петак, август 8, 2025
Naslovnica Blog Stranica 173

Zaštita vinove loze

Sve dok se za zaštitu bilja koristila klasična prskalica, na ručni i vučni pogon, nije bilo većih odstupanja od doze tj količine preparata po jedinici površine. Dosta vinogradara prilikom upotrebe zaštitnih sredstava ne zna tačno šta je doza, a šta koncentracija nekog preparata.

Koncentracija je količina nekog preparata otopljena u vodi a izražena je u procentima – koliko litara, decilitara, mililitara, kilograma, grama treba otopiti u 100 l vode.

Doza je određena količina preparata izražena u količini koja mora dospjeti i biti raspršena na jedinicu površine, bez obzira na količinu vode koja će se utrošiti za raspršivanje – nanošenje preparata.

Podaci o koncentraciji i dozi pesticida mogu se naći u uputstvima, prospektu ili katalogu proizvođača zaštitnog sredstva.

Pročitajte: Osnovna pravila rezidbe vinove loze

Objašnjenje: u zaštiti vinograda često se koristi „bordoška čorba“ (smjesa plavog kamena i kreča), fungicid koji se uspješno koristi za zaštitu vinove loze od plamenjače, u koncentraciji 1% tj 1 kg na 100 l vode. Ukoliko koristite klasične prskalice (na ručni i vučni pogon), potrebna količina vode za površinu od 1 ha je 800 l odnosno 8 kg/ha „čorbe“. Ali, uvođenjem motornih prskalica (vučenih i nošenih traktorom) tzv. „atomizera“ utrošak vode je smanjen za 2 do 5 puta. Da bi se uz smanjenu količinu vode zadržala potrebna doza zaštitnog sredstva važno je znati koliko se puta smanjila količina vode, jer se toliko puta povećava koncentracija preparata. Ako bi se sa 100 l 1% „bordoške čorbe“ poprskao 1 ha vinograda to ne bi zaštitilo lozu od plamenjače (listove, cvjetove i plodove). Doza od 1 kg po hektaru nije dovoljna. Naučno je dokazano da se za 1 ha vinograda preventivno koristi 8-10 kg/ha „čorbe“ na 100 l vode u zaštiti od plamenjače. Neuspeh se često pripisuje lošim vremenskim uslovima ili se čuju prigovori kako plavi kamen (čorba) ne sadrži dovoljno aktivne materije. Uz pomoć formule K-koncentracija i formule D-doza može se sa 100%-tnom sigurnošću odrediti koncentracija i doza nekog zaštitnog sredstva.

Doza se izračunava pomoću formule: D=(K*U)/100

Koncentracija se izračunava pomoću formule: K=(D*100)/U

D-doza

K-koncentracija

U-utrošak vode na 1 hektar

Proizvođači preparata mogu navesti utrošak vode po hektaru u uputstvu za korišćenje preparata. Tada treba brzinu hoda (ručno) ili brzinu traktora (mašinski), pritisak pumpe i dizne prilagoditi tom utrošku. Ako proizvođač navodi izuzetno male količine vode (50 l), prskalica (orošivač) se mora podesiti da se otopina orošava što sitnijim kapljicama jer će krupnije kapljice preparata izazvati palež lišća, cvijeta i ploda.

KOKOSOVA VLAKNA – Supstrat za jake i zdrave biljke!

Kokosova vlakna To je jedna od podloga koja je u posljednje vrijeme sve modernija. Puno je lakši od treseta, a ujedno je i ekološkiji jer jedna kokosova palma daje veliku količinu voća, odakle dolazi i ovo zanimljivo izdržavanje vaših biljaka. Ali što je to i kako se koristi? Kakva svojstva ima?

U ovom ćemo vam članku reći sve što trebate znati o kokosovim vlaknima i njihovim svojstvima.

Što su kokosova vlakna?

Ovaj supstrat jedan je od preporučljivijih za terarije, gredice, palme, hortikulturne biljke … ukratko, za sve vrste biljaka, osim za mesožderke (mogao bi se dobro snaći samo s Nepenthesom i uvijek pomiješan s plavim tresetom). Kao što to samo pokazuje, potiče od kokosa, koji je plod ploda Cocos nucifera.

Njegova svojstva su:

  • PH između 5,5 i 6,2, što je pogodno za većinu usjeva.
  • Sposoban je zadržati hranjive sastojke i postupno ih oslobađati. Osim toga, pomaže u izbjegavanju problema uzrokovanih pretjeranim đubrenjem.
  • Zadržava vodu; zapravo, njegova vlakna djeluju kao da je spužva, pa možete uštedjeti na vodi za navodnjavanje, nešto što uvijek dobro dođe?
  • Olakšava razvoj korijena, jer vrlo brzo može dati ili apsorbovati toplinu.
  • Održava pravilnu ravnotežu između zadržavanja vode i prozračnosti, čime se izbjegavaju problemi proizašli iz viška vlage.

Ako govorimo o granulometriji, ona postoji u tri vrste: fina (koja izgleda poput normalne zemlje), gruba (koja je mali komad) i iver (nešto veći komadi). U povrtarstvu se finoća koristi prije svega, jer ona daje najbolje rezultate u usjevima.

Pročitajte: Malčiranje smanjuje potrebu za zalivanjem

Glavne osobine

To je vrsta supstrata koja je savršena za upotrebu u gredicama, terarijumima, hortikulturnim biljkama, palmama i drugim vrstama biljaka. Jedino ograničenje koje ima u svojoj upotrebi je kod biljaka mesoždera. Poboljšavanjem razvoja korijena uspijeva održavati ravnotežu kako bi imao bolju prozračnost i sposobnost zadržavanja vode. To sprječava biljku da ima bilo kakav problem u smislu viška vlage.

Jedan je od najbogatijih supstrata hranjivim materijama koje biljke asimiliraju. Biljke trebaju hranjive sastojke koje mogu lako apsorbirati i koje pružaju ono što im je potrebno za napredak.Ima visok udio vitamina A i C te elemenata u tragovima. Među tim elementima u tragovima nalazimo vanadijum i molibden. To dvoje pomaže bakterijama koje fiksiraju azot da budu aktivnije. Među ostalim elementima u tragovima u manjem omjeru nalazimo mangan, nikal, bakar, natrijum, titan i olovo.

Pročitajte: Kako boja folije za malčiranje utiče na gajene biljke

Kako se koriste kokosova vlakna?

Supstrat je jedan od najčešće preporučenih da biste imali savršene biljke. Međutim, obično se ne koristi sam, jer nema vlastitih hranjivih sastojaka. Stoga se mora miješati s organskim đubrivima, poput glista humusa, kako bi mogla prekrasno rasti. Omjer je 6:4 (60% kokosovih vlakana i 40% odljeva od crva). Ovom smjesom dobićete idealnu hranu za svoje voljene biljke.

Kokosova vlakna možete kupiti u gotovo bilo kojem specijalnom vrtnom centru.

Prednosti njegove upotrebe

Među prednostima koje se mogu dobiti korišćenjem kokosovih vlakana u našim biljkama nalazimo opštu korist. Mora se imati na umu da se kokosova vlakna ne mogu sama koristiti kao supstrat, jer nemaju vlastite hranjive sastojke. Idealno je da se na taj način pomiješa s nekom vrstom organskih supstrata, poput humusa šiljastih crva, tako dobijamo prilično hranjivu smjesu za naše biljke.

Analiziraćemo jednu po jednu prednosti korišćenja ove podloge u odnosu na druge:

  • Pomaže u jačanju korijena: budući da ima veliku snagu prozračivanja, pronalazimo bolje okruženje za ispravan razvoj korijena. Zahvaljujući kokosovim vlaknima, tlo također poboljšava svoju opću strukturu i olakšava razvoj i rast korijena.
  • Zdravije i jače biljke: kokosovo vlakno je vrsta podloge koja ima izolacijski karakter. Tome dodamo njegovu prozračnost i dobijamo proširenu zaštitu korijenja od prekomjerne vlage. Gotovo svako slabljenje koje korijenje može pretrpjeti po cijenu napada štetnika ili gljivica može se smanjiti ovom podlogom. Još jedna prednost ovog dijela je što velikom brzinom smanjuje toplinu do korijenja. Na taj način možemo automatski regulisati temperaturu vrtnih biljaka na prirodan način.
  • Poboljšati usjeve na održiviji način: smanjenim gubicima vode možemo optimizirati navodnjavanje i, prema tome, smanjiti količinu vode koju koristimo. To će pomoći smanjiti uticaj na okolinu štednjom vode i dobrim upravljanjem tim resursom.
  • Rješava probleme vodenog stresa u biljkama: biljke su pod stresom vode kad su ljeta vrlo vruća. Problem sistema navodnjavanja je taj što postoje dijelovi na kojima biljka najviše pati. To može uticati na razvoj cvijeća i plodova. S kokosovim vlaknima moći ćemo izbjeći bilo kakvu zbrku prilikom zalivanja i koja toliko utiče na nas. Zahvaljujući kokosovim vlaknima, biljka će imati brzu rehidraciju. Jedna od primjena koju je proširio je ta da se može koristiti kao profilaksa.
  • Olakšava i osigurava apsorpciju mineralnih soli i vitamina: ne samo da osigurava vitamine, već pomaže i da ih apsorbuje. Kada se beru s morske obale, kokosova vlakna puna su mineralima.

Čaj od sjemenki bundeve – Pomaže kod ublažavanja bolova u stomaku

Ako vas češće boli stomak, posebno ako vas muče nakupljeni toksini, za vas je idealan ovaj napitak. On pomaže kod čišćenja crijeva i pije se po pola čaše dnevno tokom sedam dana, a nakon toga se pravi pauza.

Sastojci za čaj od sjemenki bundeve:

  • 120 gr sjemenki bundeve
  • 750 ml vode
  • 1/4 kašičice đumbira
  • 1/4 kašičice kurkume
  • malo bibera
  • 1 kašika meda

Pročitajte: Čaj od maslačka – Svima dostupan, a veoma koristan!

Priprema:

Sjemenke bundeve potpoite i ostavite u vodi preko noći. Ujutru ih ocijedite, pa ubacite u blender. Potom dodajte vodu, kurkumu, đumbir, biber i med, pa blendajte dok ne dobijete homogenu smjesu. Smjesu procijedite. Procijeđenu tečnost pijte sedam dana po pola čaše dnevno.

Ovo su najčešći razlozi za pomor pčela preko zime

Tokom zime mnogi pčelari sve češće imaju problem sa pomorom pčela. Razlozi mogu biti različiti od nedovoljno hrane do brojnih bolesti ili napada štetočina. Kako ističu stručnjaci broj uginulih pčela zavisi i od dužine zime i ako ne prelazi više od 300 jedinki po društvu nema razloga za brigu. Međutim, ako je ovaj broj znatno veći to je razlog za zabrinutost jer može dovesti do slabljenja društva i u krajnjoj liniji njegovog opstanka.

pčelarska oprema

Otkriće prof. Burita

Razlog za zimski pomor pčela mogu biti razne bolesti koje napadaju društvo. Međutim, nekad se na prvi pogled čini da ništa od toga nije razlog za uginuće velikog broja pčela, a opet je evidentno da ima previše mrtvih jedinki. Kako je objasnio biolog i profesor na Univerzitetu u Vinskonsinu Džim Burit razlog bi mogla da bude i bakterija sicarija ( lat. Serratia marcescens strain sicaria) odnosno Ss1 koja je prvi put identifikovana 2016. upravo zahvaljujući njemu i njegovim studentima koji su sproveli istraživanje u univerzitetskoj laboratoriji.

Sve je počelo kad je profesor Burit, inače i sam pasionirani pčelar, pretrpeo ogroman gubitak pčela tokom zime koji je, na prvi pogled, nastao bez nekog posebnog razloga. Njegovi studenti uzeli su uzorke krvi iz više od 3.000 pčela i gledajući pod mikroskopom i analizama došli do otkrića potpuno nove bakterije koju prenosi određena sorta grinja varoa (Varroa destructor) koja je najprisutnija u košnicama. Ovo otkriće je revolucionarno zato što se do tada smatralo da grinje prenose isključivo viruse ali ne i bakterije u košnici.

– Naši rezultati su pokazali da Ss1 može biti razlog za pomor pčela tokom zimskog perioda. Ovo je veoma važno otkriće posebno ako se uzme u obzir činjenica da mnogi pčelari u našem okrugu tokom zime izgube čak i 80 odsto zimskih pčela – objasnio je profesor Burit.
Kako je naglasio čak 73 odsto mrtvih pčela imalo je ovu bakteriju. Istraživanje je prošireno u saradnji sa pčelarima iz osam okruga Viskonsina i istočne Minesote, a nakon testiranja je utvrđeno da je čak 48 odsto košnica pozitivno na novu bakteriju.

Pročitajte: Kako utopliti pčele pred zimu

– Iako naša studija ne pruža informacije o tome kako da zaustavimo zimski pomor pčela smatram da je veoma važno da imamo jasnu sliku o bolestima medonosnih pčela. Naše istraživanje je ključno i u pronalaženju načina da se pčele zaštite od ove bolesti i lakše prežive zimske mjesece – rekao je tada on.

Kako je naglasio profesor Burit za pronalaženje ovog novog soja bakterije najzaslužniji su bili njegovi studenti, posebno Ana Vinfild koja je razvila i dva testa za identifikaciju bakterije Ss1 na osnovu njegovih biohemijskih svojstava. Zbog svega toga ona je potpisana i kao koautor studije koju je radio profesor Burit.

Drugi razlozi

Tokom zime medonosne pčele se skupljaju oko matice u klube i pribijene jedna uz drugu proizvode i čuvaju toplotu. Cilj je sačuvati maticu jer bez nje nema ni društva. Uprkos odličnoj organizaciji pčelinje zajednice u zimskim uslovima može doći do većeg pomora pčela što ugrožava opstanak same zajednice.

Najčešći razlog za uginuće većeg broja jedinki je nedostatak hrane ili nekvalitetna prehrana tokom zime. Ukoliko u košnici nema dovoljno hrane male su šanse da će zajednica opstati tokom zime. Tada najčešće uginu pčele koje se nađu u ulicama između ramova na kojima nema hrane. Hladno vrijeme onemogućava kretanje pčela i pomijeranje klubeta na veća rastojanja na saću pa se dešava da pčele umru od gladi čak i kad u drugim dijelovima košnice ima dovoljno hrane, recimo sa strane ili u nastavcima iznad klubeta. Stradale pčele uvučene su u prazno saće i najčešće se nalaze na ramovima na kojima nema meda, ili je on udaljen od klubeta.

Pročitajte: Da li pčele razlikuju boje i kako obojiti košnice?

Najbolji način za provjeru da li u košnici ima dovoljno hrane ili ne jeste da polako podignete gornji nastavak. Ukoliko je lak to je znak da pčele više nemaju dovoljno hrane što se mora nadomjestiti. Treba voditi računa da ramovi sa više meda budu bliži i dostupniji pčelama. Jedan od razloga za veći broj mrtvih pčela može biti pojava vlage i buđi u košnici zbog čega je neophodno da ulaz bude slobodan i prolazan i tokom zime jer će to obezbijediti dobru ventilaciju čime će se spriječiti pojava vlage.

Na prezimljavanje pčelinjeg društva značajno utiču i temperaturna kolebanja tokom zime. Ako je suviše toplo može doći do prevremenog rasformiranja zimskog klubeta i ako se to desi pčele se teško vraćaju u klube pa kasnije kad opet zahladni mogu da uginu od zime.

Na uginuće pčela može da utiče i jak vjetar pa je neophodno da košnice budu u zavjetrini zaklonjene od direktnih udara vjetra. Pomor pčela mogu da izazovu i štetočine rovci, miševi, voskov moljac… Ako na prednjači vidite iskidane delove pčela provjerite da li se u košnici nalazi uljez. Jedan od razloga mogu biti i stari češljevi koji su najčešće kontaminirani raznim štetnim materijama zato redovno na dvije godine mijenjajte češljeve.

Ljubičice su omiljeni proljećni ukras – Zalivajte ih ovako i cvjetaće bez prestanka

Afričkim ljubičicama, kao i drugim kućnim biljkama, treba malo nježne njege pune ljubavi uz povremenu dozu đubriva.

Možete kupiti tečnu biljnu prihranu za afričke ljubičice, ili takođe možete napraviti svoj. Domaće đubrivo afričke ljubičice pravi se od uobičajenih sastojka koja imate u domaćinstvu.

Talog od kafe je odlično domaće đubrivo za ovo cvijeće. Napravite mješavinu od osušenog taloga od kafe i osušenih ljuski jajeta u blenderu, a zatim sipajte mješavinu preko vrha zemlje. Dopunite svakih par mjeseci.

Pročitajte: Da li se vašim afričkim ljubičicama “oklembesilo” lišće? Evo zbog čega se to dešava

Sirće je korisno za povećanje nivoa kiselosti vašeg zemljišta. Da biste odredili kiselost bilo kog zemljišta, biće vam potreban jeftin komplet za ispitivanje tla. Afričke ljubičice zahtjevaju zemljište sa pH nivoom između 6,0 i 6,5.

A ljubičicama posebno prija tečno đubrivo za ljubičice od mješavine sirćeta i jaja.

Pogledajte kako se priprema u videu ispod:

Osnovna pravila rezidbe vinove loze

Vinogradari na dan Svetog Trifuna idu u vinograde, orezuju lozu i vinom zalivaju čokote, da bi time povratili vinogradu malaksalu snagu poslije dugog zimskog perioda, pa da počne bujati u proljeće koje se već počinje primicati.

Ovaj običaj u potpunosti uvažava i klimatske prilike u našim vinogorjima. Naime, do sredine februara se u našim vinogorjima javljaju jaki zimski mrazevi, a nakon toga nastupa toplije vrijeme, povoljno za obavljanje rezidbe. U to doba se veoma precizno može utvrditi zdravstveno stanje i rodnost zimskih okaca, kako bi se obavila pravilna rezidba i na čokotima ostavio potreban broj rodnih okaca za donošenje određene visine prinosa i kvaliteta grožđa u narednoj vegetaciji. Osnovni period rezidbe u našim uslovima je mart i početak aprila, što ukupno iznosi 30-40 dana. Jesenja i zimska rezidba se obavljaju u većim zasadima kako bi se uspjela završiti do početka kretanja okaca.

Veliki broj sorti, i  uzgojnih oblika vinove loze,  zahtijevaju pažljivu i znalačku rezidbu. Neki vinogradari se u tom poslu ne snalaze najbolje, pa prave greške koje se kasnije teško popravljaju. Često se to ne može ni učiniti.

Zato treba poštovati osnovna pravila rezidbe:

  • Stalno se mora imati u vidu da osnovni cilj rezidbe nije samo postizanje što većeg prinosa, nego i njegovanje i očuvanje uzgojnog oblika čokota.
  • Rezidbom prvo treba odstraniti sve dijelove čokota koji ugrožavaju njegov osnovni uzgojni oblik, tj. izdužene krakove ili deformisane  rodne čvorove, nedozrele i sasušene lastare. Na taj način se i na najsloženijim uzgojnim oblicima lakše uočavaju rodni elementi, odnosno jednogodišnji zreli lastari  s pravim zimskim okcima. Potom se oni orezuju na rod i tako se  postiže najpravilniji raspored rodnih okaca.
  • U zavisnosti od sorte i gustine sadnje, svaki čokot treba opteretiti odgovarajućim brojem okaca. Najbolje je da se opterećenost čokota, umjesto odoka, određuje prema jedinici površine, što je 7-10 okaca po kvadratnom metru. Ako je razmak sadnje  2 h 1 metar, po čokotu treba ostaviti najmanje 14, a najviše 20 okaca,  u zavisnosti od toga koja je sorta u pitanju.

Treba znati da sve dok loza “miruje” vlada negativan pritisak, ali čim lozu orežemo nastupi prodiranje vode u lastare, te se zbog toga smanjuje otpornost loze na niskim temperaturama. Zimski pupoljci podnose -13 do -15°C, jednogodišnji lastari -18 do -20°C, a staro drvo do -25°C.  Vrlo rana, kao i vrlo kasna rezidba ima za posledicu kasnije pupljenje i kasnije zrenje grožđa. Prekasna rezidba pojačava “suzenje”, gubitak hranjivih materija a ponekad i “gušenje” pupoljaka.

Preporuka za proizvođače mladog luka u plasteniku

Od polovine pa do kraja februara, prema vremenskim prognozama dnevne i noćne temperature će biti u pozitivnim vrijednostima, s tim da će dnevne temperature biti dvocifrenog iznosa u rasponu od 10 do 16 stepeni Celzijusovih.

Temperatura u zatvorenom prostoru duplo brže raste nego na otvorenom, tako da je potrebno paziti na temperaturu u zatvorenom prostoru i vršiti provjetravanje sa kojim regulišemo vlažnost vazduha i temperaturu u zatvorenom prostoru. Isto tako, početak infekcije u plastenicima počinje puno prije nego što se uoče prvi simptomi. Da bi održali zdravstveno stanje biljaka potrebna su preventivna tretiranja i plan zaštite.

U narednom periodu potrebno je izvršiti preventivno tretiranje protiv lukove muve insekticidima na bazi: acetamiprida ili deltametrina, a protiv truleži u bakterioza fungicidom na bazi: ciprodinila i fludioksanila.

Isto tako, radi boljeg stimulisanja korijenovog sistema izvršiti prihranu amino kiselinama i humidnim kiselinama, koje će stimulisati korijen i povećati njegovu apsorpcijsku moć, a samim tim i bolje usvajanje vode i hranljivih materija.

Pročitajte: Mladi luk tokom cijele godine – Sve o porizvodnji

U daljem dijelu ovog teksta pročitajte kako prozvesti maldi luk u plasteniku:

Kako proizvesti mladi luk u zimskim mjesecima nije tajna nego dobro organizovana proizvodnja sa minimalnim brojem radnih dana.

Ova zimska proizvodnja ima mnogo prednosti a jedna od najvažnijih za naše uslove jesu minimalne potrebe za zagrijavanjem plastenika. Povrtlari koji se na ovom podneblju bave plasteničkom proizvodnjom uglavnom imaju loše opremljene plastenike tj. pretežno se radi o visokim tunelima, a po klasifikaciji to zapravo i nisu plastenici u pravom smislu. Proizvodnja luka i u ovakvim plastenicima je isplativa i jednostavna.

Odabir sadnog materijala

Postoje tri izbora sadnog materijala: sjeme, arpadžik i lukovica. Za uzgoj mladog luka najviše se koristi lukovica i arpadžik, dok se sjeme koristi za proizvodnju arpadžika. Kod odabira lukovice treba voditi računa da prečnik bude od 25 mm do 40mm, da su lukovice zdrave, karakteristične boje, oblika i bez mehaničkih oštećenja. Arpadžik se kupuje sa kalibracijom od 16 mm do 25 mm. Najzastupljenije sorte su: Majski srebrnjak i Holandski žuti. Potrebno je napomenuti da je ovogodišnja maloprodajna cijena arpadžika od 3,5 KM do 4 KM za kilogram, a lukovice od 0,28 KM do 0,35 KM za kilogram, dok je površina posađena sa kilogramom arpadžika ista kao sa 6 kg lukovice.

Priprema sadnog materijala

Priprema obuhvata čišćenje i klasiranje lukovice, otklanjanje mehaničkih oštećenih dijelova zatim raspoređivanje u određene posude iz kojih će se vršiti sadnja. Priprema može uključivati i radnje koje se obavljaju radi bržeg i ujednačenog prorastanja, a samim tim i ostvarivanja većeg i ranijeg prinosa i prihoda. Neke od metoda za brže prorastanje su:

Potapanje lukovice ili arpadžika u vodu temperature od 30 do 40 stepeni Celzijusovih u dužini trajanja oko 120 minuta.
Odsijecanje vrata lukovice ili arpadžika.
Zalijevanje vodom temperature oko 30 stepeni Celzijusovih lukovice ili arpadžika odmah poslije sadnje.

Priprema plastenika

Pošto mladi luk dolazi kao druga kultura u plodoredu poslije paprike, paradajza ili krastavaca potrebno je izvršiti čišćenje plastenika i iznošenje biljnih ostataka. Čišćenje se obavlja u više faza. Prvo se uklanjaju sistemi za potporu, drveni ili metalni, ili polietirenska vlakna (vezivo za baliranje) ako se radi u špalirskom sistemu. Zatim, pristupa se čupanju biljnih ostataka i njihovom iznošenju izvan plastenika. Po završetku prehtodne faze pristupa se uklanjanju malč folije i sistema kap po kap. Završna faza je čišćenje trave, ostataka biljka i plodova koji su ostali u plasteniku poslije izvršenja prethodnih radnji. Ova faza je veoma bitna i obavezna, pogotovo u plastenicima kod kojih je u sezoni zabilježena pojava bolesti. Zaoravanjem ili frezanjem oboljelih plodova ili dijelova biljaka pomažemo u povećanju njihove brojanosti za naredne sezone.

Osnovna obrada

Prije početka same osnovne obrade na površinama gdje nisu bili plastenici poželjno je izvršiti đubrenje stajnjakom u količini od 30 do 40 tona po hektaru ili mineralnim đubrivima formulacije 1:1:1 ili 1:1:3 u količini od 400 do 500 kilograma po hektaru, što su uobičajene količine primjene. Količine primjene đubriva najbolje je prilagoditi prethodno urađenoj analizi zemljišta. Osnovna obrada se sastoji od zaoravanja organskog ili mineralnog đubriva.

Dodatna obrada i priprema za sadnju

Dodatna obrada se obavlja odmah poslije osnovne obrade tj. odmah poslije oranja. Na uzoranoj parceli vrši se nekoliko prolaza tanjiračama i svjetvo – spremačom, broj prolaza zavisi od stanja i tipa zemljišta koje se obrađuje. Ova dodatna obrada se obavlja na mjestima gdje nisu bili plastenici a planiramo da ih postavimo.

U već postojećim plastenicima dodatna obrada se sastoji od prvog prolaza frezom. Poslije prvog prolaza vršimo osnovno đubrenje u količini i formulaciji koje su već navedene. Poslije osnovnog đubrenja vršimo drugi prolaz frezom. Broj prolaza može biti i veći i vrši se sve dok na postignemo mrvičasto – graškastu stukturu veličine frakcija od 0,5 mm do 5 mm.

Postizanje što sitnije i bolje strukture je veoma bitno zbog olakšavanje sadnje. Poslije završetka dodatne obrade pristupamo pravljenju gredica/trka i označavanju redova. Pravljenje gredica/trka je veoma bitno ako se navodnjavanje vrši rasprskivačima, dok označavanje i sadnja u redova uveliko olakšva međurednu obradu a ima i estetski karakter.

Sadnja

Sadnja lukovice ili arpadžika počinje počekom oktobra i može trajati do kraja novembra u zavisnosti da li želimo ranu proizvodnju luka ili srednje ranu. Luk se može saditi na par načina:

Prvi način: sadnja u gredice/trake sa međurednim rastojanjem od 10 do 12 cm i rednim rastojanjem od oko 5 cm. Na ovaj način utrošak lukovice po metru kvadratnom iznosi od 3 do 4 kilograma za gore navedenu kalibraciju, dok je utrošak arpadžika oko 0,5 kilograma.

Drugi način: sadnja u gredice/trake sa međurednim rastojanjem od 10 do 12 cm i bez međurednog rastojanja. Kod ovog načina utrošak lukovice po metru kvadratnom iznosi od 6 do 7 kilograma za gore navedenu kalibraciju, dok je utrošak arpadžika oko 1 kilogram. Ovo je ujedno i najzastupljeniji način sadnje.

Treći način: sadnja bez rastojanja kako rednog tako i međurednog. U ovom sistemu sadnje utrošak lukovice po metru kvadratnom iznosi od 18 do 20 kilograma za gore navedenu kalibraciju. Na ovaj način se ne preporučuje sadnja arpadžika, prvenstveno zbog njegove sitne kalibracije tako da bi sklop bio pregust i dolazilo bi do potpaljivanja čime bi se prinos znatno smanjio.

Cvijeće koje možete da zasadite u februaru: Na proljeće ćete imati najljepšu baštu

Kako sve više „gazimo“ u februar, to ljubitelji cvijeća i strastveni baštovani sve nestrpljivije čekaju da se bace na posao kako bi njihovo dvorište na proljeće bilo najljepše.

Iako se većina cvijeća sadi tek na proleće, određene vrste mogu da podnesu i niske temperature, te ih oni iskusni sade već sad.

S obzirom na to da promjenljivi vremenski uslovi s kojima se susrećemo u februaru znaju da iznenade, osetljivije vrste biljaka potrebno je posijejati u zaštićenom prostoru kako bi sjeme preživjelo povremeni mraz.

Ukoliko zemlja nije zamrznuta, februar je idealan da zasadite sledeće biljke.

Naime, ukoliko želite da vaša bašta izgleda kao iz časopisa u toku proljeća i ljeta, trebalo bi da zasadite petunije, karanfile, žalfiju, lobeliju i gladiole.

Kada je riječ o lukovicama, njih možete zasaditi u saksijama, a onda ih na proljeće presadite napolje.

Kako zaštititi ruzmarin tokom zime?

Kako postići da grm ruzmarina tokom zime ne izmrzne? Treba li ga orezati (ako da, na koju dužinu) i čime ga se može zaštititi od smrzavanja?

Iako je ruzmarin mediteranska biljka, često se uzgaja i u kontinentalnim krajevima gdje može i prezimiti, no način prezimljavanja ovisi o načinu kako se uzgaja.

Najčešće se ruzmarin uzgaja u velikoj posudi. Kod takvog načina biljka se prije zime unese u prohladnu, svijetlu i zatvorenu prostoriju gdje prezimljuje. U toku zime zalijevajte ga tek toliko da se zemlja u posudi ne osuši u potpunosti.

Ruzmarin u saksiji
Ruzmarin u saksiji

Međutim, ruzmarin se može posaditi i u zemlju. Prije zime treba ga nagrnuti slamom, lišćem ili drugim materijalom kako bi se korijen zaštitio od smrzavanja. Gornji dio može se zaštititi omatanjem jutanim vrećama, granama crnogorice, kukuruzovine ili se biljka pokrije kartonskom kutijom. Ukoliko se nadzemni dio ipak smrzne, u proljeće ga treba odrezati što niže, pognojiti kompostom i zaliti. Ubrzo će potjerati nove izboje i ponovno se razgranati. Kod sadnje treba voditi računa da se posadi na južnoj strani i u zavjetrini kako bi se što više zaštitio od hladnoće.

Pročitajte još: Improvizovani plastenici za lavandu i ruzmarin

8 razloga da gajite kokoške u dvorištu: Korisnija životinja od ove ne postoji!

Ako imate dvorište, nabavite ove korisne životinje i ne brinite.

Prije nekoliko decenija svako domaćinstvo sa kućom i okućnicom, u dvorištu je držalo životinje. Vremenom smo izgubili tu naviku, što zbog velike obaveze, što zbog dostupnosti svježe hrane, ali već par godina postoji trend gajenja kokošiju.

Donosimo vam 8 razloga zašto u svom dvorištu morate da gajite kokoške:

1. SvJeža jaja i zdravo meso

Danas kada je sve GMO, organska hrana ima nemjerljivu vrednost.

2. Besplatno organsko đubrivo

Možda ovo nije nešto sa čim biste se hvalili, ali ako gajite povrće i cveće, vaša bašta će vam biti zahvalna na organskom đubrivu.

Pročitajte: IMATE LI KOKOŠKE? NAPRAVITE KOKOŠIJI STAJNJAK

3. Kokoši menjaju pesticide

Samo pustite kokoši da slobodno hodaju po bašti i ne morate više da prskate vaše ruže i povrće jer kokoši uspješno eliminišu pojavu štetočina u bašti.

4. Uspješno ćete se rešiti viška hrane

Kokoške ne biraju hranu, one prosto vole da jedu sve. Ono što vam ostane od ručka „bacite“ pred kokoške i one će većinu stvari u slast pojesti: kuvan pasulj, paste, stari hljeb i td.

5. Uništavaju korov

Pilići ili kokoške su pravi saveznik svakog baštovana. Sve što treba da uradite je pustite kokoške da slobodno hodaju po dvorištu, a one će ćukati, kopati i na taj način eliminisati korov.

6. Kokoši su vid terapije

Psiholozi smatraju da osobe sa demencijom, djeca sa autiznom moraju da dođu u dodir sa kokoškama. Hranjenje i gledanje ovih životinja na njih će da deluje kao terapija.

7. Lekcija za decu

Ako imate djecu dajte im obavezu da hrane kokoške. To će ih naučiti odgovornosti, ali i mogućnosti da sagledaju odakle dolazi hrana.

8. Jeftino je

Kokoške nisu zahtjevne životinje. Osim kokošinjca koji ne mora biti veliki, one zahtijevaju minimum hrane (jer dosta dobijaju od onog što ostane iza vas). Izuzetno su korisne u smislu da nam daju jaja, zdravo meso, ali i da nam obezbjeđuju organsko đubrivo za povrtnjak.

Nikad nije kasno da svoje dvorište obogatite korisnom i pametnom životinjom kao što je to kokoška!