjuje. Ovo je prirodan proces zbog kojeg iskusni farmeri mijenjaju kokoši.

Ukoliko vam jaja nisu potrebna za prodaju, već samo za ličnu potrošnju, ovaj period možete produžiti za neko vreme prilagođavanjem kokošijeg menija.

U smjese se dodaju bundeva, suncokret, mljeveno meso ribe, sjeckano povrće i vitaminski kompleksi.

Osim toga, dio zrna se ostavlja da proklija prije nego što se koristi za ishranu.

Ako proklijala zrna sipate na poslužavnik, kokoške će ih rado ubrati.

Nažalost, nakon 2 godine čak i čistokrvne kokoške počinju da nose manje jaja.

Uzgoj ptica više nema smisla, tako da bi u ovom trenutku već trebali imati uzgojene zamjene.

Koliko često treba hraniti piliće?

Zdrave velike kokoške se hrane 2 puta dnevno – ujutro i uveče, istom količinom hrane.

Osim toga, uvijek moraju imati vodu i suplemente.

Ako je proizvodnja jaja smanjena, ali to nije povezano s godinama, onda je vrijeme da pojačate jelovnik.

Počnite hraniti kokoške 4 puta dnevno, dajući im suhe mješavine ujutro i uveče i u 11:00 i 16:00 – tople mokre mješavine.

Čime hraniti piliće zimi

Nedostatak šetnji na otvorenom i sunčeve svjetlosti tokom zime dovodi do smanjenja proizvodnje jaja.

To možete nadoknaditi dodatnom njegom i hranom.

Zimi temperatura zraka u kokošinjcu treba biti najmanje 15°C, a svjetlo najmanje 8-9 sati.

U običnim žitaricama dodaju se kuvani krompir, suva i oparena kopriva, sitno iseckano povrće (kvaka, šargarepa, cvekla, bundeva itd.).

Sve dobro promešati i na svaki kilogram hrane dodati 10 grama kvasca, 3 grama ribljeg ulja i 2-3 grama soli.

Ovom mešavinom kokoške se hrane 2 puta dnevno, ujutru i uveče.

Čime ne hraniti kokoške

Mnogi koji imaju vrlo nejasnu ideju o hrani za piliće vjeruju da im se mogu ponuditi svi ostaci sa stola, uključujući i pokvarenu hranu.

Nažalost, to nije slučaj – takva pokvarena hrana može uzrokovati bolest, pa čak i smrt pilića.

Njihova prehrana nikada ne bi trebala uključivati:

  • – svježi hljeb sa kvascem ili hljeb s buđom (suvi kruh je dozvoljen);
  • – kisele supe;
  • – pokvareno meso i riba;
  • – pelin, beli luk i listovi otrovnog grmlja;
  • – žitarice tretirane hemikalijama
  • – beli luk, luk (mogu biti štetni za piliće)
  • – sirovi pasulj, avokado, ljuske proklijalog krompira (otrovni su za piliće)
  • – kore od banane
  • – praziluk
  • – slatkiši
  • – majonez
  • – neoljušteni orasi

I ne zaboravite, proizvodnja jaja ne zavisi samo od hrane, već i od opštih uslova koje ima kokoš.

Sretno!

Pradajz, paprika, tikvice….Povrće koje možete uzgajati u kantama: EVO I KAKO

Velik je izbor povrća i drugog bilja koje se može uzgajati na ovaj način. Prvo na što morate paziti je veličina biljke u njenoj punoj veličini

Uzgoj povrća u kantama ima više prednosti. Lakše ćete kontrolirati navodnjavanje, čak postaviti sistem kap po kap, prihranu, ali i korove. Možete nadzirati i rasvjetu, odnosno pomicati kantu ovisno o tome treba li biljkama više ili manje svjetla. Također, prijeti li mraz, možete ih premjestiti u zatvoreni prostor. Praktično je jer ih možete držati blizu kući i biljke brati svježe, po potrebi.

Na šta paziti?

Ono na šta morate paziti je veličina biljke u njenoj punoj veličini. Tako će visoke sorte paradajza trebati podršku, ali i mjesta za svoj korijenski sistem. Salata u glavicama ne treba nužno dubinu kante, ali treba prostora za razvoj glavice. Korjenasto bilje poput mrkve, cvekle i sl. trebaju i dubinu i prostor za razvoj.

Možete ih posijati direktno u kante pa onda prorijediti prema potrebi ili ih posaditi kao presadnice.

Važno je da kanta ima dobru drenažu što znači da trebate izbušiti rupe, i to više manjih, kako bi višak vode mogao otjecati. Možete ih postaviti na palete, poput ovih na naslovnoj fotografiji. U slučaju da ćete ih unositi u zatvoren prostor, tada koristite dvije kante. Gornja će sadržavati supstrat i biljke, a u donju će otjecati voda. Između možete postaviti kamenčiće, ciglice i slične predmete koji će upiti i zadržati vlagu.

Pročitajte: Prilikom uzgoja povrća na balkonu obratite pažnju na ove stvari

Koristite supstrat za uzgoj povrća. Možete ga izmiješati na primjer sa zemljom od krtičnjaka. Sama kompostna zemlja nije dobra, nju možete koristiti kao dodatak.

Šta uzgajati u kantama?

U kanti možete uzgajati sljedeće biljke:

1. Paradajz odlično uspijeva na ovaj način, ali pazite na sortu. Ako je visoka, trebat će podršku. U jednoj kanti posadite najviše dvije biljke, a uz nju posijte bosiljak ili dragoljub.

2. Paprika treba dosta vode i hranjiva. Kao i kod paradajza, po jednoj kanti uzgajajte najviše dvije biljke.

3. Kod tikvica birajte sorte koje oblikuju grm, odnosno nemaju lozu. Na jednu kantu najviše posijte/posadite dvije biljke.

4. Krastavci razvijaju lozu pa im osigurajte podršku. Tri biljke na jednu kantu su maksimum. S njima se i u zemlji, a i u tanjiru dobro slaže kopar.

5. Lisnato bilje poput blitve, salate, raštike i sl. također se može uzjati na ovaj način, ali pazite da imaju dovoljno mjesta za razvoj. Razrjeđujte ih, a mlade listove koristite za salatu ili smoothie.

6. Korjenasto povrće kao što su mrkva, peršun, rotkva, cvekla i sl. trebaju prostora i u dubinu i širinu. Ako ih posijete pregusto, razrijedite ih na vrijeme.

7. Luk, bilo crveni ili bijeli odličan je za ovaj uzgoj ako ga mislite brati mlade. Za lukovice trebaju mjesta u širinu.

8. Krompir posađen u kantu može se vaditi po potrebi. Dakle, kada biljka ocvate, možete vaditi veće gomolje, a male ostaviti da se dalje razvijaju.

9. Začinsko bilje je odličan izbor. Grmoliko poput ruzmarina i kadulje, trebat će dosta prostora što možete regulirati redovitim orezivanjem. U jednoj kanti možete uzgajati više vrsta i kombinirati ih po obliku biljke pa su tako dobra kombinacija majčina dušica, origano, vlasac, bosiljak i kadulja.

Emulzija za prskanje voća za sve one koji ne koriste hemiju

Ukoliko imate voćnjak a ne želite da ga prskate hemijom, bavite se organskim voćarstvom, Radenko Šutuljić, orezivač i kalemar dao je prijedlog recepta emulzije kojom, po njegovom dugogodišnjem iskustvu, treba kupati voće pre kretanja vegetacije.

– Potrebno je 100 litara vode, 30 kilograma gašenog kreča, 2 kilograma sumpora, 2 kilograma soli i  po mogućstvu kilogram plavog kamena ili bakarnog oksihlorida. Pomiješajte, procijedite i okupajte voće – savjetuje Šutuljić. Ova emulzija je, po njegovim rijčima, dobra jer će zaštititi voće od monilioza i malo pomjeriti rano cvjetanje.

– Prska se prije kretanja vegetacije u fazi mirovanja pupoljaka i može odložiti cvjetanje i do desetak dana. Ujedno će kreč skinuti lišajeve i mahovine sa grana, a inače zatvara i dezinfikuje rane na stablu i granama i uklanja mrtve slojeve kore – objasnio je Redenko za Dobro jutro.

 

Pravilan odabir rane sorte preduslov za kvalitetan krompir

Proizvodnja ranog krompira najčešće se započinje tokom zime u zaštićenom prostoru, obično u plastenicima.

Rani krompir iz plastenika biće kvalitetan samo ukoliko se pravilno odaberu sorte koje bi trebalo da budu veoma rane i rane. Neke od njih su Jaerla, vrlo rana prinosna sorta, svijetlo žute pokožice koja vrlo dobro podnosi mraz; Adora, takođe vrlo rana sorta srednje krupna, ovalnog oblika; Kleopatra crvene pokožice, daje dobar prinos; Karera vrlo krupnih ovalnih krtola; Bellarosa spada u veoma rane, ljuska je crvene boje, prekrivena ne tako upadljivom mrežicom, ima veoma krupne krtole i vrlo bogate prinose, a po ovim sobinama je i opšte poznata. Arrow je vrlo rana sorta, gomolji imaju žutu pokožicu i krem-bijelo meso. U odnosu na ostale rane sorte vrlo dobro podnosi temperaturne i sušne stresove.

Za ranu proizvodnju preporučuje se sadnja naklijalog sjemena sa razvijenim klicama između jednog i dva centimetra. Naklijavanje omogućava rano i ujednačeno nicanje, ujednačen usjev i rano obrazovanje krtola. Sa naklijavanjem sjemena otpočinje se 4 nedjelje prije sadnje.

Pročitajte: Sadnja krompira – Kad i kako se obavlja

– Naklijava se tako što se sjeme krompira odlaže u plitke plastične ili drvene gajbe, koje se slažu jedna na drugu kako bi se krtolama omogućio dobar protok vazduha i svjetlosti u periodu kaljenja. Kasnije, krtole se izlažu temperaturnom šoku, odnosno temperatura se povećava na 18-20 stepeni Celzijusa i to postepeno od 1-2 stepena dnevno. Ovaj period traje dvije nedjelje – objašnjava Tatomir Srđanov, PSSS Novi Sad.

Naklijavanje je najbolje obavljati u mraku gde je neophodno održavati konstantnu temperaturu i dobru ventilaciju, sve dok se ne formiraju klice od nekoliko milimetara do pola santimetra. Ovaj stadijum karakteriše visoka osjetljivost klice na mehanička oštećenja. Naklijale krtole se podvrgavaju kaljenju tako što se odlažu dvije nedjelje u svjetloj, prostoriji s ventilacijom, pri teperaturi od oko 10 stepeni.

– Snižavanje temperature i izlaganje prirodnoj ili veštačkoj svetlosti usporiće rast klica dok se razvoj krtola nastavlja. Ovo će inicirati razvoj listova stolona i korijena i formiranje hlorofila. Klijanci će nakon kaljenja ostati relativno kratki (1-2 cm) i čvrsti  – kaže sagovornik.

Pročitajte: Kako uzgojiti mladi krompir u plasteniku?

Priprema zemljišta je od suštog značaja za sadnju krompira, jer ovoj kulturi prija meko, ocjedno i porozno zemljište sa dobro uspostavljenim slojem organske materije. Kompost se može baciti tokom dopunske obrade zemljišta. Stajnjak se u ovom slučaju ne preporučuje, jer zna da sadrži larve raznih štetočina koje uništavaju krtonjače. Prilikom pripreme zemljišta za sadnju krompira treba uraditi i odrađene agrohemijske analize zemljišta, trebalo bi obezbijediti organska i mineralna NPK đubriva, polovinu pred sadnju, a ostalo u prihranjivanju. Biljke tokom vegetacije zahtjevaju umjerenu vlažnost zemljišta, bez velikih promjena.

– Zato se sve češće primjenjuje sistem zalivanja „kap po kap”. Ispusni otvori trebalo bi da su udaljeni 20 centimetara. Trake se polažu istovremeno sa sadnjom. Preko gredica se postavlja foto ili biorazgradiva folija, što omogućava bolje čuvanje vlage i povećanje temperature tla, a naklijale krtole niču od 22-27 dana ranije – objašnjava Srđanov uz napomenu da kod ovakvog navodnjavanja nema kvašenja biljaka, prenošenja bolesti i ispiranja prihrane.