Proizvodnja lubenice na otvorenom i u plastenicima posljednjih nekoliko godina postala je vrlo riskantna.

Proizvođače tako najviše muče bolesti korijenovog sistema koje se razvijaju u sprovodnim snopićima. Tu se u prvom redu misli na Fusarium i Verticilium vrste. Ti uzročnici bolesti su prisutni na gotovo svim tlima, a pogotovo na onima gdje je već uzgajana lubenica i dinja.

Bolest za svoj razvoj traži povoljne uslove, a to je visoka temperatura i visoka vlaga u tlu. Biljke napada u ranoj fazi uzgoja, pa čak i u rasadu. U početku biljka usporeno raste, postupno vene tj. gubi turgor od sredine vriježe prema vrhu, što na kraju može dovesti i do potpunog propadanja nasada. Takvo zemljište više nije preporučljivo za uzgoj lubenice najmanje 4-5 godina.

Pročitajte: Kada i kako posijati sjeme lubenice – Korak po korak vodič za početnike

Upravo su ranije spomenuti problemi natjerali proizvođače lubenice da razmišljaju o kalemljenju, odnosno, kalemljenju lubenice. Za tu svrhu kao podloga pokazala se najprikladnija tikva vrg ili hibridi tikava kao npr. Macis, S1, Emphasis i slične. Razlog zbog čega se kao podloga koristi tikva je taj što ona ima jak korjenov sistem, s vrlo visokom otpornošću na bolesti i nematode. Danas se u nekim zemljama kao Grčka i Italija kalemljenje obavlja na 80 % površina.

A osnovne prednost kalemljenja lubenice na tikvu iznosimo po dolje navedenim stavkama:

• veća otpornost na bolesti i nematode

• na istoj površini kalemljena lubenica se može uzgajati čak 8-10 godina

• veća otpornost na hladnoću (rast biljke na kalemljenoj lubenici prestaje na +10 stepeni C, a na nekalemljenoj na +15 stepeni C)

• jaki porast biljke, što rezultira manjim sklopom (kalemljenje 2,5-3 biljke na 1 kvadratni metar, nekalemljene 6-7 biljaka na metar kvadratni)

• plodovi su veći i prinos je veći

Polovicom travnja lubenica se sije u kontejnere s 80 ili 100 rupa ili u neke druge posude od plastike ili stiropora. Nakon 2 – 4 dana sije se podloga tj. tikva u plastičnim kontejnerima promjera 8-12 cm. Tikva je spremna za kelemljenje kad ima razvijena dva kotiledona lista. Prvo se na tikvi oštrim nožem ili rukom odstrani vegetacijski vrh, a zatim se na tom mjestu (između kotiledona) pravi oštrim nožem ili žiletom procjep dužine 1-1,5 cm. Nakon toga se vadi biljka lubenice i odsječe se 1,5 cm ispod kotiledona. Potom se zareže na klin tako da legne u procijep na tikvi. Kada je lubenica stavljena u procjep pričvrsti se posebnom štipalicom za tu namjenu. Ovim postupkom kalemljenje je završeno.

Iako je malo zamršen za objasniti postupak kalemljenja lubenice na tikvu više je nego jednostavan. Međutim, potrebno je voditi računa da se sa kalemljenjem nipošto ne kasni već da se ono obavi 2-3 dana poslije nicanja, odnosno, u fazi razvijenih kotiledona a što je ranije pomno i opisano. I na kraju spomenimo kako iskustva u proizvodnji lubenica pokazuju da berba kalemljenih biljaka počinje oko desetak dana ranije od berbe nekalemljenih. Zar je potrebno još što i nadodati…

Određene biljne vrste mogu se saditi jedna pored druge, ukoliko je riječ o onim vrstama koje žive u simbiozi i međusobno dobro sarađuju. Ova praksa nije nikakva novina u svijetu poljoprivredne proizvodnje, naprotiv, ona je dio duge tradicije koja se zasniva na višegodišnjem pažljivom posmatranju poljoprivrednika. A neke od njih je čak i nauka potvrdila.

Najpoznatiji primjer biljaka koje žive u simbiozi i koje bi trebalo gajiti zajedno su „3 sestre“: tikva, kukuruz i pasulj. Ove tri vrste međusobno savršeno sarađuju. Dok kukuruz služi kao potpora za rast pasulja, pasulj vraća nutrijente zemljištu, a široki listovi tikve sprečavaju rast korova i održavaju vlažnost zemljišta.

Ovo je odličan primjer biljaka koje mogu zajedno da sarađuju, ali ima i onih koji su „prirodni neprijatelji“ u bašti. U nastavku pročitajte 7 kombinacija biljaka koje jednostavno nisu dobar par.

Ove biljne vrste nikada nemojte saditi zajedno:

1. Luk + grašak

Prema vjerovanju, biljke iz porodice luka nikada ne bi trebalo saditi pored graška. Oni koji imaju višegodišnje iskustvo sa uparenom sadnjom vjeruju da luk usporava rast graška.

Pročitajte: Ove biljke NIPOŠTO nemojte saditi pored LUKA u bašti – Ni jedno ni drugo vam neće uspjeti

2. Krompir + paradajz

Ove dvije vrste povrća ne bi trebalo saditi zajedno zato što ih napadaju iste bolesti, pa zato kada su previše blizu, bolest se lakše širi i zahvata veliki broj usjeva.

3. Paprika + grašak

Paprika i grašak su vrste koje su veoma podložne truljenju, tako da kad se jedna zarazi ovom bolešću, zaraza se može lako proširiti na cjelokupan rod. Ova bolest uništava plodove biljke, a znak da je plod obolio su crne i meke površine.

4. Šargarepa + mirođija

Prema tradicionalnom vjerovanju, mirođija i šargarepa su proglašene za najveće „neprijatelje” u bašti, mada ne postoji neko naučno istraživanje koje bi ovo moglo da potvrdi.

5. Kupus + grožđe

Vjeruje se da sadnja kupusa blizu vinove loze može da utiče na kvalitet vašeg vina.

Pročitajte: Šta prvo sijati/saditi u bašti

6. Orasi + paradajz

Za orahe se vjeruje da su „loše komšije“. Korijen oraha oslobađa materiju koja se zove juglon i koja je otrovna za mnoge biljke čije korijenje raste duboko u zemlju. Takva biljka je paradajz. Zato, ako je vaša bašta puna stabala oraha, preporučuje se da paradajz gajite u kontejnerima.

7. Zelena salata + brokoli

Istraživanja pokazuju da je zelena salata osjetljiva na hemikalije koje su pronađene u ostacima koje u sebi sadrži brokoli. Sadnja salate blizu brokolija ili na samom mjestu gdje je on nekada sađen može da uspori klijanje i rast salate.