Naslovnica Blog Stranica 173

Lisna buba ambrozije – Uništava je prije nego oformi polen

Lisna buba ambrozije, Ophraella communa, vodi porijeklo iz Severne Amerike. Spada u red Coleoptera, familija Chrysomelidae. Registrovana je prvi put u Evropi u Italiji 2013. godine, u Švajcarskoj 2014, Sloveniji 2017, Hrvatskoj 2019 i 2020 godine u Srbiji.

Ona je prirodni neprijatelj ambrozije i potencijalni agens u biološkoj kontroli invazivne korovske vrste Ambrosia artemisiifolia, što je od izuzetnog značaja s obzirom na to da se polen ambrozije smatra najačim alergenom koji je do sada otkriven.

Lako se širi, jer ima mogićnost leta i do 70 km. Oligofagna vrsta, napada i biljke iz fam. Asteracae. Najveće štete prave larve na listovima ambrozije. Registrovana je pojava položenih jaja i na divljem suncokretu, ali je mala brojnost jaja od 1-2 u grupi. U kombinaciji samoniklog suncokreta i ambrozije, ova lisna buba uvek bira ambroziju. Imaga prave štete na stabljici amrozije.

Na području Vojvodine registrovano je 3-5 generacija što je sasvim dovoljno za suzbijanje i smanjenje potencijala ambrozije, jer pravi štete i uništava je prije nego oformi polen.

Istraživanja koja su rađena na Poljoprivrednom fakultetu u Zemunu pokazala su da su jedinke lisne bube koje su postavljene uz gajenu ambroziju u saksijama, u potpunosti pojele između 4-12 biljaka. Ovaj insekt predstavlja prirodnog neprijatelja ambrozije i potencijaslnog agensa u biološkoj kontroli ambrozije.

KNIP sadnice – Rano stupaju u rodnost, imaju visok prinos i dobar kvalitet plodova

Paralelno sa prelaskom na savremenu i intezivnu voćarsku proizvodnju, kada se u proizvodnju uveo novi uzgojni oblik – vitko vreteno, i potiskivanjem do tada primenjivanih uzgojnih oblika, javlja se potreba za što kvalitetnijim sadnim materijalom koji će zadovoljiti osnovne zahtjeve savremenog voćarstva, a to su rano stupanje u rodnost, visoki prinosi i dobri kvalitetni plodova.

Takve zahtjeve može da zadovolji jedino sadnica sa formiranim grančicama, koje će u kratkom roku formirati krunu i već u drugoj godini od zasnivanja zasada dati značajan prinos. Proizvodnja jednogodišnjih sadnica sa krunom formiranom od prevremenih grančica počela je u Holandiji paralelno sa pojavom vitkog vretena, a ubrzo je krenula i proizvodnja dvogodišnjih sadnica sa formiranom inicijalnom krunom nazvanih knip sadnica.

Naziv knip sadnica potiče od holandske reči “knip”, što u prevodu znači isjeći, a označava tehnološki postupak prekraćivanja ljetorasta. Proizvodnja knip sadnica počinje sadnjom podloga u proljeće i kalemljenjem na spavajući pupoljak u avgustu. Pupoljak do kraja vegetacije sraste s podlogom, miruje do proljeća kada počinje da raste i da se razvija. Sadnja podloga treba da je 25 -30 cm u redu, a red od reda treba da je prilagođen raspoloživoj mehanizaciji, 80-120 cm. Pored svakog kalema postavlja se naslon – drveni štap ili slično, uz koji će se vezivati mladar koji se tokom godine razvija, a koji će formirati buduću sadnicu. Tokom vegetacije, mladar koji je izbio iz okalemljenog pupoljka privezuje se uz štap nekoliko puta kako bi rastao pravo.

Mladari koji imaju uspravan rast daju bolju sadnicu (porast 120-150 cm tokom prve vegetacije). U proljeće sledeće godine, prije početka vegetacije, obavlja se prekraćivanje na visini 70-80 cm u odnosu na površinu zemljišta. Na toj visini prečnik sadnice treba da je najmanje 10 mm. Ispod reza su samo pupoljci bez prevremenih grančica, koje su uklonjene u toku prethodne vegetacije, ukoliko ih je bilo. Nakon početka vegetacije, ispod presjeka se ostavlja samo jedan mladar koji, će dati buduću sadnicu, a ostali se uklanjaju. Prevremene grančice na novom porastu se formiraju na visini od oko 80 – 90 cm.

Pročitajte: Jednogodišnje ili dvogodišnje voćne sadnice? ŠTA IZABRATI PRILIKOM SADNJE?

Kvalitetnom njegom sadnica, koja podrazumjeva navodnjavanje, obradu zemljišta, zaštitu, prihranu sadnica putem fertirigacije, folijarno i na druge načine, obezbjeđuje se porast brojnih prevremenih grančica. Da bismo pospješili obrastanje vršnog mladara, na prevremenim grančicama primenjuju se i druge odgovarajuće mjere poput uklanjanja vršnih listova. Kada vršni ljetorast na sadnici dostigne dužinu 15-20 cm, listići na vrhu mladara se uklanjaju. Ova operacija se obično obavlja ručno, a ponavlja se četiri do šest puta. Obično jednom nedeljno, a ako je porast sadnica intenzivan, i dva puta nedeljno. Važno je da se ne ošteti vršna tačka rasta. Rezultat uklanjanja mladara je grananje sadnice. Broj grančica zavisi od sorte, ali svakako je više grančica nakon uklanjanja vršnih listova nego bez toga. Postupak odstranjivanja vršnih listova treba da se obavi kada se dostigne potreban porast bez obzira na vremenske prilike. Ovaj postupak bazira se na pojavi apikalne (vršne) dominacije, koja je rezultat nagomilavanja auksina, hormona rasta, u vršnim dijelovima biljke. Uklanjanjem vršnih listova pupoljci ispod vršnog daju novi porast (prevremene grančice).

Vrijeme proizvodnje je 2 ili 3 godine. Pored standardnih sadnica metod je veoma pogodan u proizvodnji sadnica sa posrednikom.

Kvalitetne knip sadnice odlikuju se minimalnim prečnikom od 14 mm na visini od 100 mm iznad površine zemlje, minimalnom visinom od 1,6 m iznad spojnog mjesta, minimalno tri grančice su dužine preko 30 cm, a poželjno je da imaju najmanje sedam grančica, ugao grananja treba da je minimum 60° ili više, a debljina grančica ne smije preći 30% debljine vodilice. Važna karakteristika kvalitetne knip sadnice je kvalitetan korjenov sistem sa mnogobrojnim žilama, a dužina podloge u zemljištu treba da bude minimum 250 mm.

Prednosti KNIP sadnica:

• Razvoj velikog broja prevremenih grančica zbog poremećaja ravnoteže između korenovog sistema i nadzemnog dijela sadnice.
• Razvoj prijevremenih grana na željenoj visini tako da poslije sadnje sve ostaju na sadnici, izuzev ako su pregusto raspoređene
• Uglovi prevremenih grana su veliki (čak i veći od 90°), tako da nije potrebno savijanje
• Dužina prevremenih grana se postepeno smanjuje od osnove prema vrhu i sadnica formira konusnu krunu
• Visoka početna rodnost

Nedostatci KNIP sadnica:

• visoka cijena sadnica
• mali broj sadnica po jedinici površine rastila
• obavezna jesenja sadnja ili navodnjavanje

Po pravilu, kod sadnje knip sadnica obavezna je jesenja sadnja, navodnjavanje, a neophodan je i naslon. Jesenja sadnja i sistem za navodnjavanje se preporučuje zbog intenzivnog porasta voća i stvaranja velike lisne mase.To stvara veliku potrebu biljke za vodom kako bi se održala fleskibilnost i elastičnost biljnog tkiva i omogućila regeneracija korenovog sistema dok on potpuno ne preuzme svoju ulogu, u suprotnom bez navodnjavanja bi došlo do velikog broja neprimljenih sadnica kao i zastoj u vegetaciji.

Talijanka : Koka nosilja koja može da snese i do 200 jaja godišnje velike krupnoće!

Ovo je domaća italijanska kokoš poznata po nosivosti i krupnim jajima. Talijanka je Amerikancima poslužila pri stvaranju leghorna, a Nijemcima za selekcionisanje mnogih sojeva prilagođenih klimatskim prilikama severnih krajeva.

Postoje više sojeva talijanke (crni, beli, jarebičasti, srebrnasti, žuti i dr.), od kojih su najpoznatiji jarebičasti i bijeli. U našoj zemlji prije je bio raširen jarebičasti soj, ali su ga poslednjih decenija u velikoj mjeri potisle druge rase, naročito leghorn, rodajland i plimutrok.

Ekonomska svojstva: Talijanka je izrazita kokoš za proizvodnju jaja. Prosječna nosivost kreće se od 140 do 180 jaja, a bolje nosilje snesu godišnje i preko 200 jaja. Jaja imaju bijelu ljusku i veoma su krupna, 60-80 g. U pogledu težine, kao i sve dobre nosilje, spada u lakše rase: kokoške su teške 1,5-2,5 kg, a pijetlovi 2-3 kg.

Pročitajte: AMERIČKI LEGHORN – Rasa dobrih nosilja

Vrlo je ranostasna: kokice pronesu već u 5. ili 6. mjesecu. Vrijedna je skupljačica hrane i odlično koristi pašnjake. Meso im je prilično suvo i grubih mišićnih vlakana. Jarebičasti soj talijanke, kao i jarebičasti sojevi drugih rasa, imaju tu osobinu što se već kod jednodnevnih pilića s velikom sigurnošću mogu po boji perja razlikovati ženska i muška grla: kokice cijelom dužinom vrata i leđa imaju jasno izraženu traku tamnije obojenog perja.

Eksterijer:* Sojevi talijanke se uglavnom razlikuju po boju perja, dok su im ostale eksterijerne osobine iste. Bijeli soj ima potpuno bijelo perje, dok je kod jarebičastog soja perje različito obojeno. Kokoške ovog soja imaju na vratu zlatno žuto perje s crnim rubovima; na leđima, grudima i krilima perje je kestenjasto sa svijetlim rubovima, na trbuhu i batacima sivosmeđe, a na repu crno. U pijetlova je perje življih boja i sjajnije: na glavi i vratu perje je narandžaste boje sa tankim crnim linijama, na leđima je kestenjastocrveno, na grudima, trbuhu, batacima i repu crno i sajno s prelivom u zeleno.

Pročitajte: Minorka – Koka koja može da snese od 160 do 200…

Talijanka ima vižljasto, ali lijepo zaobljeno i čvrsto građeno tijelo. Vrat je uspravan, lijepo izvajan. Leđna linija se blago spušta prema repu. Rep je u kokošaka nešto stisnut i sužava
se prema vrhu. U pijetlova je rep s lijepim srpastim perima, mada ona nisu onako velika kao kod leghorna. Za talijanku je karakteristično da u stavu mirovanja često drži rep ukošen naniže, što podseća na divlju kokoš bankivu. Glava talijanke je srednje veličine; kresta velika, prosta s oštro izrezanim zupcima, u pijetlova je uspravna a u kokošaka oborena ustranu.

Sojevi nemačke selekcije imaju manju krestu. Podušnjaci u talijanke su bijeli, srednje veličine, ovalnog oblika, a podbradnjaci dosta dugi i, kao kresta, intenzivno crvene boje. Noge su srednje dužine, golih cjevanica.

Šest najboljih eteričnih ulja za OTICANJE i UPALU: Evo kako možete sami da napravite oblogu (RECEPT)

Upala je automatski i zaštitni odgovor vašeg tijela na povredu. To se dešava kada ćelije proizvode signal koji ide do neutrofila prisutnih u zahvaćenom području, izazivajući brzu upalu

Savjeti za ekološki uzgoj i zaštitu jabuka

Ekološki uzgoj jabuka zahtjeva veću opreynost i znanje u u zaštiti nego kod drugih tipova proizvodnje. Temelji se na odabiru sorti jabuka koje se odlikuju boljom otpornošću na bolesti i štetnike, te primjeni preventivnih mjera koje onemogućavaju pojavu štetnika i bolesti. Upotreba hemijskih sredstava u ekološkom uzgoju jabuka strogo je ograničena.

Uporaba herbicida u ekološkom uzgoju jabuka je zabranjena, te se za suzbijanje korova koriste fizikalne i mehaničke mjere. Rafinirana parafinska mineralna ulja (crveno ulje) koristi se za suzbijanje štetnika i uzročnika bolesti u voćarstvu protiv lisnih vaši (Aphis pomi), crvenog pauka (Panonychus ulmi), pjegavosti lišća i krastavost plodova jabuke i kruške (Venturia spp.). Tretiranje se može obaviti u vrijeme mirovanja vegetacije (2-3 l u 100 l vode), a može se tretirati i u fenofazi zelenog vrha pupa i diferenciranih listića (1-1,5 l u 100 l vode).

Otopina sumpora i kalijevog sapuna koristi se za suzbijanje pepelnice jabuke. Za suzbijanje krastavosti jabuke, bakterijske paleži, koristi se zaštitna sredstva na bazi bakra (bordovska čorba, Nordox), vodeći računa da je u ekološkom voćarstvu u slučaju potrebe dozvoljeno do 6 kg/ha bakra.

Prima je prirodni insekticid na bazi ulja uljane repice koji se koristi za suzbijanje crvenog voćnog pauka i lisnih ušiju.

Na tržištu su zastupljeni preparati koji utuču na otpornost voćaka kao što su MycoSin VIN, Cocana, NeemAzal TS, Biobit WP (Bacillus thuringiensis), Cutisan i dr.

Neka od dozvoljenih sredstava u ekološkom uzoju voćaka su prirodni neprijatelji štetnika, repelenti i atraktanti – alkohol, soda bikarbona, propolis, kameno brašno, kalijev pergamanat, vodeno staklo, brašno od gline (betonit).

Šta se sadi u januar: Uz adekvatne uslove mogu uspjeti i krompir, bijeli luk i paradajz

Iako mnogi smatraju da je u januaru još uvijek rano za sjetvu zbog hladnog vremena – povrće poput krompira, bijelog luka i paradajza može uspjeti u saksijama koje se nalaze na toplom te su izložene svjetlosti.

Postoji mnogo biljaka čiju sadnju možete započeti već u januaru, bilo u stakleniku ili u zatvorenom prostoru za pripremu za naredna godišnja doba. Međutim, rana sjetva zahtijeva i dosta strpljenja.

Januar može biti nepredvidiv mjesec za baštovane – dok ponekad može biti dovoljno toplo da uzrokuje raniju sjetvu, istovremeno može biti i kockanje u pogledu vremenskih prilika.

Nizak nivo osvjetljenja i visoke temperature u zatvorenom prostoru mogu dovesti do slabljenja sadnica sklonih „prigušenju“.

Većina biljaka koje se sade u ovom periodu stavljaju se u saksije te zahtijevaju dobro zemljište, grijanje i mnogo svjetlosti.

Preporučuje se da se sjeme izlaže svjetlosti, kao i da se redovno zalijeva. S prvim toplijim proljetnim danima sadnice je potrebno iznijeti vani da se naviknu na promjenu temperature, a zatim ih presaditi u zemlju.

Na spisku biljaka koje se mogu saditi u januaru nalaze se grah, grašak, krompir, paradajz, bijeli luk, tikvice, krastavci, patlidžan te brojno začinsko bilje.

Grah i grašak se mogu saditi od sredine do kraja januara. Bijeli luk se također može saditi u ovo vrijeme i to direktno u vrt na otvorenom polju, ali ako nema snijega.

Krompir je još jedna od biljaka koja se može saditi tokom zime. Preporučuje se da proklijali krompir stavite u prazne kutije te ga držite na toplom, svijetlom mjestu. Zatim ga posadite u saksije i prebacite na sunčano mjesto te redovno zalijevajte.

Krastavci se mogu saditi u saksije krajem januara, kao i paradajz i tikvice. Međutim, paradajz ćete od proljeća morati nastaviti gajiti u plasteniku, baš kao i patlidžan.

Sjeme patlidžana može se posijati u prvom mjesecu godine i to otprilike po 2-3 sjemenke u pojedinačne saksije, koristeći kompost. Međutim, potrebno je da stoji u zagrijanoj prostoriji na temperaturi od 21 do 27°C.

Također, u zimskom periodu može se sijati i začinsko bilje poput bosiljka, peršuna, vlasca te timijana.

Lišće žuti i opada, biljka truli – REAGUJETE NA VRIJEME, POSLUŠAJTE OVE SAVJETE I SPASITE VAŠE CVIJEĆE!

Ako se biljke ne održavaju redovno ili se naprave određeni propusti, mogu početi da se suše i umiru. Međutim, ukoliko odreagujete na vrijeme, biljka će se brzo oporaviti i produžićete joj životni vijek.

Žuto lišće

Najčešći uzroci su suvi ili ustajali vazduh, premalo ili previše vlage i oštećeni korijen. Prstom isprobajte zemlju i provjerite da li je biljci potrebno vode ili ne. Povećajte vlažnost vazduha u prostoriji postavljanjem ovlaživača, a u najgorem slučajno se savjetuje da biljku presadite.

Lišće smeđe boje

Suv vazduh u prostorijama, premalo ili previše vlage najčešći su uzroci ove pojave. Postarajte se da biljku premjestite na mjesto koje je potpuno suprotno ovome.

Sitni listovi i meki izdanci

Biljka vjerovatno nema dovoljno svjetlosti ili je prihranjujete na pogrešan način. Promijenite položaj biljke, osiguravši joj dnevno svjetlo. U prihrani koristite đubrivo s malo azota.

Lišće opada

Biljka ili nema dovoljno svjetlosti ili je doživjela temperaturni šok. Vašem zelenom prijatelju je potrebna novo mjesto u domu i stalna temperatura.

Biljka truli

Previše vlage! Pokušajte s presađivanjem, promjenom pozicije ili pozovite nekog „doktora“ za biljke, to jest prijatelja koji je ekspert, da vam pomogne, prenosi Večernji list.hr.

Koliko bi krompir u vodi trebao da stoji prije termičke obrade

Skoro svi stavljamo oljušten krompir u vodu prije pripreme, ali da li je ovo dobra stvar?

Pržen, pečen ili kuvan, krompir je mnogima omiljeno povrće. Neizostavan je dodatak i sastojak mnogih jela jer njegovom neodoljivom ukusu rijetko ko može da odoli.

U većini recepata koje možemo naći, preporučuje se da oljuštimo i isječemo krompir, a potom potopimo hladnu u vodu. Većina ostavi da tako krompir odstoji najmanje pet minuta. Ali, šta kažu dijetetičari i tehnolozi?

Sam postupak, mnogi stručnjaci smatraju dobrom idejom, ali postoje određene stvari koje biste morali da znate. Krompir koji je isječen na sitnije komade, u vodi ne treba držati duže od sat vremena, čak ni ako ga odložite u frižider.

Ukoliko praktikujete da krompir sječete na veće komade ili ne sječete uopšte, onda može stajati u vodi i do 8-12 sati.

Zašto potapamo krompir u hladnu vodu?

Kada potopimo oljušteni i isječeni krompir u hladnu vodu, on otpušta skrob koji, ukoliko ga je previše, može da spriječi da se ovo povrće ravnomjerno termički obradi. Osim toga, višak skroba može da učini da tekstura krompira postane ljepljiva ili gumenasta spolja.

Da li bi trebalo krompir potapati u toplu ili hladnu vodu?

Gotovo svi automatski ubacuju oljušten krompir u hladnu ili vodu na sobnoj temperaturi i to nije nimalo slučajno. Toplu vodu treba izbjegavati jer ona otežava odvajanje viška skroba.

Uzgoj žitarica u zatvorenom prostoru sve popularniji – A evo i zašto!

0

Žetve pšenice i pirinča u zatvorenom prostoru daju nam uvid u to šta je sve moguće kada je u pitanju budućnost uzgoja žitarica, odnosno uzgoj žitarica u zatvorenom.

Uzgoj osnovnih useva poput žitarica u zatvorenom prostoru mogao bi biti ogroman korak napred za globalnu sigurnost snabdijevanja hranom.

Šta je do sada podrazumijevao uzgoj u zatvorenom prostoru?

Do sada, takozvane vertikalne farme su imale uspjeha u proizvodnji svežeg zelenila i začinskog bilja, paradajza i jagoda—svih onih neophodnih i ukusnih usjeva, ali koje ne nose najveće koncentracije kalorija. Ta čast pripada žitaricama i stočnoj hrani, koje uglavnom zauzimaju više prostora. Ali ova zelena prostranstva žitarica bi uskoro mogla da se usele u zatvorene prostore, sa prvom pšenicom uspješno uzgojenom u zatvorenom prostoru.

Nova era uzgoja u zatvorenom prostoru-istraživanja

Infarm, kompanija za vertikalnu poljoprivredu sa sjedištem u Nemačkoj, objavila je rezultate svoje žetve u novembru mesecu 2022. Portparol Pedrik Flad pripisuje Infarmov uspjeh svom fokusu na optimizaciju okruženja vezanog za rastkao i vremenu ciklusa usjeva.

Eksperiment pokazuje šta je moguće i ne samo za uzgajivače koji žele da presele svoje usjeve žitarica u zatvorene prostore, već i za globalnu bezbijednost hrane uopšte.

Uzgajanje ovih osnovnih usjeva u zatvorenom prostoru, u regionima koji ranije nisu mogli da ih uzgajaju, moglo bi da bude od koristi milionima ljudi.

Međutim, postoje izazovi kod prelaska sa proizvodnje proizvoda na žitarice.

Koji su izazovi kod uzgoja u zatvorenom prostoru?

Kao prvo, pošto žitarice imaju duži ciklus rasta, teže je opravdati njihovo uzgajanje u unutrašnjim prostorima, gdje zauzimaju vrijedne nekretnine. Tradicionalni međuredni usjevi, kao što su zelena salata i paradajz, imaju brži ciklus rasta i mogu se ubirati po znatno većim stopama na vertikalnim farmama u odnosu na tradicionalne farme.

Lisnato zelenilo, na primjer, može se proizvoditi na vertikalnim farmama sa 35 puta većim kapacitetom nego na farmama klasično zasnovanim na zemljištu. Prema Agritecture, tehnološkoj firmi fokusiranoj na klimatski pametnu poljoprivredu, ovo se odnosi posebno na poljoprivredu sa kontrolisanom životnom sredinom. Prvobitno istraživanje tvrdi da tradicionalna poljoprivreda može da proizvede oko 18 kilograma zelene salate na 100 kvadratnih metara, u poređenju sa oko 680kg na istoj količini prostora na vertikalnoj farmi.

Pošto brži ciklusi rasta omogućavaju vertikalnim farmerima da proizvedu veći prinos, sporiji ciklusi—kao što su oni kod pšenice i drugih žitarica—mogli bi umanjiti sposobnost farme da ostvari pozitivan povraćaj ulaganja u određeni usjev.

Zašto izabrati uzgoj u zatvorenim uslovima?

Ipak, prema Fladu, prva ispitivanja Infarmove pšenice uzgojene u zatvorenom prostoru bila su izuzetno ohrabrujuća.

„Prva ispitivanja su pokazala izuzetne rezultate“, rekao je Flad. „U skali, ovo je ekvivalent od 117 tona po hektaru godišnje, što je 26 puta više od prosečnih prinosa na otvorenom polju.

A ovi trenutni prosjeci uzgajanja u polju u velikoj mjeri zavise od klime, koja postaje sve nestabilnija.

Uzgajanje hrane u zatvorenom prostoru pojednostavljuje stvari, kao što su vremenske prilike i distribucija patogena.

Temasek, kompanija sa sjedištem u Singapuru, imala je uspješnu žetvu pirinča u zatvorenom prostoru. Pirinač koji je proizveden je polu-patuljast, što mu omogućava da raste brže od sorte pune veličine. Takođe koristi 70% manje vode nego što bi to zahtijevala sorta zasnovana na uzgoju na regularnom tlu.

Međutim, trenutna cijena energije čini uzgoj žitarica u zatvorenom prostoru posebno rizičnim, posebno zato što ovi usjevi imaju niže cijene od drugih tipičnih usjeva koji se uzgajaju u zatvorenom prostoru kada dođu na tržište.

To je kompromis, kaže Frederik Smit, konsultant za regenerativnu hranu. „Rizik na terenu zamenjujete rizikom zasnovanim na troškovima“, kaže on.

„Kontrola promjenljivih kao što su voda i temperatura eliminiše mnoge potencijalne rizike, a to zaista privlači investitore koji ne razumiju poljoprivredu toliko i žele da ulažu u nešto u većem obimu.

Uzgoj žitarica u okruženju pod kontrolom klime je još uvek u ranim fazama razvoja, ali je značajna prekretnica. Mogućnost uzgoja žitarica u komercijalnim razmerama mogla bi imati velike koristi za globalnu sigurnost hrane.

Pored mobilnosti zatvorenih farmi, vertikalna poljoprivreda ima kapacitet za uzgajanje hranuz korišćenje 95% manje vode i 97% manje zemlje, prema USDA, i bez pesticida. Takođe postoji potencijal za više obnovljivih izvora energije; Infarm trenutno koristi 70 odsto zelene sertifikovane energije, sa ciljem da do 2045. postane neto nula.

Postoji nekoliko različitih puteva kojima možemo da ojačamo ekosistem hrane, uključujući poboljšanje našeg osiromašenog tla kako bismo stvorili održiviji ekosistem i korišćenje tehnologije poljoprivrede u zatvorenom prostoru za stvaranje novih sredstava za proizvodnju hrane. Mogućnost uzgajanja ovih kritičnih usjeva u zatvorenom prostoru je ogroman korak napred ka ostvarenju cilja koji je globalna dostupnost hrane.

Šta učiniti ako VAŠA MAČKA odbija da jede?

Ukoliko vaša mačka ponekad ignoriše hranu i možda ne jede danima, vrijeme je da se zapitate zašto se to dešava i kada treba da počnete da brinete?