Lišaj je specifična zajednica dva organizama (alge i gljive), koji žive u simbiozi, što znači da oba organizma imaju zajedničku korist.

Od algi su zastupljene uglavnom zelene ili modrozelene alge, a od gljiva najčešće gljive mešinarke. Lišaj kao zajednica funkcioniše tako da alge fotosintezom stvaraju organske materije, a gljiva nabavlja vodu i mineralne materije, pa se tako nadopunjuju.

Žive samo na površini biljnih organa, ali od biljaka ne uzimaju vodu i hranjive materije, što znači da ne ulaze u biljno tkivo kao paraziti.

Obično se javljaju na starijim voćkama, a ako počnu da se javljaju i na mladim, onda je to znak da su te voćke slabije kondicije, odnosno da su oslabljene od raznih nepovoljnih faktora spoljne sredine. Rijetko se javljaju u intenzivnim voćnim zasadima, i to samo u slučaju ako se ne sprovodi uobičajena zaštita fungicidima.

Naime, većina fungicida, naročito na bazi bakra, prilično dobro suzbija lišajeve, pa se oni iz tog razloga nikada ne javljaju u voćnjacima s redovnom zaštitom fungicidima.

Ako lišajevi nisu zahvatili veliku površinu, stablo voćaka se može tretirati krečnim mlijekom – 1 kg kreča i 10 l vode. Poslije kiše tretman ponoviti. Tretirati deblo i deblje grane.

Sa druge strane mogli bi da kažemo da je pojava lišajeva na voćkama najbolji znak dobrih ekoloških uslova koji vladaju u voćnjaku. Njihovoj pojavi pogoduje visoka vlažnost zemljišta i vazduha. Javiće se na terenima gdJe je podzemna voda na 1,5 m dubine, a to dJeluje stresno na korIJen voćaka – posebno na krušku i jabuku. Na šljivi se pojavljuje najčešće lišaj pod nazivom Evernia prunastri, a na orahu žuti lišaj Xanthoria parietina. Na njih dobro dJeluju svi bakarni fungicidi, pa se kasnim zimskim prskanjem i tretiranjima na početku vegetacije, koja se redovno sprovodi u voćnjacima, ujedno suzbijaju i lišajevi.

U narodnoj medicini list masline već je dugo prepoznat kao prirodan antibiotik, pa se često koristi za jačanje imunološkog sistema organizma.

Biljno carstvo bogata je riznica spojeva vrlo izraženog antimikrobnog djelovanja. U tom je carstvu uloga pojedinih biljnih vrsta, poput masline, već vijekovima poznata i prisutna u narodnoj medicini. Pojava sve otpornijih bakterijskih vrsta, koja je zasigurno dijelom i posljedica nekontrolisane konzumacije antibiotika te posljedičnih mutacija mikroorganizama, postala je sve veća prijetnja učinkovitoj borbi protiv patogena.

Lista zaraznih oboljenja za koja još nije pronađena odgovarajuća terapija čini se da postaje sve dužom. Bakterije su vrlo inteligentni i vrlo prilagodljivi oblici života pa borba s njima nije nimalo jednostavan zadatak.

Prirodni spojevi

Zato je potraga za prirodnim spojevima koji se mogu koristiti kao alternativa antibioticima danas jako popularna. Naravno, sulov da bi ti spojevi mogli biti korišteni u terapeutske svrhe je dokaz o njihovoj sigurnosti za zdravlje čovjeka kao i njihova bioraspoloživost (stupanj u kojem neki nutrijent ili biološki aktivan spoj iz hrane postaje dostupan ciljnom tkivu nakon unosa u organizam).

Pročitajte: Prerada maslina

Antimikrobna aktivnost masline pronađena je u listu i plodu i povezuje se s koncentracijom polifenola, biološki aktivnih spojeva kojima se pripisuje širok spektar biološke aktivnosti (antimikrobno, antioksidacijsko, antitumorsko djelovanje).

Najzastupljeniji polifenoli u maslini su gorki glukozid oleuropein (odgovoran za karakterističan gorak i oštar okus maslinovog ulja) i hidroksitirozol, spoj koji nastaje razgradnjom oleuropeina.

Za oba spoja istraživanja pokazuju jako antimikrobno djelovanje na izuzetno širok spektar mikroorganizama, uzročnika kvarenja namirnica i uzročnika oboljenja kod ljudi.

U narodnoj medicini list masline već je dugo prepoznat kao prirodan antibiotik, pa se često koristi za jačanje imunološkog sistema organizma. Naučnici navode oko 126 patogenih mikroorganizama koji su osjetljivi na djelovanje spojeva prisutnih u listu masline, poput bakterija uzročnika upala u probavnom i disajnom traktu (Haemophilus influenzae, Moraxella catarrhalis, Salmonella typhi, Vibrio parahaemolyticus, Staphylococcus aureus, Vibrio cholerae, Vibrio alginolyticus).

Patogene bakterije

Maslinovo ulje pokazuje vrlo jako antimikrobno djelovanje protiv niza patogenih bakterija u hrani. Također, maslinovo ulje pokazuje antimikrobno djelovanje na štetne bakterije iz crijevne mikroflore čovjeka: Escherichia coli i Clostridium perfrigens.

Posebno je zanimljivo inibicijsko djelovanje maslinovog ulja na bakteriju Helicobacter pylori, koja se prema epidemiološkim studijama i istraživanjima na animalnim modelima povezuje s pojavom čira na želucu te nekim vrstama karcinoma želuca.

Svjetska zdravstvena organizacija je 1994. godine ovu bakteriju klasifikuje kao karcinogen prve skupine (tvar za koju je epidemiološkim studijama dokazano da uzrokuje karcinom). Infekcija ovom bakterijom dovodi do akutnog, a potom i kroničnog gastritisa što u konačnici rezultira nizom patoloških promjena koji se navode u patogenezi karcinoma želuca. Zanimljivo je da je u slučaju infekcije ovom bakterijom zamijećena pojava sve većeg broja njenih sojeva koji pokazuju otpornost na dostupne antibiotike.

U tom je smislu potraga za prirodnim spojevima koji pokazuju inhibicijsko djelovanje na ovu bakteriju od velikog značaja. Rezultati in vitro istraživanja pokazuju izraženu inhibicijsku aktivnost maslinovog ulja, posebno polifenola, na rast bakterije Helicobacter pylori. Nadalje, uočeno je da zamjena životinjskih masnoća u prehrani maslinovim uljem dovodi do smanjenja veličine čira na želucu kod pacijenata, navodi se na portalu maslinar.com

Kalemljenje voća je zanat star nekoliko stotina godina, ali je interesovanje za njim vremenom opalo, te se danas jako malo ljudi profesionalno time bavi. Ipak, potreba postoji, a ovde možete saznati koje voće može da se kalemi.

Kalemljenje voća je specifično, jer ne može da se kalemi svako voće i široka je oblast, prvenstveno zato što postoji više načina kalemljenja, a svaki postupak ima svoja pravila. Postoje kalemljenje na pup, na konus, na list, pod koru…

Koje voće može da se kalemi?

Kaleme se voćne vrste istog roda ali različite sorte.

Na primjer, gotovo sve sorte citrusa su međusobno kompatibilne za kalemljenje. Bilo koje dvije sorte voćaka iz roda Prunus, kao što su jabuka, trešnja i šljive, takođe se dobro slažu ako se kaleme zajedno.

U našoj zemljli se najčešće kaleme šljiva, jabuka, kruška, breskva, dunja, trešnja i višnja. Međutim, prema riječima stručnjaka u nekim slučajevima kalemljenje je jednosmjerno.

Kompatibilnost podloge i plemke

Iako kajsija može da se kalemi na šljivu, šljiva ne može da se kalemi na kajsiju. Dobra podloga za kalemljenje šljive i kajsije je džanarika. To je drvo drugog reda koje može tokom više godina dostići visinu i do 25 m. Takođe, višnja može da se kalemi na trešnju, ali obrnuto nije moguće. Kruška je ta koja se pored dunje, gloga i džanarike može kalemiti i na jabuku, a jabuka se takođe može kalemiti na krušku. Možda će Vas iznendaiti ova činjenica, ali badam se može kalemiti na breskvu i kajsiju. Odgovarajuća podloga za bresku i nektarinu su divlja breskva, šljiva, džanarika i badem.

U tabeli ispod pogledajte kompatibilnost između podloge i plemke.

Kalemljenje aronije i oraha

Osim ovog voća, moguće je kalemiti i druge vrste, pa tako aronija može da se kalemi na nekoliko vrsta podloga, a jedna od njih koja se najčešće koristi je jarebika. Kalemljenjem aronije na jarebiku dobija se kvalitetniji plod. Ukoliko se orah kalemi, mogu da se dobiju kvalitetnije sadnice i stabilniji prinos. Kalemljenjem rasada bostana postiže se bolji kvalitet plodova i veći prinos.

Takođe, u praksi je rasprostraljeno kalemljenje vinove loze kako bi se dobila dobra osnova. Kao kada zidate kuću, ako temelj nije dobar, neće biti dobra ni kuća, odnosno grožđe.

Takođe, ova tehnika se koristi i za razmnožavanje loze jer se ovim putem dobija mlada loza, koja je po svojim morfološkim karakteristikama gotovo identična roditelju od koga se dobija. Sa pojavom bolesti filoksere najčešće se kaleme domaće sorte loze na američku podlogu koja je otporna na filokseru.

Kod kalemljenja je važno da je voće koje je podloga zdrava i da je bez oštećenja.

Kod drvenastih voćaka najjednostavnija tehnika kalemljenja je takozvano „pod koru“. Ova vrsta kalemljena se koristi kada u svom dvorištu želimo da imamo neku autohtonu sortu voća ili kada želimo u dvorištu ili voćnim zasadima da jednu sortu zamenimo sa drugom.

Kalemljenje „pod koru“ se primenjuje kada je voće koje je podloga deblje od grančica voća koje hoćemo da nakalemimo. Više o ovoj najjednostavnijoj tehnici kalemljenje pročitajte u tekstu: Najjednostavnija tehnika – kalemljenje POD KORU.