Naslovnica Blog Stranica 179

Uz HIDROGEN će vaše biljke biti bujne čak i zimi – Evo kako da ga primjenjujete

Zimi, biljkama je potrebna posebna briga. Međutim, nema potrebe da kupujete skupa sredstva već da koristite obični hidrogen. Od toga biljke dobijaju velike dobrobiti.

Dobrobiti hidrogena (vodonik-peroksida):

  • Aktivira se rast cvijeća, počinju da se formiraju pupoljci.
  • Peroksid odbija štetočine i ubija patogene.
  • Korijenov sistem biljaka je ojačan, rizik od propadanja korijena je značajno smanjen.
  • Zemljište se dezinfikuje.
  • Biljka dobija dodatne hranljive materije koje nisu u zemljištu.

Kako zalivati biljke vodonik peroksidom?

Za jedan litar vode biće vam potrebno 10 mililitara hidrogena. Dodajte hidrogen u vodu i dobro promiješajte. Prvo treba da navlažite tlo običnom vodom, koju koristite za navodnjavanje, a zatim možete započeti zalivanje đubrivom.

Pročitajte: Infuzija za biljke – oporavljaju se i cvjetaju kao lude

Ova procedura se može izvoditi jednom u 3 nedjelje. Zimi može i jednom u 2 nedjelje.

Poslije zalivanja takvim đubrivom biljke će oživiti. Čak i ako je biljka uvenula, nakon zalivanja đubrivom listovi počinju da izgledaju zdravo, svježe i puno snage. I nakon kratkog vremena pojavljuju se pupoljci. Takođe ima mnogo novih izdanaka.

Pripremite rastvor potpuno isto kao i za navodnjavanje, proporcije su potpuno iste. Prskajte svaki drugi dan 7 dana. Takođe, kao iu slučaju zalivanja, efekat se pojavljuje skoro odmah.

Listovi poprimaju zdrav izgled. Pojavljuju se novi izdanci. Ali mušice i druge štetočine, naprotiv, nestaju. Prskanje takođe pomaže u suočavanju sa biljnim bolestima kao što su kasna mrlja i trulež korijena.

Minorka – Koka koja može da snese od 160 do 200 jaja godišnje!

Minorka je porijeklom sa ostrva Minorke, po kome je i dobila ime. Odatle su je prvi izvezli Englezi, koji su selekcijom, u uslovima bolje ishrane i njege, povećali njenu produktivnost.

Na unapređenju ove rase kasnije su radili i živinari iz Njemačke, Francuske i drugih zemalja. Pored bijelog i graorastog soja, postoje i dva crna soja minorke, koji se međusobno razlikuju po obliku kreste (kod jednog je kresta prosta, kod drugog
ružasta). Od svih ovih sojeva najviše se cijeni crni soj s ružastom krestom.

Ekonomska svojstva

Minorka je nešto krupnija od leghorna: kokoške su teške oko 2,5 kg, a pijetlovi oko 3 kg. Meso joj je srednjeg kvaliteta, ali bolje od mesa leghorna. Dobra je nosilja:
godišnja nosivost je oko 160—200 jaja, koja su teška i do 80 g.

Pošto se teško prilagođava u područjima s hladnijom i promenljivom klimom, mnogo manje je rasprostranjena od leghorna i talijanke. Gaji se i kao čista rasa, a mnogo je upotrebljavana i za ukrštanje radi stvaranja novih rasa. Kao izrazita rasa za proizvodnju jaja, minorka se retko raskvocava. Kokice pod povoljnim uslovima ishrane i njege pronesu u 5. ili 6. mesedu.

Biljka koja treba da stoji u vašem KUPATILU – U kombinaciji sa parom može imati brojna ljekovita dejstva

Iako biljke uglavnom držimo u dnevnoj sobi ili na terasi, možda bi trebalo da razmislite da jednu stavite u kupatilo.

Osim što će osvežavati prostoriju i pročošćavati vazduh, postoji još nekoliko prednosti zašto je cvijeće dozvoljeno u kupatilu, a posebno kada je riječ o eukaliptusu.

Eukaliptus je zimzeleno drvo, porijeklom iz Australije, a danas je rasprostranjeno širom svijeta. Popularnost je stekao prvenstveno zbog svojih brojnih ljekovitih svojstava, ali često ga viđamo i kako u vazama krasi domove.

Pročitajte: Biljka koju mnogi imaju u svom domu odlična je u borbi protiv prehlade

Od lijekova do aromaterapije, danas se koristi u razne svrhe, ali u posljednje vrijeme mogli ste čuti i kako je popularno stavljati u ga kupatilo, odnosno tuš kabine. Viseći eukaliptus kupatilu daje utisak pravog intimnog spa prostora, a ovo su razlozi zbog kojih je ovaj trend jako koristan, ljekovit i zanimljiv.

Grančice eukaliptusa potrebno je svezati i okačiti u tuš kabinu, poželjno odmah pored glave tuša. Topla para iz vode kojom se tuširamo pomaže u maksimalnom oslobađanju ljekovitih ulja i svojstava iz eukaliptusa. On tako pomaže pri disanju, ublažava probleme sa zapušenim nosem i glavobolje izazvane sinusima, a navodno ublažava i simptome astme. Kombinacija pare i biljnih ulja ublažava disajne i respiratorne upale, ima antiupalna svojstva, pa će vam brzo pomoći da se osjećate bolje.

Eukaliptus takođe pomaže u rješavanju stresa. Njegov nježan miris i toplota tuša donose spokoj i mir, imaju umirujuć efekat i pružaju osjećaj kao da ste u privatnoj spa oazi. Pomoći će da se opustite i riješite se svakodnevnog stresa.

Eukaliptus takođe ublažava glavobolje i bolove u mišićima, povećava protok krvi, snižava krvni pritisak i ima odličan efekat na energiju. Eukaliptusovo ulje pomaže u poboljšanju koncentracije i fokusa.

Pročitajte: Nije svaka biljka idealna za prostor gdje boravimo, a evo koje jesu!

U tuš možete staviti svjež ili sušen eukaliptus, oba djeluju. Najbolje je lagano zavezati grane i postaviti ih pored glave tuša, ali pazite da vruća voda ipak ne pada direktno preko njih. Eukaliptus je izdržljiva biljka, a uslovi u kupatilu mu odgovaraju, pa u dobrom stanju može izdržati i mjesec dana. Naravno, ako ranije uočite da je počeo neobično da miriše ili da se „potrošio”, zamenite ga novim granama.

To je najjednostavniji način da u svakodnevicu unesete aromaterapiju, pretvorite spostveni prostor u malu ljekovitu oazu, a naravno, eukaliptus će učiniti cijelo kupatilo mirisnim i pritom izgledati prelijepo.

Kako se kuva turska, a kako domaća kafa

​Mnogi ljudi ne mogu da dan ne započnu uz šoljicu kafe.

To je ritual koji mnogi ne preskaču i dok je za neke to samo par minuta sa sopstvenim mislima, za neke je neophodno „gorivo“ za predstojeći dan.

Priprema one naše, domaće kafe nešto je drugačija od kuvanja turske kafe.

Tako se tradicionalna turska kafa priprema u metalnoj džezvi, a najbolje je kada je napravljena od bakra, od vode i kvalitetne, fino mljevene i srednje pržene kafe, te malo šećera po želji.

Za tri kafe neophodno je odmjeriti tri manje šoljice vode, sipati ih u džezvu, a potom dodati tri pune kafene kašičice kafe (ovo može da varira, ko voli jaču kafu, stavlja više kafe). Ako pijete slatku kafu, šećer je potrebno dodati prije kafe (jedna kašičica šećera po šoljici). Potom se džezva stavlja na šporet na srednjoj vatri, te se kafa lagano miješa nakon minut, dva kada se malo zagrije.

Pročitajte: Kafa sa cimetom – Uz ovaj napitak pucaćete od zdravlja

Kada kafa proključa, sklonite je sa ringle. Stavite po malo pjene u svaku šoljicu, a potom vratite džezvu sa kafom na ringlu. Kada kafa po drugi put provri, tek onda sipajte tečnost u šoljice, pažljivo i polako, bez brzanja kako biste sačuvali teksturu.

Domaća kafa se pak pravi nešto drugačije, iako svakako ima dodirnih tačaka sa prethodnom metodom. Potrebno je odmjeriti vodu za onoliko šoljica koliko želite, sipati je u džezvu i sačekati da se voda zagrije.

Pročitajte: Kafa sa maslacem – Pogledajte zašto je dobro kafu obogatiti ovim dodatkom

Džezva sa vodom se sklanja sa ringle tik prije nego što će proključati, a potom se mali dio vode odliva u šoljicu, dok se u ostatak dodaje kafa (po jedna puna kafena kašičica za svaku šoljicu ili više ako volite jaču kafu ili su šolje veće). Dobro promiješajte, pa vratite na ringlu dok kafa ne počne da se diže. Sklonite sa vatre i u džezvu dodajte vodu koju ste prethodno odlili u šoljicu. Ponovo vratite na ringlu i sačekajte da provri. Ako pijete slatku kafu, šećer je najbolje dodati na samom početku pripreme, u hladnu vodu, piše Žena.

Najčešće greške koje ljudi prave pri pripremi domaće kafe jeste što sačekaju da voda provri, pa tek onda dodaju kafu, kao i to što miješaju kafu i nakon što je zakuvaju i sklone sa ringle.

Tajna vrhunskih CVJEĆARA: Rastvor koji će povratiti biljke u život

Zalijte vaše uvele biljke i rezultat će biti vidljiv već sljedećeg dana

Kako uspješno podići zasad NARA – Sadnja, đubrenje, navodnjavanje

Šipak ili Nar, latinskog naziva Punica granatum omiljeno je jesensko voće Mediterana. Svoju etimologiju latinskog naziva vuče od Plinija Starijeg koji ga je nazvao punskom jabukom, a najbolji su plodovi dolazili iz područja Punije, današnjeg Tunisa. Drugi dio naziva, granatum dolazi od latinske riječi granatus, odnosno zrnat. Usprkos njegovom nazivu izgleda da se do danas nije u potpunosti utvrdilo izvorno porijeklo ove biljke. Naime, dio naučnika smatra da potiče s područja Irana i sjeverozapadne Indije, dok ga drugi smatraju autohtonom mediteranskom biljkom. Voćka jabukolikog izgleda i veoma dekorativnih cvjetova i ploda, šipak ili nar (negdje ga zovu i mogranj) jesenska je kraljica u cijelome Mediteranu, gdje se najčešće i uzgaja jer mu odgovara puno sunca i malo kiše. Osim toga, uspijeva i u Turskoj, Egiptu, Iranu i Afganistanu i jedna je od prvih kultiviranih voćki na svijetu.

Priprema zemljišta

Šipak predstavlja  kulturu  koja  zahtijeva  kompleksnu  pripremu  zemljišta. Ova priprema se sastoji od čišćenja lokaliteta od biljnih ostataka iz prethodnog perioda i ravnanja terena. Priprema zemljišta u cilju podizanja zasada šipka se obavlja na cijeloj površini, minimalno na 50 cm dubine.

Pročitajte: Uzgoj NARA iz sjemena i njega zimi

Čišćenje i ravnanje terena

Priprema zemljišta za sadnju svodila se u većini slučajeva u prošlosti na jednostavno kopanje rupa. Kvalitetna priprema zemljišta podrazumijeva krčenje i uklanjanje kamenja i ostataka korjenovog sistema, zaravnjivanje zemljišta, eliminisanje korovske vegetacije, melioracione radove, meliorativno đubrenje organskim i mineralnim đubrivima, rigolovanje. Nakon što je identifikovano zemljište na kojem će se obaviti sadnja šipka, potrebno je obaviti krčenja, odstranjavanja krupnijeg kamenja koji se nalazi na površini zemljišta i uklanjanje kamenja koje eventualno viri iz zemljišta.

Posebnu važnost ima temeljito čišćenje zemljišta od biljnih ostataka. Zemljište u zasadu šipka  treba osloboditi prisustva korovske vegetacije čime se pospješuje njegova sposobnost upijanja vlage i provjetravanja. Iz navedenog razloga se praktikuje periodična obrada zemljišta. Takođe, ne preporučuje se obrada tla na dubinama ispod dvadesetak centimetara budući da postoji opasnost od oštećivanja korijenja koje raste u plitkom zemljišnom sloju.

Priprema za sadnju i sadnja

Pravilna sadnja šipka je uslov za dobar prinos i kvalitet plodova te njenoj pripremi   moramo  posvetiti  odgovarajuću  pažnju. Kako šipak formira vrlo razgranat korjenov sistem u kojem neki segmenti mogu prodirati dosta daleko, razmaci sadnje moraju biti veći, posebno kod intenzivnih plantažnih zasada. Rastojanje sadnje zavisi od niza faktora, posebno od kultivara šipka i oblika krošnje. Preporučeni razmak sadnje je 5 m između redova i 3 m unutar reda što po 1 ha čini oko 650 sadnica šipka. Razmaci sadnje mogu biti i 5 x 4 m, te 4 x 3 m i rijetko 6 x 5 m. Ukoliko se šipak uzgaja kao živa ograda, sadi se na kraćim rastojanjima radi formiranja što kompaktnijeg živog zida.

Šipak, svojim genetskim predispozicijama, predstavlja idealnu kulturu za formiranje «živog biljnog zida» koji u zimskom periodu predstavlja dobru zaštitu od niskih temperatura, hladnih vjetrova, a ljeti od ekstremno visokih temperatura koje su česte u područjima uzgoja šipka.

Agrotehničkom zahvatu sadnje šipaka prethodi iskolčavanje redova i mjesta za sadnju. Nakon toga se kopaju sadne rupe čije dimenzije trebaju omogućiti nesmetan smještaj sadnice nakon uklanjanja kontejnera i dodavanja đubriva. Kako se sadnice šipka kontejnerski uzgajaju to je i njihovu sadnju moguće obavljati u toku cijele godine ukoliko je obezbijeđena adekvatna količina vode za navodnjavanje.

Sadnice šipka nabavljaju se u specijalizovanim rasadnicima koji imaju organizovanu zdravstvenu kontrolu matičnih zasada i sadnica na bolesti, štetočine i nematode. Na sadnici mora biti vidljiva etiketa sa nazivom rasadnika, kultivara, klase i broja deklaracije koji je garancija da je sadnica bila pod odgovarajućim stručnim nadzorom.

Pročitajte: Mučite se s čišćenjem nara? Postoji brza metoda uz koju ćete izbjeći nered

Đubrenje šipka/nara

Šipak   predstavlja   intenzivnu  voćnu kulturu te ga je potrebno prihranjivati i organskim i  mineralnim  đubrivima  različitog  sastava  i  porijekla. Đubrenje zasada šipka važna je mjera za postizanje kvalitetnog roda. Nakon provedenih analiza fizičko-hemijskih karakteristika zemljišta predviđenog za uzgoj šipka, utvrđuju se neophodni meliorativni zahvati na određenom lokalitetu kao i potrebe za meliorativnim đubrenjem. Meliorativnim đubrenjem šipka omogućava se postizanja stanja srednje snadbjevenosti zemljišta humusom i neophodnim hranivima. Nakon obavljenog meliorativnog đubrenja, zemljišna površina se rigoluje ili duboko zaore, nakon čega slijedi priprema za sadnju. Posebna pažnja treba biti usmjerena ka kontroli sadržaja hranjivih sastojaka đubriva.

Organska đubriva, osim što obogaćivaju zemljište hranljivim komponentama, poboljšavaju i vodno-vazdušni režim i aktivnost mikroorganizama. Dobrim se pokazalo đubrenje zemljišta stajskim đubrivom svake treće godine u količini od 40-80 kg/stablu-žbunu ili zaoravanje biljnog pokrivača čime se obezbjeđuje održavanje plodnosti zemljišta.

Od mineralnih đubriva najčešću upotrebu imaju azotna, fosforna i kalijumova đubriva. Preporučuje se korištenje đubriva u kojima je sadržaj fosfora dvostruko, a kalijuma trostruko viši u odnosu na sadržaj azota. Količina unesennih đubriva je funkcija plodnosti zemljišta. Prema nekim od istraživanja, u periodu mirovanja neophodno je u zemljište unijeti 1-1,5 kg NPK (8:16:24), a pred kraj vegetacije izvršiti prvo prihranjivanje sa 0,5 kg uree i nakon precvjetavanja drugo sa 0,5 kg KAN-a.

Pročitajte: Klimatski uslovi potrebni za razvoj NARA/ŠIPKA

Navodnjavanje šipka/nara

Da  bi  ostvarili  obilan  urod  plodova  dobrog  kvaliteta neophodno je obezbjediti približne količine vode kao i kod citrusa. Navodnjavanje je obavezna mjera za postizanje obilnog i kvalitetnog roda. Šipak može izdržati duge sušne periode. Iako urod nije veliki u uslovima suše, stabla-žbunovi mogu opstati godinama. Nakon toga, ukoliko se adekvatno navodnjavaju, intenzivno se razvijaju i donose dobar rod. Stabla će bujati i donositi dosta plodova pri obilnijim ljetnim kišama. Tada će plodovi biti mekaniji i osjetljiviji na transport i skladištenje.

Budući da u periodu porasta ploda najčešće vladaju velike vrućine sa deficitom vlage u zemljištu, neophodno je obezbjediti 2-3 obilna zalijevanja u julu i avgustu. Orijentaciono je potrebno oko 500 m3 vode po ha za svako zalijevanje. Bez redovnog navodnjavanja, posebno u sušnim godinama, plantažno uzgajanje šipka nema perspektivu. Tokom čitave vegetacije neophodno je održavati odgovarajuću vlažnost zemljišta, naročito pred približavanje sezone branja. Ovakvim postupkom se smanjuje pucanje plodova. Ukoliko je godina sušna, neophodno je navodnjavanje svakih četiri-pet dana u čitavom vegetacionom periodu. Dugotrajne suše i odsustvo navodnjavanja izazivaju posljedice na godišnji urod. Moguće su i dugoročne negativne posljedice.

Kako prepoznati pravi crni hljeb?

Crni hljeb prije nego bijeli biraju mnogi ljudi koji brinu o svom zdravlju i žele da imaju uravnoteženu ishranu. Ima manje kalorija od bijelog, u svom sastavu sadrži mekinje koje imaju dijetetska vlakna i rastvorljive šećere.

Kada ga pojedemo povećava volumen i duže nas drži sitima. Takođe on vezuje masnoće umjesto da ih odmah odlaže u krv, a i brže prolazi kroz sistem za varenje odstranjujući usput toksične materije. Uz sve to, crni hljeb ima više minerala, vitamina i proteina od bijelog hljeba.

Ovaj hljeb se proizvodi od cijelog pšeničnog ili raženog zrna i tako zadržava sve važne hranljive materije. Crnim hljebom se može nazvati hleb koji u svom sastavu sadrži najmanje 30 odsto crnog ili raženog brašna.

Pročitajte: Recept za omiljeni domaći kukuruzni hljeb

Kod crnog hljeba je sama struktura kada ga presječete kompaktna, jer gluten u hljebu je loš i pri pečenju puca i ispušta vazduh, zato on nije ‘sunđerast’ i velik kao bijeli i nema rupice u sebi, nego je zbijen.

Crni, raženi ili integralni hleb nikad ne može da bude mekan i prozračan kao bijeli hleb, on je uvijek manji i zbijeniji, samim tim i teži.

Pravi crni hljeb prepoznaćete i po tome što je mnogo vlažniji od bijelog, i, opet, zbog toga teži. Pored toga, crni hljeb znatno drugačije miriše od bijelog.

Pročitajte: Bajat hljeb bolji od svježeg, zamrzavan i tostiran može biti i kancerogen

Možete da uzmete komad iz sredine hljeba i potopite ga u vodu. Ako se voda oboji to je obojeni hljeb, a ne pravi crni.

Da bi se dobio hljeb koji se prodaje kao crni, odnosno ‘tamni’ u hljeb se dodaju boje, kakao, čak i crno vino i kafa.

LIKER OD KESTENA – Sladak aperitiv koji osvaja sva čula

Liker od kestena možete da služite bilo kada, a svi će tražiti da im dospete još.

Od kestena možete da spremate najrazličitije poslastice, ali isto tako i liker. Liker od kestena možete da služite i na slavi ili za praznike. Pored kuvanog vina, postaće vam omiljeno piće. Naučite i kako kod kuće da ispečete kesetnje koje će vam uvijek uspjeti i koje će biti preukusno.

Pročitajte: Mediteranski liker od đumbira

Sastojci: 

  • 700 ml konjaka
  • 700 g kestena
  • 350 ml vode
  • 350 g šećera

Pročitajte: Liker od smokve – 4 recepta za domaći liker poznat po zdravlju

Priprema:

Kesten skuvajte i oljuštite. Podelite ih na dva dijela, pa jednu polovinu stavite u staklenu teglu i sipajte konjak, pa ostavite da se mariniraju.  U šerpi prokuvajte vodu, dodajte drugu polovinu kestena i ostavite da ključaju 5 minuta. Procijedite ih i izblendirajte. Vodu ne bacajte, nego u nju sipajte šećer i promiješajte. Dodajte kesten pire i opet promiješajte. Ostavite da se smjesa ohladi. Dodajte pire u teglu sa kestenom i konjakom. Dobro promiješajte i ostavite da odstoji 40 ​​dana. Procijedite tečnost, pa sipajte u sterilisnu flašu.

Svrljiška kokoš – Lako se raskvocava i ima dobar materinski instikt

Svrljiška kokoš – Ova rasa je nastala u istočnoj Srbiji u široj okolini Svrljiga, gdje se najviše i uzgaja i počemu je i dobila ime.

Svrljiška kokoš

Glava je srednje veličine obraslam perjem ispod očiju. Kljun je crn. Kresta je mala lisnata sa nazubljenim vrhovima, crvene boje kao i podbradnjaci i zaušnjaci. Vrat je tanak i dugačak. Grudi su uske. Leđa srednje duga i ulegnuta. Rep je veliki i uspravno podignut. Krila su velika i dobro razvijena, što omogućava da dobro leti. Bataci su dobro oformljeni i prekriveni perjem. Boja kože je bijelo-roze. Perje je crne boje sa zelenkastim odsjajem.

Pročitajte: Kupanje u prašini – Zašto to kokoške rade i da li je zdravo?

Godišnje koka snese 100 do 120 jaja. Lako se raskvocavaju i imaju dobar materinski instikt. Prosječna masa pijetla je 2 kg, a koke 1,5 kg. Ova kokoš voli prostor, nije probirač u hrani, otporna je na bolesti i promjenu klime.

Status: Ugrožena

Ovaj domaći čaj je pravi spas u sezoni virusa i gripa

Napravite domaći čaj za jačanje imuniteta i riješite se prehlade i respiratornih infekcija na prirodan način.

Limun jača imuni sistem, povećava otpornost organizma. Samo dvije kašike limunovog soka sadrže polovinu dnevne potrebe za vitaminom C.

Po količini važnih kiselina i šećera, kupine i maline su otprilike iste, ali po vitaminskom sastavu kupine prednjače. Đumbir zauzima jedno od prvih mesta na listi narodnih lijekova za lječenje respiratornih bolesti.

Pročitajte još: Koji čajevi se piju za bolno grlo i kašalj?

Sastojci:

• šaka sušenih kupina ili malina

• ključala voda

• limun

• med

• 1 kesica čaja od kmilice

• đumbir

Priprema:

U providan bokal ili manju šerpicu stavite sušene maline, prelijte kipućom vodom pa ubacite kesicu čaja, kriške limuna i sjeckan đumbir. Poklopite i ostavite da odstoji 10-15 minuta. nakon toga procjedite, stavite med i pijte. (Stvar ukusa).