Naslovnica Blog Stranica 189

Koliko često i čime treba đubriti voćnjake i vinograde?

Agrosavjet
-
0
Koliko često i čime treba đubriti voćnjake i vinograde?

Redovno đubrenje mineralnim đubrivima višegodišnjih nasada obavlja se dva ili tri puta godišnje. Sastoji se od osnovnog đubrenja i prihrane. U osnovnom đubrenju primjenjuje se đubrivi s manje azota, a više fosfora i kalijuma, a u prihrani uglavnom se đubri azotnim đubrivima.

Osnovno đubrenje obavlja se u jesen, odmah iza berbe grožđa, voća ili maslina s kompleksnim NPK gnojivom. To je najčešće NPK 7-20-30, NPK 5-15-30, NPK (B) 5-15-30 (0,5), MAP (NP 11-54), NPK (SO3) 7-14-21(24). U nasadima vinove loze u vinogorjima pod zaštitom porijekla, gdje se proizvode čuvena i kvalitetna vina, primjenjuju se NPK đubriva bez hlora poput NPK (SO3) 7-14-21(24). U maslinicima se tokom jeseni dodaje 25 kg/ha azota odnosno 50 kg/ha UREE, koja služi za završetak razvoja ploda i nakupljanje ulja.

U osnovno đubrenje spada i đubrenje organskim đubrivima. Obavlja se u jesen, svake treće ili četvrte godine, zajedno s osnovnim đubrivom mineralnim đubrivima. Ukoliko se osnovno đubrivo ne obavi u jesen, đubri se u od januar do kraja mart. Proljetno đubrenje ili prvo prihranjivanje obavlja se kada temperature tla dostignu 5 – 10 °C, uglavnom UREOM ili KAN– om. Navedena gnojiva potrebno je plitko zaorati ili gdje je to nemoguće, rasipati prije kiše. Drugo je prihranjivanje najčešće iza zametanja plodova.

Pročitajte: Đubrenje mladih zasada voća i specifičnosti

Idealno je ukupnu količinu azotnih đubriva rasporediti bar u dva obroka. Rezultati istraživanja pokazuju da je jači rast i razvoj kod iste količine azota pri primjeni u više obroka u odnosu kada se sveukupna količina azotnih đubriva doda odjednom.

Prihranjivanje putem lista može uveliko doprinijeti opštoj ishranjenosti biljke i otpornosti na sušu i bolesti. Poznato je bez obzira na dobru opskrbljenost tla hranjivima u sušnim uvjetima ona su nedostupna. Zato je nužno osigurati neprekidan dotok hraniva kako bi se omogućio nesmetan i kvalitetan razvoj ploda i osigurao visok prinos. Prihranjivanje putem lista može se obaviti s Fertinama, hranjivim otopinama namijenjenim za prihranu u pojedinim osjetljivim stadijima razvoja tokom vegetacije. Ukoliko se prihranjuje samo azotom primjenjuju se otopine UREE. Koncentracija otopine UREE za voćke iznosi 0,5-2 %, za vinovu lozu 0,5 – 1 % dok za maslinu 3- 5 % otopina (otopi se 3-5 kg UREE u 100 l vode).

Šta božićna pšenica simbolizuje i kako se pravilno uzgaja?

Agrosavjet
-
0
Šta božićna pšenica simbolizuje i kako se pravilno uzgaja?

Božićna pšenica najčešće se gaji u malim činijama i koristi se kao praznični ukras. Ali ima i simbolično značenje, predstavlja krug života (smrt i preporod), plodnost, novi život, obnovu života, blagoslov žetve i šta će vam donijeti nova godina. Pored toga, to je i metafora prosperiteta u novoj godini.

Postoji vjerovanje da izgled i visina pšenice određuju kakva će biti žetva sljedeće godine. Ako pšenica bude gusta, visoka i zelena, godina će biti plodna, a žetva dobra. Ako pšenica slabi i blijedi, žetva će biti slaba.

Tradicija gajenja božićne pšenice potiče od priče u kojoj su Marija i Josif bježali su od Irodovih vojnika koji su ih jurili, tada su naišli na zemljoradnika koji je sijao pšenicu. Marija je zamolila farmera da kaže vojnicima da su već prošli, a kada su vojnici došli, dogodilo se čudo, pšenica je vrlo brzo porasla.

Pošto je obično potrebno nekoliko mjeseci da pšenica izraste u polju, vojnici su imali utisak da su Marija i Josif tuda davno prošli. Zbog toga su vojnici odustali od potere za Marijom i Josipom.

Kako pravilno uzgajati božićnu pšenicu?

Pripremite pšenicu

Pre sjtve pšenice, preporučuje se ostavljanje zrna u mlakoj vodi. Ovo će pomoći da pšenica brže klija. Osušite ih na papirnom ubrusu ili krpi prije sjetve.

Sijanje pšenice

Božićna pšenica se obično sije u male tanjire ili činije. Stavite sloj zemlje na dno tanjira. Pokrijte cijelo dno zrnom pšenice. Postavite još jedan mali sloj zemlje na pšenicu. Umjesto zemlje možete koristiti i vatu. U ovom slučaju, ne morate prekrivati pšenicu drugim slojem. Dajte pšenici samo malu količinu vode.

Stavite pšenicu na svjetlo

Postavite ploče na dobro osvijetljeno mjesto. Ne smije biti prevruće jer bi se pšenica mogla osušiti. Ne stavljajte ga na direktnu sunčevu svjetlost, najbolje je da ga postavite blizu prozora sa indirektnim svjetlom.

Zalijte pšenicu

Zalivajte pšenicu svaki dan, ali ne previše. Jedna ili dvije kašike vode je dovoljna. Treba samo navlažiti tlo, a ne natopiti ga. Po želji pšenicu možete pokriti i aluminijumskom folijom dok ne proklija, tako će pšenica biti vlažna i topla. Ako odlučite da pokrijete pšenicu folijom, uklonite foliju kada počne da klija. Skratite vrhove pšenica neće porasti više od 20 centimetara i slobodno je podrežite da bude ujednačena.

Priprema plastenika i staklenika za proizvodnju rasada

Agrosavjet
-
0
Priprema plastenika i staklenika za proizvodnju rasada

Rasad u plasteniku i stakleniku se može proizvoditi na zemljištu koje pokriva takav objekat ili se na površinu u plasteniku unosi zemljišna masa.

U objektima bez grijanja može se na zemljište unijeti sloj svježeg stajnjaka (30-40 cm). Stajnjak se unosi ravnomjerno i u slojevima, raširi i sabije. Kada počne razlaganje i zagrijavanje stajnjaka (puši se) unosi se sloj od 10-15 cm zemljišne smješe. Zemljišna smješa treba da je predhodno sterilisana, najbolje toplom parom (ili se tretiranje insekticidima i fungicidima obavlja unutar objekta). Hemijska dezinfekcija supstrata ili zemlje obavlja se basamid granulatom (60 g/m²).

Pročitajte: Proizvodnja rasada paradajza – Savjeti za uspješnu proizvodnju!

Pri proizvodnji rasada na zemljištu prekrivenom plastikom unosi se 10-20 kg zgorelog stajnjaka i 30-100 g NPK đubriva (15:15:15) na m² u količini 50-100 g/m², zatim se zemljište obradi na 20-25 cm (da se stajnjak i hranivo izmiješaju) i površinski pripremi za sjetvu. Prije sjetve veoma je važno formiranje leja za sjetvu čija širina treba da je 120-150 cm, odnosno takva da omogućuje radove sa staza. Leje se prave u pravcu duže strane objekta.

Pri gajenju rasada u saksijama, hranljivim kockama, džifi saksijama, i kontejnerima oni se pune kvalitetnom zemljišnom masom.

Za zemljišnu smješu se koriste plodna baštenska zemlja bez korova. To može biti i zemlja ledine, koja se tokom ljeta slaže u gomile i tako do proljeća dobije dobru strukturu. Zemlji se dodaje zgoreli stajnjak i kompost, zatim treset i riječni pijesak. Stajnjak poboljšava hranljivu vrijednost, a pijesak i treset daju rastresitost smješi. Najčešći odnos je 2-3 dijela stajnjaka, 2-3 dijela zemlje i dio treseta ili pijeska. Ne treba koristiti zemlju na kojoj su se upotrebljavali herbicidi.

Za proizvodnju rasada mogu se koristiti i drugi odnosi smješa:

prvi način drugi način treći način
zgoreli stajnjak (50%) treset (90%) treset (80%)
zemlja (40%) goveđi stajnjak (10%) strugotina (20%), ali uz dodatak 300-400 g NPK/m³
strugotina (20%)

 

Za proizvodnju rasada paprike, paradajza, krastavca i salate pogodna smješa je sastavljena od:

70% slabo razloženog smeđeg treseta i 30% jače razloženog treseta, kao što je treset iz Gaja kod Kovina ili iz Velikog Gradišta.

 

Pročitajte: Sve o uzgoju rasada paprike za dobre rezultate u polju

Izuzetno je dobra mješavina navedenih treseta i oplemenjenog zeolita “Zeoplanta” u odnosu na 80% treseta i 20% “Zeoplanta”.

Čist treset ne treba koristiti jer se zbog njegovih fizičkih svojstava veoma teško reguliše pravilna vlažnost, a česo oskudeva u fosforu, što se odražava na rast rasada, a posebno kod paradajza (dobija plavu boju). Kao supstrat se može koristiti smješa glistenjaka i zemlje u odnosu 1:6-10.

Za griajanje rasada zemljišni sloj treba da bude 10-15 cm. Površina mora da bude ravna, jer u svakom ulegnuću će se nakupiti voda i biljke će slabije rasti. Poslije unošenja zemljišne smješe objekti se zatvaraju (ostaju zatvoreni 3-4 dana) da bi se zemljište zagrijalo.

Kakva je riba oslić i da li je zdrava?

Agrosavjet
-
0
Kakva je riba oslić i da li je zdrava?

Interesantno je da je oslić veoma zdrava riba koja osim visoko proteinskog sadržaja, ima i nisku kalorijsku vrednost, zbog čega je sve zastupljenija u dijetetskim planovima ishrane.

Koliko kalorija ima oslić?

Većina riba preporučuje se osobama koje vode računa o dnevnom kalorijskom unosu i žele da smršaju.

NAŠI STARI SU SAMO NA OVOLIKO STEPENI SUŠILI MESO: Jedino na TAJ NAČIN im nije bilo PRESUVO i TVRDO

Agrosavjet
-
0
NAŠI STARI SU SAMO NA OVOLIKO STEPENI SUŠILI MESO: Jedino na TAJ NAČIN im nije bilo PRESUVO i TVRDO

Ono što morate da znate jeste kako se meso pravilno suši.

Nakon pravilnog usoljavanja, meso se u domaćinstvima uobičajeno suši, odnosno izlaže dimu. Dimljenjem se mesu oduzima vlažnost, koja ubrzava razvoj bakterija, a meso na taj način dobija i prijatan ukus.

Meso se može dimiti hladnim ili toplim dimom. Hladno dimljenje je na temperaturi oko 15 stepeni. Topliji dim isušuje meso i ono spolja postaje suvo i i tvrdo, čime se sprečava dalji prodor dima u unutrašnjost, a samim tim i sušenje i konzerviranje središnjeg dijela komada mesa. „Hladno“ se dime trajne kobasice, šunke, slanina…

Toplim dimljenjem na temperaturi od 20 do 40 stepeni Celzijusa dime se polutrajne kobasice, viršle, salame. Prerađevine dimljene hladnim dimom budu samo dimljene, dok dimljenje toplim dimom su i – termički obrađene.

Pročitajte: Koje začine koristiti u pripremi mesa za zimnicu

Prostorija (pušnica) u kojoj se obavlja i dimljenje se mora povremeno provjetravati, najbolje uveče, kako bi se meso dobro ohladilo. Smatra se da najbolji ukus mesu daje dim dobijen od suvih bukovih cjepanica sa nekoliko borovih grančica. Borovih grančica ne smije biti previše, jer u tom slučaju dolazi do formiranje tanke voštane opne na komadima mesa, koja onemogućava dalje prodiranje dima u unutrašnjost.

Poslije hladnog dimljenja meso i prerađevine se moraju još sušiti na vazduhu, dok se prerađevine posle toplog dimljenja mogu odmah upotrijebiti za jelo.

Vrijeme dimljenja zavisi od veličine komada mesa, načina loženja vatre, veličine sušnice, kao i postizanja željenog ukusa. Okvirno, slanina i kobasice se dime oko nedelju, kulen 20 dana, a veći komadi, poput šunki tri do četiri nedelje. Nakon sušenja, meso se mora čuvati na suvom i hladnom mjestu.

Kako da prepoznate da li je riba svježa?

Agrosavjet
-
0
Kako da prepoznate da li je riba svježa?

Iako je napolju svježe, to ne znači da se treba osloniti na hladnoću kada je riječ o svježini i bezbjednosti namirnica, posebno onih osjetljivih i kvarljivih.

Koliko god da ste sigurni u to da vašem marketu ili na pijaci prodaju samo svježu ribu, trebalo bi da znate kako da prepoznate namirnicu koja vam neće praviti probleme.

Riba je veoma osjetljiva namirnica, pa je važno da prepoznate koliko dugo stoji u vitrini u marketu ili na pijačnoj tezgi, isto kao kada kupujete meso, prenosi Prva.rs.

Evo kako da prepoznate da li je svježa:

Svježa riba je sjajna, škrge su crvene i osjeća se miris mora (vode).

Što je njena koža bljeđa i manje sjajna – to je starija i sumnjivijeg kvaliteta.

Kada birate ribu, pogledajte njene oči, jer su svježe oči izbuljene, providne i sjajne, a zjenica crna.

Ukoliko oči imaju mliječnu boju i zamućenu rožnjaču, onda je nikako ne kupujte jer definitivno nije svježa, a možda i pokvarena.

Poznavanje šest velikih bolesti pčela

Agrosavjet
-
0
Poznavanje šest velikih bolesti pčela

Uvijek treba da motrite na šestvelikih boelsti pčela. Neke su rijetke i možda se nikada nećete susresti s njima. Neke su sasvim uobičajene (kao što su nozemoza i krečno leglo) i veoma je bitno da znate šta da uradite ako vam pokucaju nav rata.

 

Neke, kao što je trulež legla, veoma su ozbiljne i morate znati kako da ih prepoznate i kako da se izborite s njima.

Kad god pregledate pčele, tražićete dvije stvari: znake prisustva matice (tražićete jaja) i znake zdravstvenih problema (tražićete simptome koje opisujem u nastavku).

Američka trulež legala

Počećemo od najgore od svih. Američka trulež legla (američka kuga ili trulež poklopljenog legla) gadna je bakterijska bolest koja napada larve I lutke. Ova ozbiljna pretnja je veoma zarazna za pčele (ne za ljude), a ako se ostavi bez kontrole, sigurno će ubiti cijelo društvo. To je najužasnija bolest pčela.

Neki od simptoma su:

  • Inficirane larve mijenjaju boju iz zdrave bisernobijele u bež ili tamnobraon i umiru nakon poklapanja.
  • Poklopčići na mrtvom leglu su ulegnuti (konkavni) i često su šupljikavi.
  • Poklopljeno leglo više nije kompaktno raspoređeno u saću, već je rasuto i sporadično. Takav raspored podsjeća na pogodak iz sačmarice.
  • Površina poklopaca može delovati vlažno ili masno.

Ako vidite navedene znake, potvrdite da li je u pitanju trulež tako što ćete gurnuti čačkalicu ili šibicu u ćeliju s mrtvim leglom, promiješati i onda polako izvući čačkalicu. Pogledajte materijal koji ste čačkalicom izvukli iz ćelije. Leglo koje je uginulo od američke truleži biće končasto i rastezaće se oko pola centimetra (kao da razvlačite karamelu), a onda se privući kao gu mica (pogledajte strane u boji). Taj test može da potvrdi američku trulež legala. Takođe, pogledajte pažljivo mrtve lutke.  Nekima će štrčati jezičci pod pravim uglom u odnosu na zid ćelije. Možda ćete primijetiti I prepoznatljiv miris vezan za ovu bolest. Većina ljudi ga opisuje kao nprijatan smrad (kao stolarsko tutkalo). Ako sumnjate na loš miris I ako vam se taj miris zadrži u nosu nakon odlaska od košnice, vase pčele možda imaju amerčku trulež legal.

Evropska trulež legal

 Evropska trulež legla je bakterijska bolest larvi. Za razliku od američke truleži, larve inficirane evropskom truleži uginuće pre poklapanja.

Simptomi evropske truleži legla su sledeći:

  • Veoma raštrkano leglo (mnogo rasutih praznih ćelija između pokloplje- nih legla). Takav raspored liči na pogodak sačmom.
  • Inficirane larve su uvrnute na dnu svojih ćelija kao obrnuti vadičep.
  • Larve su ili svijetlobež ili braon boje i imaju gladak, ,,istopljen“ izgled. Sjećate se da normalne, zdrave larve treba da se sijaju i da budu bijele.
  • Kada je u pitanju evropska trulež, gotovo sve larve umiru u svojim ćelijama prije nego što budu poklopljene. Zahvaljujući tome, lako ćete vidjeti larve pogrešne boje.
  • Poklopljene ćelije bi mogle biti ulegnute i šupljikave, ali test čačkalicom neće za rezultat imati prepoznatljivo razvlačenje koje je opisano za američku trulež.
  • Može se osetiti kiseo miris (ali ne tako loš kao kod američke truleži).

Evo najboljeg načina pregledanja okvira kako bi se otkrile uginule larve. Uhvatite okvir za krajeve satonoše. Stanite tako da vam sunce bude iza leđa i da sija preko vašeg ramena na ćelije. Okvir treba da bude postavljen pod oštrim uglom tako da gledate pravo dno ćelije. Većina novih pčelara pod „dnom“ podrazumijeva srednju pregradu saća. Nije tako. Pravo dno ćelije je njen donji zid (zid koji je najbliži podnjači kada okvir visi u košnici).

Pošto bakterija koja izaziva evropsku trulež ne formira otporne spore, ova bolest nije toliko opasna kao američka trulež. Društva sa evropskom truleži ponekad se sama oporave nakon što počne dobar dotok nektara. Iako je ozbiljna, evropska trulež nije toliko katastrofalna kao američka i može se uspješno spriječiti ili izliječiti.

Nozemoza

Nozemoza, uobičajena bolest izazvana mikroorganizmima koji napadaju crijevni trakt odraslih pčela, liči na dizenteriju kod ljudi. Može da oslabi košnicu i smanji proizvodnju meda za 40 do 50 procenata. Može i potpuno da zbriše pčelinje društvo. Najčešća je u proljeće, nakon što su pčele tokom zime bile zatvorene u košnici. Problem je u tome što, kada simptomi postanu vidljivi, bolest je uznapredovala toliko da ju je teško ili nemoguće izlečiti.

Simptomi nozemoze su:

  • U proleće, inficirana društva polako rastu, a ponekad uopšte i ne rastu.
  • Pčele djeluju slabo i mogu drhtati i besciljno puziti ispred košnice.
  • Košnice su karakteristično tačkaste, išarane izmetom boje senfa.

Nozemozu možete spriječiti tako što ćete za košnicu odabrati mjesto sa dobrim strujanjem vazduha i obližnjim izvorom svježe, čiste vode. Izbjegavajte vlažne, hladne uslove koji podstiču nozemozu. Obezbijedite za košnice osunčano mjesto ili šareni hlad. Pravljenje gornjeg ulaza za pčele poboljšaće provjetravanje tokom zime i sprječava nozemozu. Kupite pčele i maticu od pouzdanog prodavca.

Krečno leglo

Krečno leglo je uobičajena gljivična bolest koja napada larve pčele. Krečno leglo najčešće izbija tokom vlažnih uslova u rano proleće. To je sasvim uobičajena i obično ne toliko ozbiljna bolest. Inficirane larve postaju krečnobijele, tvrde, a mogu i da pocrne. Možda nećete ni znati da su pčele bolesne sve dok ne uočite kredaste leševe na „tremu“ košnice. Radilice na grobarskoj“ dužnosti trude se da izbace krečno leglo što brže mogu, često ispuštajući svoj teški teret na ulaz ili na zemlju ispred košnice.

Često se ova bolest pogrešno dijagnostikuje jer ju je lako pomiješati sa ohlađenim leglom. Kod oba problema vidjećete leševe na ulazu u košnicu, ali kada je u pitanju krečno leglo, tijela su tvrda i bijela kao kreda (ne mekana i providna kao kod ohlađenog legla).

Za krečno leglo nije potreban medicinski tretman. Vaše društvo bi trebalo samo da se oporavi. Ali možete mu pomoći tako što ćete ukloniti mumificirana tijela sa leta i sa zemlje oko košnice. Pored toga, obično će se na jednom okviru nalaziti najveći dio krečnog legla. Izvadite taj okvir iz košnice i zamijenite ga novim okvirom i novom osnovom. Time smanjujete pčelama trud oko čišćenja. Pored toga, mogli biste zamijeniti maticu novom koju ćete naručiti od svog dobavljača.

Uz vašu pomoć, širenje gljivica će se brzo zaustaviti.

Mješinasto leglo

Mješinasto leglo je virusna bolest legla slična prehladi. Ona se ne smatra ozbiljnom prijetnjom za društvo. Inficirane larve postaju žute i na kraju tamno-braon. Lako se uklanjaju iz ćelija jer izgledaju kao da se nalaze u vrećicama napunjenim vodom. Sad znate otkud ime.

Za mješinasto leglo nema preporučenog medicinskog tretmana. Ipak, trajanje bolesti možete skratiti tako što ćete pincetom izvući vrećice. Sve ostalo prepustite pčelama.

Dajte sve od sebe da smanjite pčelama uzroke stresa (grinje, loše provjetravanje, prenaseljenost košnice.) Obavezno ih hranite šećernim sirupom i zamjenom za polen u proljeće I šećernim sirupom u jesen.

Kameno leglo

Kameno leglo je gljivična bolest koja napada larve i lutke. Retka je i često se ne prmijećuje. Ova bolest izaziva mumifikaciju legla. Mumije su tvrde I  pune (nisu sunđeraste i kredaste kao kod krečnog legla). Leglo bi moglo biti i pokriveno praškastim zelenim gljivicama.

Za kameno leglo nema preporučenog medicinskog tretmana. U većini slučajeva, radilice će ukloniti uginulo leglo i društvo će se samo oporaviti. Možete im pomoći tako što ćete izvući okvire koji su velikim dijelom pogođeni bolešću

Ako imate više košnica, dobro razmislite prije nego što stresete pčele na zemlju i izložite problemu druge, zdrave pčele.

Literatura: Pčelarstvo za neupoćene – Howland Blackiston

 

Značaj (malih) porodičnih poljoprivrednih gazdinstava

Agrosavjet
-
0
Značaj (malih) porodičnih poljoprivrednih gazdinstava

U razvijenim zemljama i u zemljama u razvoju, porodična poljoprivreda je najčešći oblik poljoprivrede.

U svijetu postoji oko 500 miliona porodičnih farmi. Na nivou EU, porodična poljoprivredna gazdinstva obuhvataju širok spektar vrijednosti i osobina. Prvo, ona su povezana sa osnovnim vrijednostima u porodici, kao što su: kontinuitet, posvećenost i podrška. U ekonomskom pogledu povezana su sa određenim preduzetničkim vještinama, menadžmentom, upravljanjem rizicima, izdržljivošću i individualnim postignućim. Još jedna od karakteristika porodičnih gazdinstava je da ona predstavljaju stil života u kome se porodični posao prenosi sa generacije na generaciju, zajedno sa znanjem, iskustvom, tradicijom i posebnim praksama.

Porodična gazdinstva smatraju se prilagodljivim i izdržljivim, jer sposobna su da “očuvaju strukturu, funkcionalnost i identitet” uprkos činjenici da su izložena rizicima, brojnim neizvjesnostima koja su tipična za sektor poljoprivrede. Postoje tvrdnje, u Savjetu Evrope, da su porodična gazdinstva otpornija od onih koje vode velike korporacije.

Porodična gazdinstva bolje se prilagođavaju promjenama tehnologije, ekonomskim promjenama, društvenim i političkim uslovima. Sa ekonomske tačke gledišta prednost porodičnih gazdinstava je i to što koristi članove porodice kao radnike, za razliku od korporacija koje zapošljavaju ostale radnike. Svakako da oni koji rade na porodičnim farmama imaju veći interes u održavanju procesa proizvodnje i dobrom krajnjem rezultatu.

Mala porodična gazdinstva obezbjeđuju brojne koristi društvu, poput usluga ekosistema, bezbjednosti hrane i ishrane, visokokvalitetnih poljoprivrednih proizvoda, zapošljavanja i porodičnih prihoda. Mala porodična gazdinstva posjeduju znanja i navike da koriste poljoprivredno zemljište tako da se čuvaju ekološke karakteristike i prilagođavaju se lokalnim resursima.

Znanje poljoprivrednika u porodičnim gazdinstvima kulturno je nasljeđe za cjelokupno društvo i ima dodatnu vrijednost za poljoprivredu i prehrambeni sektor, čuvanjem raznovrsnosti lokalnih rasa i načina proizvodnje.

Trenutno stanje je takvo, da i dalje porodična poljoprivredna gazdinstva čine stub agrara, te mu se iz tih razloga treba posvetiti najveća moguća pažnja.

Skladištenje mrkve i poremećaji tokom čuvanja

Agrosavjet
-
0
Skladištenje mrkve i poremećaji tokom čuvanja

Mrkva (Daucus carota L.) ima veliki značaj u ljudskoj ishrani koja se ogleda u mnogobrojnim načinima upotrebe, bogatsvu vitamina i mineralnih soli. Mrkva je dvogodišnja povrtna biljka,  iz porodice Apiaceae.

Pravilnim i pažljivim postupcima u toku, i nakon berbe, uz izbjegavanje povreda korijena, mrkva može relativno dugo i uspješno da se čuva tokom zimskog perioda. Dužina čuvanja mrkve zavisi od kvaliteta korijena, na koji može da utiče vrijeme berbe i pravilno određivanje tehnološke zrelosti mrkve.

Zavisno od potreba tržišta i namjene mrkva se vadi iz zemljišta za upotrebu u ishrani od momenta kada je korijen debljine oko 1cm pa sve do kasne jeseni. Ukoliko je korijen potrebno čuvati duži vremenski period, berba početkom oktobra daje dobre rezultate ako temperature nisu mnogo niske, a biljke su još uvijek sa dijelom lisne mase na sebi, koja olakšava samu berbu. Tehnološka zrelost nastupa kada najstariji listovi počinju fiziološki da odumiru, što predstavlja optimalan rok berbe, koji može da umanji gubitke za oko 20%.

Pročitajte još: Koliko dugo mrkva može da ostane u zemlji?

Ukoliko nastupi kišovit period, a mrkva nije izvađena u tehnološkoj zrelosti, najvjerovatnije će doći do pojave retrovegetacije. Novi listovi se razvijaju na račun rezervnih materija korijena mrkve, što utiče na smanjenje nutritivne vrijednosti, sposobnosti dužeg čuvanja i ukupnog prinosa, kako kvalitativnog tako i kvantitativnog. Ubiranje mrkve na manjim parcelama moguće je obaviti ručno, a na velikim najčešće se obavlja mašinski.

Mrkva može da se skladišti ako je tehnološki zrela, i koja je proizvedena iz kasne sjetve, dok mrkva koja je proizvedena iz rane, proljećne sjetve nije pogodna za skladištenje. Mrkva veoma lako i brzo gubi vlagu, što dovodi do uvenulosti korijena, te vlažnost pri kojoj se čuva, koja mora biti visoka, ali ne u obliku slobodne vode koja podstiče razvoj bolesti.

Zrela mrkva, ako se prije čuvanja ohladi, može uspješno da se čuva 4-5 mjeseci na 0°S. Naglo hlađenje nije neophodno, ali može da bude korisno. Cilj hlađenja je da se obezbjedi bolji kvalitet, smanje venjenje i gubici pojavom bolesti. Mrkva se može ohladiti i ispod 5°S tokom 24 časa, a uglavnom se primjenjuje hidro hlađenje, mada mogu se upotrijebiti i ledeni blokovi.

Pročitajte još: Mrkva – Plodored, sjetva, uzgoj i vađenje sa polja

Čuvanje mrkve na 4°C i pri 70% relativne vlažnosti pokazuje visok intenzitet „suzenja“ poslije dva mjeseca čuvanja. Na temperaturi od 0,5°C i 97% relativne vlažnosti moguće je sačuvati mrkvu tokom pet mjeseci. Mlada, nedozrela mrkva se čuva 4-6 sedmica pri 0°C.

Zrela mrkva tokom zimskog perioda na domaćinstvima se najčešće čuva u trapovima (podzemnim i nadzemnim), u vlažnom pijesku, koji se pokrivaju slamom i zemljom debljine desetak centimetara. Pijesak sprječava širenje bolesti, intenzivno isparavanje vode i pretjerano zagrijavanje povrća u trapu.  Duž trapa i po vertikali, na svakih 1,5-2m, mora da se osigura ventilacija.

U zatvorenom prostoru, mrkva se čuva u sanducima sa mokrim pijeskom, poredana tako da se korjenovi ne dodiruju. Za čuvanje ostavljaju se samo potpuno zdravi korjenovi sa skraćenim lišćem, blizu „glave ploda”. Čuvanje mrkve na polju je moguće samo ukoliko vremenske prilike, odnosno temperaturni uslovi nisu suviše ekstremni. Za ovakav način postupka, mrkvu treba sijati krajem aprila do sredine juna mjeseca da bi dostigla punu zrelost, a od sredine oktobra do sredine novembra treba je pokriti.

Poremećaji koji se pojavljuju tokom čuvanja mrkve su uvenulost, promjene u hemijskom sastavu i gorčina, te pojava bolesti. Gubitak vode je najčešći problem kod mrkve. Proces pranja najčešće prouzrokuje spoljašnje povrede pokožice, koje prouzrokuju nagli gubitak vode kod mrkve. Ova pojava je pogodna i za nastanak bolesti. Gubici mogu da se smanje obezbjeđenjem vrlo visoke relativne vlažnosti i niskim temperaturama.

Pročitajte još: Zašto dolazi do račvanja i pucanja korijena mrkve?

Mrkva sa lisnom masom, u vezicama, jako gubi vodu. Kada su u pitanju promjene u hemijskom sastavu, prije svega, najdominantniji monosaharidi kod mrkve su glukoza, galaktoza i arabinoza. Prije berbe sadržaj glukoze i fruktoze opada, a sadržaj saharoze raste. Poslije berbe, dolazi do obrnute situacije, gdje sadržaj saharoze opada a glukoze i fruktoze raste, tokom prvog mjeseca čuvanja na 1°S i 95-98% relativne vlažnosti. Takođe, komponente mirisa se tokom čuvanja primjetno umanjuju.

Početni sadržaj vitamina S opada tokom vremena, a opadanje zavisi od dužine čuvanja i uslova pod kojim se mrkva čuva. Poslije šest mjeseci čuvanja sadržaj se u prosjeku gubi od 50-70%. Gorčina kod mrkve može nastati tokom dužeg perioda čuvanja hemijskim promjenama prouzrokovanim oslobađanjem etilena od strane drugih vrsta.

Nastanak gorčine se može redukovati čuvanjem na 0°S, te izbjegavanjem čuvanja mrkve zajedno sa produktima koji oslobađaju etilen. Bolesti koje se najčešće javljaju tokom čuvanja mrkve su Botrytis, Sclerotinia, Rhizoctonia, Fusarium, Rhizopus i druge. Pojava ovih bolesti može se smanjiti ukoliko se izbjegavaju povrede korijena, uklanjaju oštećeni korjenovi, primjenjuju adekvantne higijensko-sanitarne mjere i niske temperature čuvanja.

Kalcijum, fosfor i vitamin D su neophodni za pravilan rast brojlera

Agrosavjet
-
0
Kalcijum, fosfor i vitamin D su neophodni za pravilan rast brojlera

Kalcijum fosfor i vitamin D su materije koje su neophodne za pravilan rast i normalan razvoj kostiju. Visok intenzitet porasta savremenih brojlera i njihova povećana tjelesna masa, čine ishranu fosforom i kalcijumom danas bitnijom nego ikada.

Problem smanjene čvrstoće kostiju pilića nanosi velike gubitke brojlerskoj industriji, bilo kroz povećan mortalitet ili kroz smanjenje kvaliteta trupova tokom klanične obrade. Poznati simptomi nedostatka kalcijuma su smanjena konzumacija hrane, slabiji prirast, deformitet kostiju, povećan stepen bazalnog metabolizma i povećana podložnost unutrašnjim hemoragijama.

U normalnim okolnostima usvojivost Ca nije problem, a kod brojlera se rijetko može primijetiti, izuzev ako postoje problemi kvaliteta stočne hrane. Većina problema se javlja kao posljedica viška Ca ili manjka usvojivosti P.

Pročitajte: Ishrana živine u tovu

Kalcijum fosfor i vitamin D za pravilan rast brojlera

U praktičnoj ishrani, mnogo je značajniji odnos Ca i P nego njihov apsolutni nivo u obroku. Čak i mali poremećaj u balansu Ca i P mogu dovesti do metaboličkog debalansa. Pored narušenog odnosa Ca i P, u praksi se često javlja deficit P u hrani.

Uobičajeni simptomi nedostatka fosfora su smanjena konzumacija hrane, slab porast, slabost i deformitet nogu. Najveći problemi koji se javljaju kod ishrane fosforom vezani su za nedovoljan nivo usvojivosti fosfora. Zna se da je usvojivost P iz biljnih hraniva oko 30-35%, pošto se preostali dio u biljama nalazi u obliku fitinskog P koji nije iskoristiv za živinu.

Neorganski izvori P ipak ostaju osnovno rješenje za obezbeđenje neophodne količine P. Oni mogu biti veoma različiti u pogledu sadržaja ukupnog i iskoristivog P.

Za pravilno određivanje količine Ca i P koja će se dodati u smješe, neophodno je poznavati:

  • Potrebe pilića;
  • Sadržaj Ca i P u biljnim i mineralnim hranivima;
  • Iskoristivost P iz pomenutih hraniva.

Potrebe pilića u Ca i P određene su u biološkim ogledima i date su u tehnologijama proizvodnje brojlerskih pilića različitih provenijenci. U praksi se od neorganskih izvora Ca i P najčešće koriste dikalcijum i monokalcijum fosfati. U ishrani pilića može se koristiti i monoamonijum fosfat, ali se zbog prisustva amonijačnog azota ovo hranivo uglavnom upotrebljava za druge vrste domaćih životinja.

Pored određivanja sadržaja Ca i P u mineralnim hranivima, potrebno je odrediti i biološku usvojivost P, odnosno njegovu iskoristivost od strane životinja.

Na kraju bi se moglo zaključiti da je dodavanje Ca i P iz mineralnih hraniva neophodno da bi se zadovoljile potrebe tovnih pilića. Posebnu pažnju treba obratiti na sadržaj P u obroku i na sadržaj usvojivog P, koji varira od hraniva do hraniva.

Kalcijum fosfor i vitamin D za pravilan rast brojlera

U slučaju pojave problema koji ukazuju na deficit jednog od ova dva elementa, obavezno je izvršiti analizu mineralnih hraniva, kao i hemijsku analizu kompletnog obroka, radi utvrđivanja eventualnog deficita u hrani. Ukoliko ove analize ne ukažu na nedostatak P, problem treba tražiti u njegovoj nedovoljnoj usvojivosti, što se može potvrditi samo biološkim ogledom.

Savjetodavac : Zoran Nedeljković

1...188189190...1.016Stranica 189 of 1.016

NAJČITANIJE

POPULARNI POSTOVI

POPULARNE KATEGORIJE

O nama

Naš cilj je omogućiti čitaocima da na jednostavan način dođu do najbitnijih informacija vezanih za poljoprivrednu.

Kontakt: [email protected]

Telefon: +38766112694

PRATITE NAS


Uslovi korištenja
Impressum

© 2021. AGRO SAVJET - Sva prava zadržana.

Created by: MicroMedia