четвртак, септембар 11, 2025
spot_img
Naslovnica Blog Stranica 24

Zašto je prvi obrok nakon porođaja tako ukusan

Agrosavjet
-
0
Zašto je prvi obrok nakon porođaja tako ukusan

Sve mame znaju šta je žudnja za hranom nakon porođaja i koliko je taj prvi obrok ukusan. Za mnoge mame, prvi obrok nakon poroda nije samo hrana, već i svojevrsna nagrada i olakšanje nakon dugog i iscrpljujućeg iskustva.

Ako ste imali carski rez, možda ćete morati pričekati dok ne budete sigurni da možete probaviti hranu, ali bez obzira na to kada ga pojedete, taj prvi obrok bit će nezaboravan. Evo tri znanstvena razloga zašto.

Stres potiče glad

Trudnoća i porod su nevjerojatni, ali mogu biti i prilično stresni. Kad smo pod stresom, tijelo oslobađa hormon kortizol koji povećava brzinu kojom obrađujemo ugljene hidrate i masti kako bi osigurao dovoljno energije za suočavanje s izazovima. Ovo je instinkt koji potiče još od vremena kada smo morali bježati od predatora. Rezultat? Intenzivna želja za hranom bogatom mastima i ugljenim hidratima.

Trudnoća donosi niz stresnih situacija – od brojnih pregleda i priprema do same brige o tome hoće li sve proći u redu. Porod takođe izaziva visok nivo kortizola zbog boli, nelagode i uzbuđenja zbog dolaska bebe. Sve to može dovesti do osjećaja jake gladi, prenosi Index.hr.

Određena hrana nas čini sretnijima

Naučnici su otkrili da određene namirnice povećavaju nivo serotonina, hormona sreće. Hrana bogata aminokiselinom triptofanom, poput puretine, lososa, jaja i sjemenki, pomaže tijelu u proizvodnji serotonina. Nije slučajno što su ove namirnice često na popisu želja za prvi obrok nakon poroda.

Želimo ono što ne možemo imati

Tokom trudnoće mnogi zdravstveni stručnjaci savjetuju izbjegavanje određenih namirnica zbog rizika od bakterija ili infekcija. Na popisu se često nalaze sirova riba (poput sushija), nepasterizirani sirevi, sirovo ili nedovoljno pečeno meso i naresci. Tokom devet mjeseci možda ste sanjali o tim namirnicama, ali ste ih morali izbjegavati. Kad napokon možete uživati u njima, svaki zalogaj ima poseban okus.

Sušenje tuje – Koji su glavni uzroci?

Agrosavjet
-
0
Sušenje tuje – Koji su glavni uzroci?

Tuje imaju plitki korijen, zbog čega se osjetljive na sušu, što dovodi do oslabljivanja stabla i samim time povećanja mogućnosti napada sekundarnih štetnika.

Tujin krasnik

Kod napada ovoga malenog štetnika (veličine do 10 mm) u prvoj fazi napada može se primijetiti zadebljanje na tanjim dijelovima stabljike. Ispod tih zadebljanja nalaze se bijele spljoštene ličinke. Jaja iz kojih su se izlegle ličinke položena su tijekom proljeća. Dio stabljike iznad zadebljanja vene i polako se suši, pošto izlegnute ličinke izgrizaju stabljiku, pri tom čineći nepravilne hodnike pod korom. Daljnjim tijekom napada dolazi do sušenja vršnih dijelova biljke, zeleni dijelovi izbojaka polako blijede, zatim poprimaju svijetlosmeđu boju od unutrašnjeg dijela grane prema van, te se na posljetku osuši cijela grana. Ako je biljka mlađa, moguće je odumiranje u cijelosti. Kako bismo zaštitili stablo od ovoga nametnika, potrebno je u proljeće ukloniti zaražene grane i obavezno ih spaliti. Također je moguće i tretiranje insekticidima tijekom svibnja.

Potkornjaci na čempresovkama

Ovi nametnici spadaju u jedne od najopasnijih štetočina. Napadaju stablo pod stresom, fiziološki slabe kondicije. Odrasle jedinke buše rupe na kori stabla, te pod korom, na dubini od oko 5 mm, u bjelici, izgrizu zipku (mjesto kukuljenja). Kako bi se prehranili (regeneracijsko žderanje), kukci se ubušuju u rašlje grana, gdje se hrane, te na tom mjestu možemo vidjeti piljevinu i smolu. Iznad mjesta regeneracijskog žderanja dolazi do sušenja vrhova grane, što ne mora značiti da je stablo napadnuto, već da se negdje u blizini nalazi izvor zaraze sa kojega odrasle jedinke dolaze žderati. Ako pak dođe do uspješnog ubušivanja u stablo i osnivanja novoga legla, dolazi do smrti stabla. Stoga, uslijed regeneracijskog žderanja dovoljno je odstraniti zaražene dijelove stabla, i to do jeseni (do kada su kukci u njima). Ako su potkornjaci već osnovali leglo, potrebno je uništiti (spaliti) cijelo stablo ne bi li došlo do širenja zaraze.

Moljci mineri na čempresovkama

Maleni noćni leptirići (veličine oko 5 mm) uzrokuju štetu estetske naravi. Gusjenice su duge oko 5 mm, žive u izbojku i aktivne su zimi kada je temperatura iznad 0°C. Napadnuti izbojci doimaju se prozirni (minirani su). Unutar izbojka nalazi se žutozelena malena gusjenica koja na bazi oštećene grančice napravi izlaznu rupu, što uzrokuje sušenje cijele grane od vrha do spoja sa deblom. Zato čim primijetite žućenje listova na pojedinim granama, granu treba odmah odsjeći ispod mjesta bušenja kore. Kako ovaj štetnik napada samo vanjski dio krošnje, dovoljno je mehanički odstraniti napadnute izbojke šišanjem živice. Ako je potrebno, mogu se koristiti i insekticidi u vrijeme rojenja.

Smeđa pjegavost izbojaka tuje

Uzročnik ove bolesti je gljiva Didymascella thujina. Malena, bjelkasta područja pojavljuju se na gornoj starni jednogodišnjeg lista. Potom se u kasno proljeće mogu primijetiti malene tamnosmeđe točkice (plodišta). Na mladim izbojcima, tijekom zime i proljeća pojavljuju se pojedinačne smeđe lisne ljuske. U slučaju jačeg napada, u jesen lišće posmeđi i otpadne. Zaraženo lišće koje još nije otpalo sa stabla poprimi pepeljasto sivu boju. Daljnjim napretkom bolesti, stablo u donjem dijelu izgleda kao da je bilo spaljeno, a krošnja postaje prorijeđena. Uporabom čistih, nezaraženih reznica, redovitim mijenjanjem gredica za uzgoj sadnica i višekratnom uporabom fungicida u rasadniku tijekom vegetacije pomaže zaštiti tuje od napada ove gljive.

Odumiranje izbojaka tuje

Uzročnik je gljiva po imenu Kabatina thujae. Ovaj patogen dolazi na tlima siromašnim kalijem i magnezijem. Napad je pospješen ukoliko se stabla nalaze u vlažnim uvjetima i u gustome sklopu (živice). Na zaraženoj biljci, na kori odumrlih grančica i grana, pomoću povećala možemo uočiti sitna, crna, točkasta plodišta. Najčešće odumiru samo vršne grane. U rijetkim slučajevima mlada stabla mogu biti potpuno zaražena. Korištenje fungicida najčešće nije potrebno (eventualno kod vrlo jakih napada živica, u jesen). Dovoljno je prorijediti krošnju i odstraniti odumrla stabla, te primijeniti dohranu.

Cvilidrete

Sekundarni štetnici koji najčešće napadaju oslabjela stabla. U slučaju napada dolazi do odumiranja grana, debla (kora puca) i jačih grana. Na grani možemo vidjeti „prsten“, iznad kojega grana vene. U bjelici se nalaze hodnici koje je izgrizla larva. Ponekad se može vidjeti i piljevina na deblu. Tujine cvilidrete nastanjuju toplija i suša područja. Kako bismo umanjili štetu, preporučljivo je orezivati napadnute dijelove, a kod vrlo jakog napada potrebno je posjeći stablo radi zaštite drugih jedinki.

Izvor: agroportal.hr

Izbor lokacije za uzgoj luka

Agrosavjet
-
0
Izbor lokacije za uzgoj luka

Sjemenke luka bogate su uljima pa zbog toga sporo bubre te se produžuje proces klijanja. Minimalna temperatura za klijanje je 2°C ali usprkos tome većina klijavih sjemenki niknut će na temperaturama između 13 – 28°C. Ako u vrijeme nicanja i početnog rasta nastupe temperature niže od -2°C i potraju duže od 2 dana, mladi nasad će stradati.

Najpovoljnije temperature za vegetativni rast su od 6 – 20°C dok se na onima nižim od 6 i višim od 27°C rast zaustavlja.

Korijen je najosjetljiviji na niske temperature ali i posjeduje sposobnost regeneriranje.
Veličina lukovica ovisi o broju i veličini listova dok prinos ovisi i o sklopu biljaka (broj biljaka po jedinici površine) pa je tako uz veći broj biljaka po jedinici površine lukovica manja ali se prinos povećava.

Na razvoj lukovice utječe i dužina dana pa su kao rezultat prilagodbe za uzgoj na različitim geografskim dužinama selekcionirani kultivari dugog, srednjeg i kratkog dana. Sva dobro strukturirana tla s povoljnim kapacitetom za zrak i vodu te plodna tla bogata humusom povoljna su za uzgoj luka ali preferira lakša tla kao što su pjeskovite ilovače ili ilovaste pjeskulje.

Pročitajte: Sadnja mladog luka u plasteniku

Luk je osjetljiv na alkalnu reakciju tla što znači na pH tla veći od 7, dok je optimalni pH između 6 – 7. Reakcija tla mjeri se pH – metrom, koji nam ukazuje točan pH tla.

Sva dobro strukturirana tla s povoljnim kapacitetom za zrak i vodu te plodna tla bogata humusom povoljna su za uzgoj luka ali preferira lakša tla kao što su pjeskovite ilovače ili ilovaste pjeskulje.

Luk je osjetljiv na alkalnu reakciju tla što znači na pH tla veći od 7, dok je optimalni pH između 6-7. Reakcija tla mjeri se pH-metrom, koji nam ukazuje točan pH tla.

Luk te ostale kulture iz porodice Liliaceae ne smiju se uzgajati na istoj površini do 5 godina zbog brojnih zajedničkih bolesti i štetnika. Dobre predkulture luku su ; pšenica, ječam, uljana repica i djeteline za ljetnu sjetvu ili jesensku sadnju ili pak krumpir i grah za proljetnu sadnju. Kao predkulturu treba izbjegavati zob i raž jer ih napada isti štetnik. Udaljenost druge parcele luka treba biti najmanje 300 m radi sprečavanja prenošenja bolesti.

Izvor: agroportal.hr

Pet novogodišnjih odluka koje vlasnik kućnog ljubimca treba da donese

Agrosavjet
-
0
Pet novogodišnjih odluka koje vlasnik kućnog ljubimca treba da donese

Bilo da volite planiranje ili niste pristalica da unaprijed pripremljene planove sprovodite u djelo, novogodišnje odluke mogu da vas motivišu da postignete neke ciljeve.

Ako vam je potrebno malo inspiracije za svoje odluke, a vlasnik ste kućnog ljubimca, ne treba da idete dalje od kućnog praga.

Kako da novu godinu učinite najboljom do sada za svog ljubimca?

Evo pet novogodišnjih odluka za sve vlasnike, bez obzira na to da li imaju mačku ili psa, velikog ili malog mezimca, čupavog ili bezdlakog. Odluke treba mirno da sprovedete u kućnom okruženju čime ćete ojačati vezu između sebe i svog ljubimca.

1. Osmislite dnevnu rutinu i držite se nje

Započnite 2025. tako što ćete osmisliti pouzdanu dnevnu rutinu za svog ljubimca ako je još niste isplanirali. Ova rutina bi trebalo da uključuje vrijeme obroka, pauze za obavljanje nužde (za pse), svakodnevnu njegu i vrijeme za igru. Kućni ljubimci su srećni ako postoji određena rutina u njihovom životu, a dnevne obaveze, koje ćete sprovoditi uvijek u isto, ili bar približno slično vrijeme, pomoći će da isplanirate i svoje i ljubimčeve obaveze, bez nepotrebnog stresa.

Pročitajte: Da li je dobro da dijelite krevet sa vašim kućnim ljubimcem?

2. Održavajte redovnu higijenu kućnog ljubimca

Naši kućni ljubimci mogu da njeguju sami sebe, ali je nekim životinjama potrebna mala pomoć njihovih vlasnika. Kao vlasnici ljubimaca posvetite se redovnom obavljanju sljedećih higijenskih zadataka:

  • Svakodnevno održavajte oralnu higijenu vašeg ljubimca i njegujte njegovu dlaku.
  • Nedjeljno detaljno očistite posudu u kojoj ljubimac (mačka, zamorac, kunić…) obavlja nuždu.
  • Jedanput ili dva puta mjesečno skratite nokte/kandže svom ljubimcu.
  • Po potrebi očistite uši svom ljubimcu.

3. Napravite kalendar važnih dešavanja za svog ljubimca

Prije nego što se okrenete, dođe vrijeme za vakcinaciju ljubimca, ili rezervaciju pet sitera ili pansiona kad budete na godišnjem odmoru (ukoliko ne vodite sa sobom i ljubimca). Koliko god unaprijed možete, zakažite veterinarske preglede i ostale predstojeće obaveze kako biste spriječili da sve obavljate u posljednjem trenutku.

4. Investirajte u obuku kućnog ljubimca

U novoj godini naučite ljubimca novim trikovima, prevaspitajte ga odnosno promijenite njegovo neželjeno ponašanje tako što ćete investirati u odlazak kod stručnjaka – dresera ili trenera. Možete otići na grupnu obuku ili pokušajte sami da u djelo sprovedete časove koje možete pronaći na društvenim mrežama, Jutjubu i sličnim socijalnim portalima. Učenje novih vještina je odlično za poboljšanje mentalnih sposobnosti svakog ljubimca.

5. Pružite svom ljubimcu nova iskustva

Da biste svom ljubimcu pružili nova iskustva, povedite ga na vožnju biciklom, motorom, autom… Neka ovo bude godina kada ćete otići na put sa svojim krznenim prijateljem ili se pridružite nekoj grupi u kojoj se vlasnici kućnih ljubimaca međusobno druže.

Životi naših ljubimaca biće zanimljivi onoliko koliko im priuštimo. zato ih počastite ovim planom koji ćete primjenjivati svih 365 dana u godini, prenosi Telegraf.

Koje vitamine sadrži kupus i kako ga pravilno naribati?

Agrosavjet
-
0
Koje vitamine sadrži kupus i kako ga pravilno naribati?

Kupus je dobar za svakoga, posebno za reumatičare.

Crveni je bolji od bijelog

Crveni kupus sadrži više vitamina C od bijelog, a ima i više antioksidanata, posebno antocijanina, za koji je dokazano da štiti ćelije mozga. Dugotrajna termička obrada smanjuje nutritivnu vrijednost ovog povrća, pa zato prilikom kuhanja kupus uvijek stavljajte u vruću umjesto u hladnu vodu.

Usporava rad štitnjače

Svjež kupus može da izazove nadimanje, pa mu zato dodajte začine kumin ili komorač. Osobe koje imaju problema sa štitnom žlijezdom treba da izbjegavaju ovo povrće jer sadrži goitrogene, supstance koje usporavaju rad pomenute žlijezde i smanjuju apsorpciju joda.

Cijeđenjem 100 g kupusa dobija se 40 ml ljekovitog soka, koji liječi čir na želucu i upalu debelog crijeva.

Pročitajte: Kiseli kupus u glavicama: Dodajte ovaj sastojak za bolji ukus i dugotrajnost

Žene koje tri puta sedmično jedu kiseli kupus imaju 45 odsto manje šanse da obole od raka dojke, pokazalo je jedno američko istraživanje.

Ako ste prehlađeni, pojedite tanjir tople supe od kupusa jer olakšava iskašljavanje i smiruje nadraženost dušnika, prenosi Ljepota&Zdravlje.

Šta sve kupus sadrži:

Vodu – 90%

Bjelančevine – 1,21%

Dijetetska vlakna – 2%

Kalorije – 24

Dakle, čkKupus je vrlo zdravo povrće, ali je potrebno malo truda kako bi bio spreman za salatu. Kako možete naribati ovo povrće?

Kupus možete naribati nožem na način da svaku plošku kupusa narežite na kockice. Rezanje duž okomitog ruba napravit će duže komade, dok horizontalno rezanje daje kupus kraće duljine.

Također možete koristiti i ribež. Ribežom željene debljine pažljivo prijeđite kriškom kupusa duž ribeža s oštricom prema dole. Pokušajte koristiti ribež koji sprječava nastanak posjekotina.

Ukoliko vam se dogodilo da nemate ni jednu od prve dvije opcije, znajte da se kupus može naribati i pomoću sprave za guljenje povrća. Jednostavno upotrijebite gulilicu za povrće te ogulite unutrašnjost i odrezani rub kupusa bez jezgre.

Savršen obrok iz rerne: Fileti lososa za svaki sto

Agrosavjet
-
0
Savršen obrok iz rerne: Fileti lososa za svaki sto

Ako ste u potrazi za jednostavnim, ali zdravim i ukusnim obrokom, fileti od lososa pečeni u rerni su idealan izbor. Ovaj recept je savršen za one koji žele brzo pripremljen ručak ili večeru, a istovremeno žele da impresioniraju ukućane ili goste.

Zašto baš losos?

Losos je poznat po svom bogatom ukusu i nutritivnoj vrijednosti. Pored toga što obiluje omega-3 masnim kiselinama koje blagotvorno djeluju na srce, takođe je i odličan izvor proteina i vitamina D. Pečen u rerni, zadržava sve svoje hranljive sastojke i ostaje sočan.

Sastojci koji prave razliku

Za pripremu ovog jela potrebni su vam:

  • 4 fileta lososa, maslinovo ulje, limunov sok, bijeli luk, začini poput timijana i bibera, te malo svježeg peršuna za dekoraciju.

Osnovni sastojci su jednostavni, a ključ ukusa leži u savršeno izbalansiranoj marinadi.

Pročitajte: Ova riba je najzdravija, puna je proteina, odlična za kožu i probavni sistem

Priprema korak po korak

  1. Priprema fileta: Fileti lososa se operu, osuše i začine marinadom od maslinovog ulja, limuna, bijelog luka i aromatičnih začina. Marinada ne samo da dodaje ukusu, već i održava ribu sočnom tokom pečenja.
  2. Pečenje: Losos se peče na 200 °C, oko 15-20 minuta. Važno je ne prepeći ribu, kako bi meso ostalo mekano i lako se odvajalo viljuškom.
  3. Serviranje: Gotovi fileti se posipaju sjeckanim peršunom, što im daje osvežavajuću notu i lijep vizuelni efekat.

Prilog po izboru

Uz losos savršeno idu pečeni krompirići, povrće na pari ili lagana salata sa limunovim prelivom.

Ovaj jednostavni recept ne zahtijeva kulinarsko umijeće, a rezultat je jelo dostojno restorana. Uz minimalan trud, uživaćete u savršenom obroku bogatom ukusima i hranljivim materijama.

Savjet za kraj

Ne zaboravite da uživate u trenutku pripreme i poslužite jelo uz čašu bijelog vina, koje se odlično slaže sa ribom. Prijatno!

GORKE BILJKE – PRIRODNA ZAMJENA ZA LIJEK: Evo za koje probleme se najviše koriste

Agrosavjet
-
0
GORKE BILJKE – PRIRODNA ZAMJENA ZA LIJEK: Evo za koje probleme se najviše koriste

Gorke biljke od davnina se koriste u narodnoj medicini kao lijek koji može da pomogne u stimulaciji probavnih sokova i spriječe nakupljanje želudačne kiseline.

Kokteli od gorkih biljaka, danas poznati kao „biter“ – bili su naširoko korišćeni još u 17 vijeku. Tako je, na primjer, Škotlanđanin dr George Cheyne liječio giht laganom ishranom, uz dosta tečnosti i svojim čuvenim „gorkim lijekom“ za lošu probavu. Taj njegov lijek pravio se od 5 sastojaka – alkohola, pelina, rena, potočarke i korijena anđelike.

Kako djeluje koktel od gorke biljke

Gorke biljke koriste se za poboljšanje probave. Poznato je da se problemi sa varenjem mogu regulisati gorkim biljem poput mente i đumbira, koji ublažavaju gasove, grčeve u stomaku i mučninu. Takođe se koriste i za ublažavanje sindroma iritabilnog crijeva.‌

Za gorke biljke, koje se zovu i „digestivne gorčice“ kaže se da pomažu varenju zbog gorkog ukusa koji stimuliše takozvane „okusne pupuljke“ koji su dio čula ukusa i signaliziraju da započnu različite aktivnosti u našem digestivnom sistemu, poput stvaranja više pljuvačke. Okusni pupoljci su ćelije na jeziku koje nam omogućavaju da osjetimo ukuse – slatko, slano, kiselo, gorko… Ove ćelije  regenerišu se otprilike svakih 10 dana, što znači da se oštećeni okusni pupoljci obično regenerišu sami.

Pročitajte: Maslačak – njegova izvanredna ljekovita svojstva su pravi poklon prirode

Koje su zdravstvene koristi od gorkih biljaka?

Iako naučnici kažu da je potrebno još više istražiti ovu temu, ipak se pokazalo da gorke biljke imaju zdravstvene prednosti za digestivni trakt:

Regulišu digestivni trakt – Studija je pokazala da ljudi koji su uzimali gorke biljke manje jedu pa samim tim unose i manje kalorija. Biter kokteli mogu da djeluju na receptore gorčine u dijelovima digestivnog sistema koji tjeraju naše tijelo da oslobađa crijevne hormone zbog kojih se osjećamo siti.

Pomažu da se proizvodi više pljuvačke – Pljuvačka ima enzime koji nam pomažu da se započne razgradnja hrane. Biter koktel može da pomogne da se proizvede više pljuvačke, što može da olakša proces varenja.

Otpuštaju želudačni sok – Želudac sadrži različite hemikalije poput pepsina i želudačne kiseline koje nam pomažu da razgradimo hranu. Gorki proizvodi mogu da učine da želudac oslobodi više želudačnog soka što pomaže kod žgaravice, grčeva i probavnih smetnji.

Pročitajte: Lincura je lijek za mnoge bolesti – korijen zlata vrijedan

Gorke biljke treba pažljivo birati

Stručnjaci upozoravaju da otrovne biljke mogu da budu veoma gorkog ukusa tako da treba biti posebno obazriv. Ali, nisu sve gorke biljke nebezbedne za jelo, a za biter koktele najčešće se koriste:

Maslačakincura
Pelin
Gorka dinja
Korijen čička.

Biljke mogu da utiču na neke lijekove i spriječe ih da djeluju kako je predviđeno što dalje može da izazove zdravstvene probleme. Neke biljke mogu da budu nebezbjedne za zdravstvena stanja kao što su epilepsija, bolest bubrega, bolest jetre, nizak krvni pritisak i poremećaji krvarenja.

Biteri od gorkih biljaka se ne preporučuju ni trudnicama i dojiljama, niti ih treba davati djeci. Osobe sa gastrointestinalnim  bolestima ne bi trebalo da uzimaju bitere jer mogu da iritiraju probavni sistem, posebno kod ljudi koji imaju čireve i inflamatorne bolesti crijeva.

Napomena:

Prirodni lijekovi na našem portalu su preporuke preventivnog karaktera za vođenje zdravog načina života. Ukoliko imate neki zdravstveni problem prvo što trebate uraditi jeste da se konsultujete sa ljekarom. Ni u kakvom slučaju se nemojte oslanjati na alternativnu medicinu bez stručnog mišljenja.

Kiseli kupus vam je previše slan, samo ubacite ovo u bure i riješićete problem

Agrosavjet
-
0
Kiseli kupus vam je previše slan, samo ubacite ovo u bure i riješićete problem

Bez brige, rješenje za suviše slan kiseli kupus postoji.

Prilikom kiseljenja kupusa dodaje se so ali se često dešava da se pretjera. U takvim situacijama većina domaćica hladnom vodom ispira listove kupusa prije pripreme sarme ili podvarka kako bi se riješila viška soli.

Ima i onih koji stavljaju očišćen krompir u kacu sa kiselim kupusom kako bi pokupio višak soli. Problem je što krompir so skuplja prilikom kuvanja pa ako ga stavite sirovog malo toga ćete riješiti.

Pročitajte: Trik kako da kiseli kupus traje duže i da se ne pokvari

Savjet iskusnih domaćica

Ali, bez brige rješenje za suviše slan kiseli kupus postoji. Kako savjetuju iskusne domaćice dovoljno je da u kacu sa kupusom ubacite šargarepu i zeleni paradajz koji će apsorbovati višak soli iz rasola i kiselog kupusa.

U zavisnosti od veličine bureta ili kace odnosno količine kiselog kupusa potrebno je dodati oko 2 kg očišćenje šargarepe i isto toliko opranog zelenog paradajza koji treba da se izbuši viljuškom kako bi lakše upio višak soli iz bureta.

Pročitajte: GREŠKE KOJE SVI PRAVE SA KUPUSOM Ovo je najstariji način za kiseljenje i jedini je pravi

Ukoliko ni ovo ne pomogne, uvijek vam ostaje dobri, stari način ispiranja listova kupusa u hladnoj vodi koja će izvući višak soli. Ovaj postupak ponavljate sve dok ne dobijete optimalno slan ukus kiselog kupusa.

Takođe, povedite računa koliko soli i začina dodajete u mljeveno meso, jer će pirinač iz fila za sarmu takođe uputi dio viška soli.

Kako iskoristiti ostatke hrane za zdravije biljke

Agrosavjet
-
0
Kako iskoristiti ostatke hrane za zdravije biljke

Često imamo običaj da bacimo koru citrusa u kantu, a nismo ni svjesni da to može imati višestruke koristi za cvijeće u kući.

Da bi vaše sobno cvijeće bilo zaista lijepo, neophodno je da se pravilno njeguje, a to podrazumijeva izbor odgovarajuće pozicije, zalivanje, zaštitu od štetočina i redovno prihranjivanje.

Zemlja, bilo da je riječ o onoj u saksiji ili u vrtu, vremenom se iscrpljuje i neophodno joj je dodavati elemente neophodne za rast i razvoj biljke, koja će bez prihrane samo životariti i postepeno propadati. Veoma je važno đubriti zemljište, a ako nećete da kupujete veštačka đubriva, možete iskoristiti i ono domaće.

U domaće ekspres đubrivo spadaju ostaci hrane, čak i nekih pića koje tako olako bacamo, a mogu se iskoristiti za bolji rast vaše biljke, i to bez ikakve obrade. Stavite ih u zemlju sa biljkama, koje će tako, a da niste potrošili ni dinara, dobiti sve što im je potrebno.

Voda u kojoj ste kuvali povrće

Nikada nemojte bacati vodu u kojoj ste kuvali povrće, jer je to pravi rudnik korisnih materija. Ostavite je da se ohladi i iskoristite za zalivanje biljaka u kući, vrtu ili na terasi – zemlju u koju su posađene vaše ljubimice obogatićete mineralima koji stimulišu njihov rast i razvoj.

Pivo

Zbog obilja šećera, vitamina B i fermentisanih materija (kvasca), pivo je izvanredna prehrana za biljke, naročito za muškatle. Ukoliko ostatke ovog pića (ono što se zadržalo na dnu čaše, boce ili konzerve) sipate u vodu za zalivanje, vaše cvijeće će dobiti odličan podsticaj za razvoj i cvjetanje.

Ovim rastvorom zalivajte biljke jednom nedjeljno. Kad smo već kod kvasca, koristan je i pekarski, koji se koristi za pripremanje tijesta i hljeba. Ukoliko ga pomiješate sa vodom za zalivanje (biće dovoljna četvrtina pakovanja na 5 l), pretvara se u moćno đubrivo za bilo koju biljku u vrtu, povrtnjaku ili u kući.

Ljuske kikirikija

Prije nego što ih zakopate u podnožju biljke, držite ih nekoliko dana u vodi kako bi omekšale. Razgrađuju se sporo, ali su veoma korisne jer sadrže obilje hranljivih materija, a pritom poboljšavaju rastresitost zemlje.

Kora citrusa

Pomorandža, limun, grejp, mandarina i limeta bogati su vitaminima i dragocjenim mineralima, koji su većinom koncentrisani u kori. Zaista je šteta bacati najhranljiviji dio ploda, koji je prava riznica kalijuma, kalcijuma, fosfora, gvožđa i natrijuma.

Potopite koru u hladnu vodu i ostavite da odstoji 24 sata kako bi izgubila veći dio svoje prirodne kiselosti i lakše se razgradila pomoću mikroorganizama iz tla. Isjecite je na krupnije komade, pa pospite oko biljke i zatrpajte zemljom.

Kora šargarepe

Ako ljuštite šargarepu, znajte da odbacujete njen najbolji i najzdraviji dio jer je tu koncentrisana najveća količina hranljivih materija. Isjecite je na krupno i rasporedite po žardinjerama na terasi, u podnožju sobnih biljaka ili u vrtu. Kora ovog zdravog korijena bogata je vlaknima koja omekšavaju zemlju, kao i dragocjenim mineralima kao što su kalijum, bakar, mangan, veoma korisnim za zdravlje biljaka.

Ljuska crnog luka

Prilikom čišćenja crnog luka uvijek bacamo ljusku, što je velika šteta jer ovaj papirasti omotač sadrži dosta kalijuma, natrijuma, fosfora, kalcijuma, magnezijuma i cinka. Da biste ih iskoristili na najbolji mogući način, ostavite ljuske potopljene u vodi 24 sata da bi otpustile kiselinu i upotrebite ih za đubrenje zelenih i cvetnih, baštenskih i saksijskih biljaka.

Voda iz akvarijuma

Ako držite ribice, poznato vam je da s vremena na vrijeme morate mijenjati vodu kako biste im obezbijedili dodatnu dozu kiseonika. Međutim, tu vodu ne treba bacati kako mnogi čine jer otpad iz akvarijuma sadrži obilje korisnih materija – prije svega algi i mikroorganizama, koji i te kako prijaju biljkama. Vodu koju izbacite možete upotrebiti za direktno zalivanje sobnog bilja ili je prosuti po cvjetnim lejama.

Čaj

Bilo da se radi o crnom, zelenom ili bijelom čaju, listići ove biljke sadrže mnoštvo minerala koji će prosto preporoditi vaše ljubimice. Dakle, nemojte bacati ono što ostane kad procijedite čaj, niti filter kesice (otvorite ih i sadržaj pospite oko biljke, a dobro će poslužiti i ostaci napitka (ohlađeni, naravno) kojima ih možete zaliti. Ovi savjeti ne važe za industrijski proizvedene napitke jer sadrže vještačke boje i zaslađivače.

Kora banane

Dosta kalijuma, jednog od tri esencijalna elementa, koji su sastavni dio svakog đubriva, pospješuje i ubrzava cvat. Odsecite peteljku banane, isijecite koru na sitne dijelove i pomiješajte je sa zemljom. Kako se bude razlagala, tako će postepeno otpuštati u zemlju hranljive supstance.

Talog kafe

Soc kafe bogat je kalijumom, fosforom, bakrom i magnezijumom, otpušta azot i podstiče bujanje listova. Ako se pospe u podnožju baštenskih biljaka, biće odlična odbrana od puževa i mrava. Izvanredno je đubrivo za acidofilne biljke (prija im kiseliji teren) kao što su ruže, kamelije, azaleje, rododendron i hortenzije, jer povećava kiselost terena i neutrališe kamenac u vodi za zalivanje, piše „Krstarica„.

Rana proizvodnja paradajza: Kada i kako se obavlja?

Agrosavjet
-
0
Rana proizvodnja paradajza: Kada i kako se obavlja?

Paradajz je jedna od povrtarskih kultura koja je pogodna za januarsku sadnju. Topli plastenik ili staklenik će osigurati uspijeh sadnje paradajza – sve dok možete da regulišete temperaturu i uredite prostor.

Paradajz se proizvodi iz rasada i direktnom sjetvom.

Sjetva za proizvodnju rasada:

Južna toplija područja:

  1. Rana proizvodnja: počinje oko 10. januara.
  2. Srednje rana proizvodnja: počinje oko 15. februara.
Pročitajte: 5 vrsta povrća koje možete posaditi u januaru

Sjeverna i sjeveroistočna područja naše zemlje (hladnija klima):

  1. Rana proizvodnja: počinje oko 20. februara.
  2. Kasnija proizvodnja: traje od početka marta do 10. aprila, ovisno o sorti paradajza.

Direktna sjetva za industrijski paradajz:

  • Period: od polovine aprila do 10. maja.

Način sjetve:

  • Obavlja se na gredicama uz korištenje preciznih sijaćica s ulagačima za gnojiva i herbicide.
  • Dubina sjetve: 2-3 cm.

 Razmaci:

  • Između redova na gredici: 30 cm.
  • Između biljaka u redu: 25-30 cm.
Pročitajte: Zalivanje paradajza – često ili povremeno?

U zimskoj proizvodnji rasada paradajza najvažnije je obezbijediti dovoljno toplote. Sjeme niče za pet do šest dana. Temperatura bi trebalo da bude 20-22 stepena. Sa pojavom kotiledona trebalo bi smanjiti temperaturu na 15-16 stepeni u toku 5-6 dana, kako ne bi došlo do izduživanja i padanja rasada. U to vrijeme vrlo je važno smanjiti reletivnu vlažnost vazduha provjetravanjem. Isto tako trebalo bi izvršiti zasušivanje supstrata smanjivanjem zalivanja. Mlade biljčice trebalo bi zaštiti od zemljišnih patogena nekim fungicidom. Poslije toga, temperaturu održavati na 20 stepeni do kaljenja rasada.

Pošto zimi često imamo oblačne dane i nedovoljan kvalitet svjetlosti, potrebno je dopunsko osvetljenje. Kad biljke dostignu fazu 4-6 listova, počinje kaljenje rasada. To se postiže postepenim snižavanjem temperature, kao i prskanje vodotopivim đubrivima sa naglašenim sadržajem kalijuma.

1...232425...1.017Stranica 24 of 1.017

NAJČITANIJE

POPULARNI POSTOVI

POPULARNE KATEGORIJE

O nama

Naš cilj je omogućiti čitaocima da na jednostavan način dođu do najbitnijih informacija vezanih za poljoprivrednu.

Kontakt: [email protected]

Telefon: +38766112694

PRATITE NAS


Uslovi korištenja
Impressum

© 2021. AGRO SAVJET - Sva prava zadržana.

Created by: MicroMedia